Kultura| Moj grad

Generalštab opet ... pa dokle to piljarenje ?

Đorđe Bobić RSS / 10.05.2013. u 05:30

Neki dan viđena je na RTS1 emisija „OKO“ i tamo se pričalo o Generalštabu i sudbini te urušene zgrade na raskrsnici Miloša Velikog i Nemanjine. U uvodu razgovora voditeljka je izgovorenim tekstom ličila na navijačicu kluba rušitelja jer je nastupila sa stereotipnim frazama oko toga da je zgrada inspirisana kanjonom Sutjeske i onoj bitci koja se tamo desila a dodade još da je zgrada posvećena Bratstvu i Jedinstvu što beše onomad. Zaista bezobrazno netačno, Arhitekta Nikola Dobrović tako što nije izjavio niti napisao o motivima nastajanja svoje zgrade. Tek mnogo godina posle izgradnje neko je usput izgovorio tu glupost, možda neki general mučen nostalgijom ali verovatnije neki od nadobudnih praveći politički poen u borbi za ili protiv komunizma što godinama beše u modi, pa i arhitektura nije bila mimoiđena. Uostalom, svako ima pravo da bubne glupost ali ipak na nacionalnoj TV, politički neutralnoj (sic!) postoji obaveza da se uvaže činjenice.

Onda su puštali na toj neutralnoj (politički) TV sekvence iz raznih izjava pa vice premijer Vlade reče da on ne shvata čemu ta ruševina da tu stoji i da on možda nije sa ovog sveta jer takvu situaciju ne razume. Iskreno kazano, nema šta, ali preskočio je svoju visoku poziciju u Vladi  i Min. Vojske, koja je još uvek korisnik zgrade, i da bi mogao da poradi na tome da se zgrada Generalštaba revitalizuje i dovede u stanje pre bombardovanja čime bi realizovao odluku iste, dobro de, predhodne Vlade o proglašenju Generalštaba za kulturno dobro. Ali kad šeik kaže da hoće neke pare da metne na tu lokaciju nema šta tu da se mudruje, dovedi bager i spakuj kulturu i istoriju arhitekture na otpad građevinskog materijala. Uostalom, ima fotke zaostale od pre bombi pa će da se vidi kako je to izgledalo i eto sačuvane istorije.

Zatim je neki tip iz Republičke agencije za imovinu govorio o skupom održavanju urušenog objekta koji se ne koristi, zatim se frljao sa ciframa, reče oko 90 miliona evara koji se mogu namaći prodajom uz uslov da se zaštita ukine jer kupac bi tu, možda, da zida nešto veće i savremenije. Ta logika je, istina pomalo piljarska, u redu po njegovoj takođe piljarskoj logici jer kupcu se u susret mora izaći kao u svakoj boljoj prodavnici modne galanterije ili ćevabdžinici.

Bila je i Gospođa iz Min. građevine a ona je govorila da je glavni razlog za rušenje spasavanje života prolaznika na trotoaru jer jači vetar može to sve da obali na njihove glave (reče lepo arhitekta Bojan Kovačević, po Lorensu Darelu, da su Srbi inače neustrašivi al se ipak pribojavaju promaje) a bili su i neki građevinski inspektori koji su to vizuelnom metodom, inače to se u stručnim krugovima zove „metoda parčeta oka“, ustanovili ugibe na konstrukciji i potencijal daljeg urušavanja, a rekla je i da su joj pokazali fotku koju učini neki prolaznik a uslikao je zmiju tu negde oko Generalštaba. Zaista su to pravi razlozi za rušenje zaštićenog kulturnog dobra, spasavanje ljudi od urušavanja i zmijskih ujeda. Dobro, posle je kazala da treba napraviti stručnu analizu, ozbiljnu, koja bi dala odgovore na pitanje koliko košta obnova i kakvo je stvarno i realno stanje zgrade, a najvažnije, da li su umanjena svojstva građevine zbog čega je proglašena kulturnim dobrom. Uz dužno poštovanje prema govornici mora se napomenuti da manipulacija nije u ovakvim slušajevima dopuštena jer Generalštab u trenutku porglašenja za kulturno dobro beše već urušen a svojstvo za kvalifikaciju u kulturno dobro je nesumnjiva i stručno dokazana arhitektonska vrednost pre bombardovanja.

Gospodin Bojan Kovačević, arhitekta, razložno je i argumentovano govorio o potrebi opstanka i revitalizacije zgrade Generalštaba iza čega stoji, za divno čudo i možda jedini put od kad se pamti, ceo esnaf arhitektonski. Saglasije je oko neupitne vrednosti arhitekture Generalštaba i urbanog miljea koji je njom formiran, oko slike gradskog pejsaža koji je postao znak prepoznavanja Beograda i zgrade koja je u to vreme, kada je projektovana bila uočena kao značajan iskorak u modernu na svetskom nivou. Naveo je da priča o tome da se objekat ne koristi i da nema prihod nije tačna jer se visoki deo objekta, uz Birčaninovu ulicu koristi i naseljen je nekim službama državnim. Takođe nije tačna priča da je ceo objekat ugrožen, ugrožen je samo onaj manji, sa leve strane Nemnjine do stare zgrade Generalštaba i njega treba rekonstruisati uz rušenje dela strukture dok objekat sa desne strane Nemanjine nije ozbiljno oštećen i njegova rekonstrukcija je moguća bez većih građevinskih poduhvata. Naravno cena revitalizacije i rekonstrukcije raste kako godine prolaze i biće još veća za koju godinu ako Vlada Republike Srbije i dalje nastavi da ne bude brižna i odgovorna prema kulturnoj istoriji na šta se sama obavezala.

Tako je „OKO“ u produkciji RTS medija proteklo u suočavanju dva modela. Jednog razumnog koji uvažava kulturne vrednosti sa geslom da te vrednosti ne mogu biti procenjivanje brojevima evara već da postoje mnogo važnije činjenice kojima se obeležava istorija i kultura naroda kako reče Gospođa Tanja Damjanović čiju je izjavu RTS ipak pustio u etar. I onog drugog, piljarskog, koji se ravna prema lukrativnim uzusima a koji se dokazuju palijativnim merilima po potrebi i manipulacijom činjenicama. Ono sa zmijom je tako postao jedan od glavnih dokaza.

Stvarno, nije pristojno za Vladu jedne države da poriče svoje sopstvene odluke, ovog puta o proglašenju zgrade za kulturno dobro jer to nije vezano za mandat i to ne treba da čini svaki put kada se pojavi prilika da se na pijaci zaradi neka parica.  Tako velika šteta može da se dogodi kulturi, arhitekturi i istoriji graditeljstva. Neće se sada pominjati pitanje presedana, ako ovo Vlada učini, ukine zaštitu Generalštaba, onda se sve vrednosti realtivizuju i otvara put za trgovinu kulturnom zaostavštinom. Šta je sledeće na redu?

Sram neka ih bude.

 

edit: vidi tekstove - Pošto košta ovo kulturno dobro od 20.01.2013. i Generalštab u Beogradu, posle deset godina od 20.09.2012.   

Atačmenti



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ulicno_pojacanje ulicno_pojacanje 06:53 10.05.2013

Sarkazam

Nisi u vinklu sa EU stzandardima i standardizovanim vođama. Praviš buku i kočiš napredak države. Običan si kočničar. Takve kao ti treba satanizovati na nacionalnim frekvencijama (doduše stani u red ima zaslužnijih pre tebe).

Građevina se ne sipa u traktore, jel' jasno to? Objašnjavao je to neki dr mr šlbbp ko već ali je objasnio. Šut pogotovo.

Kad si video da vojska donosi profit, ni struju ne plaćaju, a porez na građevinsko zemljište još manje. Ex min odbrane je pričao da se ljudi nisu bunili što su im na zemljištu kasarne +50 godina pa ni sad nemaju pravo da se bune. Dakle vojska može da radi sa svojom zemljom šta god hoće, ko se nije bunio zadnjih 50 godina ni sad nema pravo.

gedza.73 gedza.73 10:18 10.05.2013

Re: Sarkazam

Kad si video da vojska donosi profit, ni struju ne plaćaju, a porez na građevinsko zemljište još manje.

Dakle vojska može da radi sa svojom zemljom šta god hoće, ko se nije bunio zadnjih 50 godina ni sad nema pravo.

Posmatrajući vojsku zadnjih 50 godina, njeno ponašanje u 'miru' i 'ratu' imam par predloga za njenu 'revitalizaciju'.

Izdavanje vikendica vojnih lica.

Useljavanje stanara u stanove vojnih penzionera (one sobe koje zvrje prazne). Znam da su ti stanovi 'stečeni' teškim radom, velikim odricanjem i stezanjem kaiša (dobro, de ne primećuje se to kod oficirskog kadra više liče na legiju Superhikova).
Mogao bi dobro doći taj ekstra prihod kod obnavljanja ovako grandioznih objekata koji su, pre svega, doneli ogromnu dobit našoj zemlji u svakom pogledu. Jesmo li bili ili ne četvrti u svetu?

JNA plastenici d.o.o? Em imaju tenkodrome, strelišta, pasuljišta em ih ima mali milion a trenutno (čuj, trenutno) su bez obaveza.

JNA turs d.o.o. Ture kojima bi se obilazila ratišta gde su im ginuli mladi vojnici dok su u pozadini tamanili pečenje i rakiju a usputno prebacivali belu tehniku.

...


ulicno_pojacanje ulicno_pojacanje 10:43 10.05.2013

Re: Sarkazam

gedza.73
Kad si video da vojska donosi profit, ni struju ne plaćaju, a porez na građevinsko zemljište još manje.

Dakle vojska može da radi sa svojom zemljom šta god hoće, ko se nije bunio zadnjih 50 godina ni sad nema pravo.

Posmatrajući vojsku zadnjih 50 godina, njeno ponašanje u 'miru' i 'ratu' imam par predloga za njenu 'revitalizaciju'.

Izdavanje vikendica vojnih lica.

Useljavanje stanara u stanove vojnih penzionera (one sobe koje zvrje prazne). Znam da su ti stanovi 'stečeni' teškim radom, velikim odricanjem i stezanjem kaiša (dobro, de ne primećuje se to kod oficirskog kadra više liče na legiju Superhikova).
Mogao bi dobro doći taj ekstra prihod kod obnavljanja ovako grandioznih objekata koji su, pre svega, doneli ogromnu dobit našoj zemlji u svakom pogledu. Jesmo li bili ili ne četvrti u svetu?

JNA plastenici d.o.o? Em imaju tenkodrome, strelišta, pasuljišta em ih ima mali milion a trenutno (čuj, trenutno) su bez obaveza.

JNA turs d.o.o. Ture kojima bi se obilazila ratišta gde su im ginuli mladi vojnici dok su u pozadini tamanili pečenje i rakiju a usputno prebacivali belu tehniku.

...




Imaš odličan preduzetnički duh. Tokom tih tura mogu da urade nešto slično što je razvijeno u USA(jail tourism), da lože vatre iza prvih linija i obeznanjuju se od žestine u inat svima i uprkos svemu, da dožive vatreno krštenje.
Naravno mora se mapirati svaka vikendica, to bi morala da uradi neka od 20.000 NVO sa sve brejnstormingom i tim bildinzima, jer MORS nije prošla kapaciti bilding za mapiranje sopstvenih turističkih kapaciteta.
Prekogranična saradnja pod okriljem EU ono IPA fondovi, obilazak žute kuće i plantaža jednogodišnjih biljaka po planinama KIM kao i Junika, Đeneral Janković i drugih utvrđena kao ideal doživljaja rata i prve linije...tu bi valjalo da se zajedno slikaju sa džihad prijateljima uz davanje info o zdravstvenom kartonu, reda radi.
jedan.kub jedan.kub 20:38 13.05.2013

Re: Sarkazam

Kad si video da vojska donosi profit, ni struju ne plaćaju, a porez na građevinsko zemljište još manje. Ex min odbrane je pričao da se ljudi nisu bunili što su im na zemljištu kasarne +50 godina pa ni sad nemaju pravo da se bune. Dakle vojska može da radi sa svojom zemljom šta god hoće, ko se nije bunio zadnjih 50 godina ni sad nema pravo.


Da nije bila vojna zgrada, možda ne bi bila bombardovana.

Verujem da ste u pravu kada je reč o arhitekturi ali i za rekonstrukciju ili nov objekat, opet će neki arhitekta imati priliku da postane poznat kao Dobrović.


PS
Najgore je kad te država stavi pod zaštitu.

Kad država štiti zgrade one propadaju jer se ljudi sreću sa nemogućim i neisplativim obavezama
jigv jigv 07:32 10.05.2013

Ne razumem logiku

Kazete ili revitalizacija koju bi platila drzava ili hotel/neki drugi komercijalni sadrzaj. A zasto hotel koji bi nikao na toj lokaciji ne bi bio ugradjen u postojecu formu? Odnosno, zasto mislite da bi oni koji grade hotel morali da ruse pa da grade drugu zgradu ispocetka, a ne da revitalizuju postojeci objekat i samo unutrasnjost prilagode potrebama hotela?

Haravno, uz drugaciju fasadu. Ona fasada je bila jednostavno pogresna...
vladaxy vladaxy 08:32 10.05.2013

Tri rešenja

1. Treba ostaviti ruševine, zgrade će se same vremenom urušiti i problem će biti rešen
2. Pod hitno iz budžeta izdvojiti nekoliko desetina miliona evra za sanaciju zgrade i vraćanje u izvorno stanje. Te pare će biti vraćene kad turisti širom planete nagrnu u Beograd da vide te monumentalne građevine.
3. A ima i treće meni blisko: prodati to nekome ko će taj prostor komercijalizovati i privući ljude.

Najgore je kad te država stavi pod zaštitu.

Kad država štiti zgrade one propadaju jer se ljudi sreću sa nemogućim i neisplativim obavezama u rekonstrukciji. Kad država štiti zaposlene trudnice, stradaju nezaposlene žene. Kad država štiti domaću industriju carinama, strada džep građana koji plaća skuplju robu. Kad država štiti zdravlje građana, čitamo svaki dan po novinama kako se sve završava itd..
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 10:59 10.05.2013

Dakle ...

Dakle, samo da podsetim da se ovde radi o zaštićenom spomeniku kulture koji je u opasnosti da bude uklonjen ... da, o tome je reč i sa svim drugim pričama treba u ovom trenutku zastati.
ulicno_pojacanje ulicno_pojacanje 11:28 10.05.2013

Re: Dakle ...

Đorđe Bobić
Dakle, samo da podsetim da se ovde radi o zaštićenom spomeniku kulture koji je u opasnosti da bude uklonjen ... da, o tome je reč i sa svim drugim pričama treba u ovom trenutku zastati.



Otišo sa gedžom u OT na pivo...vrćemo se o'ma'

Možda bi neki tenderčić da se spomenik izmesti kod gračanice ili Prištine...ili samo da se izmesti do Rakovice...ostaće spomenik ali će biti transliran i ostaje u BGD :) da mu se svi dive i uživaju...(troll raspoloženje).

gedza.73 gedza.73 20:56 10.05.2013

Re: Dakle ...

Otišo sa gedžom u OT na pivo...vrćemo se o'ma'

Gedža će limunadu.

da, o tome je reč i sa svim drugim pričama treba u ovom trenutku zastati.


A kakve sam samo ideje imao. U jedan kombi potrpamao kapitalce oficire sa svim onim zvezdicama, štraftama i ordenjem i odvedemo ih u Sloveniju.

Tu mogu zainteresovani građani da se slikaju obučeni u šumarske uniforme teritorijalne odbrane sa našim generalima kao trofejima.



Jukie Jukie 11:20 10.05.2013

Who cares

Who cares. Važno je da nešto urade i da ruševina više ne stoji u centru. Nekidan se vozim trolejbusom zajedno sa majkom deteta od 5-7 godina, mali sve zapitkuje, majka sve lepo odgovara kako roditelj i treba da radi
I naiđemo na ruševinu i mali pita: "A ko je srušio ovu zgradu? "
"Neki ljudi"
"A ZAŠTO su to srušili? "
"Ispričaću ti drugi put..."
"A zašto to neko ne popravi? "
"Ne mogu sad da ti objašnjavam, drugi put..."
little_radojica little_radojica 16:18 10.05.2013

Стручна и случајна јавност

Ја бих се сложио до оног дела да грађевина има културно-историјску вредност. Само, мало ко то може да разуме.
Још мање је оних који се иоле разумеју у смисао градитељског наслеђа, чак и кад би да га сачувају. Ево на пример:

zasto mislite da bi oni koji grade hotel morali da ruse pa da grade drugu zgradu ispocetka, a ne da revitalizuju postojeci objekat i samo unutrasnjost prilagode potrebama hotela?

Haravno, uz drugaciju fasadu. Ona fasada je bila jednostavno pogresna...


За многе друге то је то симбол "комунистичког штатијавећзнам зла", а нисам сигуран ни да млађе архитекте имају појма. Свашта сам нашао на једном форуму на тему те зграде и схватио најзад да људи код нас не разликују соц-реализам и модерну. Да не разумеју да је код нас требао да буде наметнут један израз, а да је ПОБЕДИО други, мноооого другачији. И мало нас је за које је генералштаб културно благо и зато мислим да треба размислити о неком другом виду сећања на њ. Мислим, зграда је превише уништена да би је задесила иронично-тужна судбина зграде Централног Савеза Комуниста која постаде шопинг мол (намерно енглеским). Мислим да би било најтужније да постане хотел с пет звездица, мада би програмски и конфигурацијски то било најлакше "углавити".

Да јој се то не би десило, ја сам за варијанту да се распише конкурс за шта год да се ту гради који ће међу првим условима имати да афирмише вредност постојећег културног добра. Заиста, нисам упућен, да ли се Архитектонски факултет или нека друга институција бавила овом темом и ако јесте да ли има негде да се погледају решења? Свиђа ми се и она "пола комерцијано-пола јавно" идеја коју сте изнели у претходном тексту о истој згради.

Друго, да се направи нека емисија о историји зграде и Добровићу, да се зграда стави у контекст времена кад је настала и да се објасни што је толико посебна. Ако и то има, а да ја не знам, молим неки траг
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 16:37 10.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

молим неки траг


Lepo ste napisali ... traga ima i to dosta, probajte sa arhitektom Bojanom Kovačevićem na Googlu, pisao je o prof. Dobroviću a posebno o zgradi Generalštaba. Vredi videti. Naravno, ima i diskusija tribina, oglasile su se i arhitektonske asocijacije i osnovna nota je da se traži zaštita i revitalizacija.
Posebno mi se dopada ideja da se raspiše konkurs, možda internacionalni, kojim bi se došlo do rešenja. U ovom slučaju veoma je teško obnoviti zgradu, zadržati njen volumen i arhitekturu ali istovremeno je udenuti u savremeni svet. Zaista bih to voleo da vidim a osim toga, takvih pokušaja ima po svetu. Gledao sam delove Varšave koji su obnovljeni posle II svetskog rata i to izgleda veoma dobro, očuvan je osnovni duh i ton gradskog miljea i ambijenta ali nije bilo samo preziđivanje urušenog, kontakt sa novim vremenom je načinjen veoma rafinirano.
little_radojica little_radojica 19:08 10.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

traga ima i to dosta, probajte sa arhitektom Bojanom Kovačevićem na Googlu, pisao je o prof. Dobroviću a posebno o zgradi Generalštaba. Vredi videti. Naravno, ima i diskusija tribina, oglasile su se i arhitektonske asocijacije i osnovna nota je da se traži zaštita i revitalizacija.


Хвала, баш сам сад погледао снимак трибине. Мало је лош снимак, али добар материјал. Али мислим да нам треба нешто "за у масе". Да људи који не разумеју имају бар идеју о значају грађевине и Добровића.

Posebno mi se dopada ideja da se raspiše konkurs, možda internacionalni, kojim bi se došlo do rešenja. U ovom slučaju veoma je teško obnoviti zgradu, zadržati njen volumen i arhitekturu ali istovremeno je udenuti u savremeni svet. Zaista bih to voleo da vidim a osim toga, takvih pokušaja ima po svetu. Gledao sam delove Varšave koji su obnovljeni posle II svetskog rata i to izgleda veoma dobro, očuvan je osnovni duh i ton gradskog miljea i ambijenta ali nije bilo samo preziđivanje urušenog, kontakt sa novim vremenom je načinjen veoma rafinirano.


Nakagin Capsule Tower, Tokyo, Ginza

Исто мучи Јапанце. Једна једина грађевина чистог метаболизма у свету, али на веома скупом земљушту. Рачуна се да се ту може подићи грађевина 60% веће корисне површине и прети јој рушење, отприлике колико и генералштабу (од 2005-е). Да ствар буде гора, зграда је веома мала по габаритима и направљена је да се мења попут живог организма тј. да се капсуле мењају (ниједна никад није замењена). Сам Кишо Курокава је предлагао да се капсуле замене, а не да се сруши зграда. Био сам скоро тамо и изгледа тужно, прекривена неком мрежом као рибарском иако унутра људи још увек живе (и власници су за рушење). Можда се и модерна архитектура, раскидајући са историјским стиловима, ослањајући се на рацио и основне вредности истовремено одрекла и права на статус градитељског наслеђа?

Незнам за Варшаву, нисам био, мада сам чуо само лепо о том граду. Мени је некако тешко да се помирим да неко нешто може тек тако да сруши, али ми је још теже да се помирим да ће се зидати исто. Зар то није прилика за неки нови покушај? Добровићево решење те раскрснице је за оно време било нешто посебно, можда можемо и данас да направимо нешто посебно.
Мислим да није финансијски проблем да сачувамо једну модернистичку грађевину која је то на најбољи могући начин, али је тај морални, "да ли је то у реду" моменат мени битан... А у том контексту ме мучи и она прича о диносаурусима од пре неки дан...

У сваком случају, конкурс и то интернационални је увек најдемократскије решење. Да видимо шта све можемо и како можемо да размишљамо. Онда додамо студију реконструкције која се одради у међувремену и онда опет правимо трибину. Демократија тражи време
maksa83 maksa83 11:49 11.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Nakagin Capsule Tower, Tokyo, Ginza

Izguglovao sam slike unutrašnjosti ovoga, i ono je dehumanizovano skoro do nivoa Matrixa, samo što ti nije prikopčan kabl u potiljak. Znam da je u Japanu skučeno življenje norma, ali što je mnogo - puno je. Kao jednokratni eksperiment za neki World Expo, okej, ali ono treba razmontirati iz čistog humanizma.
little_radojica little_radojica 17:25 12.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Заблуда је то да се у Јапану живи у скученом простору, али да не ширимо тему

То је једна зграда, направљена за нежење које су тек дошле у Токијо (кад се ожене преселиће се у веће или купити кућу), на одличном месту. За једног човека 10 квадрата и своје купатило и парче слободе. Свака роба има свог купца. Један наш млади глумац је у Паризу живео у 5 (пет) квадрата у који је стала и тоалет шоља и плаћао 500 евра месечно и по његовим речима имао среће да нађе било какав стан (видео пре пар година на "ТВ лица као сав нормалан свет" или тако нека емисија). Студенти било где на свету живе у 10-15 квадрата, а знам и неке четворорочлане породице у Србији да су живеле у 16. Тако и тамо живе људи којима то одговара. Није у томе проблем. Проблем је што је направљено пре 40 година и до данас није мењано, а концептуално је постављено да се мења, те је неуспело... И што је једини физички доказ о постојању једне читаве ере и правца размишљања. Културно добро не треба квалификовати као добро-лоше, хумано-нехумано, него га чувати због вредности које има за целокупну људску мисао. Али да ли данас кад имамо друга средства памћења (информације) морамо да се ослањамо на споменике у простору? Да ли имамо другачији начин да колективно памтимо?

maksa83 maksa83 18:19 12.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Заблуда је то да се у Јапану живи у скученом простору, али да не ширимо тему

Bio, vid'o, doduše ne ovakve ekstreme, ali svakako nigde nisam video uže zgrade, niti toliko zgrada koje zbog uštede prostora imaju stepeništa isključivo spolja, niti sam igde drugde video wc u kome je je lavabo za pranje ruku integrisan u poklopac na kazančetu na šolji. Doduše nisam nigde video ni šolje sa toliko procesorske snage, dugmića i ekrana. ; )

Али да ли данас кад имамо друга средства памћења (информације) морамо да се ослањамо на споменике у простору? Да ли имамо другачији начин да колективно памтимо?

Mislim da imamo, tehnološki uslovi postoje - virtualizacija, augmented reality, itd. - ko bude hteo da oseti duh nekog vremena može da pikne gumbić, stavi neke cvikere i prošeta kroz Nakagin kapsule, siđe u Keopsovu piramidu, prošeta kroz hram Hatšepsut, popne se na Sears Tower, pa možda i prošeta po srušenom Generalštabu i svojim očima vidi sve to. To naravno neće biti isto, ali opet - koliko ljudi će fizički otići da vidi Nagakin kapsule?

William Gibson je napisao Virtual Light 1994 i smestio radnju u 2006., nije strašno promašio, recimo 10-ak godina, doduše SF pisci poslovično promaše na tu stranu.

Inače, da se kao puki konzument arhitekture (u smislu - ne pravim, samo koristim k'o i svi) upišem u one blasfemične koji ne razumeju svu važnost i frku oko zgrade Generalštaba, a i njena estetika me promašuje.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 18:26 12.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Али да ли данас кад имамо друга средства памћења (информације) морамо да се ослањамо на споменике у простору?


Da, mislim da nema drugog načina osim očuvanja građevina jer one čine ambijent u kome živimo a doći će tu i klinci posle nas. Ako toga nema neće urbana memorija opstati i kontinuitet urbanog kulturnog modela će nestati. Uostalom, Beograd je često rušen i pre ovog nasilja nad Generalštabom, tih porušenih zgrada se retko ko seća iako su njihove fotografije u mnogim knjigama. Zato, gde god je moguće zaostavštinu proglašenu za kulturnu vrednost treba čuvati, prilagođavati savremenim potrebama ali bez promene lika jer to je jedino što ljudi vide i pamte.
little_radojica little_radojica 05:21 13.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Заблуда је то да се у Јапану живи у скученом простору, али да не ширимо тему

Bio, vid'o, doduše ne ovakve ekstreme, ali svakako nigde nisam video uže zgrade, niti toliko zgrada koje zbog uštede prostora imaju stepeništa isključivo spolja, niti sam igde drugde video wc u kome je je lavabo za pranje ruku integrisan u poklopac na kazančetu na šolji. Doduše nisam nigde video ni šolje sa toliko procesorske snage, dugmića i ekrana. ; )

рекох да не ширимо, јер није једноставно, али само пар ствари.
Степениште је споља због пожарне заштите, пун их Њујорк само што су у Њујорку окренута ка споредној улици у које нико коме је живот мио не залази (мало арикирам, али служе као економске улице где се скупља и доста бескућника).
У мањим локалима има таквих купатила, али у становима и кућама су већином купаоница (туш и када), лавабо и тоалет раздвојени, па уместо једне има три просторије, чак и у гарсоњерама у којима не живи никад више од једне особе. Ако је нешто скучено, то су кухиње, али и то је зато што је ресторанска индустрија толико развијена, да ти се ако си самац у Токију ни не исплати да сам куваш него једеш напољу.
Што се уских зграда тиче, погледати Амстердам... Иначе, у Токију је то тако и због плацева који су уски јер су ту некад биле куће, а и Токијо (Едо) је пре три века био село. То се некако одржало и сад високе зграде кубуре са наслеђеним урбанистичким решењима, која на први поглед (па и на други и трећи) делују неоправдано хаотично. Али није баш тако, а то је још дужа прича. Написаћу је једном на свом блогу да не заузимам овде толико места ван теме.

Mislim da imamo, tehnološki uslovi postoje - virtualizacija, augmented reality, itd. - ko bude hteo da oseti duh nekog vremena može da pikne gumbić, stavi neke cvikere i prošeta kroz Nakagin kapsule, siđe u Keopsovu piramidu, prošeta kroz hram Hatšepsut, popne se na Sears Tower, pa možda i prošeta po srušenom Generalštabu i svojim očima vidi sve to. To naravno neće biti isto, ali opet - koliko ljudi će fizički otići da vidi Nagakin kapsule?

Слажем се, али засад је то поље које није истражено и кад би се покушало, представљало би експеримент као што је некада био херојски модернизам, метаболизам, што ми данас често једнобојно означавамо као неуспешно и утопију. Ја сам за то да се ти радикални приступи истражују без обавезног рушења "праве ствари", па ако се покажу, лако ћемо дотерати "тону динамита".

Inače, da se kao puki konzument arhitekture (u smislu - ne pravim, samo koristim k'o i svi) upišem u one blasfemične koji ne razumeju svu važnost i frku oko zgrade Generalštaba, a i njena estetika me promašuje.

Није бласфемија, наопако, па архитектура као дисциплина и постоји због "пуких конзумената", али да бисмо ми архитекти боље стварали, а грађани боље разумели контекст у којем се то ствара, покоја грађевина би могла да преживи чак иако није заслужила својом службом и ма како да нас њена естетика не погађа.
На крају, верујем да је та грађевина не несхваћена, него погрешно схваћена од својих Београђана и да јој треба дати неки вид друге шансе, због нас самих, јер познато је да олако заборављамо, па кад нам затреба вадимо прошлост из нафталина, која се у међувремену искезечи те онда искезечи и наш идентитет...
little_radojica little_radojica 05:25 13.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Da, mislim da nema drugog načina osim očuvanja građevina jer one čine ambijent u kome živimo a doći će tu i klinci posle nas. Ako toga nema neće urbana memorija opstati i kontinuitet urbanog kulturnog modela će nestati.

jedan.kub jedan.kub 20:54 13.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Posebno mi se dopada ideja da se raspiše konkurs, možda internacionalni, kojim bi se došlo do rešenja.

nim_opet nim_opet 22:44 13.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Prvo, Nakagin nije napravljen da bi se u njemu zivelo, nego kao alternativa hotelima, tj. pied-a-terre za ljude koji rade u Tokiju a zive unaokolo a bi da prespavaju koju noc (i definitivno je bolje resenje od kapsula hotela, jer ima prozor od 1.5 metra), ili za male kancelarije. Drugo, Nakagin je eksperiment, i proof of concept - modularne zgrade, koja bi se menjala prema potrebama - poenta je da je kapsule moguce menjati kako se kome svidi, zakaciti na centralni toranj i time menjati namenu. Inace, velicina soba (oko 8-9 kvm) je manja od standardnih garsonjera u Tokiju (od 16 metara), ali kao alternativa kapsula hotelima je fantastican :)
little_radojica little_radojica 14:19 14.05.2013

Re: Стручна и случајна јавност

Prvo, Nakagin nije napravljen da bi se u njemu zivelo, nego kao alternativa hotelima, tj. pied-a-terre za ljude koji rade u Tokiju a zive unaokolo a bi da prespavaju koju noc (i definitivno je bolje resenje od kapsula hotela, jer ima prozor od 1.5 metra), ili za male kancelarije. Drugo, Nakagin je eksperiment, i proof of concept - modularne zgrade, koja bi se menjala prema potrebama - poenta je da je kapsule moguce menjati kako se kome svidi, zakaciti na centralni toranj i time menjati namenu. Inace, velicina soba (oko 8-9 kvm) je manja od standardnih garsonjera u Tokiju (od 16 metara), ali kao alternativa kapsula hotelima je fantastican :)


У принципу је тачно, али ево пар линкова ако неко хоће да зна више о овој згради. Слично је годиште са Генералштабом и обе зграде имају тужну судбину да изгубе функцију (генералштаб срушен војска малтене расформирана, а Накагин торањ издао сопствени метаболички концепт).

uia2011tokyo-Jun Hidaka

Новинар који је зезнуо обезбеђење па сликао изнутра

Неке моје слике са улице из априла 2013, ненабуџене у Photoshop-у и након што је стављена мрежа. На вратима пише да није хотел него стамбена зграда и да је улаз забрањен. И види се да уопште није монументална, него мала наспрам генералштаба (али на скоро најскупљем квадрату земљишта на свету).

Него, да се не удаљимо од теме, нама је битна због овога: Гласање архитеката (10000 из 100 земаља) о њеној судбини. 75% би јој заменили капсуле како је и покојни Курокава предлагао, 20% би је оставило такву каква јесте, 5% би је срушило. Најбитније је што у том тексту постоје лепо таксативно набројани АРГУМЕНТИ за сваку од понуђених солуција. Мислим да то може да обогати и дискусију о генералштабу. Сад или кад буде неко следеће цењкање...


tyson tyson 15:08 12.05.2013

Bio Dobrović, pa došao NATO


Sve teče. Bila nekad zgrada, više nije. Razumem esnafski žal za onim što je zgrada nekada bila, ali toga više nema, er ist kaputt; za račun se obratiti NATO paktu a ne Vladi Srbije, gradu Beogradu, Ministarstvu ratnom ili Šekiju iz Abu Dabija.

Zgrada je nekada bila kulturno dobro, sada je to bivše kulturno dobro jer više ne postoji u prvobitnom obliku; drastično je oštećena.

Da li je u pitanju nepopravljiva šteta? Ko bi, po mišljenju zagovornika ideje vraćanja kulturnog dobra u prvobitni oblik trebalo da plati postupak ponovne izgradnje/rekonstrukcije? Da li postoji studija izvodljivosti, sa cenom poduhvata? Za šta bi se ta i takva ponovno izgrađena zgrada koristila (čitaj: ko bi trebalo da bude finansijer izgradnje)?

Mnogo je tu pitanja, olako se u suprotnom pravcu ispaljuju populističke diskvalifikacije, a malo je racionalnog i razložnog objašnjenja.


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 16:35 12.05.2013

Re: Bio Dobrović, pa došao NATO

Sve može tako, racionalno i proračunato u paru, to je brižno I domaćinski ali takvo mišljenje ne ide uz kulturno dobro u ma kakvom da je stanju. U slučaju Generalštaba, ali i drugih zgrada koje su važan deo istorije kulture postoje drugačija merila vrednosti, nije samo novac presudan u proceni vrednosti. Nažalost takvo mišljenje, naziva se racionalno, trenutno preovlađuje i o tom pijačarenju govorim pokušavajući da ukažem na golemu i nepopravljivu štetu koja se tako može napraviti. Država, Vlada Srbije mora da se bavi kulturnim dobrom koje je zaštitila i ima obavezu da ga obnavlja kada mu se dogodi nevolja i bude žrtva nasilnika. O tome sam napisao tri teksta na ovom blogu pa, ko ima vremena, može da se obavesti pa i o pitanjima koja su u komentaru postavljena.

Zgrada je nekada bila kulturno dobro, sada je to bivše kulturno dobro jer više ne postoji u prvobitnom obliku; drastično je oštećena.

Ovo je sasvim odgovarajući primer populističkog mišljenja (diskvalifikacije) koji se koristi kao argument u korist devizne protivvrednosti kulturnog dobra ...

Da, eto nađoh u štampi još jedan primer:
Velelepna zgrada Beogradske zadruge u Karađorđevoj ulici u veoma je lošem stanju, a za neophodnu rekonstrukciju nedostaje novca.
i ne bih više o populizmu, možda je bolje govoriti o odgovornosti!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana