Mediji| Planeta| Region

nesvrstani u Siriji

Srđan Fuchs RSS / 26.05.2013. u 06:49

uzev u obzir novopotpisanu pozicioniranost Srbije kao večne ruske saveznice, državni stav Srbije ne može mnogo odskočiti od zvaničnog ruskog, tada je u Siriji sve kristalno jasno - miroljubivi režim u Siriji napale su snage haosa i bezumlja, predvođene Izraelom, Al Kaedom, Amerikom, Britanijom i sektaškim Sunitima.

pošto sam napustio u formativnim godinama Srbiju i bio podučavan u najgorim po ovu u Srbiji opšteuvreženu judeoamerikanofobiju mogućim školama  - u izraelskim i američkim; zvanični stav Srbije mi je blagoneprihvatljiv (iako, ako se ne varam, Predsednik Srbije nije nigde zvanično formulisao svoj odnosno trenutni državni spoljnopolitički stav, već ide i sve redom ljubi, klanja se, poštuje i nosi u srcu, ali hajde, uzmimo da je od juče zvanični stav Srbije onaj koji joj Rusija dopusti da zauzme).

dok glasa razuma iz Bodruma nema iz nekog razloga da se smisleno oglasi na ovu temu, čitam naglas u njegovom odsustvu redove, i između redova, turobnih vesti što pristižu iz Sirije.

najnovija, prenose je b92, beta i tanjug (mrzi me da ubacujem linkove pa ostaje da mi verujete na reč, što nije pod obavezno),
 

Šeik Nasralah najavio je pobedu u Siriji.

Nasralah je u televizijskom obraćanju s tajne lokacije, putem video linka, rekao da njegova šiitska grupa neće biti pasivna dok je njen glavni saveznik u Damasku pod napadom.

Pripadnici Hezbolaha se bore u Siriji protiv islamističkih ekstremista koji predstavljaju opasnost po Liban, rekao je Nasralah i obećao da njegova grupa neće dozvoliti da sirijski pobunjenici kontrolišu oblasti koje se graniče s Libanom. 

oh, zar postoje na svetu islamistički ekstremisti?! svašta novo može da čuje čovek od režimskih ljudi kada počne da im se ljulja tlo pod nogama.

Lider libanskog Hezbolaha šeik Hasan Nasralah najavio je pobedu u Siriji. 

"Kažem svim poštovanim ljudima, mudžahedinima, herojima: uvek sam vam obećavao pobedu i sada vam obećavam novu pobedu u Siriji", rekao je on na obeležavanju 13 godina od povlačenja Izraela iz Libana. 

pretpostavljam da i Al Kaedini komandiri govore ovo svojim momcima. 

Nasralah je takodje rekao da će Hezbolah uvek biti uz svog saveznika, sirijskog predsednika Bašara al Asada i njegov režim, istakavši da se radi o njegovim sopstvenim interesima. 

potpuno su didaktički ovi novi momenti kod Nasralaha, do sada sam bio ubeđen da Hezbolah nastupa kako nastupa čisto iz ljubavi, poput slučaja srpskog predsednika sa Rusijom.

U obraćanju prenošenom putem video linka govorio je o odgovornosti i žrtvama, o borbi koja je takodje borba Hezboalaha jer je Sirija "čuvar otpora te organizacije protiv Izraela", njena kičma, kako je rekao i otpor ne može sedeti skrštenih ruku. 

Mi bismo bili idioti da ne delujemo, rekao je Nasralah koji izbegava da se pojavaljuje u javnosti da ga Izraelci ne bi ubili. Intervencija stotine boraca Hezbolaha doprinela je Asadovoj nadmoći u Kusajru, strateškom gradu u Siriji kraj granice s Libanom, koji se našao u rukama pobunjenika, podsećaju svetske agencije. 

Sirijske snage napale su taj grad u nedelju ali još nailaze na žestok otpor pobunjenika. Grad omogućava važnu liniju snabdevanja oružjem i dobrovoljcima iz susednog Libana. To je takodje ključna nagrada za Asadove snage zbog svoje strateške lokacije izmedju Damaska i obale Sredozemnog mora, gde žive Alaviti u čijim je rukama zemlja. 

Nasralah je isključio mogućnost savezništva sa pobunjenicima, uglavnom sunitima. On je rekao da Hezbolah ne može biti u istom rovu sa SAD, Izraelom i tafkirima, radikalnim muslamanima koji odsecaju glave i skrnave grobove. Vodja Hezbolaha je očito aludirio na izveštaje da su vandali medju pobunjenicima oskrnavili grob šiitskog sveca. 

Istovremeno je nastojao da umanji značaj najava Francuske i EU da će staviti Hezbolah na listu terorističkih organizacija. Podsetio je da je Hezbolah već dugo na toj listi i da je to samo mastilo na papiru i ništa ne menja. 

Australija, Velika Britanija, Kanada, Izrael, Holandija i SAD smatraju Hezbolah terorističkim. Izrael je Južni Liban držao pod okupacijom 22 godine, a povukao se na današnji dan, a Hezbolah to povlačenje smatra jednom od svojih pobeda. 

To je prvi put da je Nasralah javno potvrdio da se pripadnici Hezbolaha bore u Siriji. Hezbolah je bio meta žestokih kritika zbog slanja svojih boraca u Siriju. 

Nasralah je opisao sukobe u Siriji kao "egzistencijalni rat" za antiizraelske grupe, uključujući Hezbolah.

"Ukoliko Sirija padne u ruke Amerike, Izraela i otpadnika, otpor (Hezbolah) će biti opkoljen i Izrael će ući u Liban i nametnuti svoju volju", rekao je Nasralah i dodao da bi tada narod tog regiona ušao u "mračni period". 

"Ako Sirija padne, Palestina će biti izgubljena", kazao je vodja Hezbolaha u obraćanju povodom obeležavanja godišnjice povlačenja Izraela iz južnog Libana 2000. godine. 

poslednje dve rečenice su totalna propaganda, zato što Izrael niti ima kapaciteta, niti ljudstva niti volje da vlada Libanom. poslednja rečenica me zanima kako je nastala, kao plod priče sa kojim Palestincima?  šta se Nasralah kao Libanac brine za budućnost Palestine?

Sirija i Iran su glavni saveznici Hezbolaha i veruje se da je većina naoružanja te grupe preneto preko teritorije Sirije. 
 
 
u nedostatku, ponovo, Bojanovog bavljenja ovom temom odem kod njegovog omiljenog drugara, Roberta Fiska, u nadi da ću naći nešto suvislo, i nađem ovo, od juče (mora sada link) 
u principu, bez stava, samo izveštavanje da je šiitsko-sunitski rat prešao sa sirijskih na libanske ulice. u nadi da ću doći ipak do stava Roberta Fiska (ako već ne ranije do Budimčevog, za koji u celoj ovoj višeznačnoj priči imam više poštovanja nego za Fiskov), dođem do ranijeg stava, link opet,
ovde već ima Robertovog stava: standardno, Izrael, tralala, zavera, vuče svet za nos i u rat, kao, zašto Izrael gađa Siriju kada nema niti jednog jedinog rezona, Hezbolah nije uvučen u rat... kaže Robert, Let’s see if the US and the EU condemn Israel’s air attacks. I doubt it. Which would mean, if we are silent, that we approve of them. Silence, to quote Sir Thomas More, gives consent.

So now the Iranians and Hizballah are accused of intervening in Syria – true, though not to quite extent we are led to believe – and Qatar and Saudi Arabia funnel weapons to the rebels – true, but not quite enough weapons, as the Syrian rebels will tell you – and the Israelis have joined in. We are now militarily involved.

dakle, Iranci i Hezbolah, eto tako malo, Katar i Saudijci, malo, zanemarljivo, al' da nije Izraela ne bi bilo ni r od rata, samo Izraelci prave pizdarije i uvlače Zapad protiv njegove volje u rat... i onda naredni članak bez ličnog stava o tome kako je ipak sirijski građanski rat došao na libanske ulice, gde je Robert stacioniran kao izveštač. nakon ovog očitog nedostatka Bojanovog, meni se kao prosečnom srbaelskom građaninu nameće neodoljiv zaključak da nemam pojma šta motiviše globalnu medijsku štampu da izveštava tako ofrlje s lica mesta, odnosno tako sa očigledno jednostrano nastanjenom simpatijom.

moj stav je da u Siriji nema šta da se simpatiše, 70 000 ubijenih i milion izbeglica polako dosežu rang Bosne i da je jedino istinito licemerje, the truth is... što niko ne preduzima ništa da se krvoproliće u Siriji zaustavi a njegovi vinovnici izvedu pred lice pravde, uključujući i Predsednika Asada, za kojeg je Fisk, prema islamskim studentima, predvideo opstanak na vlasti. Pravde?

 



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

BigBadWolf BigBadWolf 09:07 26.05.2013

Onaj osecaj

kad Hesbolah za tebe kaze da si islamski extremista
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:43 26.05.2013

Re: Onaj osecaj

znači da si na korektnom putu. meni ostaje zbun što Fisk postavlja tako stvari? do sada sam mogao da svarim kao "pravo slabijeg", međutim, Fisk se obraća u tom postu kao "mi Britanci", u 1. licu množine. naime, mi Izraelci ih zaebaemo da dođu do određenih ciljeva na Orijentu.
omega68 omega68 09:13 26.05.2013

-

Opet ( na početku rečenice ide veliko slovo ) se brukaš, Fukse?
Ako, ako samo nemoj nas da praviš budalama
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:37 26.05.2013

Re: -

veliko slovo, njegovo odsustvo dapače (ovo je na materinom jeziku najboljeg centra u istoriji VK Radnički KG ) je moj stil, nemo' se brigaš, to sam ja izumeo... :)
omega68 omega68 14:15 26.05.2013

Re: -

moj stil, nemo' se brigaš, to sam ja izumeo

Ma to i nije toliko bitno, brine me što nas praviš budalama svojim čitanjem između redova
zato što Izrael niti ima kapaciteta, niti ljudstva niti volje da vlada Libanom

Sepulturero Sepulturero 15:55 26.05.2013

Re: -

omega68

Ako, ako samo nemoj nas da praviš budalama


Да, баш тако.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:46 27.05.2013

Re: -

tebe i Sepulturera pravim budalama?

slatko ste me nasmejali.
freehand freehand 09:56 26.05.2013

majstor Srki

... izbegavaj bunike.
Mimo opšteg zbunila možda ti uspe da izvegneš i ovakve mentalne karambole:
po ovu u Srbiji opšteuvreženu judeoamerikanofobiju

Stvarno ti prave biohemijske kurcšluse u korteksu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:40 26.05.2013

Re: majstor Srki

freehand
... izbegavaj bunike.
Mimo opšteg zbunila možda ti uspe da izvegneš i ovakve mentalne karambole:
po ovu u Srbiji opšteuvreženu judeoamerikanofobiju

Stvarno ti prave biohemijske kurcšluse u korteksu.

a nije, nema je? moj cilj je da je nestane, moj privatni cilj, kada je nestane, neće biti tih kurcšlusa više. to smo pokazali i dokazali u Izri, i poštuje se, ostaje samo kod kuće da se pokaže-dokaže. mom dedi su razbili mrežu štićenja Jevreja od Nemaca dvojica, brojem, dvojica ljotićevskih ulizica, a bilo ih je par stotina, i svih par stotina su završili po stratištima. dok ta dvojica postoje moja misija je neokončana, brate.
freehand freehand 16:08 26.05.2013

Re: majstor Srki

a nije, nema je? moj cilj je da je nestane, moj privatni cilj, kada je nestane, neće biti tih kurcšlusa više.

Tvoj privatni cilj i realno stanje stvari mogu biti u nekakvoj koralaciji samo ukoliko ti sliku koju prezentuješ budeš prilagodio činjeničnom stanju. Obrnuto će teško ići, Srki druže. Koliko god tvoj cilj bio visokomoralnan i za svaku pohvalu - siguran sam da ne opravdava sredstva kao što su pisanje neistina ili gargantuansko preuveličavanje.
Tim gore po činjenice nije loš pristup, ali ga retko ko može sebi priuštiti: moraš biti ili užasno jak ili užasno blentav.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:52 27.05.2013

Re: majstor Srki

siguran sam da ne opravdava sredstva kao što su pisanje neistina ili gargantuansko preuveličavanje.



na šta ovde tačno misliš?
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:32 26.05.2013

*

 moj stav da u Siriji nema šta da se simpatiše


Da, sa etičke tačke gledišta to je najispravniji stav oko koga se možemo saglasiti. Pre svega zato što to u Siriji, kao uostalom i većina stvari stvari u životu (osim u igri dama), pa po nekoj ekstenziji i u politici, nije binarna situacija, ma koliko se političari&mediji trudili da svedu sukobe na bele šešire protiv crnih. No, etika je privilegija nas koji ništa ni o čemu ne odlučujemo, da ne govorim o tome da je takav stav najlakši, a i najneproduktivniji. Zapravo, on (stav) se opasno približava svojoj suprotnosti i idejama, koje mi se čine da su već počele da se primenjuju, Danijela Pajpsa [Daniel Pipes], koje se svode na kisindžerovsko let them kill each other. Naime Pajps predlaže da se pomaže bilo koja strana koja je momentalno slabija. Izraelsko mešanje u sirijski građanski (proxy) rat vidim isključivo u tom svetlu.

Ne znam na koji način i kome si učitao da ne bi bilo "r" od rata da nije Izraela, jer to za ove dve godine nisam uspeo da vidim napisano, izgovoreno čak ni hintovano ni od jednog posmatrača i/ili analitičara (možda toga ima na forumima na kojima se skupljaju pojmaroši, ali ja ne čitam ta štiva). E sad, s druge strane, "zaboraviti" da se stvari na terenu odvijaju prilično u skladu sa papirom A Clean Break: A New Strategy for Securing the Realm, koji su za Netenjahua (daleke 1996.) pripremili prince of darkness Ričard Perl, Daglas Fejt i grupica neokonzervativaca, sa analitičke tačke gledišta bi bilo 1. neozbiljno 2. nepošteno 3. ili možda znak kratkog pamćenja i/ili neobaveštenosti. S treće strane objašnjavati dešavanja u Siriji tim papirom je nadasve pogrešno i površno. Može se doći do mnogo prozaičnijih objašnjenja (šifra gasovod).

Destabilizacija sa ciljem promene režima u Siriji je pre svega NATOGCC projekat (GCC -- Gulf Cooperation Council, treba li reći sve uzorne liberalne demokratije za kakvu se i u Siriji bore -- Saudijska Arabija, UAE, Katar, Bahrein, Kuvajt i Oman), što ti, vidim, želiš nekako da minimaliziraš/izrelativizuješ ili čak ismeješ. Kako hoćeš, ali je dosta teško ignorisati prilično detaljne izveštaje u vrlo msm Njujork Tajmsu (ima ljudi koji broje vojne transportne avione).

Uloga zemlje u kojoj živim u celoj toj frtutmi je više nego sramna i predstavlja definitivan poraz inoministrove doktrine "nula problema sa susedima." Naravno, to se ovde predstavlja kao "moralna" dilemu u kojoj su se stavili na "pravu stranu". E sad, jbga, "prava strana" obezglavljuje, kolje po "oslobođenim" kućama, selima i gradovima, uvodi šariju i uopšte idealan je partner za NATO deo koalicije. Evo dok je Nasrala držao govor oni (turska vlada) po x-ti put pokušavaju da slože sirijsko-opozicione rogove u vreći u Istanbulu, ali je najsmešnije (ili najtužnije) što ta " sirijska vlada" ili kajgod ima 0 (i slovima nula) uticaja na zilion milicija na terenu.

No, to spada u kabuki teatar tipa "aj da pokažemo da nešto radimo".

Ono što izostaje u tvom prelomu Nasralinog govora (nemoj to shvatiti lično, ko zna gde si ti čitao izveštaj o tom govoru) je deo koji govori o političkom rešenju i.e. pregovorima. Ko god je pratio (closely) dešavanja u i oko Sirije trebao bi biti svestan da je taj odvratni režim Bašar al-Asada x puta do sada pristao na bezuslovne pregovore, a opozicija, odnosno samo onaj deo koji sastanči po Istanbulima, Dohama itd. je odgovarala "ne, ne pregovaramo dok on ne ode." To je, moj Srki, klasično zafarbavanje u ćošak koje pokazuje odsustvo želje za rešenjem (odnosno verovanje da će se do cilja doći vojnim sredstvima).

Naime, ne možeš postavljati kao uslov za pregovore ono što želiš da se postigne pregovorima (Bašar nije uslovljavao pregovore ostankom na vlasti). Odnosno, možeš, ali onda nemaš pregovore nego u ovom slučaju nastavak krvoprolića (u slučaju Irana, gde je "pattern" "pregovora" isti imaš dalje zaoštravanje). Na momenat, dok je bio u Moskvi, je izgledalo da je to doprlo i do mozga Džona Kirzahstan Kerija, ali avaj to je kanda bio samo trenutak "slabosti" ili želje da se ne ide na preskonf sa dijametralno suprotnim stavovima od domaćina.

Nasrala, koji izbegava da se pojavaljuje u javnosti da ga Izraelci ne bi ubili,* može biti ovakav i onakav, ali nije (geo)politički nepismen, a verovatno je pročitao pomenuti AClean Break.

-------------
* Ovo pišeš kao da je extrajudicial ubijanje ljudi u susednim zemljama normalno kao jesti falafel u Jerusalimu. No, verovatno si u pravu, laureat Nobelove nagrade za mir koji stanuje u Beloj kući je pre neki dan potvrdio normalnost toga. To (i mnogo više) je jednoj strani sveta dozvoljeno.

*****************************

Beleška na margini

Bavim se, po mene, egzistencijalnijim stvarima u životu, kao što je sađenje povrća, uspostavljanje irigacionog sistema, košenjem trave, rečju leptirićima i cvećem, stoga nemam vremena da blogopučanstvo smaram činjenicama, linkovima i citatima.

Eh da, kad pomenuh citate. Sa ogroooooomnim zakašnjenjem čitam knjigu Šloma Ben Amija, Scars of War, Wounds of Peace: The Israeli-Arab Tragedy. Ono što mogu da kažem sada (na kraju prve trećine) je da je kao istoričar dosta pošten, a kao političar... tja... kao svaki političar, mnogo manje pošten. No, da ceo ovaj post ne bi ostao bez citata [izvinjavam se za minimalni broj linkova (1)] evo jedan.

