Putovanja

Manastir Sv. Katarine u Sinajskoj pustinji (2)

vladimir petrovic RSS / 22.05.2013. u 23:05

Sve je počelo tako što sam, kao dečak od 12-13. godina, u prostranom predsoblju kuće jednog očevog prijatelja, arhitekte, video uramljen poster nekog utvrđenja, sa crkvom unutra, u golom kamenitom okruženju. Rekli su mi da je to drevni manastir Sv. Katarine na Sinaju, kao i da u njemu žive grčki monasi, što je trebalo da znači da pripada pravoslavlju.

Ta reprodukcija iz predsoblja više mi se dojmila nego sve druge (originalne) slike, u raskošnim ramovima, u prostranoj dnevnoj sobi arhitekte. S tim u vezi, sećam se da sam jedne večeri, uspavljujući se, rekao sebi da ću, kada postanem "svoj čovek", posetiti manastir sa postera, u dalekom Egiptu.

Tek sada mi se pruža prilika da to učinim.

Neću pisati o istorijatu manastira, jer se podaci o njemu, kao jednom od najstarijih na svetu (potiče iz dalekog VI veka, srećom nikada nije bio rušen, ni zapuštan) mogu lako naći na Netu, ili drugde. Pisaću, dakle, kako ja doživljavam ovu posetu.

Bez lažne skromnosti, posetu doživljavam - umetnički, u smislu izreke (ne znam više ko je to rekao) da je velika umetnost iznad stvarnosti. Nastojim da istinski percipiram značaj mesta u kome se nalazim i uživam u gledanju (Francuzi to zovu: L'art de regarder), ali ne samo na način kako stvari - jesu, već i nekako nadnaravski, kao kad čovek gleda nadživotni horizont. Jer se ovaj slavni manastir ne može gledati samo „realnim očima". Pritom, govorim sebi: The one thing you can absolutely rely on is that very little is as it first appears.

Manastir se nalazi u uskoj uvali, na 1300 m nadmorske visine, okružen kamenitim planinama, čiji neki vrhovi prelaze 2000 m. Ovde je sve go kamen na golom kamenu, za razliku, recimo, od peščane i ravničarske Sahare kakvu znamo iz avanturističkih filmova.  

Opasan je visokim, veoma impozantim zidom od crvenkastog granita, granita od koga su sačinjeni i okolni pusti planinski visovi, bez ikakve vegetacije. Gledajući taj kameniti pejzaž, mrmljam sebi u bradu: ovako verovatno izgleda Mesečeva površina!

Pa ipak, ima neke neobične lepote u prilaženju ovom manastiru, u tom surovom kamenitom okruženju. Imam osećaj da mi se nešto posebno događa.  

Красота неописуемая!!! - uzvikuje Rus nedaleko od mene, pošto posetilaca ima iz raznih krajeva sveta. Ja mu se nasmešim, jer mi je uvek drago kada vidim ljude koji se oduševljavaju lepotom. I topim se od neopisivog osećanja što sam najzad stigao ovde.

Spavaću u manastirskom konaku namenjenom posetiocima kojih, izgleda, stalno ima, jer odavno je manastir prestao da bude nepristupačan. Konak je izvan samog manastirskog utvrđenja, ali je blizu ulaza u njega; čini prirodan dodatak njemu, dobro je uređen, sa tekućom vodom i svim drugim što je potrebno savremenom putniku-namerniku. Izgrađen je u saglasju sa okruženjem, dakle, od istog crvenkastog granita, kao i manastirski zidovi i obližnji planinski vrhovi, a pored njega odmah je bašta, u dva nivoa, kao i drveće maslina, čempresa i drugog. Ima i  cveća. Vidi se da se sve poliva cevima po sistemu „kap po kap".

Ostaću tri dana. Neko se brzopleto može pitati šta čovek, koji je iole prav i zdrav (što je eufemizam za - normalan čovek) ima da traži u manastiru - makar on bio i svetinja - tri puna dana? Zar mu jedan dan nije dosta?

Nije. Bar meni. Prošao sam toliki put da bih došao ovde  i  jedan dan bi mi zaista bio malo; tako kratak boravak ovde  izneverio bi sve moje  želje iz mladosti da jednog dana istinski uživam u viđenju ovog čudesnog manastira.

Ovde sam stigao autobusom iz Jerusalima, prelazeći najpre Judejsku pustinju, zatim pustinju Negev, prema Egiptu. Dolazim u Eilat, jedinu izraelsku luku na Crvenom moru. Nešto dalje vidi se Akaba, koja pripada Jordanu, a još dalje već se nazire Saudijska Arabija. Potom je došla  granica (najpre formalnosti izlaska iz Izraela, sa mnogo pitanja, i ulaska u Egipat, sa nešto manje pitanja). Grad na egipatskoj strani zove sa Taba. Ali ovde se nešto događa: ja sam od Jerusalima do granice sa Egiptom koristio izraelski autobus, a onda sam ga morao ostaviti na granici, jer Egipćani ne dozvoljavaju ulazak izraelskim autobusima i njihovo šetkanje po Sinaju! Dakle, morao sam se prebaciti u egipatski autobus, koji će me odvesti do Svete Katarine. Mrmljam sebi u bradu: ovo je, ipak, Bliski Istok!

Tako sam stigao u manastir po podne, pa sam vreme do noći iskoristio za brzometno razgledanje svega oko mene. Bože moj, kako je sve lepo! Udišem vazduh punim plućima i otvoram se za što više impresija. Prva noć je, dakle, za odmaranje od dugog puta i privikavanje, a sutradan ću manastir razgledati na tenane. A druga noć biće posebna - posle ponoći krenuću u pohod vrhu obližnje Mojsijeve gore. Kreće se u ranim jutarnjim satima, sa baterijskom lampom i drugom provizornom opremom za planinarenje, da bi se na vrh stiglo pre pojave sunca, pošto je posmatranje rađanja sunca na Mojsijevoj gori najvažnija stvar. Po povratku, u vreme oko doručka, slediće odmor do podne, a onda dalje aktivnosti u razgledanju manastira, uključiv i najmanje poludnevno zadržavanje u riznici/biblioteci. Potom ponovna šetnja oko manastira, da bih se još jednom uverio kako se nalazim na posebnom mestu, mestu o kome sam kao klinac ponekad sanjario. A nakon treće noći i doručka (u pitanju je polupansion, doručak i večera, za ručak pojedem neko voće ili gricnem nešto da prevarim glad) krenuću polako natrag, u Jerusalim.

Zaista, tri dana i tri noći nije mi bilo mnogo.   

Nebo nad manastirskim kompleksom je tokom dana duboko plavo, kao na slikama naivnih umetnika; vazduh je čist a sunčeva svetlost jasna, pa se stvari na daljini vide kao da su bliže nego što jesu.

Mojsije. Okolni kameniti visovi nisu poznati samo zbog svog surovog lepog izgleda, već zato što se veruje da se ovde, pre više od tri milenijuma, proroku Mojsiju javio - sam Bog, u famoznom Gorućem grmu, koji je goreo, a nije sagorevao (o Grmu ću opširnije govoriti kasnije).

Mojsije je svakako jedna od najimpresivnijih i najživopisnijih ličnosti drevne istorije ovog podneblja. Po prirodi prek čovek (ni nalik, recimo, na Franju Asiškog ili pokojnog srpskog patrijarha Pavla),  postao je verski vođa, prorok i zakonodavac. Pominje se u svetim knjigama judaizma, hrišćanstva i islama (na hebrejskom je Moše, a na arapskom Musa). U judaizmu se posebno poštuje: njegovih Pet knjiga predstavljaju temelj judaističkog pravnog i etičkog učenja (Tora), a njima počinje i biblijski Stari zavet.

Na gori koja sada nosi Mojsijevo ime (u Bibliji se pominje kao Horiv) on je primio Tablice Deset zapovesti, koje čine temelj judaizma i hrišćanstva. Naime, njegova posebna zasluga jeste u tome što je prvi širio veru u jednog Boga (Jahvea), učvršćujući tako monoteizam među Jevrejima. (Prva od Deset zapovesti glasi: Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih Bogova osim Mene).

Kaži da je u  toj nepristupačnoj pustinji Sinaja Mojsije proveo 40 godina, tražeći put iz egipatskog ropstva, kako bi odveo Jevreje u Obećanu zemlju Hanan. Stoga je i Sinajska gora za jevrejski narod sveto mesto.

 Gorući grm. Kao što pomenuh, u podnožju Sinajske gore, prema predanju, Mojsije je video Boga, u grmu kupine ‘koja gori, a ne sagoreva'. Tada je čuo one poznate reči: "Mojsije, Mojsije! Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer mjesto gdje stojiš sveta je zemlja", Izlazak, 3, 1-5).

Na mestu tog Gorućeg grma danas se, kažu, nalazi manastir Svete Katarine.

Naime, u dvorištu manastira i danas postoji grm svojevrsne kupine, za koju se veruje da opstaje još od Mojsijevog vremena. Grm je jedna od najvažnijih odrednica samoga manastira - posetioci obično hrle da ga vide, zadivljeni zbog njegove jedinstvenosti. (Priča se da su neki pokušavali da kradom uzmu njegove pelcere i presade ih na drugo mesto, ali se pelceri nisu primili). Zanimljivo je da ta kupina redovno cveta, a ne donosi plodove. Sada, dok je gledam, deluje zeleno i bujno, kao biljka koja ima mnogo sunca, redovno se poliva i održava s ljubavlju.  

Botaničari su utvrdili da se radi o biljci Rubus sanctus, specifičnoj vrsti za Sinaj, koja je ekstremno dugotrajna, pošto sistem njenog korena obezbeđuje perpetualno obnavljanje.

Gorući grm (Burning bush, The Unburnt Bush, na engleskom, Φλεγόμενη βάτος  na grčkom, Неопалимая Купина, na ruskom, Nesagoriva kupina na srpskom) često je predmet u likovnim umetnostima.

Neki smatraju da je biblijsko verovanje oko Mojsijevog viđenja Boga u grmu Nesagorive kupine uticalo na to da se manastir  Svete Katarine sagradi baš tu gde jeste, s tim što tu od vajkada postoji i solidan bunar sa pijaćom vodom. Bez vode u ovoj pustinji bi se teško moglo opstati, svakako.   

Džamija unutar manastirskog kompleska. U vreme muslimanskih osvajanja, u VII veku, bila su teška vremena za hrišćane Palestine i Egipta; priča se da su monasi Svete Katarine, 625. godine, otišli u Medinu, direktno kod proroka Muhameda, i tražili zaštitu za manastir i monahe u njemu. Muhamed je razumeo njihovo traženje,  te im je  dao dokument (ahtiname, ili "sporazum o izuzeću", sa otiskom Muhamedove šake) kojim se garantuje zaštita manastira. Taj dokument su monasi potezali svaki put kada je dolazilo do novih islamskih osvajanja i pretnji razaranja. Prilikom jedne takve opasnosti, u XI veku,  u manastiru je sagrađema džamija, sa minaretom koje se vidi i spolja, izvan zidina manastira, kako bi manastir bio pošteđen. I za vreme duge turske okupacije ovog prostora manastir je uživao zaštitu, protiv čega su se ponekad bunili moćni Jevreji na Sinaju. (Džamija postoji i danas, što Svetu Katarinu čini jedinstvenim mestom - da unutar hrišćanskog manastira bude i  džamija, mada se džamija ne koristi, jer je naknadno utvrđeno da nije propisno locirana - prema Meki).

 Beduini. U surovom, oskudnom i  na izgled beživotnom prostoru oko manastira, od vajkada žive Beduini. Povezani su s manastirom od samog njegovog osnivanja. Govore arapski i islamske su vere, ali manastir duboko poštuju. (Uzgred,  sebe ne smatraju Egipćanima, jednostavno kažu da su - Beduini). Žive razbacano, nedaleko od manastira, ali su, kao što rekoh, veoma upućeni na manastir, za koji rade mnoge poslove, od straže, održavanja reda, obavljanja poslova oko vrta, brinu se o kosturnici i mrtvim monasima i slično; bave se trgovinom u ime monaha, drže prodavnice manastirskih suvenira, kafeteriju za posetioce itd. U svakom slučaju, postoji duboko uvažavanje između monaha i Beduina (I danas, kada Beduini ne mogu da reše neki međusobni spor, dolaze kod igumana manastira da on presudi). Uostalom, na samim zidinama manastira stoji natpis na arapskom: obećanje trima beduinskim plemenima iz okoline da u svako vreme ovde mogu dobiti hleb i vodu. Zabeleženo je i da su monasi, uz pomoć beduina i kamila, u prošlosti donosili plodnu zemlju iz daleka, kako bi napravili bašte i zasadili masline i drugo drveće. Beduini su od pomoći i mnogobrojnim posetiocima manastira danas.

Penjanje na Mojsijevu goru. U pitanju je vrh od 2285 metara, što je nešto manje od obližnjeg vrha Svete Katarine, koji sa svojih 2629 m predstavlja najviši vrh u Egiptu.

Polazi se u 2 sata (an entirely inhuman hour!) i penjanje do vrha traje oko dva i po sata peške, premda se, kome zatreba pomoć, mogu koristiti i kamile (za oko pedeset evra), jer su Beduini uvek tu, i u te sitne jutarnje sate, da pomognu i nešto zarade. Put se  većim delom sastoji od stepenica, koje su tokom mnogog vremena sami monasi uklesali u kamenu ("stepenice pokajanja"). Staza za kamile dosta zaobilazi, a samo mali deo preostaje kojim kamile ne mogu dalje; ali tu su i dalje neumorni beduini, ako treba za ruku da vode one kojima je pomoć potrebna. Na vrhu se nalazi (grčka) skromna kapela, iz 1934. godine, s tim što je unutra, navodno, kamen iz koga su isklesane Mojsijeve Tablice; nedaleko, nalazi se i jedna džamijica. 

Doživljaj rađanja sunca je, svakako. fantastičan. Neki posetioci ga doživljavaju mistično, te se zahvaljuju Bogu za takav prizor, dok drugi pevaju vesele i pomalo raskalašne pesme, ispijajući konzervi piva, poneti naraslim adrenalinom; oni smatraju to penjanje kao dokaz ‘savlađivanja prirode od strane čoveka'.

 Riznica. Oko dve hiljade ikona sačuvano je ovde do danas, pa je to jedno od najvećih bogatstva u pravoslavnom svetu. Zapravo, radi se o jednoj od najzanačajnijih kolekcija ikona na svetu. Dve najstarije ikone, iz VI veka, izrađene u retkoj tehnici enkaustike, jesu Hristos Pantokrator i Sv. Petar. Ikone su rađene u manastirskoj radionici, ali mnoge druge  bile su donete iz Carigrada, za vreme ikonoborstva u Vizantiji, te su tako sačuvane od uništenja.

Dobri poznavaoci vizantijske umetnosti smatraju da je lik Hrista Pantokratora "najbolje naslikan lik Gospodnji do danas", s tim što dodaju da su likovi na obema ikonama istovremene "iznenađujuće realistični i uzvišeno spiritualni".

Razgledam pažljivo, što istovremeno znači sa oduševljenjem, sa čistotom, sa verom u vrednost onoga što vidim.

Ovdašnja biblioteka smatra se  drugom najvećom na svetu, posle Vatikana.

Da podsetim da su  mnogi artifakti iz Svete Katarine bili izuzetno važni na dvema izložbama posvećenim Vizantiji, održanim u poslednje vreme u njujorškom Metropolitan muzeju.  Najpre, to je bila "Slava Vizantije: Umetnost i kultura sredinom vizantijske ere" (The Glory of Byzantium: Art and Culture of the Middle Byzantine Era, A. D. 843-1261), 1997. godine, a potom izložba "Vizantijska vera i snaga (Byzantium: Faith and Power, 1261-1557), 2004.  godine. Kaži da se ceo kulturni svet divio pomalo zaboravljenoj lepoti vizantijske umetnosti.

