Ljubav| Planeta

The Wind Cave

srdjan.pajic RSS / 30.04.2013. u 06:04

Posvećeno Jim Wilson-u, našem preminulom pećinarskom drugaru i vodji ekipe, bez koga bismo sigurno zalutali.

DSCN0075.JPG

Peta na listi najdužih pećina na svetu smestila je svojih dvestotinak kilometara podzemnih kanala u jugozapadnom delu prelepe Black Hills oblasti, u Južnoj Dakoti. Crni Brežuljci su nadaleko poznati po Mount Rushmore spomeniku, i po najvećem američkom okupljanju motociklističkih gang-ova, Sturgis Rally-ju. A što je za nas, pećinare, bitnije: tu se nalaze dve ogromne pećine u kojima se intenzivno istražuje - pomenuta Wind Cave, i još veća, Jewel Cave.

 

DSCN1236.JPG

Kao i kog velikog broja ogromnih pećina, prirodni ulaz u Wind Cave je sasvim mali, i neugledan. Za dvadesetak centimetara široku rupu u kamenju, u jednoj od bezbroj vrtača u ovoj oblasti, znali su, naravno, Lakota Sijuksi, stotinama godina pre zvaničnog otkrića. Ali, verovatno iz sujeverja, nikad nisu pokušali da se provuku kroz otvor. 

DSCN0078.JPG

Prvi pisani tragovi o pećini ostali su iza Džesija i Toma Bingama. Braću je još davne, 1881. godine, privukao glasan huk vazduha, koji je iz unutrašnjosti Zemlje dopirao kroz ovaj mali otvor. Posebno su bili zainitrigrani kada je, posle nekoliko sati, strujanje promenio pravac i otvor podjednakоm silinоm krenuo da usisava okolni vazduh. To je bila indikacija prisustva šupljine velike zapremine sa druge strane otvora, čije razmera tada niko nije bio ni približno svestan. Te iste godine, u jesen, Čarli Kreri, Džesijev i Tomov pajtaš malih razmera, provukao se kroz ovaj otvor i ušao u hodnike objekta, koji je tada dobio logično ime: The Wind Cave. 

DSCN0106.JPG

Nakon otkrića, započinje komplikovani put eksploracije i eksploatacije ovog grandioznog prirodnog objekta. Posle prvobitnih neuspelih pokušaja da se pećina iskoristi u rudarske svrhe, preduzimljivi članovi lokalne familije McDonald, koji su posedovali prava na korišćenje potencijalnog rudnog bogatstva na zemljištu sa pećinom (mineral rights), došli su na ideju da objekat promovišu u turističke svrhe. Najpoznatiji medju članovima te porodice, Alvin McDonald je prvi započeo sistematsko istraživanje i mapiranje pećinskih kanala, 1891. godine.

WindCave_3.JPG

Od tada, pa do danas, promenljivim tempom, istraženo je i mapirano nešto više od 220 kilometara ove ogromne i komplеsne pećine. Pre nekoliko godina je, od mora prikupljenih podataka, napravljen detaljan trodimenzionalni kompjuterski model, koji se stalno nadogradjuje, i služi kao kičma - referentini sistem, sa kojim se spajaju novootkriveni kilometri pećinskih kanala. Iz modela se izvlače precizne kote poligonog vlaka za orijentaciju u pećini i predvidja se dalje njeno širenje. Ove podatke današnji speleolozi koriste prilikom pripremanja istraživanja.

DSCN1241.JPG

O kakvom se zamršenom trodimenzionalnom lavirintu radi, možda se može steći slika ako se zna da je kompletna kilometraža istraženog dela pećine spakovana na površini od nešto manje od jedne kvadratne milje, u sloju debljine svega stotinak metara.  Za potrebe istraživanja, pećina je administrativno podeljena na kvadrante, i danas retko koji speleolog detaljno poznaje više od dela kvadranta u kome radi. Izuzetak su glavne arterije pećine, koje su uredno obeležene i čije je poznavanje glavni preduslov da se od nadležnih vlasti dobije dozvola za samostalno istraživanje.

DSCN0006.JPG

Pećina ima status Nacionalnog Parka, i zaštićena je Federalnim zakonima. Njeno sistematsko istraživanje je strogo regulisano i pod direktnim nadzorom Uprave parka, pre svega da bi se zaštitila unutrašnjost, delikatni ukrasi i mikroklima, i da bi se smanjio uticaj prisustva ljudi na njen krhki ekostistem. Ali i zbog relativno komplikovane logistike koju bezbedno istraživanje ovako komplikovane pećine zahteva. 

DSCN0007.JPG

U pećinu se danas ulazi na savremen način - liftom, koji istraživačku ekipu istovaruje na stotinak metara dubine, u takozvanu Istorijsku Oblast. Prvi kilometar pećine na ulazu uredjen je za posetioce. Prilično upućeni rendžeri, od kojih su neki i sami speleolozi koji istražuju ovu pećinu, upoznaju turiste sa istorijom njenog nastanka i razvoja, koja se proteže kroz milione godina. Usput ukazuju na mnogobrojne geološke fenomene kojima pećina obiluje. Park turistima nudi i "avanturističke" ture, koje sežu malo dublje u utrobu, ali i dalje u zoni na svega nekoliko stotina metara od ulaza. Iza toga se širi glavni deo pećine u koji samo istraživači-speleolozi imаju privilegiju da udju. 

DSCN0024.JPG 

DSCN0104.JPG

Sa tehničkog stanovišta, pećina spada u umereno teške za istraživanje. Većim delom je horizontalna, sa kanalima koji se u centralnom delu razbaškaruju na desetak i više  metara širine, uz veliki broj ogromnih salomnih dvorana, kojima se pećinarskim osvetljenjem ne mogu obasjati plafoni. Na periferiji pećina se sužava u sasvim male kanale, kroz koje se kreće puzanjem ili teškim provlačenjem. U objektu ima dosta eksponiranih detalja, sa relativno lošim (krtim) opremcima. Ponegde se mora koristiti užad, ali se uglavnom sve svodi na kratka penjanja ili otpenjavanja (spuštanja) uz obod kakvog manjeg ili većeg ambisa koji nestaje u večitom mraku. Za ljubitelje problema u napredovanju kroz pećinu, poslastica su mnogobrojni meandri (feasures): paralelni zidovi "bez plafona i poda", čije savladavanje iziskuje izvesnu mentalnu stabilnost učesnika. 

DSCN0003.JPG

Pećina ima i interni naziv "Čičak-traka" (Velcro) zbog efekta koje oštri ukrasi imaju na odeću i opremu pećinara. Napredovanje kroz pećinu je zato sporo, dugotrajno i fizički veoma naporno. Da bi se od ulaza dospelo do nekog od oboda pećine gde se obavlja veći deo istraživanja, potrebno je izmedju tri i šest sati konstantnog pokreta, od koga je dobar deo puzanje i provlačenje. Zbog toga tipični radni dan u pećini traje od 15 do 20 sati, sa malim pauzama za klopu i regrupisanje. Najudaljeniji delovi pećine istražuju se u višednevnim akcijama, uz bivakovanje duboko u utrobi zemlje. 

DSCN0027.JPG

DSCN0029.JPG

Ipak, glavni izazov u pećini je sama kompleksnost lavirinta kroz koji se kreće. Kanali i oblici se ponavljaju kao fraktali, a mnogostruka grananja i često teško uočljivi prolazi igraju se sa memorijom i osećajem za orijentaciju. Zvuk se kroz pećinu slabo prostire i već posle nekoliko zavijutaka, praktično se potpuno prigušuje. Zbog toga je gubljenje u ovoj pećini vrlo lako, a pronalaženje izgubljenih neizvesno, i o tome se posebno vodi računa prilikom istraživanja, naročito kada se napusti mapirani deo pećine i zadje u mrak nepoznatog.

 DSCN0030.JPG

Pećina je relativno suva, sem krajnje jugoistočne oblasti jezera. Zbog toga, za razliku od većine drugih pećina, Wind Cave nema previše monumentalnih formacija u vidu velikih stalaktita, stalagmita, pećinskih stubova i saliva. Medjutim, to nadoknadjuje obiljem vrlo delikatnih ukrasa. Ono po čemu je Wind Cave verovatno najpoznatija u pećinskom svetu je takozvani boxwork. Ovo je izuzetno retka formacija, pronadjena u još samo par pećina i u vrlo malom obimu, dok je u Wind Cave-u ima u neverovatnom izobilju. Poreklo ove formacije nije sasvim poznato, mada se neke teorije mogu pronaći ovde (link: http://www.nps.gov/wica/naturescience/speleothems-boxwork.htm)

Ukras_WindCave.JPG

DSCN0091.JPG 

DSCN0097.JPG 

Većina speleologa koji rade u ovoj pećini dolazi iz susednih saveznih država, uglavnom Vajominga i Kolorada, mada istraživači umeju da zapucaju i preko celog kontinenta. Za istraživanje je otvorena 2 vikenda u mesecu, i speleolozi tipično dolaze u petak, nakon višečasovne vožnje kroz bespuća američkog Zapada. U pećinu ulaze u subotu rano ujutro, da bi izašli kasno noću, prespavali, i u nedelju se zaputili kući - uz obavezan rani doručak u Dale's porodičnom restoranu u Hotspringsu, gradiću u neposrednoj blizini Nacionalnog parka.

DSCN0109.JPG

Istraživački tim se sastoji od najmanje 3 a najviše 4 učesnika, od kojih svaki ima tačno odredjenu funkciju. Vodja tima je po pravilu najiskusniji speleolog, čiji je posao navigacija i crtanje plana novootkrivenog segmenta pećine. Dvojica članova tima se bave merenjem i markiranjem poligonog vlaka, dok je četvrti član - skaut: obično najagilniji speleolog koji prvi ulazi u nove kanale, procenjuje potencijal i pravce daljeg širenja, pokušava da pronadje vezu sa poznatim delom objekta, i potom navodi ekipu za merenje i crtanje plana. Prikupljeni podaci, i na licu mesta nacrtani plan, su jedini putokaz koji pećinari imaju kad sidju sa utabanih pećinskih staza i otisnu se u nepoznato. 

DSCN0066.JPG 

DSCN0084.JPG 

Sve vreme dok traje akcija, dežurni rendžer pruža podršku na površini, to jest vodi računa koliko je ljudi u objektu, gde se nalaze, i na kraju dana proverava da li su svi izašli do dogovorenog vremena. U slučaju problema ili nezgode, njegov posao je da kontaktira speleospasilačku službu. 

Rad u Wind Cave-u je potpuno volonterski, i jedino su merni instrumenti i potrošni materijal potreban za istraživanje obezbedjeni od strane Parka. Ali je zato smeštaj istraživača luksuzan, barem po pećinarskim merilima. Uprava je, uz pomoć speleologa, preuredila staro generatorsko postrojenje pored ulaza u pećinu, i pretvorila ga u besplatnu vikendicu, sa potpuno opremljenom kuhinjom, kupatilom sa tuš kabinama, i velikom zajedničkom prostorijom u kojoj se spava i priprema za ulazak u pećinu. Speleolozi obično vuku od kuće sve svoje potrepštine, mada se može opskrbiti i u Hotsprings-u.

DSCN1274.JPG

Wind Cave se danas smatra za srednje istraženu pećinu. Neke od njenih geoloških granica su utvrdjene, ali se smatra da ima veliki potencijal daljeg širenja ka jugozapadu (Southern Comfort oblast). Rad u ovom delu je danas izuzetno težak, pre svega zbog vremena potrebnog da se do te oblasti pećine uopšte dodje, ali i zbog ograničene količine raspoložive pitke vode, što ograničava mogućnost dugotrajnog bivakovanja u pećini. Takodje, teška dostupnost ovog dela predstavlja velik problem u slučaju nezgode. Uprava parka zato razmatra eventualno otvaranje pristupa sa površine (bunara) u blizini zapadne granice pećine, kako bi se dalje istraživanje pećine olakšalo. 

U svakom slučaju, entuzijazam istraživača ne jenjava, a u postojećoj mapi pećine i dalje postoje velike bele površine - neistražene oblasti, koje čekaju trenutak da ugledaju svetlost dana, makar u svom digitalnom obliku.

DSCN0041.JPG

DSCN0045.JPG 

DSCN0046.JPG 

DSCN0054.JPG 

DSCN0056.JPG

DSCN0060.JPG

Više o Wind Cave-u i Nacionalnom parku u kome se nalazi, možete videti ovde (http://www.nps.gov/wica/index.htm).

 

Tekst je napisan za portal Q-Sphere (http://www.q-sphere.com/portal/).

 

 



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

milivoje_bg milivoje_bg 06:14 30.04.2013

какви лудаци !?

Колики лудак треба бити да би се завлачио у те рупчаге --- на скали од 1 до 10 !?
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:26 30.04.2013

Re: какви лудаци !bl

milivoje_bg
Колики лудак треба бити да би се завлачио у те рупчаге --- на скали од 1 до 10 !?


Nekog jako vuče Nepoznato, a pećine su jedno od retkih mesta koja obiluju time. Inače, ovi moji drugari su naizgled sasvim normalni i obični ljudi, kad izdju iz ovog blata i obuku civilke.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:30 30.04.2013

Re: какви лудаци !bl

srdjan.pajic

Nekog jako vuče Nepoznato, a pećine su jedno od retkih mesta koja obiluju time. Inače, ovi moji drugari su naizgled sasvim normalni i obični ljudi, kad izdju iz ovog blata i obuku civilke.



super je ovo naizgled

keep pretending bro ure regular, it ll b easier for 'em to forgive u ure freedom
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:38 30.04.2013

Re: какви лудаци !bl

Srđan Fuchs
srdjan.pajic

Nekog jako vuče Nepoznato, a pećine su jedno od retkih mesta koja obiluju time. Inače, ovi moji drugari su naizgled sasvim normalni i obični ljudi, kad izdju iz ovog blata i obuku civilke.



super je ovo naizgled

keep pretending bro ure regular, it ll b easier for 'em to forgive u ure freedom


Oh, I hope am entirely regular! And this is just a hobby.

Mada, ima vrlo zanimljivih i neobičnih likova po tim pećinarskim klubovima. Speleologija, po prirodi stvari, nije baš bogom dana disciplina za "showing off" u javnosti. A i većina te gleda kao nekog ludaka, znači, popularnost ti nije zagarantovana, što eliminiše dosta kojekakvih pozera i foliranata. Tako da na kraju uvek ostane sve sam go zaljubljenik. Ili ludak.

alselone alselone 06:28 30.04.2013

Lep tekst

Svaka vam cast za ova istrazivanja.

Sebe ne mogu da zamislim u toliko skucenom prostoru.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:37 30.04.2013

Re: Lep tekst

alselone
Svaka vam cast za ova istrazivanja.

Sebe ne mogu da zamislim u toliko skucenom prostoru.

. Aevo onda jedna malo veća pećina, pravljena samo za vas što biste da se baškarite okolo:





alselone alselone 06:39 30.04.2013

Re: Lep tekst

E, ovo moze. Al samo dokle sunce dopire.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:51 30.04.2013

Re: Lep tekst

srdjan.pajic
alselone
Svaka vam cast za ova istrazivanja.

Sebe ne mogu da zamislim u toliko skucenom prostoru.

. Aevo onda jedna malo veća pećina, pravljena samo za vas što biste da se baškarite okolo:







Ima i Wind Cave velike dvorane, ali to nije oblast u kojoj se meni zalomilo da rovarim. Ali u mom kvadrantu ima baš delikatnih mesta i formacija. Evo još malo slika, (koga mrzi da čita tekst .











srdjan.pajic srdjan.pajic 06:53 30.04.2013

Re: Lep tekst

alselone
E, ovo moze. Al samo dokle sunce dopire.

. Pošteno.
blogovatelj blogovatelj 07:02 30.04.2013

Re: Lep tekst

Lep tekst
Svaka vam cast za ova istrazivanja.

Sebe ne mogu da zamislim u toliko skucenom prostoru.


Takođe svaka čast. Ja bih poludeo u rupi.
freehand freehand 08:00 30.04.2013

Re: Lep tekst

blogovatelj
Lep tekst
Svaka vam cast za ova istrazivanja.

Sebe ne mogu da zamislim u toliko skucenom prostoru.


Takođe svaka čast. Ja bih poludeo u rupi.


I ja tek sad malo bolje razumem Šabansona.



Inače Šabane - sjajan blog!
Baš si se duboko zavuko tim Amerima.
nikvet pn nikvet pn 08:26 30.04.2013

Re: Lep tekst

blogovatelj
Lep tekst
Svaka vam cast za ova istrazivanja.

Sebe ne mogu da zamislim u toliko skucenom prostoru.


Takođe svaka čast. Ja bih poludeo u rupi.


Придружујем се.
И мој ужас тескобе остаје за рецку изнад невероватне дивоте којом нас части госн Пајић; хвала му.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:30 30.04.2013

Re: Lep tekst

freehand


Inače Šabane - sjajan blog!
Baš si se duboko zavuko tim Amerima.


Matori vraže, samo na jedno misliš

Hvala!
skyspoter skyspoter 09:34 30.04.2013

.

Ви баш зарађујете паре на "прљав" начин.
Biljana 77 Biljana 77 09:57 30.04.2013

fascinacija

Tolkin je bio beskrajno fasciniran pećinama. Neka od najlepših kraljevstava njegovog sveta su u pećinama.

Sad znam i zašto.



+



(mada iskreno delim klaustrofobično osećanje kolega blogera)
jedi-knight jedi-knight 10:16 30.04.2013

...


Jeste li sreli Goluma?

Ima li išta živo dole?

Dopada mi se priča veoma
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:36 30.04.2013

Re: ...

jedi-knight


Ima li išta živo dole?



Ima, vidiš, nekako nisam o tome napisao ni reč. Pećine su obično vrlo živi i komplikovani ekosistemi, i prava poslastica za biologe i mikrobiologe. (Eh, da mi je da mogu onog Jukija da uvučen u neku pećinu!). Naučnici dolaze često da rade u pećinama, postavljaju zamke, i kasnije ih obilaze i skupljaju uzorke, klasifikuju, prate promene i posle pišu doktorate. Vodili smo par njih sa nama, to su tek čudaci.

Mada, čim se zadje malo dublje, zavisno od konfiguracije pećine i dostupnosti vlage, život se uglavnom svodi na bubice, i mikroorganizme (bakterije, fungus). I za neke od speleoloških formacija, čije se poreklo sa sigurnošću ne zna, veruje se da su nastale posrednim dejstvom mikroorganizama.

U Wind Cave-u ima i puno fosilnih ostataka, oglavnom školjki, i puževa, što ukazuju da je sve to nekad bilo more.


Ima i slepih mišova, naravno, mada ne u tako velikom broju kao na drugim mestima.

Jeste li sreli Goluma?


Bogami, par puta sam pomislio da smo se izgubili, i da će se barem neko od nas pretvotiti u Goluma.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:18 30.04.2013

Pećinari,

ja vam se divim do ludila...znaš kad bi mene neko ućerao unutra...
bolid1 bolid1 11:47 30.04.2013

Re: Pećinari,

Ne bi ti ja us'o u tu pecinu gde spava drekavac, ni za karton Vinjaka!

Osim toga, fenomenalan tekst.
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:34 30.04.2013

.

potpuno u znaku dejvi kroketa! *kejv singers:)
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:54 30.04.2013

Re: .

stefan.hauzer
potpuno u znaku dejvi kroketa! *kejv singers:)


Hvala na muzičkoj podlozi, Stefane!

Au, bre, na ovom blogu vladaju klaustofobičari! Pa šta sad da radim, bolje bih prošao da sam pisao za neki tabloid!

Inače, moja gospodja je takodje klaustofobična, ali je u nekom trenutku, zaslepljena ljubavlju (), ustvari, verovatnije rešena da ispita te neke priče o navodnim zgodnim blatnjavim pećinarkama, o kojima svaki pošteni speleolog mašta, dakle, smogla je snage da udje u pećinu. Kad se tad nisam razveo, nikad neću, to je bila prava drama, koja se i danas prepričava uz logorske vatrice, ono, sa sve plakanjem, i zaglavljivanjem čitave grupe u nekom ne baš sasvim horizontalnom tesnacu.

Interesatno je ponašanje ljudi koji su evidetno hrabri, ili barem nisu prevelike zentare, dakle, stabilni su na otvorenom, kad im pod zemljom naidje taj napad klaustofobije. To je kao da su posednuti od strane Nečastivog. Pa ako ne mogu odma da jurnu napolje, iz tehničkih razloga, efekat je još upečatljiviji. Tu samo treba paziti, po mogućnosti, da im se ne da da se strmeknu negde .

Zezam se malo, mada nije klaustofobija baš za zajebanciju, pogotovu ne u pećinama. Ali, ako se u objekte ulazi postepeno, izgleda da se može kontrolisati, mada nisam siguran da li može skroz da se prevazidje. Tako je i moja gospodja počela sa stajanjem u oknu pećine, kompletno opremljena, jer dalje nije smela, da bi nakon par godina učestvovala u višesatnim pećinarenjima, duboko pod zemljom. Iako se nikad nije otarasila klaustofobije, stavila ju je pod kontrolu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 17:09 30.04.2013

Re: .

srdjan.pajic
Tako je i moja gospodja počela sa stajanjem u oknu pećine, kompletno opremljena, jer dalje nije smela, da bi nakon par godina učestvovala u višesatnim pećinarenjima, duboko pod zemljom. Iako se nikad nije otarasila klaustofobije, stavila ju je pod kontrolu.


I pod zemlju je krenula zbog tebe!

Sad ozbiljno:
Više puta sam razmišljala o toj tvojoj ljubavi prema pećinama i podzemlju. Bilo bi zanimljivo pročitati zašto te to toliko privlači, šta osećaš kada si dole kao i o toj atmosferi među vama, pećinarima, kada ste unutra. To bi pomoglo da vas mi, klaustrofobični, razumemo
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:31 30.04.2013

Re: .

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Tako je i moja gospodja počela sa stajanjem u oknu pećine, kompletno opremljena, jer dalje nije smela, da bi nakon par godina učestvovala u višesatnim pećinarenjima, duboko pod zemljom. Iako se nikad nije otarasila klaustofobije, stavila ju je pod kontrolu.


I pod zemlju je krenula zbog tebe!

Sad ozbiljno:
Više puta sam razmišljala o toj tvojoj ljubavi prema pećinama i podzemlju. Bilo bi zanimljivo pročitati zašto te to toliko privlači, šta osećaš kada si dole kao i o toj atmosferi među vama, pećinarima, kada ste unutra. To bi pomoglo da vas mi, klaustrofobični, razumemo


Eh, pa to je lako - pećine su tako lepe! Kao i planine, kanjoni, šume, reke, jezera, samo su, malo nezgodno, izrasle ispod zemlje (Ok, ne verujem da će ovo vas, klaustofobičare, sad da natera da u čoporima pohrlite u pećine, ali šta da se radi).

A ljudi su tu, prosto, jer ne možeš sam: opasno je. A i dobro je kad imaš sa kim da podeliš radost otkrića, i uživanje u lepoti.

alselone alselone 19:01 30.04.2013

Re: .

o je kao da su posednuti od strane Nečastivog. Pa ako ne mogu odma da jurnu napolje, iz tehničkih razloga, efekat je još upečatljiviji.


Ovo sam ja.
aleksandra1966 aleksandra1966 22:44 30.04.2013

Re: .

Bili smo tamo prosle godine kad smo se vracali iz Fort Kolinsa kuci! Preko Male Krsne i Stalaca do Vankuvera-tako mi uvek...Nismo planirali da ih obidjemo, ali prijatelji nas ubedise i nismo zazalili.
Svakako lepse od Rasmora.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:13 01.05.2013

Re: .

aleksandra1966
Bili smo tamo prosle godine kad smo se vracali iz Fort Kolinsa kuci! Preko Male Krsne i Stalaca do Vankuvera-tako mi uvek...Nismo planirali da ih obidjemo, ali prijatelji nas ubedise i nismo zazalili.
Svakako lepse od Rasmora.


Nema veze Rašmor, to samo ako ste u vikend-patri(j)otskom fazonu, kao ja, ali Custer park je super. U, a tek Deadwood! A da ne pominjem - Badlands. Ustvari ceo taj deo Južne Dakote je, meni barem, superiška. Mogao bih i da zasučem rukave i napišem blog ili dva o tome.

A jeste li šavrdnuli posle do Devil's Tower-a? Pretpostavljam da ste posle Black Hills-a išli devedeseticom nazad, pa kroz Little Big Horn, Billings, i Beograd, u Montani. A onda vam ni Jelouston nije bio da se oteglite od skretanja sa glavnog puta. Al' za Jelouston vam treba bar nedelju dana produženog godišnjeg...
stefan.hauzer stefan.hauzer 19:01 01.05.2013

Re: .

U, a tek Deadwood!A da ne pominjem - Badlands. Ustvari ceo taj deo Južne Dakote je, meni barem, superiška. Mogao bih i da zasučem rukave i napišem blog ili dva o tome.

ovo budi kauboja u meni


aleksandra1966 aleksandra1966 22:07 01.05.2013

Re: .

Badlands smo obisli sa severne strane-kanadske (albercanske).Pre sedam-osam godina. Isli smo zbog dinosaurusa kojima je sin bio opsednut.Fenomenalno bese.Sto se tice Devil's Tower i devedesetice, da, isli smo tuda i to sve overili. Super je! A Montanu vec poznajemo kao svoj dzep, imamo cak i neku pekaru uz autoput gde obavezno stanemo da pazarimo. Jeloustoun smo cekirali ranije, mada tamo stvarno treba provesti bar nedelju dana.
Nas je zakljucak-West Coast is The Best Coast.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:29 30.04.2013

Super tekst i fotke

Zahvalna što mogu da lepo iščitam na srpskom

srdjan.pajic srdjan.pajic 16:40 30.04.2013

Re: Super tekst i fotke

Snezana Radojicic
Zahvalna što mogu da lepo iščitam na srpskom





EDIT: Mislio sam na tebe, dok sam u menjao paknove na bicikli prošlog vikenda
49 41 49 41 18:37 30.04.2013

The Cristal Cave

Kad god sam gledao nekoliko emisija od pronalaska do skorasnjih dana, mislio sam da gledam neki film SF; iako nisam ljubitelj toga.

Uvek sam pomislio na naseg goluba-pecinara; kako je 'zaronio' u nju i pise nam blog o njoj.



srdjan.pajic srdjan.pajic 04:17 01.05.2013

Re: The Cristal Cave

49 41
Kad god sam gledao nekoliko emisija od pronalaska do skorasnjih dana, mislio sam da gledam neki film SF; iako nisam ljubitelj toga.

Uvek sam pomislio na naseg goluba-pecinara; kako je 'zaronio' u nju i pise nam blog o njoj.




Ove formacije su za pećinara sa iole respektabilnom kilometražom verovatno dosta neobičnije nego ljudima koji si ih videli na TV-u. Dobar deo ljudstva bi se zakleo da je u pitanju Fotošop. Prosto, ovakvi paralelopipedi ne rastu u krštenim pećinama.
razmisljam razmisljam 12:37 01.05.2013

Re: The Cristal Cave

srdjan.pajic


Prosto, ovakvi paralelopipedi ne rastu u krštenim pećinama.


Судећи по преовлађујућим именима крајолика ( Deadwood, Badlands, Devil's Tower, Black Hills... ), слабо је шта ту крштено.

Но, шалу на страну.
Твом пријатељу пећинашу мир и покој души.

Теби хвала за овај блог. Прелепе фотке.
'Ајде, молим те, не буди лењ, па засуци рукаве и пиши.

Посебан вееелики поздрав малој планинарки.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:14 02.05.2013

Re: The Cristal Cave

razmisljam
srdjan.pajic


Prosto, ovakvi paralelopipedi ne rastu u krštenim pećinama.


Судећи по преовлађујућим именима крајолика ( Deadwood, Badlands, Devil's Tower, Black Hills... ), слабо је шта ту крштено.

Но, шалу на страну.
Твом пријатељу пећинашу мир и покој души.

Теби хвала за овај блог. Прелепе фотке.
'Ајде, молим те, не буди лењ, па засуци рукаве и пиши.

Посебан вееелики поздрав малој планинарки.


Hvala, Raz!

Džim je bio mnogo dobar lik, pokretna enciklopedija pećinarenja, a zajebant, baš sam voleo sa njim da pećinarim. On, ova dvojica na slikama - Tim i Skip, i ja, smo bili prilično uigran tim, ustvari, sa njima sam počeo da pećinarim ovde u USA, i to upravo u Wind Cave-u. Nekoliko meseci pre nego što nas je Džim napustio, pronašli smo novi segment pećine, pored koga smo svaki put prošli, ali tek poslednji put smo obratili pažnju na mali kanal koji naizgled ne vodi nigde. Ušli smo tek nakon par sati otkopavanja. Većina ovih fotografija koje sam odabrao za blog su upravo sa te naše poslednje zajedničke akcije, i treća fotografija od početka je sa pomenutog kopanja, kada smo prodrli u novi kanal pećine.

Džim je u ovoj pećini istraživao preko dvadeset i pet godina, odlično je poznaje, i ima iza sebe nekoliko velikih prodora u nove oblasti u ovoj pećini. Ovaj deo na slikama je, dakle, bilo, njegovo poslednje otkriće, verovatno nevažno za ljude koji se ne bave time, ali prilično big deal za nas pećinare.

Eto, sad više nemamo šefa, i ne možemo da nađemo dostojnu zamenu. Moraće, izgleda, neko od nas da se prihvati tog odgovornog posla i nastavi gde je Džim stao (ne, ne, ja sam suviše velika landara za taj posao, za to treba neko ozbiljan, odgovoran i skoncentrisan).



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana