Mnogi moji nekadašnji gosti, a sadašnji prijatelji kao i oni koji su mi prvo postal prijatelji a zatim i gosti, a ponekad i prijatelji prijatelja i prijatelji gostiju mi se veoma često obraćaju sa najavom svog dolaska. Sadržaji tih najava variraju u listi pitanja koja postavljaju ali svima su uvek zajednička pitanja koja se odnose na političku klimu i samom Egiptu a i u celom regionu. Uvek ista pitanja postavljana na raznim jezicima. Sadržaj bi se od prilike uvek svodio na isto: “Ajde, molim te mi reci šta se to u stvari ZAPRAVO događa tamo?”
Da bi sama sebe poštedela mnogo mudrovanja i neveštog opisa situacije onakva kakva je, ja uvek veoma rado preporučim neki od analiza koje Robert Fisk redovno objavljuje u britanskom “Independent”-u.
A za one od vas koji ne znaju o kome pričam rado bih preporučila članak koji je izašao juče a opisuje šta to znači biti novinar u ratnoj zoni i koliko košta da bi novinar zadržao integritet “no meter what”….samo da bi posle mogao da kaže “Evo, otišao sam, video sam, čuo sam, osetio sam rat na ovom mestu i ovo je što imam da vam ispričam a vi sad vidite šta ćete. Samo mi nemojte reći posle da nije bilo nikoga da vam javi. Ja sam samo glasnik. Nije moja krivica što vam se vest ne sviđa” Mnogi od vas koji čitate ovo ste živeli u ratnoj zoni neki deo svog života i verujem da znate da prepoznate kada neko zna o čemu priča kada priča o ratu. Isto tako znate koliko je teško živeti u okružen ratom a ne učestvovati. Mislim da bi smo se takođe mogli i složiti da većina sveta slobodnom voljom neće izabrati da mu ratovi budu posao…osim u slučaju da nisi profesionalni vojnik. Robert Fisk svojevoljno doneo tu odluku ali da bi bio glasnik. Bliski Istok je poprište neprestanih ratova neiscrpna tema njegovih analiza. Tako daaaaa….moji prijatelji moji gosti, bivši i budući: Ako vas ikada bude interasovalo “šta se to zaista događa na Bliskom Istoku – pitajte Roberta Fiska.
Ovaj članak je najbolja vest koju sam čula danas.