Krađa, prekrađa. Ako pođemo od one narodske pošalice „Svi kraduckaju, svi kradu", ovde se dogodio zanimljiv slučaj krađe listova jednog od retkih i veoma značajnih sakralnih dokumenata, tzv. Sinajskog kodeksa. U pitanju je bio najstariji Novi zavet, pisan pre 1600 godina,  na grčkom jeziku. Navodno se radilo o jednoj od Biblija naručenih lično od cara Konstantina Velikog, nakon priklanjanju hrišćanstvu. A onda je u XIX veku nemački naučni istraživač Konstantin fon Tišendorf (Tischendorf), iz manastira odneo, bez dozvole manastirskih vlasti, veći deo listova. Kako je njegov put u Sinaj finansirao ruski car Aleksandar II (inače poznat kao darodavac velikog zvonika u ovom manastiru), on ih je njemu poklonio, pa je to neprocenjivo blago postalo rusko. A onda se dogodilo da je Staljin, za vreme velike gladi u Rusiji, tridesetih godina prošlog veka, bio primoran da to blago proda Britanskom muzeju, gde se i danas nalazi.

(Nedavno, prilikom posete britanskog prestolonaslednika Čarlsa, bratstvo manastira ga je pitalo kada će im Britanski muzej vratiti Sinajski kodeks, koje je nelegalno odnet iz manastira, na šta zbunjeni Čarls nije imao odgovora, rekao je da za to nije znao i „da će se raspitati").

U biblioteci ima  knjiga na 11 jezika (pretežno na grčkom), uključujući i slovenske jezike, među njima i srpski.    

The Serbian connection.  Za manastir Sv. Katarine na Sinaju vezan je i delić srpske istorije. Najpre, u biblioteci se čuva najstariji sačuvani srpski psaltir (staroslovenski, ćirilica, X vek).  A Sv. Sava je posetio ovaj manastir, tokom svoje druge posete Svetoj Zemlji, 1234. godine: proveo je časni post na Sinaju, a penjao se i na vrh Mojsijeve gore. Zabeleženo je i da su srpski kraljevi Dragutin i Milutin pomagali  ovaj manastir, a krajem XIV vela  Srbin Joanikije bio je njegov - iguman.

UNESCO. Manastir je na spisku Svetske baštine Unesco-a.

Međutim, posetiocima danas pada u oči da je unutrašnjost manastira u prilično devastiranom stanju, pogotovu manje važni manastirski objekti, pa je potrebno hitno renoviranje. Ne čudi me što Grčka ne može, ali se pitam zašto ne priteknu u pomoć Unesco i EU. Naime, manastir nije u mogućnosti  da sakupi znatna sredstva za ozbiljnu rekonstrukciju,  pa su potrebni bogati sponzori, što bi bilo u korist celokupnog čovečanstva.

 Da se ne zaboravi Sv. Katarina. Posetiocima se ovde uručuje prsten (izgleda kao silver-plated), sa natpisom Sveta Katarina (Αγία Αικατερίνη), kao i brojanice od 33 čvora, koje se nose kao narukvica.

Odlazeći, čujem kako mi u ušima još odzvanja ono liturgijsko i tako milozvučno grčko Kýrie Eléison (Κύριε, ἐλέησον).

P. S. Kažu da naši turisti, koji letuju u egipatskim letovalištima u Šarm El Šeiku i Tabi mogu koristiti šansu da obave jednodnevno putovanje do manastira Svete Katarine (udaljenost je oko 200 kilometara). S tim u vezi, preporučujem onima koji planiraju letovanje u navedenim letovalištima da svakako posete ovaj jedinstven manastir.  

(Sledi još jedan nastavak putopisa).

Atačmenti



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 23:13 22.05.2013

Manastir Sv. Katarine

Evo nekoliko dodatnih fotki:

Manastir je u levom uglu:



Sv. Katarina by night:


A ovo su konaci za posetioce, u kojima sam spavao:
nurudin nurudin 01:28 23.05.2013

Завидим ти...

The Serbian connection


Суматраизам... :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:48 23.05.2013

Re: Завидим ти...

Nurudin
... Суматраизам... :)



Dobro je da se nisi poneo prema meni kao Jovan Skerlić prema Isidori Sekulić, kada joj je bio grdno zamerio što se šetala po dalekoj Skandinaviji u vreme kada je Srbija prolazila kroz izuzetno teška vremena, te da mi zameriš što se ja šetam po Bliskom istoku dok je Srbija (ponovo i ponovo) u teškim vremenima!

Nadajmo se boljim vremenima. Vidim da omniprezentni Aleksandar Vučić (svuda ga ima) kaže da ima noćne more zbog lošeg stanja srpske privrede. Verovatno i ministar prosvete ima noćne more zbog lošeg stanja srpske prosvete, što bi se moglo naslutiti prema nekim natuknicama iz tvojih poslednjih blogova. Mislim, čim je neko zabrinut, to je znak da traži rešenja problema, zar ne?

Da iskoristim ovu priliku da kažem da se u bazilici Svete Katarine, u polukružnom delu iza oltara, nalazi jedan zaista predivan mozaik (zove se "Preobraženje Hristovo", iz VI veka, dakle iz vremena kada je sazidana i sama bazilika. On je predmet divljenja svetskih poznavalaca mozaika:



nurudin nurudin 15:49 23.05.2013

Re: Завидим ти...

Dobro je da se nisi poneo prema meni kao Jovan Skerlić prema Isidori Sekulić


Скерлић је био љубоморан на Исидору, па је зато карао, ја ти само завидим... :)

jedan zaista predivan mozaik (zove se "Preobraženje Hristovo"


Заиста је фасцинантан.

П. С. Икористи прилику па се тамо помоли за преобрежење мајке нам Страдије...:)
jinks jinks 08:20 23.05.2013

...

izgrađen je u saglasju sa okruženjem, dakle, od istog crvenkastog granita

Da li bi to moglo da znači da su i tablice za deset zapovesti isklesane na istom crvenkastom granitu, pošto su i one po predanju nastale tu negde u okolini manastira.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:34 23.05.2013

Mojsije

jinks
... Da li bi to moglo da znači da su i tablice za deset zapovesti isklesane na istom crvenkastom granitu, pošto su i one po predanju nastale tu negde u okolini manastira.

Da, tako kažu.
Pomenuo sam u tekstu da na vrhu postoji Grčka crkvica koja je, prema predanju, sagrađena na kamenu od koga su isklesane Mojsijeve tablice. Nažalost, ta crkvica je bila zatvorena.

Da iskoristim ovu priliku i okačim dve fotke, jednu pomalo neozbiljnu (američka ilustracija Mojsija pred Gorućem grmom) i drugu umetnički lepo stilizovanu (Šagalovo viđenje):



jinks jinks 08:45 23.05.2013

Re: Mojsije

U vezi s gorućim grmom - u emisiji na Historiju celoj posvećenoj upravo priči o Mojsiju, u kojoj pominju i manastir Sv. Katarine, za grm kažu da je bio akacijin grm.

Čak priču šire dalje govoreći da akacija kao jedna od najvitalnijih biljaka igra suštinsku ulogu u mitovima mnogih kultura. Pominju, na primer, mitove o Ozirisu ili Hiramu u kojima su tačke početka njihove reinkarnacije upravo i označene grančicom akacije iznikle iz zemlje.

vladimir petrovic vladimir petrovic 20:40 23.05.2013

Kupina, akacija

Jinks
... U vezi s gorućim grmom - u emisiji na Historiju celoj posvećenoj upravo priči o Mojsiju, u kojoj pominju i manastir Sv. Katarine, za grm kažu da je bio akacijin grm.

Čak priču šire dalje govoreći da akacija kao jedna od najvitalnijih biljaka igra suštinsku ulogu u mitovima mnogih kultura. Pominju, na primer, mitove o Ozirisu ili Hiramu u kojima su tačke početka njihove reinkarnacije upravo i označene grančicom akacije iznikle iz zemlje.


Slušaj, botaničari tvrde da je kupina iz familije akacija. (Kupina je slovenski naziv posebne vrste trnovite akacije, koja predstavlja mali grm sa oštrim bodljama).

P. S.
Evo jednog vizantijskog mozaika Mojsija pred Gorućim grmom, gde skida sandale, po naredbi Boga:



Mojsije je, kao što se zna, a valjda sam gore to već i rekao, izuzetno zanimljiva ličnost, te se kao takva vrlo često javlja u interpretaciji slikara, vajara, književnika itd.

Sećam se, sada mi to nije pri ruci, da je i Sigmund Frojd (Freud) pisao jedan zapaženi esej o Mikelanđelovom moćnom kipu Mojsija, sa neskrivenom dozom divljenja kako prema Mikelanđelu tako i liku samog Mojsija, mada je on (Frojd) bio neskriveni ateist.

To me podseti i da taj mnogo izvikani Frojd (danas se neki sprdaju s njim i nekim njegovim postavkama, naročito iz oblasti seksualnosti) napisao je nekoliko prilično zanimljivih eseja, reklo bi se "za svoju dušu", kada se odmarao od dosadnog lekarskog posla; među njima su, pored ovog pisanja o Mikelanđelovom Mojsiju još eseji o Leonardu da Vinčiju i esej o Dostojevskom i oceubistvu (zna se da je u delima Dostojevskog ideja oceubistva bila sporadično prisutna).

Moj prilaz ovoj strani Frojda bazira se na činjenici da se od svakoga nešto može naučiti.
vilovuk vilovuk 01:57 24.05.2013

Grm u plamenu

Čudi me da Frojd* nije (ako nije) taj grm identifikovao kao arhetipski simbol moći.
Kao junoša, ja sam na primer video zreo kukuruz u plamenu.
Isto: gori a ne izgoreva.
Sećam se tog silnog prizora kao da je juče bilo
(a bilo je u snu).
(i Mojsije je grm video u snu; snu na javi)


*Dobro, ako ne Frojd a ono Jung svakako
jinks jinks 10:35 24.05.2013

Re: Grm u plamenu

grm identifikovao kao arhetipski simbol moći


Možda delom ima veze i sa simboličkim značenjima izraza "baptism of fire".

Doduše, pojava žbuna koji gori a ne sagoreva tumačena je po nekima kao simbolički prikaz izmedju ostalog i budućeg bezgrešnog začeća.
Kazezoze Kazezoze 09:59 25.05.2013

Re: Grm u plamenu

jinks
grm identifikovao kao arhetipski simbol moći


Možda delom ima veze i sa simboličkim značenjima izraza "baptism of fire".

Doduše, pojava žbuna koji gori a ne sagoreva tumačena je po nekima kao simbolički prikaz izmedju ostalog i budućeg bezgrešnog začeća.

naravno, može da simboliše i bezgrešno začeće jer to drvo je ustvari drvo života, a vatra je simbol seksualne energije i hebrejski je označen sa slovom šin. šin je i duh sveti, odnosno energija koja je učestvovala u bezgrešnom začeću.
zanimljivo je da se drvo života pominje u svim religijama; spominje se u starom sumeru i egiptu, zatim već spomenuti mojsije i njegov vatreni grm uz koji je imao svoj prvi susret sa bogom i dobio je zapovesti koje mora da sprovede među narodom, zaratrusra je takođe imao svoj susret sa bogom ispod drveta, zatim muhamed... buda je ispod drveta doživeo svoje buđenje, dok je isus na drvetu okončao svoju patnju i priključio se aleji slavnih na nebu.
sva prosvetljena velikih religijskih proroka vezano je uz drvo života.
kabalističko drvo života najbolje prikazuje svu simboliku tog drveta.

tetka_jelena tetka_jelena 11:27 23.05.2013

citala sam

" pažljivo, što istovremeno znači sa oduševljenjem, sa čistotom, sa verom u vrednost ..."

I iskreno zavidela na iskustvu koje ste proziveli.
oskar-z-wild oskar-z-wild 11:32 23.05.2013

Sv. Katarina

Čestitam ti na umetničkom hodočašću. It is a once in a lifetime experience!

Prevalismo dugačak put sa tobom - od tvoje dadilje, preko Monike do Sv. Katarine !


Od sinajskih ikona ova mi je omiljena,
Sv Makarije sa Heruvimom

EDIT: UPOZORENJE: Ova slika može biti štetna,
postojanje Heruvima nije naučno dokazano, a
Makarije je postojao. To je umetnost u službi mistike, a protiv čoveka.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:48 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

oskar-z-wild
... Prevalismo dugačak put sa tobom - od tvoje dadilje, preko Monike do Sv. Katarine !


Prvo, svako od nas je priča za sebe. Neko ide pravim putem, a neko krivudavim. Ja sam od ovih drugih, izgleda.

Drugo, ne pojednostavljuj stvari, nije bilo dadilje već guvernante. Nije isto.

Treće, svako prolazi kroz faze. (Eto, među sadašnjim srpskim političarima, neki napravili zaokrete od 180 stepeni, pa im ništa ne smeta)

Četvrto, izgleda i da ti imaš dobro pamćenje. Čemu?
Zar ne znaš da narodna izreka govori: “Sreća je dobro zdravlje i slabo pamćenje.”
Drugim rečima, slabo se ko proslavio dobrim pamćenjem.

Peto, odličan ti je izbor:
Od sinajskih ikona ova mi je omiljena,
Sv Makarije sa Heruvimom



Evo jedne zanimljivosti iz Svete Katarine:

Manastir ima svoj ‘drveni lift’, koji se i danas koristi. Lift je izbačen iz zidana sa severne strane, pa se preko njega obavlja dopremanje namirnica ali i težih sanduka i drugih stvari. U vreme ranijih velikih opasnosti, svi ulazi u manastir bivali su zazidani, pa je jedini put napolju za monahe i povratak unutra, bio pomoću tog drvenog lifta, koji radi na principu čekrka.





oskar-z-wild oskar-z-wild 13:18 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

Drugo, ne pojednostavljuj stvari, nije bilo dadilje već guvernante. Nije isto.

Treće, svako prolazi kroz faze. (Eto, među sadašnjim srpskim političarima, neki napravili zaokrete od 180 stepeni, pa im ništa ne smeta)


Pardon za dadilje.

Nemam zamerki u vezi faza. Važno je da čovek može da priušti sebi da raste. Jadni su oni koji ne mogu niti su ikad imali priliku. A najjadniji oni koji stanu i ne miču se više.

Što se tiče pamćenja samo potsećam da si obradio mnoge teme, svaka čast! Od biseksualizma do harikirija!

Vidi ovog Japanca dole koji se skijao niz Everest 1970 (imaš snimak na YouTube'u). Potpun ludak samoubica, ali se u 80. popeo na tu planinu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:21 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

oskar-z-wild
... Vidi ovog Japanca dole koji se skijao niz Everest 1970 (imaš snimak na YouTube'u). Potpun ludak samoubica, ali se u 80. popeo na tu planinu.


Penjanje!

Ja sam u ovom tekstu pisao i o penjanju na Mojsijevu goru, jer je to planinarenje, na neki način, bilo uobičajeni ritual za posetioce Svete Katarine.
Dobro, fizički to nije bilo (pre)teško, osim što bih više voleo da je to bilo danju, ali sam znao da je važno doći do vrha pre izlaska sunca, odnosno diviti se rađanju sunca i tako to...

Da li se kajem? Ne, ali...
Ako bih ponovo posetio Sv. Katarinu, NE BIH SE PONOVO PENJAO na Mojsijev vrh.
Da uprostim: nisam taj tip (mislim: planinar).

Ovo me natera da se setim jednog Švajcarca koji je jedno vreme živeo u Lusaki. Pristojan tip. Živi sam, ima "boja", odnosno crnca od tridesetak godina koji brine o njemu. Dobro se slažu, boj je zadovoljan masterom, master je zadovoljan bojem. A kad pitaš boja kako se slaže sa masterom, on odgovara: "Odlično. On je master kakvog čovek u Lusaki samo poželeti može. Samo postoje dve stvari kod njega koje nikako ne mogu da razumem. Prvo, čim dođe vikend, on obuče planinarsku odeću i ide da se penje na jedno kamenito i dosto okomito brdo. I to radi redovno, svakog vikenda a ja ne shvatam zašto ponavlja te radnje, kad je već mnogo puta osvajao to brdo. Drugo, on ima hobi da uveče, za svoju dušu, svira violinu. A nama Zambijcima to sviranje na violini deluje jezivo, kao da neko dere vešticu pa ona ciči i ciči...". Dakle, Afrikanac koji zna za tam-tam, odnosno da udaranjem u bubanj iskazuje sva svoja osećanja, nema razumavanje za cičenje violine (nikada violina neće da se primi u Africi), a ne može ni da shvati zašto neko ima potrebu da se, ponovo i ponovo, pentra po stenama i brdima, onako iz čista mira...

Izvini, ispade duga priča, ali ja sam video da mi je Afrikanac iz priče bliži od Švajcarca, ne bih umeo da nalazim zadovoljstvo u planinarenju.

Zato se čudim onom Japancu, koji je u poodmaklim godinama išao na Himalaje.


oskar-z-wild oskar-z-wild 15:47 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

Mislim da je to izvanredan podvig za bilo koga a za naročito nekog od osamdeset godina. Za Juičiru Miuru to nije toliko čudno kad pogledaš film u kojem on ide preko 150 km/h niz Everest. Suludo. Potseća me na tvog omiljenog japanskog pisca i njegovih fiks ideja i opsesija.

Ovaj podvig može biti potsticaj za stare ljude da nastave da čine ono što misle da je "nemoguće" zbog kojekakvih predrasuda. Zato mislim da je Juićirov podvig izvanredan. Ali ni ja nisam neko ko pi se penjao svakog vikenda i svirao violinu svako veče, kompjuter mi je dovoljan. Mada svremena na vreme volim ić' na brda, jer ko što reči naš grešni Sveti Njegoš:

Ko na brdu ak imalo stoji
više vidi neg onaj pod njim.

nsarski nsarski 16:09 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

Četvrto, izgleda i da ti imaš dobro pamćenje. Čemu?
Zar ne znaš da narodna izreka govori: “Sreća je dobro zdravlje i slabo pamćenje.”


Horatio, ja se ne mogu pohvaliti impresivnim pamcenjem, ali se secam da je na ovom blogu, koliko juce, bilo vise komentara, a sada ih nema. Sta se desilo i cemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:46 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

Nsarski
... Horatio, ja se ne mogu pohvaliti impresivnim pamcenjem, ali se secam da je na ovom blogu, koliko juce, bilo vise komentara, a sada ih nema. Sta se desilo i cemu?


Eto ti sad!

Još će ispasti da sam sitna duša.
Kunem se da nisam.

P. S.
Šteta što nisi video moj prethodni post (Jerusalim). Ako ne drugo, pomislio sam da si možda mogao da kažeš nešto o tome što je tamo u jednom delu usputno navedeno - da u nekim jevrejskim školama nastavnici nastoje da upare đake, odnosno nađu najpodesnije parove koji bi mogli da se ispomažu u učenju, a što je najvažnije (nije samo važno učiti, naravno), u razumevanju.

nsarski nsarski 17:07 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

Još će ispasti da sam sitna duša.
Kunem se da nisam.

Ovo se u fudbalu zove finta telom, ili izbegavanje odgovora. Mozda ti licno ne znas sta se desilo, ali bilo je komentara (krkar, srdjan,..) koji su nestali u memory hole. Obecavajuce. Ja napravio kokice, otvorio pivo, ali uzalud...

Potom, tvoj post o Jerusalimu sam pazljivo procitao (i cak hteo da te pitam zasto se u mnogim jezicima taj grad zove JerusalEm, ali sam odustao), medjutim evo ti, zakasnelo, Don McLean (of American Pie fame):

myredneckself myredneckself 17:18 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

nsarski
Četvrto, izgleda i da ti imaš dobro pamćenje. Čemu?
Zar ne znaš da narodna izreka govori: “Sreća je dobro zdravlje i slabo pamćenje.”


Horatio, ja se ne mogu pohvaliti impresivnim pamcenjem, ali se secam da je na ovom blogu, koliko juce, bilo vise komentara, a sada ih nema. Sta se desilo i cemu?

Da, stvarno, noćas sam ovde videla krkara, (2.komentar), a sada ga nema.
Vladimire, valjda nije pao ban?
Opleo je podjednako, onako krkistyle, i po Egipćanima i po Izraelcima, koliko se sećam.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:37 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

myredneckself
... Da, stvarno, noćas sam ovde videla krkara, (2.komentar), a sada ga nema.
Vladimire, valjda nije pao ban?
Opleo je podjednako, onako krkistyle, i po Egipćanima i po Izraelcima, koliko se sećam.


Ponovo kažem da ja nisam intervenisao.
Ni na koji način.

Gore, Nsarskom, sam se i zakleo da nisam, ali bez uspeha.
Muslimani bi rekli: Alah sve vidi!

P. S.
Evo umetničkog viđenja Svete Katarine:




(slikar se zove Doug Patterson)
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:43 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

Nsarski
... Ovo se u fudbalu zove finta telom, ili izbegavanje odgovora.

Podvlačenje izraza finta telom je moje.

Ovakav kakav sam, ja sam, od kako znam za sebe, bio lišen generacijskog interesovanja za fudbal.
Stran mi je i fudbalski vokabular.

Takav sam.
U pitanju je namerna ograničenost. Bar mi se tako čini.


P. S.
A ovako je slikar Adolf von Meckel video vrt Svete Katarine:

arianna arianna 20:58 23.05.2013

Re: Sv. Katarina

Prvo, svako od nas je priča za sebe. Neko ide pravim putem, a neko krivudavim. Ja sam od ovih drugih, izgleda.



Ako imaš vremena odgledaj film The Passage iz 2007. Na mene je ostavio baš jak utisak i od tada ne krivudam previše; kad i ako odgledaš film znaćeš i zašto.

Srećan put
alselone alselone 11:32 23.05.2013

Prelepo, zavidim ti

Bilo mi je uzivanje citati tekst.
Slike si mozda trebao postaviti malo vece, ne vidi se najbolje.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:09 23.05.2013

šta navodi ove ljude....

...da se vrzmaju po ovoj pustinji? šta kaže jedan moj drugar, mojsije je postio tamo danima i noćima, a onda su mu beduini prodali neku njihovu gandžu, pa se čovek natripovao najstrašnije...
oskar-z-wild oskar-z-wild 12:44 23.05.2013

Re: šta navodi ove ljude....

a onda su mu beduini prodali neku njihovu gandžu, pa se čovek natripovao


U Srbiji valjda koriste own brand serotonin.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:29 24.05.2013

Re: šta navodi ove ljude....

šta kaže jedan moj drugar, mojsije je postio tamo danima i noćima, a onda su mu beduini prodali neku njihovu gandžu, pa se čovek natripovao najstrašnije...

Posle pošćenja na ovoj vrućinčini, dodatni efekti za trip nisu ni potrebni. Mož ti se prikaže šta voliš...
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 12:17 23.05.2013

Uh, Hadži Petroviću,

kad bi znao koliko ti zavidim, uživao bi tamo još više.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:30 23.05.2013

Re: Uh, Hadži Petroviću,

imamo infrastrukturu da može da se spava u selu Sveta Katarina, kod beduina, jedan super lik iz Kranja, vodi po celom svetu i živi ispod Jabal Al Musa, i potpuno je guest-friendly. ona je zapravo plavooka boginja beduinskog sela, smatraju je za deo plemena...

edit: ovi Beduini zapravo više veruju u Mojsija nego Muhameda. njihov Islam je potpuno drugačiji od Sunni mejnstrima u ostatku Egipta... Sinaj je, ruku na srce, više autonomna regija pod neinstitucionalnom vlašću Beduina.
antioksidant antioksidant 12:32 23.05.2013

Re: Uh, Hadži Petroviću,

ona je zapravo plavooka boginja

ok, mene si nagovorio
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 12:56 23.05.2013

Re: Uh, Hadži Petroviću,

imamo infrastrukturu da može da se spava u selu Sveta Katarina, kod beduina, jedan super lik iz Kranja, vodi po celom svetu i živi ispod Jabal Al Musa, i potpuno je guest-friendly.

Jednog dana, Srki, jednog dana ću biti tamo. Najozbiljnije.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:18 23.05.2013

Re: Uh, Hadži Petroviću,

Srđan Fuchs
... ovi Beduini zapravo više veruju u Mojsija nego Muhameda. njihov Islam je potpuno drugačiji od Sunni mejnstrima u ostatku Egipta... Sinaj je, ruku na srce, više autonomna regija pod neinstitucionalnom vlašću Beduina.


U ovom postu ja sam usputno napomenuo da se Beduini smatraju drukčijim, odnosno da se ne poistovećuju sa Egipćanima.

Informišući se o njima, uoči posete manastiru Sv. Katarine, naišao sam na podatke da su ovi sinajski Beduini (zovu ih Džebelijski, odnosno Planinski Beduini - Jebeliya Bedouin) ne samo vezani za manastir od njegovog osnivanja, nego imaju i - vizantijsko poreklo. Po predanju car Justinijan je, gradeći manastir, u VI veku, poslao stotine vojnika iz oblasti Crnog mora, Grčke i okolnih zemalja da čuvaju manastir. Ti vojnici su se ženili ženama iz plemena koja su već bila na Sinaju, pa su prišli Islamu i prihvatili arapski jezik... Time neki objašnjavaju da oni nisu kao ostali Beduini (a ima ih, naravno, i van Egipta), već da su posebni.
Otuda me ne čudi ova tvrdnja njihove eventualne naklonosti Mojsiju i tako to.

Evo linka o tome.



Ima izgleda i da ostali Beduini u Egiptu (van Sinaja) malo s prezirom gledaju na ove Beduine uz Svetu Katarinu (nazivaju ih "manastirski Beduini", što je možda i iz zavisti, jer mnogi oko manastira zavise od njega, i to tako traje vekovima. (Naravno, to je uzajamno, manastir itekako zavisi od njih).
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:25 23.05.2013

Re: Uh, Hadži Petroviću,

ona je zapravo plavooka boginja

AO
ok, mene si nagovorio


Pa nije, valjda, da se još (uvek) pališ na plavooke Slovenke?

omega68 omega68 21:56 23.05.2013

Re: Uh, Hadži Petroviću,

vizantijsko poreklo

Ne bih da smetam ali ''vizantijsko poreklo'' ne postoji. To je zato što nije postojalo ni vizantijsko carstvo.
Radi se o najobičnijem falsifikatu koji je izmislio Nemacki „istoricar” Wolf 1557, okolo sirio Monteskje i vatikanski agenti koji su hteli slavu Rima iskljucivo za sebe.
Taj naziv je ta država dobila po imenu stare grčke kolonije Vizant koja je bila na mestu kasnije podignutog Konstantinopilja.

Ta njihova izmišljena „vizantija” (ili Bizant) se tokom 1ooo i kusur godina postojanja zvala Rimsko carstvo, Basileia Rhomaion, Rhomanía, Imperium Romanum, Romania, ili Rum na arapskom.
car Justinijan je, gradeći manastir, u VI veku, poslao stotine vojnika iz oblasti Crnog mora, Grčke i okolnih zemalja da čuvaju manastir. Ti vojnici su se ženili ženama iz plemena koja su već bila na Sinaju, pa su prišli Islamu i prihvatili arapski jezik...

Ko je živeo u tim oblastima iz kojih ih je Justinijan poslao na Sinaj?
Romeji.
Ko su oni?
Mešavina Jelina ( Starih Grka ) i naroda ( Pelasta ) koje su oni pokorili pre svega toga.
Ti beduini su dobrim delom .... ( upiši sam kojeg ) porekla.
Obzirom da su Srbi uvek bili cenjeni kao ratnici, a da je Justinijan tamo poslao ljude da čuvaju manastir...hmmm....

oskar-z-wild oskar-z-wild 12:57 23.05.2013

Sledeći izazov?

"I made it! I never imagined I could make it to the top of Mount Everest at age 80. This is the world's best feeling, although I'm totally exhausted. Even at 80, I can still do quite well." ---Yuichiro Miura, Oldest Man to Climb Mt. Everest
Man, 80, becomes oldest to climb to top of Mount Everest |
omega68 omega68 15:54 23.05.2013

bilo bi lepo

kada bi mi objasnio sledeću sliku_

Na kom jeziku, osim srbskom, nebo nešto znači?

Ili ovu sliki:


Odakle na sinajskoj gori Banat, Mir ili Serbal ( reke i planine )


ili ''fenomen'' da Kopti pišu ćirilicom a da nas niko tome nije učio:



Ово је ЋИРИЛИЦА из 1708. године, а слика изнад ње приказује КОПТСКО ПИСМО.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:08 23.05.2013

Re: bilo bi lepo

Omega68
... kada bi mi objasnio


Meni je teško da odgovorim, još manje da objasnim.

Na kom jeziku, osim srbskom, nebo nešto znači?


Pretpostavljam da je moguće da se jedna reč (u ovom slučaju NEBO) sreće u raznim jezicima, sa različitim značenjima.

Mada ima tvrdnji da se ništa slučajno ne dešava, ja verujem i da se neke slučajnosti slučajno dešavaju.

Možda će te zanimati ovo, na šta sam slučajno naleteo, jer ne stižem da idem u širinu tamo gde ne osećam da će biti od mog trajnijeg interesovanja:

Име „Словени“ први је употребио Птоломеј (100-178 пре нове ере) и притом га је написао „Soubenoi“,. Ту гласовну промену лингвисти објашњавају да Грци тешко изговарају тврдо Л, па је прешло у И кратко, док је дифтонг ou замењивао глас У и b, изговарајући се као v. Птоломеј практично и не пише о Словенима, али је само помињање њиховог имена значајно... Птоломеју је засигурно била позната и подгурпа Словена, чији се назив доводи у везу са данашњим Србима. Описујући у петој књизи своје Географије Сарматију он помиње 13 племена, међу њима и Србе, које описује на следећи начин: „Између Керинејских планина (северноисточни огранак Кавказа) и реке Ра (Волге) живе Оринеји, Ваои и Срби“. К. Мошчински сматра да је име „Срби“ настало од индоевропског корена -ser... –serv, што значи чувар, заштитник, изводећи га од латинског servus. У усменом говору дошло је до озвучавања, па је в прешло у б. По његовом мишљењу првобитна реч Срби вероватно је значила „пастири“, „заштитници животиња“... У иранојезичкој средини Сармата словенска реч serv могла је да пређе у ksarv. Ако се тој речи дода суфикс –at, добија се веома сродна реч hrvat, а тако се зову данашњи Хрвати (Марија Гимбутас: Словени синови Перуна)

blogovatelj blogovatelj 18:33 23.05.2013

Re: bilo bi lepo

ili ''fenomen'' da Kopti pišu ćirilicom a da nas niko tome nije učio:


To nije fenomen.
Koptski alfabet i srpski alfabet kao osnovu imaju grčki alfabet.
Pogledaj sliku koptskog alfabeta koju si postavio i videćeš lambda, teta, gama, sigma, fi, eta i tako dalje. I omega naravno
Stari Grci su vladali Egiptom vekovima, sve dok se tamo nisu naselili Arapi.
Takođe, srpski alfabet počinje sa alfa, beta, gama, delta. Jedino malu zabunu pravi beta, koja se u nekim jezicima izgovara kao b, u nekima kao v. Npr. Filipinci koji slabo govore engleski broj pet izgovaraju kao fajB.
Mi smo stavili obe varijante slova b jednu do druge u našu azbuku.
Inače, svi svetski alfabeti (ako ne svi, onda svi najvažniji) imaju kao koren jedan od pet alfabeta - grčki, rimski, kineski, arapski, indijski.
blogovatelj blogovatelj 18:53 23.05.2013

Re: bilo bi lepo

Na kom jeziku, osim srbskom, nebo nešto znači?




Na ruskom i ukrajinskom.
Česi nebo zovu nebe, Poljaci niebo.
omega68 omega68 19:41 23.05.2013

Re: bilo bi lepo

Na ruskom i ukrajinskom.

To je srbski koren.Vladimira sam pitao za neki drugi jezik.
omega68 omega68 20:09 23.05.2013

Re: bilo bi lepo

Koptski alfabet i srpski alfabet kao osnovu imaju grčki alfabet.

1.Ne želim da trolujem blog čoveku, ali kad si već počeo hajde da ukratko završimo.
2.Komšija, drago mi je da postaješ stručnjak za praistoriju
3.Tvoja stručnost se zasniva da premisi da su Grci najstariji narod na svetu. Na tvoju i žalost pojedinih ''eksperata iz SANU'' - NISU:

Još iz prvog veka stare ere, kod geografa Strabona (63. g. st. e. - 19. g. st. e.), koji je umnogome sledio istoričara Polibija, možemo da pročitamo: ''A Pelasti kao neki prvobitni narod svu je Heladu obuhvatao, najviše među Eoljanima koji su kod Tesalije, sa svima se slažući'' (Strabonis rerum geographicarum libri septemdecem, Basileae, 1571, str. 244.) Herodot je smatrao da je najstariji narod za vreme Psametiha u Egiptu onaj iz Frigije, prema mnjenju Egipćana, ali je znao i za Pelaste, koje takođe spominje u svojoj istoriji, kao svoje savremenike na Peloponezu i Heladi uopšte. Ovi Frigijci pripadaju Pelastima, autohtonim balkanskim starincima, jer su se sa centralnog Balkana preselili u Frigiju u davnini.


Helenska plemena počela su da naseljavaju jug Balkana najranije XX veka st. e., a tu kolonizaciju završila do osmog i sedmog veka st. e. Prilikom kolonizovanja, na tom tlu zatekli su starosedeoce Pelaste, koji su taj prostor nastanjivali - oduvek. Utoliko među njih spadaju i sve one zajednice naroda koji se nazivaju ''ilirskim'' ili ''tračkim''. Seoba Pelasta (jednog dela) sa centralnog Balkana u šire područje Mediterana zabeleženo je oko XX veka st. e., a seoba u Anadol i osnivanje Frigije oko XII veka st. e., kao i u oblast donje Jermenije oko I veka st. e.

Iz kolonije ''Palestine'' oni se sele u Italiju, da bi tamo bili zabeleženi kao Tirenjani ili Etrurci, o čemu sasvim jasno piše već Strabon. Pored toga što kod njega nailazimo i na značajan podatak za srpsku toponomastiku, budući da sasvim jasno kaže: ''Kako su reku Ksant Srbica nazivali ranije" (ibid., s. 763); kod Strabona nailazimo i na navođenja autora koji su ranije kazivali o Pelazgima, a u čiju verodostojnost on ne sumnja. Tako navodi stihove Homera i Hesioda, Evripida i Efora od mlađih, iznoseći i sledeće: ''Antikleid je prvi govorio o (Pelazgima) Lemnu i Imbru, te da su sa nekim takvima od atičkih Tirenjana prema Italiji otplovili.

( Pelazgi- Pelasti(Palesti)-Belasti od Boga Baka ili Bela. Od njega je Nino ( Belov ) koji napravi Ninivu i kulu vavilonsku sa ženom mu Artemidom.Poznat je u Bibliji kao Nimrod. Dugo su na Helmu ( Balkanu ) slavili osnivanje tog njegovog Prvog svetskog carstva )

...istoričari iz frankofonskog govornog područja još 1772. g. svode ovako svoja mišljenja o tim ''mitskim tricama'': ''Pelazgi, prvobitni stanovnici Grčke i Italije. Stigavši na Dunav, prešli su ovu reku i prodrli na Balkansko Poluostrvo, dok su se drugi peli uz Savu, koja ih je odvela u severnu Italiju. Otuda postoje dve grane Pelazga: jedna istočna, u Grčkoj, druga zapadna, u Italiji. Njihov dolazak se stavlja u 2000. g. pre Hrista, ali, moguće je da je bilo više njihovih seoba. Trojanci su bili Pelazgi, a Sabini u Italiji bili su, bez sumnje, najstariji ogranak velike mase Pelazga. Pelazgi su skoro svuda, posle izvesnog vremena, bili pobeđeni, isterani, svedeni na stupanj inferiornosti od novodošlih rasa: u Grčkoj su Dorani lišili Pelazge svih dobara.

Kasnije, kad su se Grci ustoličili u Južnoj Italiji, koja se po njima nazivala Velika Grčka, oni su od Pelazga uzeli najlepše oblasti. Pelazgi, koji su preživeli sve ove prevrate, jedni su se pretvorili u masu robova ili u zavisne kmetove vezane uz zemlju, a drugi su se sabili u nekom uglu zemlje, koju su nekada posedovali u potpuposti, ili su pak odbegli u planine. Neki su se opet otselili i tražili novu otadžbinu, osobito po ostrvima: tako Lemnos, Samotračko ostrvo, Sardinija, behu napunjeni Pelazgima. Zemljoradnja, metalurgija, arhitektura, bila su njihova bliska zanimanja.

Pelašku epohu karakterišu kiklopske građevine.'' (Dictionnaire universel d'Histoire et de Geographie, par M. B. Vouillet, Paris, 1772, c.255). O etnogenetskoj strukturi i jezičko-običajnim obeležjima saznajemo iz ogromnog dela Diodora iz Sicilije ''Istorijska biblioteka" III, 67, pisanog početkom naše ere. On kaže:

''Τον δ' ουν Λινον φασι τοις Πελασγικοις, γραμμασι συνταζαμενον τας του πρωτιου Διονυσιου πραζεις και τας αλλας μυθολογιας απολιπειυ ευ τοις υπομνεμ ασιν. Ομοιως δε τουτοις χρησοασθαι τοις Πελασγικοις γραμμασι του 'Ορφεα και Προυαπιδηυ του 'Ομερου διδασκαλου...''
PREVOD
(Po predanju, Lin je pišući pelaškim slovima, ostavio priču o delima prvog Dionisa, kao i druge priče. Takođe služio tim pelaškim slovima Orfej i Pronapid, Homerov učitelj.)


LINK

KAo dokaz neka ti smernice budu:




I NEMOJ VIŠE DA MI SPOMINJEŠ STARE GRKE NAJVEĆE FALSIFIKATORE ISTORIJE, u istoriji
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:33 24.05.2013

Re: bilo bi lepo


To nije fenomen.
Koptski alfabet i srpski alfabet kao osnovu imaju grčki alfabet.

A sve đuture na još stariju Vinču i njen "alfabet".

mirelarado mirelarado 17:20 23.05.2013

Повратак светлости - свакодневно чудо:)

vladimir petrovic
Doživljaj rađanja sunca je, svakako. fantastičan.


Верујем, Владимире, да ниси зажалио што си се у зору пео на Синај. Сунчев излазак јесте међу најлепшим призорима за људско око.



P.S. Рекла бих и да су нас све засврбели табани уживајући у твом путопису. :)
omega68 omega68 20:58 23.05.2013

Dodatak

330. godine je marljivošću svete carice Jelene (rođene u Dalmaciji, majke Konstantina Velikog, rodjenog u Nišu) na mestu Neopalime kupine sagradjena mala Crkva posvećena Majci Božijoj, kao i toranj za sklanjanje monaha pri napadima nomada. Od tog vremena je ovde počeo da se formira manastir, koji kasnije duhovno procvetao u Manastir Svete Katarine.
U VI veku je car Justinijan, rođen u selu pored Leskovca, (527-565), na molbu monaha Serbalskog/Sinajskog manastira, izgradio čvrste zidine oko manastira i novu Crkvu. Stara Crkva je ostala sastavni deo nove, nalazeći se s njene istočne strane.
Nekoliko metara od kapele apside, van Crkve, raste grm Neopalime kupine, koji , po verovanju sledbenika Biblije, predstavlja izdanak onog grma koji je egipatski sveštenik Mozes video. On je bio posadjen kada se gradio oltar kapele. Kupina je slovenski naziv posebne vrste trnovite akacije, koja predstavlja mali grm sa oštrim bodljama. To je jedinstven grm takve vrste na celom Sinajskom poluostrvu.
http://upload.wikimedia.org/wikipedi…%28kust%29.JPG
U manastiru pevaju „po glasovima“ koji su tipični za srpsko narodno pevanje, a 8 vrsta glasova (melodijske formule izuzetno drevne) se koristi i u srpskom crkvenom pojanju.
( Запись песнопения 1-го гласа из рукописи Синайского монастыря: http://upload.wikimedia.org/wikipedi…usic_Sinai.jpg )
Inače je manastir gde se čuvaju delovi (i odakle je potekao) Serbalski /Sinajski kodeks, pohodio Rastko Sv.Sava 1234. godine.
Biblioteka je po opremljenosti odmah iza vatikanske , a tu je i prvi srpski psaltir…
Manastiru Svete Katarine naši sveti kraljevi Dragutin i Milutin darivali su brojne poklone koji se čuvaju u manastirskom muzeju i biblioteci. Krajem 14 veka iguman Sinajskog manastira bio je Srbin, Joanikije.

U Sinajskoj pustinji na mestu gde se Mojsiju javio Gospod (oko 1400 g. pre Hrista, kod nesagorive kupine), 330. godine sveta carica Jelena, majka svetog cara Konstantina Velikog, podigla je kapelu posvećenu Bogorodici. Kasnijom dogradnjom je nastao najstariji hrišćanski manastir Svete Katarine, koji se nalazi na jugu Sinajskog poluostrva. ( sr.wikipedia.org )

SIN je jevrejski naziv za Boga mudrosti i uopšte naziv za ovu planinu u Egiptu- SINAJ je jevrejskog porekla…Termin SINAJ koristi se tek od pojave hriscanstva, a ranije se ta planina zvala SERBAL, kao i danas u ne-jevrejskim jezicima.

Po verovanju Jevreja, („As a priest of Thoth, Moses in one person fulfils the roles of both SIN the God of Wisdom and Nabo the Heavenly Scribe.„) Mozes/Mojsije, sveštenik egipatskog boga Tota, spojio je u sebi uloge i SINA -Boga Mudrosti, i NEBA-nebeskog zapisa..
Danas je NEBO brdo nedaleko od SINAJA ( SERBALA)…
Interesantno za nas je da se ta planina visoka 2070 metara (za koju se vezuju ranohrišćanske zajednice.., i tragovi manastira iz 4.veka n.e.) zove SERBAL.. nalazi se delu nacionalnog parka.
NationMaster – Encyclopedia: Mount Serbal


Kao što su interesantni i neki citati istoričara iz davnine, i arheoloških nalaza, nedovoljno razjašnjenih…koje bi trebalo razjasniti za potrebe naše, srpske istorije.
„Sunt et versus mare Hircanum Circassi, gens Bellicosissima, quae longe tempore Aegypto et Syriae sub Servorum nomine imperitavit…“
piše italijan Apendini
(u prevodu:“Према Хирканском мору (т.ј. према Каспијском Језеру) налазе се Циркаси, најратоборнији народ који је дуго времена владао над Египтом и над Сиријом под именом Срба… „)

Sinajski rukopis (Sinajski Kodeks) svuda ima ćirilično S (staroslovenski naziv je „slovo“) a ne grčko „Sigma.“
Ne znači baš sigurno da su ovo srpska slova u Sinajskom (Serbalskom kodeksu), mogu biti i koptska, jer je koptica izuzetno slična, skoro istovetna ćirilici..
Ali, vredno je skrenuti pažnju na taj deo Misira (Egipta) i tragova naših predaka tamo.

Takođe na „Sinajskom“/Serbalskom poluostrvu nalazi se i jezero SERBONIS.
Serbonian Bog (مستنقع سربون) , lake of Serbonis (Sirbonis or Serbon)
Serbonian Bog – Wikipedia, the free encyclopedia

A u zapadnom delu planine Serbal/Sinai postoji još jedan toponim sa SRB- SERABIT .To je kao veće brdo i li manja planina u ovom planinskom lancu.I tamo ima natpisa sa „slovo“ a ne „Sigma“.

link
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:30 24.05.2013

Vladimire

Uživala sam, kao i u prethodnom putopisu.
I moram ti otkriti šta sam u trenutku pomislila: Ako ikada budem pedalala tamo, kako ću da pišem o tome nakon ovako sjajnog Vladimirovog bloga

Pozdrav!
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:12 24.05.2013

Re: Vladimire

Snezana Radojicic
... Ako ikada budem pedalala tamo, kako ću da pišem o tome nakon ovako sjajnog Vladimirovog bloga


Voleo bih da stigneš jednog dana i do ovih krajeva, i da nam daš tvoje viđenje, a svako od nas vidi i nešto novo u odnosu na ono što je već napisano ili viđeno.

Ludvig Vitgenštajn (Wittgenstein) je jednom rekao: "Sve što sam rekao, rekao je, ovako ili onako, neko drugi", pa to njegovim slušaocima nije smetalo da uživaju slušajući/čitajući ga.

Hvala na rečima podrške.

Evo još jednog viđenja Svete Katarine u svoj njenoj kraljevskoj jednostavnosti:

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:41 24.05.2013

Re: Vladimire

vladimir petrovic


Ludvig Vitgenštajn (Wittgenstein) je jednom rekao: "Sve što sam rekao, rekao je, ovako ili onako, neko drugi", pa to njegovim slušaocima nije smetalo da uživaju slušajući/čitajući ga.




Rekao je on jednom (Filozofsko-logički traktat) i nešto kao (parafraziram): O čemu se ne može govoriti, o tome treba ćutati, pa je ućutao na devet godina -- nekako se bojim da sam bliže tome
A sad ozbiljno: nekad je zaista teško naći reči za sve to što je oko tebe, čega ima ili što postoji na ovome svetu. Čini mi se da je mesto gde si bio jedno od takvih, pred kojima se zanemi.
bocvena bocvena 09:12 24.05.2013

Da priložim...

Prezentacija naše škole o prvom putu Svetog Save u Jerusalim.

Meni je istorija uvek bila jako dosadna (valjda su nam je tako prezentovali). Posle mi se smučila zbog kojekavih potkusurivanja i prepravljanja. Otuda mi se ovaj lični, putopisni pristup, mnogo dopada.

Samo napred! Pravo hodi nogama svojim i ispoljavaj puteve svoje:)
politicar politicar 12:46 24.05.2013

Za hodočasnike svakako u top 10 pravoslani

Manastir Svete Katarine je možda jedino udaljeno mesto gde se Srbi zbog toga što su pravoslavci tretiraju sa privilegijama.

Za hodočasnike svakako u top 10 pravoslanih mesta na svetu
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:57 24.05.2013

Re: Za hodočasnike svakako u top 10 pravoslani

Za hodočasnike svakako u top 10 pravoslanih mesta na svetu

Daklem, Hadži Vladimir Petrović.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:04 24.05.2013

Za buduće hodočasnike!

Jelica Greganović
... Daklem, Hadži Vladimir Petrović.


Ispade tako - hteo ne hteo (mislim i pored igranja na kartu kobojagi urođene skromnosti, u stilu: nisam ja zato išao, he, he, he...).

S druge strane, zasluženo je!

Mada živimo u modernim vremenima (nekada su retkim hodočasnicima bili potrebni meseci da bi brodom, a negde i konjima, stigli do tih dalekih mesta) nije baš jeftino, pa ni jednostavno ni danas.

U pitanju je svojevrstan poduhvat, pa ko voli (i može sebi da priušti) neka izvoli.

Ja samo ponavljam: vredelo je.

P. S. Jedan moj drugar imejlom mi javio da išao u Rim, na pet dana, da je pet dana u Rimu padala kiša; romantika da se Rim može obilaziti i pod kišobranima njega nije grejala, pa se vratio ko pokisla kokoška.

Srećom, ja imam dobro vreme - što podrazumeva da mi vrućine ne smetaju.
----------------------------

Evo tri poštanske marke Egipta, sa Sv. Katarinom:





i jedne poštanske marke UN sa sedištem u Beču:
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:08 24.05.2013

Re: Za buduće hodočasnike!

Kao iz Gospodara prstenova je...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana