Štrikanje je u moj život ušlo kada sam imala nežnih 17 godina. Naučila me majka jedne drugarice. I čim sam savladala osnove, zarazila sam se preko svake mere. Dešavalo se da moja drugarica uveče ode s društvom u život, a ja ostanem da štrikam s njenom mamom. Nosila sam štrikeraj i u školu, te štrikala na časovima na kojima sam apsolutno umirala od dosade...
Kasnije u životu štrikala sam na mahove. Nailazili su periodi u kojima bih mesecima bila pod klot-frket hipnozom, ali bi između prolazilo i po nekoliko godina u kojima ne bih uzimala igle u ruke.
Poslednje dve godine, pak, ludilo štrikanja me je tako snažno uhvatilo da ne popušta. Štaviše, proširilo se i na ludilo heklanja. I svašta sam nešto stigla napraviti (vidi slike). I svašta nešto tek planiram napraviti.
A kolateralna dobrobit, da ne kažem nuspojava, jeste – smanjenje pušenja. I neverovatna blagorodnost za živce.
Zato sam se juče priključila "Takmičenju u brzom pletenju". Najgora sam bila od sve dece, tačnije: dok je pobednica za pola sata izgurala celih 37 redova od po 40 petlji, ja sam za isto vreme uspela napraviti tek 17 redova. Ni pola od onoga što maheri u štrikanju postižu!
Ali, ne dam se obeshrabriti. Sad se spremam za obeležavanje "Svetskog dana štrikanja u javnosti". Nešto, ono, kao: "Svetski dan dojenja u javnosti". Otprilike ista stigma se vezuje za obe aktivnosti. Kao, sramota, bre...
Zanimljivo je bilo gledati i slušati reakcije prolaznika dok smo juče, parkirane ispred prodavnice "Kona" u Piramidi na Novom Beogradu, klot-frketisale uz štopericu:
"Jao, vidi – poselo!"
"Bravo! Zaboravljeni zanat!"
"A šta vi to radite?"
"I ja znam, mama me naučila! Ali, samo ono napred-nazad" (devojčica od nežnih 17-18 godina)
"Ja pojma nemam to da radim." (drugarica joj)
"Ja bih volela da naučim."
A vi? Štrikate li? Ili ne štrikate, a voleli bi da naučite? Za zainteresovane ima čak i škola štrikanja i heklanja u Beogradu. Toplo je preporučujem svima kojima je potrebna neka vrsta meditacije u pokretu. Kad uzmete igle u ruke, stres izlazi kroz prozor. I sve vam ravno do Kosova...
Provereno!