To je iz njegovog predgovora (str. xii) gde citira sam sebe iz dnevnika Yedioth Aharonoth neposredno pre odlaska na "last minute" pregovore u Tabu (2001.):

A normal state is not supposed to settle beyond its legitimate borders. We have created a state, we have been admitted to the UN, we strive to have orderly relations with the international community, yet we still continue to behave as if we are a Yishuv. The entire peace enterprise of this government is aimed at leading the nation to choose, once and for all, between being a state or a Yishuv.

freehand freehand 16:02 26.05.2013

Re: *

To je, moj Srki, klasično zafarbavanje u ćošak koje pokazuje odsustvo želje za rešenjem (odnosno verovanje da će se do cilja doći vojnim sredstvima).

Naime, ne možeš postavljati kao uslov za pregovore ono što želiš da se postigne pregovorima (Bašar nije uslovljavao pregovore ostankom na vlasti)

Ajde?
Ja bih rekao da to zavisi samo, jedino i isključivo od zainteresovanosti Rusa za tu priču. Inače će raditi bosanski, hrvatski, kosovski, irački, libijski scenario pa samo tako.
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:21 26.05.2013

Re: *


Ajde?
Ja bih rekao da to zavisi samo, jedino i isključivo od zainteresovanosti Rusa za tu priču. Inače će raditi bosanski, hrvatski, kosovski, irački, libijski scenario pa samo tako.

Da, (ali ne kao zainteresovanost Rusa za Bašara per se, uostalom oni su ti koji predlažu taj okvir pregovora)* baš kao što i odbijanje pregovora od strane tzv. SNC zavisi isključivo od zainteresovanosti Amerikanaca za tu priču. Tako da se uz mrvicu objektivnosti jasno može videti ko je krvoločniji u ovom slučaju.

----
* Dakle, SVE zainteresovane strane Iran included.
freehand freehand 16:23 26.05.2013

Re: *

Bojan Budimac

Ajde?
Ja bih rekao da to zavisi samo, jedino i isključivo od zainteresovanosti Rusa za tu priču. Inače će raditi bosanski, hrvatski, kosovski, irački, libijski scenario pa samo tako.

Da, (ali ne kao zainteresovanost Rusa za Bašara per se, uostalom oni su ti koji predlažu taj okvir pregovora)* baš kao što i odbijanje pregovora od strane tzv. SNC zavisi isključivo od zainteresovanosti Amerikanaca za tu priču. Tako da se uz mrvicu objektivnosti jasno može videti ko je krvoločniji u ovom slučaju.

----
* Dakle, SVE zainteresovane strane Iran included.

Ma nisam zalazio u detalje, jer mislim da nema ni potrebe.
Ali slikovita je priča o Rambujeu, Madleni i Hašimu.
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:34 26.05.2013

Re: *

freehand
Ma nisam zalazio u detalje, jer mislim d anema ni potrebe.
Ali slikovita je priča o Rambujeu, madleni i Hašimu.

U detaljima uvek đavo čuči

A paralela ima, nije da nema: po svemu sudeći Zavahirijev burazer Muhamed je komandovao jednom jedinicom UČK.
freehand freehand 16:41 26.05.2013

Re: *

U detaljima uvek đavo čuči

Za veliku sliku detalji ne morjau biti najbitniji. Oni znaju da pokvare lakirovku, i to gadno.
Htedoh da kažem da se "zafarbavanje u ćošak" rešava lako i brzo, na primer rušenjem zida koji smeta. Ili kuće. Ili kvarta, samo ako ti je zaštitnik dovoljno veliki.
A što se Al Zavahirija tiče - ček da vidimo šta će Srki da kaže, i nemoj da misliš da si se sad time što su Ameri i Britanci uz sasluženije čitavog NATO-a na Kosovu tako fino sadejstvovali sa Al kaidom (što uredno rade i na svim ostalim gradilištima/rušilištima, po potrebi) oprao od šeika i Hezbolaha.
omega68 omega68 17:18 26.05.2013

Re: *

Curiously, Israel has played a key role in some of these policies, starting with the involvement of Congressman Charlie Wilson, who used his position in the House Select Committee on Intelligence, gained with the support of then Senator Dick Cheney, to ramp up billions of dollars’ worth of support for both Israel and the Afghan mujahidin.29 Gust Avracotos, the CIA’s Station Chief in Islamabad, commented that Wilson brought ‘the Israelis into the CIA’s Muslim jihad’, opening opportunities for Mossad penetration of the ISI and al-Qaeda and securing Israeli arms contracts and intelligence ties with Pakistan.30

Closer to home, Israel played a very similar game in its ambiguous relationship to Hamas. US Government and intelligence sources confirm that Israel provided direct and indirect financial aid to Hamas in the late 1970s as a counterbalance to the Palestinian Liberation Organization (PLO).31 According to the Israeli military affairs experts Ze’ev Schiff and Ehud Ya’ari, at the time of the first Intifadah, Fatah ‘suspected the Israelis of a plot first to let Hamas gather strength and then to unleash it against the PLO, turning the uprising into a civil war… many Israeli staff officers believed that the rise of fundamentalism in Gaza could be exploited to weaken the power of the PLO’.32

Israeli support for Hamas reportedly continued even after the signing of the Oslo accords in 1993, during the period of some of the worst suicide bombings.33 Even the late Palestinian Authority (PA) President Yassir Arafat said in 2001 that Hamas ‘continued to benefit from permits and authorizations, while we have been limited, even [for permits] to build a tomato factory… Some collaborationists of Israel are involved in these [terrorist] attacks.’34

Indeed, there are indications that the Israeli assassination of Hamas leader Abu Hanoud in November 2001 was a ploy to provoke more terror bombings. Three months earlier, the Israeli Insider reported Ariel Sharon’s plan for an all-out attack on the PA to permanently destroy its infrastructure, noting that the plan would only ‘be launched immediately following the next high-casualty suicide bombing’ – which was later provoked by Israel’s extrajudicial killing of Hanoud. As Israeli military security analyst Alex Fishman noted: ‘Whoever gave a green light to this act of liquidation knew full well that he was thereby shattering in one blow the gentleman’s agreement between Hamas and the Palestinian Authority. Under that agreement, Hamas was to avoid in the near future suicide bombings inside the Green Line (pre-1967 border), having come to the understanding that it would be better not to play into Israel’s hands by mass attacks on its population centres. This understanding was, however, shattered by the assassination the day before yesterday – and whoever decided upon the liquidation of Abu knew in advance that that would be the price. The subject had been extensively discussed both by the military and the political echelon, before it was decided to carry out the liquidation.’35
link
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:24 27.05.2013

Re: *

Bojan Budimac
 moj stav da u Siriji nema šta da se simpatiše


Da, sa etičke tačke gledišta to je najispravniji stav oko koga se možemo saglasiti. Pre svega zato što to u Siriji, kao uostalom i većina stvari stvari u životu (osim u igri dama), pa po nekoj ekstenziji i u politici, nije binarna situacija, ma koliko se političari&mediji trudili da svedu sukobe na bele šešire protiv crnih. No, etika je privilegija nas koji ništa ni o čemu ne odlučujemo, da ne govorim o tome da je takav stav najlakši, a i najneproduktivniji. Zapravo, on (stav) se opasno približava svojoj suprotnosti i idejama, koje mi se čine da su već počele da se primenjuju, Danijela Pajpsa [Daniel Pipes], koje se svode na kisindžerovsko let them kill each other. Naime Pajps predlaže da se pomaže bilo koja strana koja je momentalno slabija. Izraelsko mešanje u sirijski građanski (proxy) rat vidim isključivo u tom svetlu.

Ne znam na koji način i kome si učitao da ne bi bilo "r" od rata da nije Izraela, jer to za ove dve godine nisam uspeo da vidim napisano, izgovoreno čak ni hintovano ni od jednog posmatrača i/ili analitičara (možda toga ima na forumima na kojima se skupljaju pojmaroši, ali ja ne čitam ta štiva). E sad, s druge strane, "zaboraviti" da se stvari na terenu odvijaju prilično u skladu sa papirom A Clean Break: A New Strategy for Securing the Realm, koji su za Netenjahua (daleke 1996.) pripremili prince of darkness Ričard Perl, Daglas Fejt i grupica neokonzervativaca, sa analitičke tačke gledišta bi bilo 1. neozbiljno 2. nepošteno 3. ili možda znak kratkog pamćenja i/ili neobaveštenosti. S treće strane objašnjavati dešavanja u Siriji tim papirom je nadasve pogrešno i površno. Može se doći do mnogo prozaičnijih objašnjenja (šifra gasovod).

Destabilizacija sa ciljem promene režima u Siriji je pre svega NATOGCC projekat (GCC -- Gulf Cooperation Council, treba li reći sve uzorne liberalne demokratije za kakvu se i u Siriji bore -- Saudijska Arabija, UAE, Katar, Bahrein, Kuvajt i Oman), što ti, vidim, želiš nekako da minimaliziraš/izrelativizuješ ili čak ismeješ. Kako hoćeš, ali je dosta teško ignorisati prilično detaljne izveštaje u vrlo msm Njujork Tajmsu (ima ljudi koji broje vojne transportne avione).

Uloga zemlje u kojoj živim u celoj toj frtutmi je više nego sramna i predstavlja definitivan poraz inoministrove doktrine "nula problema sa susedima." Naravno, to se ovde predstavlja kao "moralna" dilemu u kojoj su se stavili na "pravu stranu". E sad, jbga, "prava strana" obezglavljuje, kolje po "oslobođenim" kućama, selima i gradovima, uvodi šariju i uopšte idealan je partner za NATO deo koalicije. Evo dok je Nasrala držao govor oni (turska vlada) po x-ti put pokušavaju da slože sirijsko-opozicione rogove u vreći u Istanbulu, ali je najsmešnije (ili najtužnije) što ta " sirijska vlada" ili kajgod ima 0 (i slovima nula) uticaja na zilion milicija na terenu.

No, to spada u kabuki teatar tipa "aj da pokažemo da nešto radimo".

Ono što izostaje u tvom prelomu Nasralinog govora (nemoj to shvatiti lično, ko zna gde si ti čitao izveštaj o tom govoru) je deo koji govori o političkom rešenju i.e. pregovorima. Ko god je pratio (closely) dešavanja u i oko Sirije trebao bi biti svestan da je taj odvratni režim Bašar al-Asada x puta do sada pristao na bezuslovne pregovore, a opozicija, odnosno samo onaj deo koji sastanči po Istanbulima, Dohama itd. je odgovarala "ne, ne pregovaramo dok on ne ode." To je, moj Srki, klasično zafarbavanje u ćošak koje pokazuje odsustvo želje za rešenjem (odnosno verovanje da će se do cilja doći vojnim sredstvima).

Naime, ne možeš postavljati kao uslov za pregovore ono što želiš da se postigne pregovorima (Bašar nije uslovljavao pregovore ostankom na vlasti). Odnosno, možeš, ali onda nemaš pregovore nego u ovom slučaju nastavak krvoprolića (u slučaju Irana, gde je "pattern" "pregovora" isti imaš dalje zaoštravanje). Na momenat, dok je bio u Moskvi, je izgledalo da je to doprlo i do mozga Džona Kirzahstan Kerija, ali avaj to je kanda bio samo trenutak "slabosti" ili želje da se ne ide na preskonf sa dijametralno suprotnim stavovima od domaćina.

Nasrala, koji izbegava da se pojavaljuje u javnosti da ga Izraelci ne bi ubili,* može biti ovakav i onakav, ali nije (geo)politički nepismen, a verovatno je pročitao pomenuti AClean Break.

-------------
* Ovo pišeš kao da je extrajudicial ubijanje ljudi u susednim zemljama normalno kao jesti falafel u Jerusalimu. No, verovatno si u pravu, laureat Nobelove nagrade za mir koji stanuje u Beloj kući je pre neki dan potvrdio normalnost toga. To (i mnogo više) je jednoj strani sveta dozvoljeno.

*****************************

Beleška na margini

Bavim se, po mene, egzistencijalnijim stvarima u životu, kao što je sađenje povrća, uspostavljanje irigacionog sistema, košenjem trave, rečju leptirićima i cvećem, stoga nemam vremena da blogopučanstvo smaram činjenicama, linkovima i citatima.

Eh da, kad pomenuh citate. Sa ogroooooomnim zakašnjenjem čitam knjigu Šloma Ben Amija, Scars of War, Wounds of Peace: The Israeli-Arab Tragedy. Ono što mogu da kažem sada (na kraju prve trećine) je da je kao istoričar dosta pošten, a kao političar... tja... kao svaki političar, mnogo manje pošten. No, da ceo ovaj post ne bi ostao bez citata [izvinjavam se za minimalni broj linkova (1)] evo jedan.

To je iz njegovog predgovora (str. xii) gde citira sam sebe iz dnevnika Yedioth Aharonoth neposredno pre odlaska na "last minute" pregovore u Tabu (2001.):

A normal state is not supposed to settle beyond its legitimate borders. We have created a state, we have been admitted to the UN, we strive to have orderly relations with the international community, yet we still continue to behave as if we are a Yishuv. The entire peace enterprise of this government is aimed at leading the nation to choose, once and for all, between being a state or a Yishuv.


nisam, gazda Boki ni na kakvim drugim forumima, samo ovde. pitam te, zato što ti imaš potpuno drugačiji milje od onoga kojeg ja imam u Izraelu, dok je ovaj u Srbiji rusifikovan i ideologiziran i začinjen nemirnim emocijama preko mere koju ja mogu da akumulišem i prihvatim, tako da si ti jedini umereni izvor.

netanjahu i clean break... verovao ili ne, ja još u izraelu nisam naišao na solidnu studiju trenutne netanjahuove vladavine. i sam trebam da dovršim neki papir za jednog klijenta, a ne mogu jer mi nedostaje ključna stavka - Netanjahu 2009-. mislim da ni na američkim univerzitetima nema toga, ako znaš nešto, s radošću prihvatam sugestiju. netanjahu je volšebnik opstanka na vlasti. obama ga ne voli previše. drugo, oko obame je pretežno klintonov tim ljudi (bio u prvom mandatu, ne znam da li je to još uvek slučaj?) sada kada je bio u jerusalimu, sreo se s njim protokolarno, dok je centralni događaj bio susret sa studentima, gde je održao govor, po meni bled, ali tamo dočekivan povremeno sa stajućim ovacijama i ushićenjem - zaključak govora je u tome da Izrael prihvati realnost Palestine. dakle, mladi Izrael nije jednako netanjahu, kao što ni mi kao mladi ljudi (ti si imao u Slobino vreme godina kao ja sada) u Srbiji nismo nikako bili jednako milošević.

nismo popili tu kafu u Bodrumu, ali biće, dug je život, a i tebe će blaga klima na Mediteranu poživeti još ohohoj! :) nema reči kod mene da je bilo koja vrsta ubijanja dozvoljena.

zašto mi se nametnuo utisak da nema r od rata bez Izraela? jednostavno stoga što je akciju u Damasku ispratio s jednoznačnom osudom, baziranom poglavito na tome da Hezbolah nije umešan u rat u Siriji. posle par nedelja, ne lezi vraže, jeste umešan. zašto sam na to reagovao dalje? slično analitičari na koje ti upućuješ (a ja pročitam jer mi je bliska tema) tvrde da je iranska priča potpuna zapadna izmišljotina...

o kom gasovodu je reč u Siriji?

a da je na ovom forumu dominantna apokaliptična groznica da Izrael gura svet u kataklizmu, dominantna je.
freehand freehand 16:37 27.05.2013

Re: *

a da je na ovom forumu dominantna apokaliptična groznica da Izrael gura svet u kataklizmu, dominantna je.

Ovo nije forumu. A sem tebe niko Izrael i ne pominje.
E sad, što je tebi USA=Izrael=crveni alarm - jebi ga, brate.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:03 27.05.2013

Re: *

dobro, drugačija shvatanja. daj mi samo reci za one neistine, na šta si mislio, daj da poradim na sebi, da se korigujem.
freehand freehand 17:14 27.05.2013

Re: *

Srđan Fuchs
dobro, drugačija shvatanja. daj mi samo reci za one neistine, na šta si mislio, daj da poradim na sebi, da se korigujem.

Kakvo drugačije shvatanje? Pa isto je to, izmisliš antijudeoamerikanizam i onda kao nema veze. Sad izmisliš dominantnu apokaliptičnu antiizraelsku groznicu, pa opet nikom ništa.
To ti je super, nego se ja zajebem pa pročitam, pa te pitam gde je to što pišeš a ti onda - drugačije mišljenje. Kakvo, bre, drugačije mišljenje, o nečemu što ne postoji?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:21 27.05.2013

Re: *

dobro, matori, ti misliš da ne postoji, ja mislim da postoji, na mom b92, da ne ulazim uopšte u skrnave tabloidštine. sukob mišljenja. šta ćemo sad, oćemo da se krbamo? nemoj me zajebavati, ja sam b92-net otkad postoji, znam kako diše ovaj sajt, jebe mi se za milje ostalih.

ps. nećemo dalje, tebi ne postoji, ja vidim da postoji. nećemo navoditi poimence ljude jer je to ružno.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:51 27.05.2013

Re: *

dakle, mladi Izrael nije jednako netanjahu, kao što ni mi kao mladi ljudi (ti si imao u Slobino vreme godina kao ja sada) u Srbiji nismo nikako bili jednako milošević.

Nadam se da smo se dovoljno upoznali, makar ovako virtuleno, da je jasno da ja ne stavljam znak jednakosti između država, političara (politike)* i naroda -- naime, ni u jednoj kombinaciji.

-----
* Nije se još rodila ta demokratija gde bi odgovornost za politiku mogla biti pripisana čitavom narodu, paradoksalno čak ni većini.

zašto mi se nametnuo utisak da nema r od rata bez Izraela? jednostavno stoga što je akciju u Damasku ispratio s jednoznačnom osudom, baziranom poglavito na tome da Hezbolah nije umešan u rat u Siriji.


Pa akcija Izraela jeste za osudu, bez obzira da li je Hezbolah umešan u sirijski građanski (proxy) rat ili ne. Naravno da je učešće Hezbolaha u građanskom (proxy) ratu isto tako za osudu, kao i mešanje Katara, Turske, SArabije, SAD, VB, Francuske, Rusije, Irana) i Sandžaka. Preteks izraelskog napada je smešan do bola i ne drži ni malo vode. Kao što rekoh mogu ga videti samo kao pomoć "pobunjenicima", koji su trenutno, čini se, u žešćoj defanzivi.

