Iz intervjua datog sutrašnjem Danas-u:
EKSKLUZIVNO: Aleksandar Vučić piše za Danas povodom Dana Evrope
"Srbi moraju u Evropu"
Autor: Aleksandar Vučić
Boldovanje i podvlačenje by Frihend.
Jodlovanje i uvlačenje svako za sebe.
Rizikujući da budem ismejan, što zbog nevelikih literarnih sposobnosti, što zbog pisanja na temu o kojoj su mnogi, pametniji i obrazovaniji od mene već dali svoj sud, ipak ću pokušati da bez idolatrijskog pristupa govorim o evropskoj današnjici, budućnosti i mestu Srbije, oko i unutar Evropske unije. Koliko puta dnevno samo izgovorimo to äEvropaô, bez velikih emocija, svesni da pominjemo nešto što još nismo dohvatili, češće optužujući sve druge za to, nego razmišljajući o sopstvenim greškama ili sopstvenoj krivici. Makar delimičnoj.
Mi Srbi, polazim prvo od sebe, a potom i od onih mnogo važnijih od mene, koji nisu imali pravo na tu i takvu grešku, nismo shvatali politički značaj Evropske ekonomske zajednice, kasnije Unije. Mi smo, valjda, jedini koji su prespavali pad Berlinskog zida, ili uopšte nisu razumeli političke i ekonomske procese koji su se valjali Evropom i svetom.
Živeli smo u prošlosti, uživajući, lakomisleno, u našem herojskom otporu svakoj ideji koja bi dolazila iz sveta očekujući da neradom, podrškom s Marsa, ili neke druge planete, obezbedimo granice koje smo želeli, imamo plate kakve imaju oni koji rade dvostruko više od nas. Razume se, to nije moglo da prođe. Svi zajedno tresnuli smo na zemlju i taj slobodni pad sa visina bio je bolan za svakog od nas pojedinačno, ali i za ceo naš narod i našu državu. Jedino dobro u svemu tome je to što smo, bar posle dvadeset godina, uspeli da sagledamo, prihvatimo i priznamo sopstvene greške, pragmatično i realno pokušavajući da saniramo posledice svega štetnog što smo iza sebe ostavili.
Da se razumemo, daleko od toga da je Evropa laka tema za Srbe. Nije. Ta i takva Evropa bezbroj puta se ogrešila o srpski narod i državu i to ni sami Evropljani ne kriju. Neretko su koristili dvostruke standarde i aršine za krizu na prostoru bivše Jugoslavije, krivac je uvek bio samo jedan. Pružali su i pružaju, čast izuzecima, nedvosmislenu podršku projektu stvaranja nezavisnog Kosova. To su činjenice. To su i njihovi politički interesi. Ipak, da pođemo od sebe. Kako smo to mi, uvek najpametniji, uspeli da sve ujedinimo protiv sebe. Nije li nas naš inat preskupo stajao? Nismo li mogli da budemo realniji u svojim željama i zahtevima, marljiviji u prikupljanju podrške za naše političke stavove, ili smo se samo oslanjali na naše mišiće, epsku retoriku i iščekivanje darova s neba?
Da ne bude zabune, ovo piše jedan od onih koji se, valjda, baš tako ponašao i zato to i te kako dobro razume. I, upravo zato, uveren sam da promena našeg stava, našeg odnosa prema Evropi i zapadnom svetu, ali i prema Rusiji, koju ćemo poštovati i voleti, ali ne i idealizovati, predstavlja početak stvaranja uspešnije, modernije i snažnije Srbije, Srbije koja će za koju godinu moći da bude stvarni lider u regionu, po visini plata i penzija, ekonomskom rastu, političkoj i svakoj drugoj stabilnosti, a ne da budemo lideri u regionu samo u toku izbornih kampanja, a da ni u čemu nismo ispred ni svojih najbližih komšija, a kamoli evropskih giganata.
...............................................................................................................................................................................................
U čije ime govori ovaj čovek?
Sa kim deli odgovornost?
I da nije zaboravio neke rečenice ovde?
Na primer:
neke koji su bili svesni svega što sam pobrojao mi smo na svakom koraku saplitali, neke smo hapsili, nek smo prebijaliui. Neke smo ostavili bez posla i bez imovine. A neke i bez glave. Nečiju smo smrt priželjkivali, a nečiju predviđali, nečijoj smo se bogami, i radovali.
Onda bi, možda, i sve ono posle u ovom autorskom tekstu delovalo iskrenije I bar donekle uverljivo.
Ovako – hvala ti prvi potpredsedniče lepo na časti, ali ćemo svako svoju grbu nastaviti dalje da nosimo sami.. Svako svoju..
Za pomilovanje kod Predsednika, za indulgenciju - probaj na sledeća vrata.