Zaista me ne bi čudilo da se primenjuju Pajpsove ideje. Evo EU raspravlja (danas ili ovih dana) da li da poništi embargo na izvoz oružja u Siriju kako bi "legalno" mogla da snabdeva opoziciju. Hmmm, to je dvosekli mač, ako zanemarimo da je odvratno.

Ako misliš da je Fisk neki fan Hezbolaha i posebno Nasrale, varaš se. Pogledaj njegovu današnju kolumnu.

Eh gasovodi :) Dugo dogovaran, a konačno dogovoren jula 2011. gasovod od gasnih polja južnog Parsa (Iran), preko Iraka do Damaska i kasnije do neke od Libanskih luka za dalju distribuciju u na večito gladno EU tržište (uzgred sve luke u Libanu su praktično pod kontrolom Hezbolaha) bi pomrsio konce (da l' da stavljam redne brojeve?) Kataru, Turskoj, Izraelu, Kipru i možda u nekoj manjoj meri Gaspromu. Pa nije li to dovoljan razlog za krvoproliće? Još kad se taj cilj (skidanje Bašara ili rasparčavanje Sirije ili oba) poklapa sa strategijama/snovima pojedinih igrača onda je više nego dovoljno.

slično analitičari na koje ti upućuješ (a ja pročitam jer mi je bliska tema) tvrde da je iranska priča potpuna zapadna izmišljotina...


Ovo zaista ne znam na šta se odnosi. Ako se odnosi na iranski nuklearni program jeste izmišljena je i izraelski političari su poslednji koji imaju bilo kakvo pravo da galame o tome.* Naime, za razliku od Izraela Iran je potpisnik NPT (Nonproliferation treaty) i pod budnim je okom IAEA monitoringa -- istoj toj UN agenciji Izrael ne dozvoljava ni da prismrdi izraelskim nuklearnim postrojenjima.

To je ista priča kao o Sadamovom oružju za masovno uništavanje. A kad smo već kod toga upravo izraelsko bombardovanje iračkog Oziraka je startovalo Sadamov underground vojni nuklearni program (a tada daaaavno su pravila izvoza nuklearne tehnologije bila mnoooogo opuštenija), koji je UNSCOM otkrio i uništio još 93/94, ako me sećanje dobro služi.
------
* Da ne govorim o tome da je do sada x puta procurilo da se ti isti političari nimalo ne plaše te eventualne nepostojeće bombe iza zatvorenih vrata (prvi mi padaju na pamet Cipi i Jehud).

Duga je to priča, mnogo duža nego za jednu kafu

a da je na ovom forumu dominantna apokaliptična groznica da Izrael gura svet u kataklizmu, dominantna je.


Viš' ja to ne vidim da je izraženo na ovom forumu. Ništa više nego na planeti, naprotiv manje. Ne zaboravi da u ispitivanjima sveCkog javnog mnjenja kao najveća pretnja za svetski mir Izrael već dugo kotira jako visoko (2003. na prvom mestu). E sad, jedan deo tih glasova se može pripisati anti-semitizmu, koji je uzgred isključivo jevropska tradicija, ali da li baš sve? Zar ništa u toj percepciji nije rezultat izraelske politike? Sumnjam.

Onomad kad je izašla knjiga Džona Meršhajmera i Stivena Volta, The Israel Lobby and U.S. Foreign Policy i po refleksu bila proglašena anti-semitskom, London Review of books je organizovao jedan vrlo intreresantan panel. Vodila ga je En-Meri Sloter (koja tada nije bila krava koja je postala savetnicom HKlinton), a učestvovali su Šlomo Ben Ami, Martin Indik, Toni Džad, Džon Meršhajmer i još dvojica čijih imena se ne sećam (ako se čovek potrudi, može da izgugla video tog panela na netu). Elem, rahmetli Toni Džad je ispričao dve vrlo po mom mišljenju važne stvari.

Jedno je anegdota sa prijema u čast odlaska dugogodišnjeg (nekoliko mandata, svojevremeno sam i znao koji je, jer Džad naravno nije rekao, ali se može naći) izraelskog ambasadora u Vašingtonu (radi se o početku sedamdesetih). Upitan od jednog urednika off record šta smatra svojim najvećim uspehom tokom ambasadorovanja njegova ekselencija je odgovorio: "To što sam uspeo da ubedim Amerikance da je anti-cionizam isto što i anti-semitizam."

E sad, meni, baš kao ni Džadu se ta međusobna izmenjivost pojmova uopšte ne dopada i smatram je izuzetno opasnom. Jer kao što smo već utvrdili da mladi Izraelci nisu netenjahu tako je istina da svi Jevreji nisu cionisti (nisu ni svi Izraelci cionisti),* a bogami ima cionista koji nisu Jevreji. Dakle, radi se o praktično dve generalizacije, koje jaaako sužavaju mogućnost debate o Izraelu.
---------
* Zapravo mislim da je sasvim logičan Acmonov argument da je cionizam većma diskurs dijaspore (šta Sabre imaju sa njim -- većini ta ideološka matrica ne treba).

Druga stvar koju je Džad ispričao je njegovo lično iskustvo, koje se kako sam shvatio ponavljalo. Kad god bi napisao članak kritičan prema Izraelu, urednici (mislim da je imenovao NYT) bi od njega tražili da negde u tekst uglavi da je Jevrej "da bi oni bili pokriveni," navodim po sećanju. Mislim da ne treba da objašnjavam da to implicitno znači da mi gojimi ne možemo kritikovati politiku Izraela (bez da budemo zajedno sa glasilom preko kojeg to činimo etiketirani kao anti-semiti).

Šopanje tom etiketom ne samo da će je izraubovati, nego će je i obesmisliti. Jer kad se ljudi poput Tutua i Mandele, provlače kroz blato kao "anti-semiti" zbog kritike vrlo određene izraelske politike neko može pomisliti da je to časna etiketa. A na žalost ima pravih anti-semita u svetu. Mešanje te dve kategorije nije baš uputno, po mom mišljenju.

Na kraju da te pitam da li si imao možda prilike da vidiš The Gatekeepers? Pretplatih se na DVD, jer ne verujem da će u ovoj vukojebini stići u kina. Čini se impresivno. Evo intervju sa autorom.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:04 27.05.2013

Re: *

boke, pre svega, hvala ti što se javljaš, u exist, i exist. hvala, sada ili malo kasnije kada uspavam svoje cveće i drveće ću se baviti napisanim.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:47 28.05.2013

Re: ционизам

добро јутро, газда Боке. коначно обасјао и ваш Медитеран мало Нови Сад, помредосмо без сунца...

сада сам тек пажљиво ишчитао твој пост. мислим да је његова суштина проблем са ционизмом. поменути амбасадор, ако се не варам, је Аврам Харман. разумем твоју позицију, и јасно си исецкао проблем. код тебе је друга ствар, пре свега зато што си натпросечно интелигентан па је лако с паметним човеком. код већине других људи је то "ојха" фазон. вратићу се на ово још. знаш како, овако инсерт из живота, недавно сам причао са мамом свог једног доброг другара, она је била активна ционисткиња приликом заснивања државности, они су утицајна и богата јеврејска породица из Манчестера, отац је један од највећих трговаца у софтверској индустрији на релацији енглеска-израел-кина. мама, штреберка, профанка књижевности, је била комунисткиња/ционисткиња у периоду заснивања Израела, и водила је једно време цео сектор Јеврејске агенције у Британији на пољу промовисања имиграције у Израел међу енглеским Јеврејима... онако, атмосфера у кући, мало налик оним интервјуима које је Фиск правио у Тел Авиву, само ова кућа је у Хаифи. и тако, пензионисана Енглескиња ме пропитује који су моји мотиви били да се доселим у Израел, је л' зато што сам циониста?

реко', знате како, госпојо, ми смо пре свега, постидеолошка генерација, није то играло улогу у мом животу. највећу улогу је играла у мом живота једна књига коју сам прочитао као 17-огодишњак, The Source, James Michenera. био сам до те мере апсорбован том књигом, да сам једноставно морао доћи на те просторе. тада, пре 20 година, још нисам знао да ће места попут Макора, Соурса, постати практично моје радно место. ради се о једном археолошком налазишту. довољно интересантно, Енглескиња је апсолутно једина особа коју сам срео у израелу која је прочитала ту књигу.

добро, а ционизам?

није играо апсолутно никакву улогу у мом животу, наиме, рођен сам у земљи која је уништена и не постоји више, и лично сам прошао кроз искуства трежњења од мисаоне уоквирености у једну идеологију, титоизам, потом слобизам, тако да, знате, не привлачи ме живљење у једном уоквиреном калупу. а какав је случај са Вама, да ли и данас, после свих ових деценија, гледате исто на ционизам као када сте били млади?

па знаш шта, не. подигли смо државу, ставили је на ноге, она је стабилна, имамо хебрејски језик којим говоримо између себе, некако немам више ни потребу ни тај младалачки жар...

други сусрет, са босанским рабином који предаје Ладино језик и књ на универзитету у израелу, такође, како он сведочи, да је академска јавност у израелу такође постционистичка. мислим да је нетанјаху последњи премијер те генерације.

наставићу касније...
freehand freehand 08:19 28.05.2013

Re: ционизам

наставићу касније...

Hoće li biti i nešto o temi, ili ćeš i dalje sopstveni blog da troluješ uspomenama i emocijama?
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:39 28.05.2013

Re: ционизам

мислим да је његова суштина проблем са ционизмом

Ma jok, to je ilustracija kako se pojmovi stapaju da bi kritika izraelske politike bila u najmanju ruku oslabljena i/ili diskreditovana kao "anti-semitizam". Evo, ti uvodiš pojam "judeoamerikanofobiju", a čini mi se da sam pre 5 godina negde ovde napisao da se tri "anti" (anti-semitizam, anti-cionizam i anti-amerikanizam) polako stapaju u jedan pojam.

Uzgred, prvi put da sam čuo da to neko čini je bio Alen Deršovic, baš u "duelu" sa Fiskom, neposredno posle 11. septembra 2001. Naime, na Fiskovu opasku da svaki zločin, pa i zločin protiv humanosti, što 9/11 jeste, ima motiv, Derš je zapenio (bukvalno) da je i samo postavljanje pitanja motiva anti-amerikanizam, a anti-amerikanizam je jednako anti-semitizam (Fisk opisuje to u knjizi koja ti se, nadam se nalazi na listi čitanja "The Great War for Civilisation", strana 1034, ali taj opis nije tako živopisan kao kada to iskustvo priča).

Jedini cilj tog dela mog posta je da kažem da su mahanje, lepljenje i pretnja etiketama zapravo ucene. To je uvek slučaj i sa svakom etiketom, s tim što anti-semitizam naravno nosi sa sobom veću specifičnu težinu od svih drugih, zbog vekovne sudbine Jevreja na jevropskom kontinentu, zaključno sa Holokaustom.

Što se cionizma tiče, već rekoh da Sabrama ne treba ta ideologija, ona je, baš kao što kaže mama tvog prijatelja, odigrala svoju ulogu (vrlo uspešno, s obzirom na rezultate). Međutim, bez obzira na to što nije preovlađujuća, u smislu da Sabre nemaju nikakve potrebe da budu cionisti, teško da je u bilo kom obliku "post"ideologija. To može da postane tek nakon što Izrael konačno iscrta svoje granice i one budu međunarodno (i međususedski) priznate.*

Čak i posle toga će, kao, da tako kažem, "osnivačka ideologija", sa svim mitovima koje takve ideologije obavezno podrazumevaju, nastaviti da živi kao neka (podrazumevajuća) potka društva.

Naime, postoje ogrooomne sličnosti u odnosu na "osnivačke ideologije" između Turske i Izraela (da ne govorim o sličnostima između samih ideologija, koje se mogu svesti na blut und boden) -- nije društvu lako da ih se kurtališe ni kada postanu potpuno apotrebne i/ili čak ograničavajuće za društvo.

----
* O tome je onaj citat Šloma Ben Amija iz prvog mog komentara, a ču li šta Dror (a posle ekstenzivnih razgovora sa šest živih šefova Šin Beta) reče o pregovorima 2000. u Kemp Dejvidu?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:10 28.05.2013

Re: ционизам

deda Frihendije, ovo je o temi al' ti si poznat kao slab čitač i apoetični strejter. biće o temi još, idem u Bege pa nekada noću.

E sad, jedan deo tih glasova se može pripisati anti-semitizmu, koji je uzgred isključivo jevropska tradicija, ali da li baš sve?


vratiću se na ovo još.
freehand freehand 13:28 28.05.2013

Re: ционизам

deda Frihendije, ovo je o temi al' ti si poznat kao slab čitač i apoetični strejter. biće o temi još, idem u Bege pa nekada noću.

To me gadno jebe, što ne umem da fantaziram udvoje-utroje i da pratim te misaone krivine. I takav kakav sam sve očekujem da neko prvo misli, pa piše te da shodno tome ono što napiše sadrži ono što misli.
Ovi tvoji moderni matriks pristupi sa plastelinskim stavovima i ad hok izmišljenim pojmovima koji znače svašta sem onoga što bi pojmovni amalgam koji ih, kao, definiše, morao značiti po generičkom značenju pojmova od kojih je zbudžen.
No š'a ima veze, uvek se lepo ispričamo, i na kraju se vidi kakav sam ja zaostali konzervativni zvrndov.


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:37 29.05.2013

Re: ционизам

Bojan Budimac

Ma jok, to je ilustracija kako se pojmovi stapaju da bi kritika izraelske politike bila u najmanju ruku oslabljena i/ili diskreditovana kao "anti-semitizam". Evo, ti uvodiš pojam "judeoamerikanofobiju", a čini mi se da sam pre 5 godina negde ovde napisao da se tri "anti" (anti-semitizam, anti-cionizam i anti-amerikanizam) polako stapaju u jedan pojam.

Uzgred, prvi put da sam čuo da to neko čini je bio Alen Deršovic, baš u "duelu" sa Fiskom, neposredno posle 11. septembra 2001. Naime, na Fiskovu opasku da svaki zločin, pa i zločin protiv humanosti, što 9/11 jeste, ima motiv, Derš je zapenio (bukvalno) da je i samo postavljanje pitanja motiva anti-amerikanizam, a anti-amerikanizam je jednako anti-semitizam (Fisk opisuje to u knjizi koja ti se, nadam se nalazi na listi čitanja "The Great War for Civilisation", strana 1034, ali taj opis nije tako živopisan kao kada to iskustvo priča).

Jedini cilj tog dela mog posta je da kažem da su mahanje, lepljenje i pretnja etiketama zapravo ucene. To je uvek slučaj i sa svakom etiketom, s tim što anti-semitizam naravno nosi sa sobom veću specifičnu težinu od svih drugih, zbog vekovne sudbine Jevreja na jevropskom kontinentu, zaključno sa Holokaustom.

Što se cionizma tiče, već rekoh da Sabrama ne treba ta ideologija, ona je, baš kao što kaže mama tvog prijatelja, odigrala svoju ulogu (vrlo uspešno, s obzirom na rezultate). Međutim, bez obzira na to što nije preovlađujuća, u smislu da Sabre nemaju nikakve potrebe da budu cionisti, teško da je u bilo kom obliku "post"ideologija. To može da postane tek nakon što Izrael konačno iscrta svoje granice i one budu međunarodno (i međususedski) priznate.*

Čak i posle toga će, kao, da tako kažem, "osnivačka ideologija", sa svim mitovima koje takve ideologije obavezno podrazumevaju, nastaviti da živi kao neka (podrazumevajuća) potka društva.

Naime, postoje ogrooomne sličnosti u odnosu na "osnivačke ideologije" između Turske i Izraela (da ne govorim o sličnostima između samih ideologija, koje se mogu svesti na blut und boden) -- nije društvu lako da ih se kurtališe ni kada postanu potpuno apotrebne i/ili čak ograničavajuće za društvo.

----
* O tome je onaj citat Šloma Ben Amija iz prvog mog komentara, a ču li šta Dror (a posle ekstenzivnih razgovora sa šest živih šefova Šin Beta) reče o pregovorima 2000. u Kemp Dejvidu?


dobro jutro, Bojo, još je sunce. :) shvatam šta govoriš i lepo i tečno govoriš. daj nam, Adonai Eloheinu, više ovakvih kritičara kao što je Bojan! :) jako volim ove polemike sa Novosađanima, potpuno drugi nivo u odnosu na ostatak Srbije.

šalim se, ali ozbiljan sam (i nerviram deda Frihendija, pošto on ne podnosi "ali" u afirmativnim rečenicama).

dobro, od kraja, nisam pogledao Drora, na miru ću u Jerusalimu od nedelje. kaži ti šta veli za Kemp Dejvid?

nemam ništa da prigovorim za zajonizam, a dopada mi se poređenje sa Turskom, pa čak i sa Jugoslavijom u nekoj meri u neposrednim entuzijastičnim godinama nakon Velikog Rata, s tim što potonja država nažalost nije uspela da se razvije do kraja. :( dao bih kraljevstvo za konja, da Srbija uzme neko brdo kraj Beograda, Avalu ej da!; i sa avalizmom napravi ozbiljnu državu koju neće niko šutirati i gaziti kao poslednju krpu, kao što je danas turobni slučaj. :(

da se vratim na ono što se meni čini kao ključ, a to je etiketliranje "ti mene kritičkim šamarom, a ja tebe da si antisemit". moramo da damo kredit za termin Apostati, naime, on je imao onaj prelep blog, čini mi se o Fjodoru Mihailovichu i antisemitizmu, i uveo je termin "judeofobije". to je potpuniji i korektniji termin, ako uzmemo da su većinski narodi na tom prostorčetu ispod Bodruma :) semitskog porekla.

da, etiketiranje, ako prihvatim da ljudi nisu motivisani judeofobijom (a to već zaista nije slučaj na ovom forumu, izuzev možda jednog ili dvojice anonimnih učesnika, ali to je margina i verovatno se radi o nesrećnim ljudima, opet moja lična porodična istorija ukazuje da jedan ili dvojica nesrećnika mogu rasturiti mrežu koju napravi par stotina plemenitih ljudi) već iskrenom kritikom postupaka Države Izraela zasnovanom na principima ljudskosti ili njihovom krajnjem odsustvu, u ekstremnim i pograničnim po ljudskost sluačjevima, nema govora o tome da je kritika države jednako judeofobija. međutim... iz nekog razloga, svaka priča o konfliktu Izraela sa Arapima pobuđuje strahovite i razorne strasti, i tu dolazi bauk judeofobije, pa u ovom slučaju i sveobuhvatnog antisemitizma, zašto? zato što im želi zlo i jednima i drugima; iskreno, sušto i nepatvoreno zlo. obrati pažnju u kriznim vremenima, ili sam postavi post malo oštrije intoniran, videćeš da će se taj duh useliti u razgovor. ovaj zloduh je strašna stvar za sve nas koji delimo sudbinu Izraela i jevrejskog naroda. veliki broj ljudi u tim javnim polemikama, sa naše strane, je ili politički ili ideološki indoktriniran, samim tim njihova misao je ukalupljena, sputana, ograničena na određeni način, i sama ta ograničenost lako seče problem jednostavnom etiketlom. tako da, kada se nađe sa jedne strane iskreni ljudista, a sa druge, pa, možda i neki običan činovnik, pa možda čak i najveći naučnik ali neslobodan misaono, lako dolazi do tog momenta sečenja problema pogrdnom subjektivizacijom sagovornika.

sada, drugo nešto, državnost i ljudskost? mislim da tu ljudskost ne igra nikakvu ulogu. to je milje moći, sujeta, ega, zavisti, ljubomore, surovih interesa, bez skrupula, i u njemu ima malih i velikih igrača. ako si veliki igrač, boli te uvo, teraš i gaziš, niko ti ništa ne sme... neki novinarčić napiše koju ružnu kritiku i ti uzmeš i postrojiš ga privatno i nalupaš dve, tri dandare i čiča miča i gotova priča. kada si mali igrač, imaš problem. svako od nas malih se nosi sa tim problemom kako zna i ume. evo, da ne bude do govorim samo pogrdno o Tomi, i on se nosi kako zna i ume, potpisuje akte sa i izjavljuje ljubav Rusiji, i oni nama... banalan prikaz te ljubavi, mali članak u Дневнику... uzgred, kratka digresija, Дневник je opet pukao, Nemci su se potpuno povukli, neki privatni igrač ga je otkupio, slizao se sa režimom, i sada su vesti kao 90-ih ponovo, sve isto, kao da nisi nikuda išao i kao da nije prošlo 2 decenije u međuvremenu, Randelj i Pančić, dva najglasnija kritička pera su dobili šutkarte, još par mlađih ljudi s njima, i ponovo ono staro, ljigavo, servilno srpsko novinarstvo. jeb'ga, kraj digresije... dakle, članak u Дневнику, Vojvodina leži na prirodnom gasu, i ima ga samo ne možemo doći do njega jer nemamo adekvatnu tehnologiju. hoće li dospeće do tog gasa pomoći da se Srbija oporavi energetski i ekonomski, teško je reći, smatra Дневник, ali obećavaju nam se nove tehnologije i, citiram sada, "može se reći da se u Naftnoj industriji Srbije istražuje i povećava proizvodnja prirodnog gasa. Naime, iz NIS je saopšteno da su primenom nove tehnologije bušenja otkrivena nova gasna ležišta u Banatu, što će doprineti povećanju proizvodnje gasa", kraj citata? čuj, i ne voleli nas u Rusiji, voleo bih i ja nekoga kada bi mi džabdžaba davao svoje resurse, i na ručak bih ga vodio, mazio, ljubio i tepao mu "Đole".

[url=http://www.youtube.com/watch?v=WpW-_EE-mUw]i gotta go, Bojane,
the bomb in bread basket is ready to blow...[/url]
freehand freehand 09:44 29.05.2013

Re: ционизам

čuj, i ne voleli nas u Rusiji, voleo bih i ja nekoga kada bi mi džabdžaba davao svoje resurse, i na ručak bih ga vodio, mazio, ljubio i tepao mu "Đole".

Slušaj, zar nije dovoljno što te nisu bombardovali da bi došli do svoje nafte ispod tvoje zemlje?
m_tripko m_tripko 06:35 27.05.2013

NATO

Srdjan Fuks: "uzev u obzir novopotpisanu pozicioniranost Srbije kao večne ruske saveznice, državni stav Srbije ne može mnogo odskočiti od zvaničnog ruskog, tada je u Siriji sve kristalno jasno - miroljubivi režim u Siriji napale su snage haosa i bezumlja, predvođene Izraelom, Al Kaedom, Amerikom, Britanijom i sektaškim Sunitima."

Kao prvo, zasto petljas Srbiju sa svim ovim, i to vec u prvoj recenici. Kao da je nas stav nekome vazan, ili od bilo kakvog uticaja, i kao da neko obraca narocitu paznju o desavanjima u Siriji.

Kao drugo, naravno da su Amerika, Izrael i UK napale Siriju i da su snage haosa. Pogledaj kako su izrokali za poslednjih deset godina Irak, Avganistan, Libiju, Siriju. Potpalile su nerede i stvorile potpuni haos u Egiptu i ostalim zemljama u okruzenju. Da ne zaboravim, da u ove izrokane da ubrojim i Srbiju.

Prema tome, gledaj svoja posla, ostavi nas na miru i svoje komplekse koje si poneo iz Srbije zadrzi za sebe.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:33 27.05.2013

Re: NATO

m_tripko
Srdjan Fuks: "uzev u obzir novopotpisanu pozicioniranost Srbije kao večne ruske saveznice, državni stav Srbije ne može mnogo odskočiti od zvaničnog ruskog, tada je u Siriji sve kristalno jasno - miroljubivi režim u Siriji napale su snage haosa i bezumlja, predvođene Izraelom, Al Kaedom, Amerikom, Britanijom i sektaškim Sunitima."

Kao prvo, zasto petljas Srbiju sa svim ovim, i to vec u prvoj recenici. Kao da je nas stav nekome vazan, ili od bilo kakvog uticaja, i kao da neko obraca narocitu paznju o desavanjima u Siriji.

Kao drugo, naravno da su Amerika, Izrael i UK napale Siriju i da su snage haosa. Pogledaj kako su izrokali za poslednjih deset godina Irak, Avganistan, Libiju, Siriju. Potpalile su nerede i stvorile potpuni haos u Egiptu i ostalim zemljama u okruzenju. Da ne zaboravim, da u ove izrokane da ubrojim i Srbiju.

Prema tome, gledaj svoja posla, ostavi nas na miru i svoje komplekse koje si poneo iz Srbije zadrzi za sebe.



petljam je zato što živim u njoj, i mislim da joj je spoljna politika pogrešna. a o kompleksima i ostalome, kada se uključi neko od profesionalnih psihoterapeuta, pa ako mi proskribuju nešto. da je slaba, slaba je, i biće slaba dok god partijsko uređenje države ne dopusti nekakav drugi sistem, bez ulizica već sa sposobnim ljudima.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:09 27.05.2013

jedna stvar, momci

za misaonu 'ranu, kako je moguće da su 75% Sunita sektaši, nešto ne štima tu?
freehand freehand 18:15 27.05.2013

Re: jedna stvar, momci

Srđan Fuchs
za misaonu 'ranu, kako je moguće da su 75% Sunita sektaši, nešto ne štima tu?

A šta su po tebi "sektaši"?
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:21 27.05.2013

Re: jedna stvar, momci

Srđan Fuchs
za misaonu 'ranu, kako je moguće da su 75% Sunita sektaši, nešto ne štima tu?

Teško je dokučiti iz ovog lakonskog pitanja šta misliš/hoćeš da pitaš. Ali ako je ono što pretpostavljam evo ti kontra-pitanje kao misaona 'rana -- 75% naroda (dakle tih istih 75% sunita 'sektaša') ne može dve godine da skine režim, nešto tu ne štima?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:30 28.05.2013

Re: jedna stvar, momci

freehand

A šta su po tebi "sektaši"?


sektaši su osobe koje imaju iskrivljenu percepciju poruka verskog sadržaja. naprimer, ako je poruka "poštuj svog suseda", a predmetna osoba uzme i otfikari mu glavu mačetom. to je sektaška osoba bez navodnika. "sektaška" osoba sa navodnicima je ono što je neizvesno, pošto niko od nas nije u Siriji pa ne znamo šta se tačno dešava, u tom slučaju "sektaška" osoba je ova o kojoj govori lider Hezbolaha.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:41 28.05.2013

Re: jedna stvar, momci

Bojan Budimac

Teško je dokučiti iz ovog lakonskog pitanja šta misliš/hoćeš da pitaš. Ali ako je ono što pretpostavljam evo ti kontra-pitanje kao misaona 'rana -- 75% naroda (dakle tih istih 75% sunita 'sektaša') ne može dve godine da skine režim, nešto tu ne štima?


mislim da je nemoguće da je 75% ljudi sektaško. ovo drugo nije teško pitanje. evo, samo ako pogledam ratove kojima sam bio savremenik, balkanski ratovi, JNA ne može da slomi otpor pobunjenika u Hrvatskoj i BiH 4 godina, i na kraju se povlači iz rata... mnogo ozbiljnijoj armiji, IDF-u, je bilo neophodno 4 godine da slomi otpor tokom 2. Intifade. u Siriji decenijama nije smeo da se digne glas protiv režima, ne oružje, već glas, misao negativnog karaktera izražena naglas. kada je to učinjeno, poslata je armija, nalik JNA. trebali bi takođe ući i u prirodu Islama, gde su Suniti nešto poput, recimo, pravoslavnokatoličke crkve, dok su Šiiti protestantska crkva. unutar samog Islama imaju stotine godina međusobno krvave istorije. mislim da ovo nije puki građanski rat, već se preko leđa nesrećnih Sirijaca prelamaju i složeniji regionalni odnosi, ako izuzmemo i složimo se oko toga da je američka uloga nečasna i potpirivačka.
Bojan Budimac Bojan Budimac 07:51 28.05.2013

Re: jedna stvar, momci

Srđan Fuchs
mislim da ovo nije puki građanski rat, već se preko leđa nesrećnih Sirijaca prelamaju i složeniji regionalni odnosi, ako izuzmemo i složimo se oko toga da je američka uloga nečasna i potpirivačka.

Pa to je jasno, taj aspekt tog građanskog rata naglašavam dodajući mu u zagradi reč proxy, u nedostatku bolje ili bilo kakve reči na srpskom za posredni rat. Da je to proxy rat je ustanovio čak i Ban Ki Mun prošle godine, pre nego što sam ja poslednji put pisao o Siriji, tako da sam to naveo u tom pisaniju.

Zapravo jedan od razloga što nisam napisao nikakav apdejt je i fakat da se do nedavno (politički) ništa bitno nije promenilo u odnosu na tada. Sve strane, kako one direktno suprotstavljene, tako njihovi sponzori, su se ukopale u svojim pozicijama.

Šanse da se napravi neki break through na tzv. Ženevi 2 su male, mada je veliki pomak da će sirijski premijer (pravi, ne samo SNC-ov) biti tamo. SNC je i dalje u haosu, a mogućnost da se upristoji i inkorporira do sada ignorisani deo opozicije (u dovoljnoj meri da postane bitan) je, čini se, proćerdana u Istanbulu ovih dana.

Naime, posle ohrabrujuće vesti da je Mišel Kilo ušao u tu koaliciju sledio je hladan tuš -- samo 5 (pet) od dogovorenih dvadesetdvoje iz njegovog bloka (uglavnom predstavnici religijskih i etničkih manjina, među njima 5 žena) je pripušteno u SNC.

Da podsetim, Mišel Kilo je neformalni lider NCB opozicionog bloka, koji bazira svoj pristup na "3 ne" -- ne nasilju, ne stranoj intervenciji i ne sektaštvu. Svakako reprezentativniji blok od SNC-a u kome dominiraju dijasporci, muslimanska braća i džihadisti.
freehand freehand 22:54 28.05.2013

Da ostane zabeleženo

Ovo je jedan od boljih blogova koje sam čitao u poslednje vreme, i vrednijih. No ne zbog autora, a bogumi - ni zbog mene.
No zbog sjajnih Budimčevih komentara i opservacija, analiza i promišljanja.
I prosto je ogromna šteta što je blog ovakav kakav jeste i sa tako malom čitanošću zbog pristupa kojim je načinjen.
Debelo sam se premišljao (a još nisam odustao) da od narečenih komentara napravim blog sa Budimcem kao gostom-.autoriom, sa ili bez njegovog pristanka.
Jedini je probelm što su, sve ukupno, ti komentari predugački u zbiru, a ne bih da idem tako daleko i da sam kasapim i frankenštajnišem sa tuđim mislima i rečima.
Što - rekoh - i dalje ne znači da neću pregristi i u takav se poduhvat upustiti.

Budimac - hvala i bogznakako!
kukusigameni kukusigameni 07:55 29.05.2013

Re: Da ostane zabeleženo

I u tom smislu, pored dodele plakete, otvaranja fontane i ostih aktivnosti, da istaknem veoma važnu rečenicu:

Bojan Budimac
Nadam se da smo se dovoljno upoznali, makar ovako virtuleno, da je jasno da ja ne stavljam znak jednakosti između država, političara (politike)* i naroda -- naime, ni u jednoj kombinaciji.
omega68 omega68 21:41 29.05.2013

Re: Da ostane zabeleženo

neka ostane zabeleženo i moja preporuka da autor počne malo više da čita i neku drugu literaturu, pored Politikinog zabavnika.Na primer ovog čoveka:

Bombardovanja i okupacije koje se sprovode u ime američkog naroda ne odvijaju se na osnovu volje i želje američkog naroda, već američke vlade, koju u SAD kontrolišu globalisti, kreatori i sprovodioci ove agende zla. Iz istog razloga oni, kontinuiranim intervencijama i okupacijama, okreću i muslimane protiv Zapada. Vlada SAD finansira i kontroliše mnoge terorističke grupe. Primenjuje se neprekidno i doktrina stvaranja konflikata uništavanjem sopstvenog naroda lažnim napadima koje mi zovemo falce flag operacijama. To je istina sa kojom moramo da se suočimo i da naučimo da je prepoznajemo.

Naša vlada je znala za Perl Harbur i podstakla je Japance da napadnu kako bi im taj napad poslužio kao okidač za ulazak u rat; odgovorna je dakle za smrt 300 Amerikanaca koji su u tom napadu poginuli. Jedini način da se objasni rušenje Svetskog trgovinskog centra 11. septembra 2001. godine je da je vlada postavila eksploziv u zgradama. Avioni nisu uništili zgrade, a teroristi nisu mogli da ga postave, budući da im je za taj posao bilo potrebno osamdeset do sto eksperata. To je mogla da učini samo naša vlada. Radi se, dakle, o zloj vladi koja nema nikakvih obzira prema ljudskim životima.

Vlada je nemilosrdna i čak kreira ubistva putem kontrole uma, hipnoze, što je upotrebljeno u slučaju ubistva u školi „Sendi Huk“. Kriminalci ne idu po školama kako bi ubijali ljude. To će uraditi samo onaj koji je pod dejstvom hipnoze, psihotropnih lekova koji menjaju ponašanje ljudi, i ja mislim da je tako realizovan „Sendi Huk“ masakr, a cilj je bio da pomogne ukidanju drugog člana ustava SAD koji obezbeđuje da Amerikanci poseduju oružje. Slična stvar je urađena u Škotskoj kako bi se uvela kontrola oružja u Velikoj Britaniji. Tvrdilo se da je ubica izvršio samoubistvo nakon masakra, ali metak u njegovoj glavi nije odgovarao pištolju koji je bio u njegovoj ruci. Dakle, radi se o sistemu čistog zla spiritualnih dimenzija.

Realizacija ove agende nije moguća bez trećeg razornog nuklearnog rata. Koliko nas godina, po Vašoj proceni, deli od ovih dešavanja?

— Ta agenda uspostavljanja sveta bez slobode konačno podrazumeva i vođenje svetskog atomskog rata. Ne verujem da će taj rat biti izazvan napadom na Iran. Ne mislim da će se nuklearno oružje koristiti protiv Irana, ali, čak ako bi se i koristilo, Rusi i Kinezi još nisu spremni da napadnu Zapad. Mislim da su osam ili deset godina daleko od toga da budu spremni u vojnom smislu, osobito od stvaranja velike moderne mornarice sposobne za svetski rat... Mislim da se Severna Koreja čuva kao okidač za Treći svetski rat. Neophodno je razumeti razlog zbog kojeg SAD tretiraju Severnu Koreju pasivno i popustljivo u poređenju sa Iranom. Da je, primera radi, Iran pretio Americi da će baciti nuklearnu bombu na SAD, kao što je to bio slučaj sa Severnom Korejom, Iran bi bio bombardovan istog momenta. Međutim, kada Severna Koreja preti da će baciti nuklearnu bombu na Ameriku, mi ništa ne preduzimamo i čak dajemo Severnoj Koreji obećanje da nećemo zahtevati promenu režima, iako je to najtiranskiji režim na svetu. Izjavimo da vojna opcija nije na dnevnom redu, a opet pretimo vojnom akcijom Iranu, koji nam nikad nije pretio. Zašto je najgori neprijatelj zaštićen, a onom ko nas neuporedivo manje iritira pretimo svakodnevno? Razlog je taj što je Severna Koreja marionetska država „crvene“ Kine i ona bi mogla napasti Zapad kako bi izazvala treći svetski rat u vreme kada Rusija i Kina budu bile spremne da vode taj rat.

Globalizacioni proces dugog trajanja, kojim se uspostavlja novi svetski poredak i svetska vlada, vidite kao realizaciju strategija zla. Kako biste objasnili ovo strateško zlo, sistematsko zlo koje se realizuje na strateške načine? Koja je bazična strategija, polazna tačka zla? Koji su vidljivi i nevidljivi delovi sistema novog svetskog poretka koji radi na realizaciji agende zla?
— To je veoma dobro pitanje. Jedna stvar koju sam razvio u svojoj analizi ove strateške pretnje je nešto što se odvija decenijama i vekovima. Čak i ukoliko pogledamo modernu istoriju komunizma, videćemo da je naša vlada radila na uspostavljanju komunističkih sila. U pitanju je period od najmanje 120 godina. Nijedna pojedinačna zla osoba nije u stanju da održi postojanje takve strateške pretnje, pretnje koja je toliko konzistentna. Eventualno bi mogla da dobije jednog potčinjenog da nastavi njenu viziju, ili dva, tokom najviše, recimo, šezdeset godina. Ali ovo što se događa odvija se generacijama i jedini način da se to objasni jeste da postoji neko sistematsko zlo u svetu, koje ima takvu silu da ljude na zemlji vodi i usmerava, govori im šta da rade.

LINK

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana