Putovanja| Život

Oko sveta - Kad je kralj gej, a monasi školuju intelektualce

Snezana Radojicic RSS / 02.06.2013. u 17:16

22-24. mart 2013.

DSCF7676.JPG

*

U stvari je dobro što sam u Pnom Pen morala da dođem autobusom. Da sam stigla biciklom, nikad ne bih prisustvovala dočeku koji turistima priređuju tuk-tuk vozači.

Minibus u kojem sam bila još se nije ni zaustavio, a dvadesetak muškaraca potrčalo je za njim. Iako sam već nekoliko meseci u ovom delu sveta, među Azijatima, nisam potpuno prihvatila njihove običaje. Još uvek me zbunjuju razlike u odnosu na belog čoveka i njegovo ponašanje. A u ovakvim slučajevima, kada je nešto neočekivano, što do tada nisam doživela, te razlike me i onespokojavaju. Tako, u jednom kratkom trenutku, mahinalno pomislih: „Neće valjda da nas napadnu?“ Jer prizor poveće grupe tamnoputih muškaraca koji jure za minibusom i onda ga opkoljavaju, gotovo blokirajući izlaz putnicima, mogao je da bude i uvertira za napad. Primetih takođe da je tu moju kratku sumnju pospešila činjenica da je reč o tamnoputim – i siromašnim – ljudima. I sa žaljenjem zaključih kako nisam potpuno oslobođena od rasnih predubeđenja.

DSCF7685.JPG

Uprkos tome što su videli da sa autobusa skidam bicikl i na njega tovarim moj prtljag, saleteše me ponudama da me povezu. Prvo pomislih da im ukažem na očiglednost da imam prevoz a onda se setih kako sam više puta videla privezane bicikle i manje motore za kabinu tuk-tuka. U Aziji je sve moguće, sve se može improvizovati i uraditi, samo ako se plati.

Ma koliko u prvi mah bili napadni, kambodžanski tuk-tuk vozači nisu nedokazani na način koji je svojstven njihovim kolegama u nekim drugim delovima sveta. Ako im kažete „ne“, neće dalje insistirati. A ako ih upitate za adresu koju tražite, potrudiće se da vam – na svom obično oskudnom engleskom i uz pomoć gestova koji se najčešće razlikuju od zapadnjačkih – objasne kako da tamo stignete.

 

*

Moja prva lokacija bila je biciklistički servis. Dok sam bila u Kratiju, našla sam jedan preko interneta i poslala im mejl. Odgovorili su da mogu to da urade i da sam dobrodošla. Označila sam gde su na mapi i sad je samo trebalo stići do tamo.

DSCF7695.JPGDSCF7688.JPG

Sudeći po karti, ulice kambodžanske prestonice građene su precizno i skoro sve se seku pod pravim uglom. Manje su jednosmerne, a veće, dvosmerne, ujedno su i granice kvartova. Zahvaljujući tome, haos dvoipomilionskog grada, u kome se, kao i u svim azijskim gradovima, sve dešava na zakrčenim ulicama, postaje podnošljiviji. Uprkos tuk-tukovima, motorima i džipovima, uprkos tezgama, kolicima za hranu i piće na ulici, te ljudima koji sede kraj svoje robe, zaludno stoje ili prolaze – zastoji traju kratko i nisu toliko česti kako bi čovek očekivao.

Na opasno rasklimanom točku osećam se nesigurnom u saobraćaju, pa radije guram bicikl. Srećom, servis nije daleko od stanice.

Pogled na bicikle i opremu unutra uverava me da sam na dobrom mestu. I verovatno skupom. U Kambodži, kao uostalom i u Laosu i Vijetnamu, prilično siguran pokazatelj cena je to što neko ima veb sajt. Ako se hostel ili uslužna radnja reklamiraju preko interneta, to znači da su i njihove cene više od prosečnih. Zato je jedno od pravila da se sve traži na licu mesta, ali ja sam želela da budem sigurna.

I zato sada potvrdno klimam glavom kada me zaposleni u radnji uverava kako je ovo jedina biciklistička radnja u Pnom Penu. Sa lažnim osmehom prihvatam i cenu od petnaest evra za servis bicikla, koji podrazumeva i zamenu polomljenih žica i centriranje točka, iako znam da je paprena. Za te novce u svakom uličnom servisu bi mi rasklopili i ponovo sklopili ceo bicikl, uglancavši ga kao da je nov. Ali ovaj servis se nalazi u sklopu jedine registrovane firme koja organizuje biciklističke vožnje po Pnom Penu i Kambodži. Turistima nude brendirane bicikle, poput Džajanta i Kennondela, koji, naravno, imaju i vrhunsku opremu. A to bi trebalo da znači da su im i serviseri makar dobri, ako ne i odlični.

Uzdajući se u tu logiku, s puno poverenja im ostavljam moj bicikl. Trebalo bi da sutra bude gotov.

 

*

Sa fasada azijskih zgrada i sa trotoara ispred njih znatiželjnog prolaznika ili onog koji nešto traži zaskaču reklame, mini-bilbordi, panoi, posteri – gore nego oni iskačući prozori na veb-sajtovima sumnjivog sadržaja. Zbog toga je veoma teško razaznati određeni natpis, a pogled ometa i neverovatna količina strujnih kablova koji se protežu između bandera. Liče na džinovske strujne snopove kakve je oko zapadnjaka naviklo da vidi samo u filmovima, u scenama kada se kamera spusti u podzemlje ogromnih postrojenja.

Ali postoji nepogrešiv način da se u svemu tome lako, još iz daljine, razazna gde se nalazi hostel: Ako ispred neke zgrade dežuraju tuk-tuk vozači i vozači motora, to je znak da je u njoj smešten hostel. Obično je reč o nekom skupljem smeštaju ili pak o popularnom, a to znači – jeftinom.

Uočavam jedan takav na nepunih sto metara od biciklističkog servisa.

DSCF7709.JPG

Veliko, novo zdanje na tri sprata, u kome se nude isključivo kreveti u zajedničkim sobama. Pristajem na cenu od šest dolara za četvorokrevetnu sobu bez prozora, ali sa klima uređajem koji se uključuje u osam uveče i ostaje uključen do osam ujutru. Ionako planiram da se u Pnom Penu zadržim kratko.

Sigurno bih mogla da pronađem i jeftiniji smeštaj, ali ovde mi odgovara jer ne moram da uzimam tuk-tuk da bih prenela moje bisage u hostel.

A i blizu je reke, udaljen svega jedan blok od nje.

 

*

U Pnom Penu se svi orijentišu u odnosu na reku Tonle Sap. Grad leži na njenoj desnoj obali a centar se nalazi u ravni ušća Tonle Sapa u Mekong.

Prve večeri po dolasku, izlazim da se prošetam duž nje. Šetalište je lepo osvetljeno, popločano i prilično široko, ima dosta ostrva sa zelenim površinama, a u sklopu njih su igrališta za decu ili sprave za rekreaciju. Na pojedinim tačkama koncentrisani su prodavci brze hrane i osvežavajućih napitaka.

DSCF7727.JPG

Nalećem na prizor koji nisam videla još od Kine: desetine ljudi koji vežbaju uz muziku. Ovde je reč o rekreaciji kroz ples. Učesnici su šaroliki i po godinama i po narodnosti – ima i mladih i veoma starih, Kmera, Kineza, belaca, a razaznajem i nekoliko Japanaca. Verovatno bih u razgovoru sa njima otkrila da ih ima iz svih delova sveta. Instruktor je Azijat, a nosi majicu na kojoj je ispisan naziv neke plesne škole. Primećujem da istu takvu ima još nekoliko žena u grupi. Fokusiram objektiv mog fotoaparata da to snimim, a one se smeju dok mi poziraju.

Uskoro počinje ples pa se izmaknem u stranu. Pokušavam da napravim video zapis, ali nemam dovoljno mesta na kartici a drugu nisam ponela. Ni fotografije mi ne uspevaju najbolje, jer je sumrak. Na kraju odustajem. Do mene su stale dve belkinje, pa započnem s njima neobavezni razgovor. Ispostavi se da su sinoć učestvovale u plesu – došle su i samo se pridružile. Nisu se bile setile da pitaju da li treba nešto da plate, pa su se večeras vratile da provere. Odstojim tu sa njima još neko vreme a onda krenem dalje, niz obalu.

Duž reke vodi ulica Sisovat, koja ima četiri trake i jedna je od glavnih saobraćajnica u Pnom Penu. Teško je, gotovo nemoguće preći na drugu stranu izvan pešačkog prelaza – a njih ima malo i prilično su udaljeni jedan od drugog. Gotovo na svakom uglu dežuraju tuk-tuk vozači i vozači motora. Kako primete belca, tako mu dobace: „Hello! Taxi?“ To je obično i sve što znaju od engleskog.

DSCF7738.JPGDSCF7747.JPG

Duž Sisovata se nalaze skupi hoteli, apartmani s pogledom na reku, kafei i restorani u zapadnjačkom ili pak u etno stilu Kmera i drugih azijskih naroda. Krovne terase su najpoželjnija mesta za noćni izlazak jer su sve redom pretvorene u kafiće, restorane, diskoteke sa pogledom na reku. Sve je bogato osvetljeno, uglancano i mahom novo, i da ne znam gde sam, ni po čemu ne bih zaključila da sam u Aziji – ova slika mogla bi da pripada bilo kom delu sveta.

 

*

Sutradan odlazim u obilazak Kraljevske palate. Dok čekam da se kapije otvore, primećujem da se kompleks nalazi tačno u ravni ušća Tonle Sapa u Mekong. Pogled preko zidina je otvoren, a kako je zdanje udaljeno od reke možda dvesta-trista metara, verujem da se sa prozora na spratovima pruža odličan pogled. Čak i odavde, sa zemlje, ako se malo propnem na prste, mogu da vidim špic poluostrva Čruvoj Čangvar (Chruoy Changvar). Desno u odnosu na ulaz u Kraljevsku palatu, a jugoistočno gledano prema stranama sveta, nalazi se treća reka – Basak.

Negde sam pročitala da je upravo zbog toliko reka koje se ovde ukrštaju jedno od starih imena Pnom Pena bilo „Grad sa četiri lica“ . Reč je o oblicima njihovih ušća. Gledajući mapu, ušće Tonle Slapa u Mekong me podseća na veliko latinično slovo „V“, dok se Basak račva u dva manja toka, oko malog ostrva koje se nalazi na samom ušću u Mekong – što na karti izgleda upravo kao račve, ili opet kao latinično „V“, samo znatno manje od prethodnog.

DSCF7772.JPG

Zanimljivo, ali ni sinoć a ni danas nisam videla da postoji rečni saobraćaj na Tonle Sapu. Zato Mekongom prolazi mnogo teretnjaka. Pnom Pen je velika luka, koja je povezana sa vijetnamskim Ho Ši Minom nizvodno, a uzvodno sa laoškim Vientianom, pa dalje, kroz Tajland i Burmu sve do kineske pokrajine Junan, i u oba pravca odvija se živa rečna trgovina. Nije ni čudo što Mekong nazivaju žilom-kucavicom Jugoistočne Azije. I samo njegovo ime na kmerskom (kao i na tai jeziku) znači „Majka reka“.

 

*

Kraljevska palata u Pnom Penu je rezidencijalno mesto kambodžanske kraljevske porodice. Otvorena je za posete kada niko iz porodice ne boravi u njoj, a to je preko većeg dela godine. Naime, kambodžanski kralj, šezdesetogodišnji Norodom Sihanom, nije oženjen i nema dece ni iz vanbračnih veza – dok sam ima četrnaestoro polubraće i polusestara. Najveći deo svog života proveo je u inostranstvu – školovao se u Pragu a živeo u Parizu, gde je podučavao balet. Zahvaljujući tome, govori tečno francuski i češki, a po potonjem je poznat i kao jedini kralj u svetu.

Iako se o tome nigde ne govori javno ni otvoreno, svi znaju da je Norodom Sihanom homoseksualac. Zanimljivo je i to što je on izabrani kralj, jer je Kambodža jedina izborna monarhija u svetu. Izabran je pre devet godina, kao najstariji sin sada već pokojnog kralja, koji je 2004. abdicirao. Već u to vreme, znalo se za prinčevo seksualno opredeljenje. Njegov otac je javno izjavio kako se njegov sin odnosi prema ženama kao prema sestrama. Pa ipak je upravo on izabran, ponajviše zbog zasluga na promociji Kambodže u svetu i u Unesku, gde je i zvanični predstavnik Kambodže.

Slučajno se desilo da sam to saznala baš u vreme kada sam čitala neke srpske blogove i komentare o LGBT populaciji u mojoj domovini. U mnogima su komentatori pisali kako u Srbiji ne smeju da budu na snazi zakoni i praksa kao u nerazvijenim zemljama i primitivnim sredinama, misleći pri tom na uskraćena prava toj populaciji. U svemu napisanom, smetalo mi je jedino to proizvoljno poređenje sa „nerazvijenim i primitivnim“, pa sam u nekoliko navrata kretala da i sama napišem komentar takvih komentara.

Naime, u nerazvijenoj i primitivnoj (neobrazovanoj, siromašnoj, zaostaloj) državi Kambodži, kralj je gej i to svi znaju pa su ga ipak izabrali za kralja. U toj nerazvijenoj i primitivnoj zemlji postoji veoma liberalan stav prema LGBT ljudima – nikome ne smetaju niti iko ima išta protiv njih. Jedino „ali“ je to što se seksualnost – bila hetero ili homo ili trans – kao ni intimnost nigde ne pokazuje javno, niti se o toj temi priča, što je već kulturološko pitanje i stvar ovdašnje tradicije.

DSCF7788.JPGDSCF7752.JPGDSCF7765.JPG

Sve sam to htela da napišem, ustajući u odbranu „nerazvijenih i primitivnih“, a protiv olakog njihovog poistovećivanja sa ostrašćenim, uskogrudim i homofobičnim ljudima. Borci za ljudska prava trebalo bi da povedu malo više računa prilikom takvih poređenja.

 

 

*

Kraljevska palata se otvara u devet, a pred ulazom je već nekoliko stotina posetilaca. Ulaznica nije skupa – šest dolara, a u tu cenu uračunato je i slobodno fotografisanje i snimanje kamerom. Kambodžani drže do poštovanja svojih svetinja – a kraljevska palata kao i kraljevska porodica su među najvećim svetinjama posle budističkih hramova i monaha – pa postoji strogi pravilnik o oblačenju i ponašanju u takvim zdanjima. Obavezne su duge pantalone ili suknje za žene, majice sa rukavima i sandale sa zatvorenim prstima (mada se od ovog pravila odstupa).

Zdanje je ogromno i impresivno već na prvi pogled. Široke leje, uređene zelene površine, građevine u prepoznatljivom stilu – sa krovovima u više nivoa sa čijih sastavaka se izvijaju pozlaćene glave zmajeva, sa stepenastim stupama, visokim tornjevima i bogatim muralima.

DSCF7754.JPGDSCF7807.JPGDSCF7848.JPG

Palata nije mnogo stara – datira iz druge polovine devetnaestog veka, iz vremena kada se kraljevska porodica preselila u Pnom Pen iz Oudonga. Sastoji se iz mnogo građevina ali za turiste je otvoreno nekoliko.

Krećem od prve, nazavane Paviljon Mesečeve svetlosti. To je otvoreno zdanje, zamišljeno kao pozornica za sakrlane plesove. U novijoj istoriji, terasa koja ga okružuje sa svih strana korišćena je kao platforma s koje je kraljevska porodica posmatrala vojne parade dok su prolazile glavnim pnompenskim bulevarom. S dela balkona na pročelju ove zgrade, kralj se obraća narodu a tu se organizuju i kraljevski banketi.

Sledeće zdanje, a zapravo prvo u koje ulazim, zove se Srebrna pagoda. Izuvanje se podrazumeva kao i to da unutra nije dozvoljeno fotografisanje. Pokušavam da upamtim što više toga: zlatnog Budu optočenog dragim kamenjem, ali i njegovu malu figuru, koja datira iz sedamnaestog veka. Napravljena je od bakra i ukrašenog kristalima, a u narodu je poznata kao Smaragdni Buda iz Kambodže. Tu je i jedan Buda koji je napravljen u gotovo prirodnoj veličini i koji je ukrašen sa skoro hiljadu dijamanata.

DSCF7783.JPG

Zadržavam se unutra dosta dugo, dok većina posetilaca samo prođe, osmotri i izađe. Zapanjena sam količinom blaga koje se nalazi u paviljonu, pogovotvu jer imam na umu poražavajuće siromaštvo današnjih Kmera. Nagledala sam se raskošnih kraljevskih i religijskih obejekata i to nije ništa novo, ali čini mi se da taj kontrast nigde nije toliko uočljiv kao u Aziji. Ako bi neko sudio samo po hramovima i kraljevskim palatama, rekao bi da se nalazi u najbogatijem delu sveta gde se sve preliva.

Nakon Srebrne pagode, mogla bih i da prekinem obilazak – već imam dovoljno utisaka koje bih da polako slažem u sebi. Da li zbog toga, ili zato što je to zaista nejimpresivniji deo Kraljevske palate, tek, sve što potom obilazim ne čini mi se ni upola tako snažnim ni zanimljivim.

Izuzetak je ogromno dvorište sa baštom. Travnjaci, razno drveće u velikim saksijama, lotosovi cvetovi u barama u mermernim vaznama. Igram se pokušavajući da istim snimkom obuhvatim i cvet nikao usred bare, i Srebrnu palatu, stupu i Prestonu halu.

DSCF7871.JPG

Nešto kasnije, pažljivo proučavam stare fotografije u hodniku jednog od pratećih zdanja. Na jednoj prepoznam – Tita! Počivši jugoslovenski predsednik i počivši kambodžanski kralj, na požuteloj, crno-beloj fotografiji. Nisam iznenađena – koliko se sećam, Kambodža je bila članica nesvrstanih a diktator Pol Pot je pedesetih učestvovao na jugoslovenskim radnim akcijama i hvalio se time do kraja svoje krvave vladavine. Ipak, drago mi je zbog ovog otkrića kao što mi je pre nekoliko dana, kada sam tražila gde ću odsesti u Pnom Penu, bilo milo što sam na internet mapi otkrila da u kambodžanskoj prestonici još uvek postoji Bulevar Maršala Tita i Jugoslavije – u smeru ka zapadu je prvi naziv, a u kontra smeru je drugi (pa sam se čak i zapitala da li je ta simbolika bila slučajna).

 

*

DSCF7901.JPGDSCF7905.JPGDSCF7903.JPG

Posle Kraljevske palate, put me vodi u najveći budistički hram u Pnom Penu – Onalaom. Datira iz prve polovine petnaestog veka i slovi za centar budističke duhovnosti u kambodžanskoj prestonici. U jednom od njegovih zdanja dočekuje me mladi momah. Ima lep osmeh a nešto u njegovom izrazu podseća me na Budin lik – možda spokoj kojim zrači ili oblik obrijane lobanje. Štagod, kada bih slikala ili vajala Budu, radila bih ga upravo po njemu.

Kao i u Laosu, i u Kambodži svi muškarci jednu godinu svog života provode u budističkom hramu. U ovom zdanju trenutno ima oko hiljadu monaha i ljudi kojima hram pruža utočište. Reč je o siromašnima koji nemaju gde da žive i koji ovde stanuju besplatno. Zauzvrat pomažu u svakodnevnim poslovima, održavajući četrdeset četiri zgrade iz koliko se sastoji ovaj objekat.

DSCF7912.JPGDSCF7917.JPG

Jedan od gostiju je i mladić širokog, blistavog osmeha, kog srećem slučajno, lunjajući po hramu. On je student kmerske književnosti a nakon mojih unakrsnih pitanja, sramežljivo mi priznaje da piše poeziju i da bi želeo da postane pisac. Njegovo znanje engleskog je vrlo slabo, ali mi s ponosom pokazuje udžbenik jezika i lekcije do kojih je stigao. I kaže mi da mašta o tome da postane učitelj.

Sličan san sanja i onaj monah kog ponovo srećem. Kako govori engleski veoma dobro, pričamo o nesrećnoj, prošlovekovnoj kmerskoj istoriji. Od sredine sedamdesetih i dolaska Crvenih Kmera na vlast, intelektualna elita bila je proganjana i proterana na selo, da se bavi poljoprivredom i fizičkim poslovima. Jedna od monstruoznih ideja Pola Pota bila je „borba protiv praznoverja“. U praksi, to je značilo i anatemisanje tradicionalne kmerske literature, koja se tematski i motivima najviše oslanjala na budizam. Tako su savremeni pisci bili prognani i onemogućeni da pišu, dok je klasična književnost bila zabranjena.

DSCF7882.JPGDSCF7898.JPG

Ni nakon svrgavanja diktatora nije nastupilo bolje vreme. Uticaj Sovjeta i Vijetnamaca koji su pomogli u revoluciji protiv Pola Pota, bio je veoma jak i samo su režimski pisci i intelektualci bili priznati. Tek od osamdesetih i uspostavaljnja Ujedinjene Kampučije, situacija se promenila i pisci su ponovo mogli da slobodno objavljuju.

– Jedan od najvažnijih zadataka danas je obrazovanje – kaže mi monah. – Moramo da stvorimo novu intelektualnu elitu, kao u stara vremena.

Da nisam u Aziji, ne bih verovala u to što čujem. Nigde drugde ne bi bilo moguće da monah izjavi kako svojim delovanjem želi da doprinese školovanju nove intelektualne klase. Ali nigde drugde religija nije pre svega pogled na svet i život, pa tek onda odnos prema Bogu.

 

*

DSCF7821.JPGDSCF7857.JPG

Nakon ovog obilaska, krenem ka hotelu, ali najpre svratim u servis da podignem moj bicikl. Trebalo bi da je završen još pre nekoliko časova.

Veoma neprijatno sam iznenađena kada shvatim da nisu još ni počeli da rade na njemu. Serviser mi se izvinjava ali ja insistiram da mi pozove vlasnika. Ovaj dolazi i na odličnom engleskom mi objašnjava da će sve biti gotovo do kasnih poslepodnevnih sati.

Ljuti me taj neprofesionalizam, ali nemam izbora. Izlazim iz radnje i krenem da kupim nešto za jelo.

Dok je tradicionalna hrana u ovom delu sveta veoma lagana i zasnovana na pirinčanim proizvodima – pirinču, nudlama, rolnicama – sa mnogo povrća, na ulicama gradova najviše se nudi meso. Sprema se na roštilju i jede skoro ugljenisano koliko je prepečeno, a obavezno je preliveno veoma slatkim sosevima. Ljudi koji sebi mogu da ga priušte jedu ga za doručak, za užinu, za ručak, za drugu užinu, za večeru. Ribu skoro niko od lokalaca ne jede – ulični prodavci je spremaju samo zbog turista. Uz slatko meso, Indokinjani prosto obožavaju slatkiše i preslatke napitke, poput bambusovog soka, koji ima otužan ukus. Tako imućniji Kambodžani (a kasnije ću se uveriti da je to još izraženije kod Tajlanđana) polako podležu posledicama nezdravog načina života. Treba da prođe još nekoliko decenija dok ne stignu do tačke do koje je i zapadni svet stigao prošavši kroz isti takav proces, samo pedeset godina ranije, kada je shvatio značaj zdrave ishrane.

Pitam se zašto mora tako, dok u jednom uličnom restoranu jedem azijsku verziju mantoa – hlepčića kuvanih na pari koji su ispunjeni povrćem ili mesom i jajima. To mi je omiljena hrana u ovom delu sveta, a uz pivo, imam osećaj prave gozbe. Neko vreme odsedim s pogledom na ulicu i gužvu, a onda se vratim u hostel, da surfujem.

 

 

DSCF7856.JPG

*

Sedim okrenuta ka ulici, za trećim stolom od nje. Za prvim stolom ispred mene nema nikoga mada su na obema stolicama stvari kao da je zauzet, dok se za onim do ulice smestilo njih troje. Meni okrenuti leđima su dvoje mladih Japanaca, par, koje sam videla kad su pristigli, a pre nepunih četvrt sata naspram njih je seo visok i krupan beli muškarac u četrdesetim. Dok ovo dvoje ne dižu glave sa svojih tač-peda, on se izvalio na dvosed i čita knjigu koju je pozajmio iz hostelske biblioteke na polici do ulaznih vrata.

Ispred oboje Japanaca nalazi se po flaša kupovne vode, skoro sa podjednakim nivoom tečnosti u njima. Pošto su iz nekog razloga ustajali i naizmenično odlazili u hostel i vraćali se, pri tom menjajući mesto na svojim stolicama i prenoseći boce čas levo, čas desno, u jednom trenutku više nisu znali koja je čija. Počeli su da se prisećaju gde je ko sedeo i kako su se premeštali, a onda su približili boce jednu uz drugu i uporedili nivo vode u njima. No i dalje nisu bili sigurni.

U neverici, pratila sam šta rade. Nije mi bilo jasno da li je reč o količini vode ili o strahu od bacila, ali u oba slučaja njihova polemika bila je besmislena. Pod pretpostavkom da imaju odvojene novčanike, nekoliko kubnih milimetara više tekućine u nečijoj flaši neće oštetiti konto onog drugog, pogotovu ne u Kambodži gde litar i po vode košta manje od pola dolara. Ako se pak boje bacila i nekih infekcija, kako se onda ljube jer sasvim je jasno da su ljubavni par?

DSCF7775.JPG

I muškarac koji je sedeo preko puta njih, prestao je sa čitanjem i u čudu je posmatrao šta rade. A kada su prislonili one flaše jednu uz drugu, obratio im se dovoljno glano da sam i ja mogla da čujem:

– Let's try this: Eci-peci-pec-ti-si-mali-zec...

Samo što nisam pala sa stolice. Usred Kambodže, u jeftinom omladinskom hostelu, neko recituje srpsku dečiju brojalicu!

Bez razmišljanja ustanem i krenem ka njemu. I dalje ne razmišljajući, upitah ga:

– Exuse me, where are you from?

Na to, muškarac poče da se smeje i na srpskom me upita:

– A odakle si ti? Slovenija? Hrvatska?

– Srbija – odgovorim najzad na maternjem. – A ti?

– Hrvatska.

Prvo što pomislih je da su nas Hrvati juče pobedili u fudbalu. Očito su nam asocijacije bile iste, jer mi je odmah rekao:

– Ako nisi ljuta što smo vam dali gol, sedi.

Prihvatila sam i uskoro smo pričali kao stari znanci, nazdravljajući jednim, drugim, pa ko zna kojim pivom.

DSCF7785.JPG

Vjekoslav, kako mi se predstavio, takođe je putnik dugoprugaš. Na put je krenuo tri meseca pre mene, u aprilu 2011, ali je odmah došao u Jugoistočnu Aziju. Uglavnom je putovao stopirajući i povremeno je volontirao za besplatan smeštaj i hranu. Koliko sam uspela da shvatim, čekao je da u ovom delu sveta proradi berza kako bi krenuo da ulaže novac. U međuvremenu, išao je od grada do grada, od zemlje do zemlje: Kambodža, Tajland, Laos, Vijetnam, Indija, Bangladeš, Malezija...

Nije mi bilo sasvim jasno, ali već sam naučila da najrazličitiji motivi podstiču ljude na putovanja. Ko zna koliko njih zaista razume šta mene nagoni da pedalam oko sveta.

 

*

U dogovoreno vreme ponovo odlazim u servis. Još sa vrata počinjem da se smeškam jer vidim moj bicikl na postolju, opren i kao nov, dok serviser kleči pored, nanoseći ulje na lanac. Proveravam točak i čini se da je dobro centriran.

Vlasnik se topi od ljubaznosti dok mi naplaćuje. Izlazim i krećem da proverim kako sve radi. Već kod prve krivine, kada pokušam da promenim brzinu, otkrijem da se ručica teško pomera. Moram da snažno pritisnem palcem da bih smanjila stepen prenosa. Pošto sam već doživela da su mi usred vožnje otpale ručice menjača usled sličnog problema i da sam do prvog grada i servisa morala da vozim u jednoj istoj brzini, napravim krug oko bloka i vratim se nazad .

DSCF7791.JPG

Objasnim šta je posredi, očekujući da će serviser odmah da prione na posao. Ali on je već otišao kući a vlasnik počinje da me uverava kako samo treba da se priviknem da ću sad malo teže prebacivati brzine.

Imam problem sa bezobraznim ljudima i svim vidovima nepoštovanja. Na samu naznaku takvog ponašanja, kao da mi se pamet pomuti, padnu mi „klapne“ i istog momenta spremna sam na raspravu do „poslednjeg daha“.

Ne znam kako drugačije da tumačim ovo što ovaj Kmer pokušava da mi „proda“, nego kao bezobrazluk. Uspevam da zadržim staloženost dok mu postavljam pitanja, verujući da će porađanje ispravnog zaključka uticati da prizna kako imam pravo i da sve vrati kako je i bilo.

– Da li je ovo moj bicikl? – pitam ga.

Klima glavom.

– Ako ga vozim dve godine svaki dan i napravila sam dvadeset tri hiljade kilometara tim točkovima, da li je logično da ga poznajem u dušu?

Opet klimanje glavom.

– Da li je očekivano da posle toliko vremena i kilometara znam šta mi odgovara a šta ne?

DSCF7876.JPG

Klimanje izostaje. Insistiram da čujem odgovor, pa on najzad procedi jedno „valjda“. Na to moj bes samo što ne eksplodira ali se uzdržim zadnjim snagama.

– Zašto onda pokušavate da me ubedite kako je ono što vama odgovara bolje za mene?!

Ali uzalud. Umesto izvinjenja i spremnosti da popravi ono što su majstori zabrljali, prelazi na novu taktiku: uverava me kako treba malo vremena da se ručice mojih menjača razrade.

– To nisu novi šifteri da bi im trebalo vremena! Problem je što ste skratili sajlu i da biste popravili ovu glupost koju ste napravili, treba sve da zamenite.

Izgleda da ovo dijagnostikovanje problema – koje je naravno tačno – izaziva izvesno poštovanje kod njega. Umesto negiranja, sada mi nudi da zameni sajlu ali će za nju morati da mi naplati pet dolara.

Ne mogu da verujem da je toliko bezobrazan. Još mi kaže da mogu da odem na drugo mesto ako mi to ne odgovara.

Ostajem bez reči. Podižem ruke u znak da odustajem. Ne umem sama da to uradim. A sutra je nedelja i teško da bih našla servis koji radi. Uz to, planirala sam da ujutru napustim Pnom Pen. Sve u svemu, nemam izbora ako ne bih da pomeram odlazak. Samo se molim Bogu da će to završiti kako treba. Ponovni dolazak i natezanje sa njim ne bih podnela.

Cambodia-beer-768x1024.jpg

Sedam na pod pored bicikla, spuštam pet dolara ispred sebe i čekam. Ne progovaram ni reč dok ne završi. Iako se činilo da nije sasvim vičan, a i podešavanje brzina nije najlakši deo u servisiranju bicikla, kada nakon pola sata izađem napolje i zapedalam, sve radi savršeno.

Odahnem, pa odem da se spakujem za sutra a onda na još jedno pivo sa Vjekoslavom. Unapred se radujem razmeni doživljaja, utisaka i iskustava zbog kojih su mi susreti sa drugim putnicima, a posebno dugoprugašima, zanimljivi poput čitanja avanturističkih romana. A to zapravo i jesu -- nenapisani romani, čija poglavlja se pričaju usmeno, u kafeima hostela, na usputnim stanicama ili raskrsnicama, uoči nečijeg polaska ili u prolazu, tokom kratkog zadržavanja, i skoro uvek uz velike količine lokalnog piva.

.

.

.

Fotografije iz Pnom Pena.

.

 

 



Komentari (74)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 18:17 02.06.2013

Kambodžanci. I Japanci...

Pod pretpostavkom da imaju odvojene novčanike, nekoliko kubnih milimetara više tekućine u nečijoj flaši neće oštetiti konto onog drugog, pogotovu ne u Kambodži gde litar i po vode košta manje od pola dolara


Nisi još upoznala puno Japanaca.
Kupovao sam polovnu sobnu lampu za svog prijatelja kad se doseljavao u Kanadu. Našao sam je preko malih oglasa.
Zovem, pitam pošto je. Kaže čovek jedna dvanaest, a ako kupim obe koje ima onda dvadeset.
Odem da vidim, a on živi na tridesetdrugom, poslednjem spratu solitera, u penthausu od trista kvadrata. Spoljni zidovi penthausa skroz u staklu. Vidi istočni Toronto kao na dlanu.
Radi kao zamenik generalnog direktora u Tošibi.
Pozovem druga telefonom da mu objasnim kako lampe izgledaju i on mi kaže da ih kupim.
Kako sam izustio gosn vajsprezidentu da kupujem lampe, momentalno je rekao "light bulbs are not included"
Inače, u kanadskim samoposlugama pakovanje od četiri sijalice košta $0.99 + 13%PDV, što će reći $1,12. Znači, uštedeo je pedesetšest centi.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:54 03.06.2013

Re: Kambodžanci. I Japanci...

blogovatelj
Pod pretpostavkom da imaju odvojene novčanike, nekoliko kubnih milimetara više tekućine u nečijoj flaši neće oštetiti konto onog drugog, pogotovu ne u Kambodži gde litar i po vode košta manje od pola dolara


Nisi još upoznala puno Japanaca.
Kupovao sam polovnu sobnu lampu za svog prijatelja kad se doseljavao u Kanadu. Našao sam je preko malih oglasa.
Zovem, pitam pošto je. Kaže čovek jedna dvanaest, a ako kupim obe koje ima onda dvadeset.
Odem da vidim, a on živi na tridesetdrugom, poslednjem spratu solitera, u penthausu od trista kvadrata. Spoljni zidovi penthausa skroz u staklu. Vidi istočni Toronto kao na dlanu.
Radi kao zamenik generalnog direktora u Tošibi.
Pozovem druga telefonom da mu objasnim kako lampe izgledaju i on mi kaže da ih kupim.
Kako sam izustio gosn vajsprezidentu da kupujem lampe, momentalno je rekao "light bulbs are not included"
Inače, u kanadskim samoposlugama pakovanje od četiri sijalice košta $0.99 + 13%PDV, što će reći $1,12. Znači, uštedeo je pedesetšest centi.


Nisam -- tačno. Samo nekoliko bekpekera po omladinskim hostelima. Ne mogu da verujem da su takvi. A toliko želim da odem u Japan i upoznam i ljude i njihovu kulturu. Mada, primetila sam naznaku toga čitajući profile hostova kod kojih se može volontirati -- čoveče, tu je tačno precizirano: imaš free WiFi od do, posle ti plaćaš, imaš ovo i ovo, a ono ti pokrivaš... Sad si me podsetio na to koliko sam se začudila to čitajući.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 18:17 02.06.2013

Snežana,

putopisi su ti prelepi. Veoma ih rado čitam. Eh, da je neki pametan producent znao za tvoje namere pa onda uložio malo para da te prati i snima dokumentarac.....to bi bio hit gde god da ga pusti
jedan.kub jedan.kub 21:01 02.06.2013

Re: Snežana,

Aleksandra Mitrovic
putopisi su ti prelepi. Veoma ih rado čitam.


Lepo je putovati iz zadovoljstva.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:01 03.06.2013

Re: Snežana,

Aleksandra Mitrovic
putopisi su ti prelepi. Veoma ih rado čitam. Eh, da je neki pametan producent znao za tvoje namere pa onda uložio malo para da te prati i snima dokumentarac.....to bi bio hit gde god da ga pusti


Eh, Aleksandra, niko nije hteo ni da objavljuje putopise u novinama.
A imala sam takođe ideju da makar sama snimam neke priloge, pa malo sve okolo, a malo samu vožnju, pa ljude, pa prirodu, i poslala sam taj predlog i B92 televiziji i vlasniku iste tražeći im kameru -- ali nikad nisam dobila odgovor.
Meni je zaista neshvatljivo da postoji tolika nezainteresovanost za ovo ili bilo koji sličan poduhvat koji je više rijaliti od bilo kog rijalitija.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:13 03.06.2013

Re: Snežana,

jedan.kub
Aleksandra Mitrovic
putopisi su ti prelepi. Veoma ih rado čitam.


Lepo je putovati iz zadovoljstva.


A kako bi drugačije
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 20:24 03.06.2013

Re: Snežana,

ma!! Budale!!! To je sve što mogu da kažem. BBC ulaže kamare para u takve putopisne reportaže/realitije/dokumentarce i od njih pravi mnogo više para jer je ponekad cela produkcija zasnovana samo na ličnim snimcima "putnika"...ehhhhh....
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 18:35 02.06.2013

nešto kao ovo?

Uprkos tome što su videli da sa autobusa skidam bicikl i na njega tovarim moj prtljag, saleteše me ponudama da me povezu. Prvo pomislih da im ukažem na očiglednost da imam prevoz a onda se setih kako sam više puta videla privezane bicikle i manje motore za kabinu tuk-tuka. U Aziji je sve moguće, sve se može improvizovati i uraditi, samo ako se plati.



Jesi mislila na ovako nešto? Svakodnevna pojava u Kairu. Samo ovde nema "extra charge" za to .

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:02 03.06.2013

Re: nešto kao ovo?

Aleksandra Mitrovic


Jesi mislila na ovako nešto? Svakodnevna pojava u Kairu. Samo ovde nema "extra charge" za to .




Haha! Ne, ovakvo nešto nisam videla. Ovde se vezuje spolja za tuk-tuk ili kači na bus na hiljadu načina, nekad se unosi i unutra, ali ne ovako
Inače, i ovde je džaba za lokalce, dok se nama sve naplaćuje.
Bili Piton Bili Piton 22:55 02.06.2013

Sjajan


blog, uživancija. Bravo
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:03 03.06.2013

Re: Sjajan

Bili Piton

blog, uživancija. Bravo


Pozdrav, Bili! Hvala što si svratio
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:55 02.06.2013

stvarno devojko


Prelepo napisano i ilustrovano divnim slikama. Od prve do poslednje recenice procitamo u jednom dahu. Postala si majstor putopisa i reportaza.
Sta drugo da ti kazem, kad sve znas?!?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:07 03.06.2013

Re: stvarno devojko

dusanovaiivanovamama

Prelepo napisano i ilustrovano divnim slikama. Od prve do poslednje recenice procitamo u jednom dahu. Postala si majstor putopisa i reportaza.
Sta drugo da ti kazem, kad sve znas?!?


Draga, hvala na ovim rečima. Ja se samo nadam da nisam gora i da ne počnem da otaljavam, jer nekad je stvarno teško pisati zbog loših uslova.
razmisljam razmisljam 00:14 03.06.2013

Све, све,

али што је мени лепо оно бордовско-зелено шарено лишће око ружичастог локвања на твојој фотки. Очи не могу да одвојим од њега.
И они предивни,пуни лотосови пупољци у вазама испред Буде на слици испод.

Девојко, уживам гледајући и читајући онолико.

И да икако постоји начин, радо бих ти овог трена послала неколико парчића колача са јагодама. Да знаш само како мирише.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:12 03.06.2013

Re: Све, све,

razmisljam
али што је мени лепо оно бордовско-зелено шарено лишће око ружичастог локвања на твојој фотки. Очи не могу да одвојим од њега.
И они предивни,пуни лотосови пупољци у вазама испред Буде на слици испод.

Девојко, уживам гледајући и читајући онолико.

И да икако постоји начин, радо бих ти овог трена послала неколико парчића колача са јагодама. Да знаш само како мирише.


Poklanjam ti lišće i lokvanje A tortu - njam! Da znaš da sam baš juče razmišljala kako bih pojela nešto domaće, neki slatkiš (spopalo me dok sam pisala o kmerskoj hrani), pa sam čak išla na sajt Malog princa i gledala kolače
razmisljam razmisljam 17:15 04.06.2013

Re: Све, све,

Snezana Radojicic


Poklanjam ti lišće i lokvanje


Хвала, хвала.

A tortu - njam! Da znaš da sam baš juče razmišljala kako bih pojela nešto domaće, neki slatkiš (spopalo me dok sam pisala o kmerskoj hrani), pa sam čak išla na sajt Malog princa i gledala kolače


Дакле, једном кад се вратиш, па кад кренемо и по слаткишима и по сланишима подједнако. А ти само смисли шта желиш. И слободно извољевљај, заслужила си.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:32 05.06.2013

Re: Све, све,

razmisljam

Дакле, једном кад се вратиш, па кад кренемо и по слаткишима и по сланишима подједнако. А ти само смисли шта желиш. И слободно извољевљај, заслужила си.


Deal! Samo, moram da te opomenem, onaj moj ex, s kojim sa počela turu, zvao me je Cookie Monster
razmisljam razmisljam 17:40 05.06.2013

Re: Све, све,

Snezana Radojicic


Deal! Samo, moram da te opomenem, onaj moj ex, s kojim sa počela turu, zvao me je Cookie Monster


Аууу, ала је овај Cookie велики! Је ли такав да би ме поплашио?
Но, таквих из'елица ми је пуна кућа, те сам у сталном тренингу. Према томе, што се мене тиче, све је под контролом.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:48 06.06.2013

Re: Све, све,

razmisljam
Snezana Radojicic


Deal! Samo, moram da te opomenem, onaj moj ex, s kojim sa počela turu, zvao me je Cookie Monster


Аууу, ала је овај Cookie велики! Је ли такав да би ме поплашио?
Но, таквих из'елица ми је пуна кућа, те сам у сталном тренингу. Према томе, што се мене тиче, све је под контролом.


Stvarno je ogromantan
Ali drago mi je što nisi ustuknula pred takvim izazovom. Pamtim i držim te za reč, pa jednog dana...
49 41 49 41 02:15 03.06.2013

žana,

Budi dobra i uzbrdo brza.
...
i nemoj pokazivati ikome srednji prst.

Ja sam se na tu foru, jednom "opekao"
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:22 03.06.2013

Re: žana,

49 41
Budi dobra i uzbrdo brza.
...
i nemoj pokazivati ikome srednji prst.

Ja sam se na tu foru, jednom "opekao"


TO je bilo davno, još u Kini. I ne pada mi napamet da ponovo to uradim, Mada nije isto kad pokaže žensko i kad pokaže muško.

Pozdrav
srdjan.pajic srdjan.pajic 07:27 03.06.2013

Al' si isprašila ovog "majstora"

Živ nisam bio dok nisam stigao do kraja bloga da pročitam šta je bilo na kraju sa tim žicama i balansiranjem. Dobro si prošla. Ali, bez namere da pametujem, podešavanje menjača je, ustvari, vrlo lako, samo ako imaš nekog da ti pokaže jednom, i ako ti nije ništa iskrivljeno na menjaču. Imaš i na youtubeu gomilu klipova iz kojih možeš da naučiš, za deset minuta. Ali dobro, jebeš 5 dolara, za toliko se ni ja ne bih grbačio da sam nameštam.

Meni su ovi Japanci, koje si opisala - savršeni. Treba da imaš drugara Japanca, da bi na taj mali igrokaz gledala na pravi način. Apsolutno se nipremačemu na ovom svetu ne odnose rasipnički, pa tako ni prema svojoj ličnoj imovini, ma koliko sitna bila. Oni su božji dar na Zemlji.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:26 03.06.2013

Re: Al' si isprašila ovog "majstora"

srdjan.pajic
Živ nisam bio dok nisam stigao do kraja bloga da pročitam šta je bilo na kraju sa tim žicama i balansiranjem. Dobro si prošla. Ali, bez namere da pametujem, podešavanje menjača je, ustvari, vrlo lako, samo ako imaš nekog da ti pokaže jednom, i ako ti nije ništa iskrivljeno na menjaču. Imaš i na youtubeu gomilu klipova iz kojih možeš da naučiš, za deset minuta. Ali dobro, jebeš 5 dolara, za toliko se ni ja ne bih grbačio da sam nameštam.

Meni su ovi Japanci, koje si opisala - savršeni. Treba da imaš drugara Japanca, da bi na taj mali igrokaz gledala na pravi način. Apsolutno se nipremačemu na ovom svetu ne odnose rasipnički, pa tako ni prema svojoj ličnoj imovini, ma koliko sitna bila. Oni su božji dar na Zemlji.


Ma znam malo, da zavrnem onaj šrafić pozadi, ali me zapravo mrzi da i to učim. Ista priča i sa žicama. Koliko sam shvatila moj odnos prema mehanici, sve dok ne moram, ja i ne želim da naučim
A Japanci su mi stvarno otkriće, Nadam se da ću zaista i otići u Japan, jer biće zainimljivo otkriti bar malo taj narod. Za njih sam inače oduvek mislila da su vanzemaljci (u najpozitivnijem smislu, naravno, jer su po svemu drugačiji i ispred svih drugih).
little_radojica little_radojica 16:55 03.06.2013

Re: Al' si isprašila ovog "majstora"

A Japanci su mi stvarno otkriće, Nadam se da ću zaista i otići u Japan, jer biće zainimljivo otkriti bar malo taj narod. Za njih sam inače oduvek mislila da su vanzemaljci (u najpozitivnijem smislu, naravno, jer su po svemu drugačiji i ispred svih drugih).


Ако будеш долазила у Јапан најави, нема нас пуно овде , али се помажемо :) И не меримо које је чија вода хахаха

Него, то што су они радили је сигурно имало неку дубљу логику. Јесте да су осетљиви на личну хигијену, али не баш толико. Нпр. кад роштиљају и кад месо падне на земљу проперу га па врате, што сам мислио да у Јапану сигурно нећу видети. Иначе доста јела једу из заједничког суда, узимајући свако својим штапићима, које, јелте, стављају у уста, па опет у чинију. Још нисам видео да је и један залогај хране овде бачен.
У сваком случају, према странцима су изузетно љубазни, и поред свих могућих бирократија и контрадикторности које у овој земљи постоје, шатор мож да разапнеш где хоћеш, а богами и да распалиш роштиљ. И надасве, ово је земља бицикала, била би греота прескочити је.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:14 04.06.2013

Re: Al' si isprašila ovog "majstora"

little_radojica
A Japanci su mi stvarno otkriće, Nadam se da ću zaista i otići u Japan, jer biće zainimljivo otkriti bar malo taj narod. Za njih sam inače oduvek mislila da su vanzemaljci (u najpozitivnijem smislu, naravno, jer su po svemu drugačiji i ispred svih drugih).


Ако будеш долазила у Јапан најави, нема нас пуно овде , али се помажемо :) И не меримо које је чија вода хахаха

Него, то што су они радили је сигурно имало неку дубљу логику. Јесте да су осетљиви на личну хигијену, али не баш толико. Нпр. кад роштиљају и кад месо падне на земљу проперу га па врате, што сам мислио да у Јапану сигурно нећу видети. Иначе доста јела једу из заједничког суда, узимајући свако својим штапићима, које, јелте, стављају у уста, па опет у чинију. Још нисам видео да је и један залогај хране овде бачен.
У сваком случају, према странцима су изузетно љубазни, и поред свих могућих бирократија и контрадикторности које у овој земљи постоје, шатор мож да разапнеш где хоћеш, а богами и да распалиш роштиљ. И надасве, ово је земља бицикала, била би греота прескочити је.


Ako se nešto ne izjalovi, planiram Japan u proleće 2014. da bih videla sakuru - to mi je zaista san a i san jednog mog veoma bliskog prijatelja, pa se nadam da ću ga ostvariti za nas oboje. Početkom naredne godine moram da dođem u Peking da bih izvadila novi pasoš (ukoliko dotle ne budu opremili i ambsadu Tokiju uređajem za biometrijske aplikacije, u kom slučaju bih došla direktno u Tokio). Iz Kine ferijem prelazim u Japan (možda prethodno J. Koreja pa onda Japan). Planiram da ostanem sva tri meseca koliko je dozvoljeno bez viza. Imam i čitav spisak hostva za volntiranje ako zagusti s lovom, ali nameravam da svuda kampujem a po onome što su mi rekli drugi biciklisti, s troškovima hrane mogu da se uguram sa nekim budžetom koji sam planirala.
A tebi hvala na pozivu. Utefterisaću Izgleda da nas/vas i nema tako malo tamo ili da ste veoma gostoljubivi jer mi je ovo već treći poziv -- najpre su me pozvali iz naše ambasade u Tokiju da ih posetim, potom jedna gospođa iz Cukube i sad ti. Izgleda da Srbija (jeste) do Tokija
cassiopeia cassiopeia 09:05 03.06.2013

Što reče Srki...

...živa nisam bila dok ne saznah šta je sa bajsom.

Kakvo bogatstvo ostaje u tebi :) I još i nama prenosiš deo svega doživljenog.

Radujem se svakom tvom lepom doživljaju.

Pozdravljam te :)
stefan.hauzer stefan.hauzer 11:24 03.06.2013

Re: Što reče Srki...

živa nisam bila dok ne saznah šta je sa bajsom.

heh, na kraju teksta sam morao da proverim
da li je moj bicikli na mestu ?!

uh kakvo sam osetio olakšanje. danas ću ga voziti,
pa neka pada kiša.

sneži,osmeh i mah:
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:16 03.06.2013

Re: Što reče Srki...

stefan.hauzer
živa nisam bila dok ne saznah šta je sa bajsom.

heh, na kraju teksta sam morao da proverim
da li je moj bicikli na mestu ?!

uh kakvo sam osetio olakšanje. danas ću ga voziti,
pa neka pada kiša.

sneži,osmeh i mah:


Baš me pogodi sa ovom Cavom. Abažavam Hvala!
A ja danas nisma vozila, samo malo zapravo. Ovde sve neke plaže, pa mi bzvz da vozim



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:20 03.06.2013

Re: Što reče Srki...

cassiopeia
...živa nisam bila dok ne saznah šta je sa bajsom.

Kakvo bogatstvo ostaje u tebi :) I još i nama prenosiš deo svega doživljenog.

Radujem se svakom tvom lepom doživljaju.

Pozdravljam te :)


Hvala na brizi a oprosti na "stresu" u vezi sa bajsom. Ali bez njega bih bila hendikepirana -- baš sma razmišljala o tome. Bila sam u maju u Bangkoku 3 dana bez bajsa i osećala sam se uskraćenom, nikako nisam mogla da s enaviknem da moram da plaćam prevoz il da idem peške

A što se bogastva tiče -- slažem se. Svet ječudnovatoi mesto i stvarno nastojim d aupijem sve što mogu. Jedino mi je zaista žao što sve to nisam počela da rdim 20 godina ranije - kako bi mi bogat život bio!
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:20 03.06.2013

Re: Što reče Srki...

A ja danas nisam vozila, samo malo zapravo. Ovde sve neke plaže, pa mi bzvz da vozim




cassiopeia cassiopeia 09:26 04.06.2013

Re: Što reče Srki...

Hvala na brizi a oprosti na "stresu" u vezi sa bajsom. Ali bez njega bih bila hendikepirana -- baš sma razmišljala o tome. Bila sam u maju u Bangkoku 3 dana bez bajsa i osećala sam se uskraćenom, nikako nisam mogla da s enaviknem da moram da plaćam prevoz il da idem peške


Znam, zato sam se i brinula kako se završilo.

Bravo za tvoju upornost i odlučnost da za svoj novac dobiješ ono što si i tražila. :)
pedjalon pedjalon 12:38 03.06.2013

Zajedno

Kako je lepo.
Ponudio bih se da putujemo sa tobom, ali dovoljni su mi i tvoji tekstovi.
Svako dobro.
p.s. kamere više nisu skupe, imam i ja jednu, i malo znanja oko dokumentaraca.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:11 03.06.2013

Re: Zajedno

pedjalon
Kako je lepo.
Ponudio bih se da putujemo sa tobom, ali dovoljni su mi i tvoji tekstovi.
Svako dobro.
p.s. kamere više nisu skupe, imam i ja jednu, i malo znanja oko dokumentaraca.


Kako lep komentar Hvala tebi, Pedjaloni
P.s. videću nešto za tu kameru, u perspektivi...
dzango dzango 13:23 03.06.2013

Za pametne

Naime, u nerazvijenoj i primitivnoj (neobrazovanoj, siromašnoj, zaostaloj) državi Kambodži, kralj je gej i to svi znaju pa su ga ipak izabrali za kralja. U toj nerazvijenoj i primitivnoj zemlji postoji veoma liberalan stav prema LGBT ljudima – nikome ne smetaju niti iko ima išta protiv njih. Jedino „ali“ je to što se seksualnost – bila hetero ili homo ili trans – kao ni intimnost nigde ne pokazuje javno, niti se o toj temi priča, što je već kulturološko pitanje i stvar ovdašnje tradicije.


Svi bi imali ponešto da nauče od njih. I oni za, i oni protiv.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:08 03.06.2013

Re: Za pametne

dzango
Naime, u nerazvijenoj i primitivnoj (neobrazovanoj, siromašnoj, zaostaloj) državi Kambodži, kralj je gej i to svi znaju pa su ga ipak izabrali za kralja. U toj nerazvijenoj i primitivnoj zemlji postoji veoma liberalan stav prema LGBT ljudima – nikome ne smetaju niti iko ima išta protiv njih. Jedino „ali“ je to što se seksualnost – bila hetero ili homo ili trans – kao ni intimnost nigde ne pokazuje javno, niti se o toj temi priča, što je već kulturološko pitanje i stvar ovdašnje tradicije.


Svi bi imali ponešto da nauče od njih. I oni za, i oni protiv.


Potpuno se slažem.
mariopan mariopan 16:41 03.06.2013

......

Samo da ti mahneeeem .

Opet uzvam u vojim putopisima, dugo nisam bila pri kompu, a sad uzivam u svakoj reci.
Pozdrav
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:17 04.06.2013

Re: ......

mariopan
Samo da ti mahneeeem .

Opet uzvam u vojim putopisima, dugo nisam bila pri kompu, a sad uzivam u svakoj reci.
Pozdrav


Hvala, draga! Odmahujem s jedne od sihaoukvilskih plaža (zaista su prelepe i svima bih preporučila d a ovde letuju, jer je smešno jeftino, posebno sad, kad nije sezona).
blogovatelj blogovatelj 03:08 04.06.2013

Re: ......

svima bih preporučila d a ovde letuju, jer je smešno jeftino, posebno sad, kad nije sezona


Jel možeš ovo da opišeš ciframa?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:27 04.06.2013

Re: ......

blogovatelj
svima bih preporučila d a ovde letuju, jer je smešno jeftino, posebno sad, kad nije sezona


Jel možeš ovo da opišeš ciframa?



Solidan budžet smeštaj košta između 8 i 10 $ (ja plaćam 5 $, ali to je malo "omladinskija" varijanta), klimatizovane sobe su od 15 $ (pa do +100 u fensi hotelima), srednje skup smeštaj je između 20 i 30 $. Važna stavka je da se ovde plaća soba a ne po broju ljudi. Sobe su obično veoma velike 15-25 m2 i obično imaju po dva bračna kreveta (širine 1,60 m). Naime, kmerske porodice su brojne i oni svi spavaju u istoj prostoriji pa se, tradicionalno, sobe tako i opremaju, da na dva kreveta može da stane šestočlana,sedmočlana, osmočlana porodica. Za standradnu četvoročlanu, to je komforno.
Obedi u restoranima idu od 2 do 5 $ (morska hrana), a ima mnogo marketa sa svim zapadnjačkim proizvodima i nisikim cenama. DOručak u pekari (a ja jedem mnogo) košta me oko 1$, 5 kajzerica (velikih) je 1 $, mali baget ili velika kifla (dovoljna za jedan obed) je 0,25 $, jaja su 12,5 centi komad, litar trajnog mleka je oko 2,5-3$, voće je džaba: veza banana (ne znam kako da nazovem ono kad ih ima 10-15 ) je 0,5 $, mango 1 kg isto, ananas isto. Malo su skuplje pomorandže koje ovde ne rastu (!) - oko 3 $ kilo. Litar i po vode je 0,5 $, pivo u limenci 0,5 do 0,75, a točeno 0,75-1 $, litar soka u tetrapaku, zavisno od vrste, 1,5-2,5 $. Meso ne znam koliko košta pošto ga ne kupujem, ali recimo, 400 gr šunke za sendviče (takvo im je pakovanje), košta 4 $, kačkavalj u lističima (10 lističa) je 2$, tofu komad (veličina recimo paklice cigareta) je 0,25 $...
Ako ti treba još nešto od cena, pitaj pa ću da čekiram i da javim.
blogovatelj blogovatelj 14:38 04.06.2013

Re: ......

veza banana (ne znam kako da nazovem ono kad ih ima 10-15 ) je 0,5 $


Pa kažeš lepo na srpskom - banč

blogovatelj blogovatelj 14:41 04.06.2013

Re: ......

Snezana Radojicic
blogovatelj
svima bih preporučila d a ovde letuju, jer je smešno jeftino, posebno sad, kad nije sezona


Jel možeš ovo da opišeš ciframa?



Solidan budžet smeštaj košta između 8 i 10 $ (ja plaćam 5 $, ali to je malo "omladinskija" varijanta), klimatizovane sobe su od 15 $ (pa do +100 u fensi hotelima), srednje skup smeštaj je između 20 i 30 $. Važna stavka je da se ovde plaća soba a ne po broju ljudi. Sobe su obično veoma velike 15-25 m2 i obično imaju po dva bračna kreveta (širine 1,60 m). Naime, kmerske porodice su brojne i oni svi spavaju u istoj prostoriji pa se, tradicionalno, sobe tako i opremaju, da na dva kreveta može da stane šestočlana,sedmočlana, osmočlana porodica. Za standradnu četvoročlanu, to je komforno.
Obedi u restoranima idu od 2 do 5 $ (morska hrana), a ima mnogo marketa sa svim zapadnjačkim proizvodima i nisikim cenama. DOručak u pekari (a ja jedem mnogo) košta me oko 1$, 5 kajzerica (velikih) je 1 $, mali baget ili velika kifla (dovoljna za jedan obed) je 0,25 $, jaja su 12,5 centi komad, litar trajnog mleka je oko 2,5-3$, voće je džaba: veza banana (ne znam kako da nazovem ono kad ih ima 10-15 ) je 0,5 $, mango 1 kg isto, ananas isto. Malo su skuplje pomorandže koje ovde ne rastu (!) - oko 3 $ kilo. Litar i po vode je 0,5 $, pivo u limenci 0,5 do 0,75, a točeno 0,75-1 $, litar soka u tetrapaku, zavisno od vrste, 1,5-2,5 $. Meso ne znam koliko košta pošto ga ne kupujem, ali recimo, 400 gr šunke za sendviče (takvo im je pakovanje), košta 4 $, kačkavalj u lističima (10 lističa) je 2$, tofu komad (veličina recimo paklice cigareta) je 0,25 $...
Ako ti treba još nešto od cena, pitaj pa ću da čekiram i da javim.


Ma ne treba. I ovo je previše. Ja očekivao da mi kažeš koliko je noćenje i koliko mi dnevno treba za hranu.
Dobio sam novi pasoš, biometrijski, pa sad hoću da ga overim, sve me nešto žulja didem negde, pa sam zato pitao.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:09 04.06.2013

Re: ......

blogovatelj
Dobio sam novi pasoš, biometrijski, pa sad hoću da ga overim, sve me nešto žulja didem negde, pa sam zato pitao.


Jel kanadski? Koliko si čekao da ti stigne? Mi aplicirali za dete, apliciranje je 5 minuta ako sam doneseš slike, inače je 6, ali se zato čeka nekoliko nedelja, do mesec dana, da stigne soška. Oma ima da je vodimo u inostranstvo. .



blogovatelj blogovatelj 16:14 04.06.2013

Re: ......

el kanadski? Koliko si čekao da ti stigne? Mi aplicirali za dete, apliciranje je 5 minuta ako sam doneseš slike, inače je 6, ali se zato čeka nekoliko nedelja, do mesec dana, da stigne soška. Oma ima da je vodimo u inostranstvo.



Kanadski, nego koji?
Ovde prijavu popuniš na netu, odštampaš je.
Spakuješ je u džep, poneseš i stari pasoš i odeš slikaš se.
Slike ti u konvinijent storu Kinez napravi za pet minuta i desetak dolara.
Onda odeš na šalter, umeš broj i čekaš. Koliko čekaš, zavisi od gužve.
Ja sam čekao jedno petnaestak minuta, plus sa onim na šalteru proveo još pet.
I on me izuo za $87.
Rekao mi da će mi pasoš stići poštom za dve nedelje ili manje.
Stigao mi je za tačno nedelju dana.

Edit

A u koje inostranstvo ćete da je vodite?
Severno ili južno?
Da... Pade mi na pamet.
Ne znam jel mi se pasoš računa u biometrijski, tj da li je to to, ali ima čip ugrađen u zadnju koricu. Piše da su u čipu informacije koje se nalaze i na trećoj strani pasoša, ono, ime, prezime, itd...
Znači, nije biometrijski, ništa nema što mi je biološki izmereno sem visine koju sam sam naveo u aplikaciji. I slike.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:28 04.06.2013

Re: ......

blogovatelj

Ne znam jel mi se pasoš računa u biometrijski, tj da li je to to, ali ima čip ugrađen u zadnju koricu. Piše da su u čipu informacije koje se nalaze i na trećoj strani pasoša, ono, ime, prezime, itd...
Znači, nije biometrijski, ništa nema što mi je biološki izmereno sem visine koju sam sam naveo u aplikaciji. I slike.



Naravno da jeste biometrijski čim imaš čip. Nisu te ni za naš premeravali, pretpostavljam, niti te slali na sistematski.
blogovatelj blogovatelj 16:58 04.06.2013

Re: ......

Naravno da jeste biometrijski čim imaš čip. Nisu te ni za naš premeravali, pretpostavljam, niti te slali na sistematski


Pa znam, ali od bioloških podataka tu stoji samo moja visina i moja slika.
Kakva je to onda biologija ako nema krvna grupa, DNK i ostale fore.
Pa još metrija, što znači meriti?! Šta je tu onda mereno?
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:32 04.06.2013

Re: ......

blogovatelj
Naravno da jeste biometrijski čim imaš čip. Nisu te ni za naš premeravali, pretpostavljam, niti te slali na sistematski


Pa znam, ali od bioloških podataka tu stoji samo moja visina i moja slika.
Kakva je to onda biologija ako nema krvna grupa, DNK i ostale fore.
Pa još metrija, što znači meriti?! Šta je tu onda mereno?


Otisci prstiju i fotografija, a mislim da si u formularu uneo visinu, boju očiju, itd, sve to ide na čip. Tako je bar ovde. Da, sve je onlajn, ne moraš ni kod kineza da te dere za par slika, nego slikaš se lepo sam kod kuće, imaju online alat na viznom web sajtu da sliku uteraš u format koji se traži, otštampaš u Targetu za 25 centi, i to je to. Oko stotinak dolara ako ideš normalnom procedurom, sve se predaje u običnoj pošti, nema brojeva, čeka se ništa za predaju, barem u mojoj selendri, gde nisu gužve. Ima i centar, dole u Denveru, gde se udje bez zakazivanja i pasoš se dobije odma. Kažu, za hitne situacije, jedini u državi, ali je malo skuplje.

Mislili smo prvo na jug, da overimo Oaxaca-u još jednom. Fenomenalno mesto za redovne posete.

blogovatelj blogovatelj 18:10 04.06.2013

Re: ......

Otisci prstiju i fotografija, a mislim da si u formularu uneo visinu, boju očiju, itd, sve to ide na čip.


Bre Pajiću, ja živim u slobodnoj zemlji.
Ovde otiske uzimaju samo kad hapse. Valjda je i kod tebe tako.
Rekoh, slika i visina. Visina je jedino što sam uneo u formular. I boja kose, ali kosa se svakako vidi i na slici. Kao i boja očiju, koju nisam unosio, a i zašto bih, kad je na slici vidljivo. Zato mi ni za kosu nije bilo jasno, ali pitali, pa sam morao dunesem.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:17 04.06.2013

Re: ......

blogovatelj
Otisci prstiju i fotografija, a mislim da si u formularu uneo visinu, boju očiju, itd, sve to ide na čip.


Bre Pajiću, ja živim u slobodnoj zemlji.
Ovde otiske uzimaju samo kad hapse. Valjda je i kod tebe tako.
Rekoh, slika i visina. Visina je jedino što sam uneo u formular. I boja kose, ali kosa se svakako vidi i na slici. Kao i boja očiju, koju nisam unosio, a i zašto bih, kad je na slici vidljivo. Zato mi ni za kosu nije bilo jasno, ali pitali, pa sam morao dunesem.


Ma, bre, blogi, to sve spada u "biometrijske" podatke, ok? I to upišu na taj čip. I ko zna šta još, to si pitao, ne? I otisci prstiju, brale, ovo je ozbiljna zemlja, kom poštenom talibanu se isplati da se samoeksplodira u nekoj zabačenoj Kanadi, mislim, who gives a shit?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:34 05.06.2013

Re: ......

blogovatelj
veza banana (ne znam kako da nazovem ono kad ih ima 10-15 ) je 0,5 $


Pa kažeš lepo na srpskom - banč



Stvarno? Prvi put čujem za tu reč. Hvala
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:38 05.06.2013

Re: ......

blogovatelj
Otisci prstiju i fotografija, a mislim da si u formularu uneo visinu, boju očiju, itd, sve to ide na čip.


Bre Pajiću, ja živim u slobodnoj zemlji.
Ovde otiske uzimaju samo kad hapse. Valjda je i kod tebe tako.
Rekoh, slika i visina. Visina je jedino što sam uneo u formular. I boja kose, ali kosa se svakako vidi i na slici. Kao i boja očiju, koju nisam unosio, a i zašto bih, kad je na slici vidljivo. Zato mi ni za kosu nije bilo jasno, ali pitali, pa sam morao dunesem.


Koliko se sećam, za naš pasoš se nije unosila ni visina, ni boja kose, ni očiju -- ništa. Uzimali su otisak prsta i oni pravili fotografije na licinom mestu, i to je sve.
Izem ti te vaše slobodne države kad vam traže visinu i boju kose i očiju, i opise zmijskih vam tela
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:02 05.06.2013

Re: ......

Snezana Radojicic

Izem ti te vaše slobodne države kad vam traže visinu i boju kose i očiju, i opise zmijskih vam tela


Mada, tela su nam malo više morževska, nego zmijska.

A i ovde nemaš priliku za socijalnu interakciju kao u Srbiji, gde otčekaš lepo celu noć u promrzlom, ali nadasve veselom, društvu (mada se u mom terminu, uprkos veselju, čekači za brojeve umalo pobiše ujutru), da doživiš da ti najveći neprijatelj, dežurni pandur, kuva kaficu usred noći, u nespretnom pokušaju da muva devojke koje čekaju sa tobom. I da ti se, pred samu zoru, otprilike kad je vreme za one Glišićeve petlove, pred stanicom ukaže Ciga, koji je došao da miliciji prijavi rodjenu ženu jer ga je maločas istukla i izbacila iz kuće.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:21 05.06.2013

Re: ......

srdjan.pajic
Snezana Radojicic

Izem ti te vaše slobodne države kad vam traže visinu i boju kose i očiju, i opise zmijskih vam tela


Mada, tela su nam malo više morževska, nego zmijska.




srdjan.pajic

A i ovde nemaš priliku za socijalnu interakciju kao u Srbiji, gde otčekaš lepo celu noć u promrzlom, ali nadasve veselom, društvu (mada se u mom terminu, uprkos veselju, čekači za brojeve umalo pobiše ujutru), da doživiš da ti najveći neprijatelj, dežurni pandur, kuva kaficu usred noći, u nespretnom pokušaju da muva devojke koje čekaju sa tobom. I da ti se, pred samu zoru, otprilike kad je vreme za one Glišićeve petlove, pred stanicom ukaže Ciga, koji je došao da miliciji prijavi rodjenu ženu jer ga je maločas istukla i izbacila iz kuće.



E, hvala na podsećanju, baš tako je bilo kad sam ja čekala. Pa sam čak imala ideju da prodajem kafu onima što drežde u redovima. Kupla dva ogromna kineska termosa, plastične čaše, šećer u kesicama, i nacrtala se tamo u 02 h (Čukarica). Ali đavola - panduri me oteraše u roku od o'ma, kažu, izaći će im slika u novine kako imaju deal sa prodavcima kafe. Nije vredelo što sam pokušala da im objasnim kako štekam kintu za put oko sveta
A posle kao, podstiče se privatni biznis u Srbiji. Aha, kako da ne.

P.s. ali, da ne grešimo dušu, za 10 jura si mogao da nađeš penzisa koji će da džonja tamo celu noć a ti ujutru samo dođeš i staneš u red - prvi, dakako. Ako si drugi, onda mu odbiješ dva evra od zarade.
srdjan.pajic srdjan.pajic 08:10 05.06.2013

Re: ......

P.s. ali, da ne grešimo dušu, za 10 jura si mogao da nađeš penzisa koji će da džonja tamo celu noć a ti ujutru samo dođeš i staneš u red - prvi, dakako. Ako si drugi, onda mu odbiješ dva evra od zarade.


Pa i ja sam o tome razmišljao, al gde, bre, nedajbože, da mi unajmljeni penzos rikne na dužnosti? Od zime, lutalica, ili pak od rana zadobijenih u nekakvom epskom boju koji se usred noći razvio izmedju njega i zastupnika drugih klijenata, oko kote kod stanice milicije, i širem rejonu prigradskog mi naselja. Pa da posle dodje famlija upokojeno-zaposlenog, da mi traži odštetu, ili barem otpremninu, uz pretnju militantnim delom Krkobabić dinastije.

Neka, hvala, za svoju sošku patrijocki otčekah u redu sam, oslanjajući se na sopstvene snage (i mazohizam). Tad, i više nikad.
mariopan mariopan 08:13 05.06.2013

:-)

Vas dvoje, Pajic i Blogovatelj, pisete o pet minuta cekanja i prrijavi za pasos preko neta.......joj, a gde mi zivimo?

Pa ovde dok mecku ne rodis....al bolje da cutim, blagosiga vama.

E Snezana, one lokvanje nemoj da delis okolo ja sam ih prva prisvojila
srdjan.pajic srdjan.pajic 08:16 05.06.2013

Re: :-)

mariopan
Vas dvoje, Pajic i Blogovatelj, pisete o pet minuta cekanja i prrijavi za pasos preko neta.......joj, a gde mi zivimo?

Pa ovde dok mecku ne rodis....al bolje da cutim, blagosiga vama.

E Snezana, one lokvanje nemoj da delis okolo ja sam ih prva prisvojila


Nije, to se kod nas, u civilizaciji, čeka pet minuta, ovi seljani u Kanadi moraju prvo brojeve da dočekaju, pod uslovom da ih ne zaveje mećava. Tu stvarno dobro dodje trening od kuće
mariopan mariopan 10:45 05.06.2013

Re: :-)

srdjan.pajic
mariopan
Vas dvoje, Pajic i Blogovatelj, pisete o pet minuta cekanja i prrijavi za pasos preko neta.......joj, a gde mi zivimo?

Pa ovde dok mecku ne rodis....al bolje da cutim, blagosiga vama.

E Snezana, one lokvanje nemoj da delis okolo ja sam ih prva prisvojila


Nije, to se kod nas, u civilizaciji, čeka pet minuta, ovi seljani u Kanadi moraju prvo brojeve da dočekaju, pod uslovom da ih ne zaveje mećava. Tu stvarno dobro dodje trening od kuće

Tamo u Kandi sumi zet i sestric i znam kako ume da ih zaveje, onu " Grtalicu" ko god je napisao svaka mu cast.
A najlepse je bilo kad se iz Atine vidim sa njima preko skajpa, oni zatrpani snego a mi u kratkim rukavimapa jedni drugma zavidimo onoliko

Ko ce narodu ugoditi
blogovatelj blogovatelj 14:44 05.06.2013

Re: :-)

joj, a gde mi zivimo?


Što se tiče birokratisanja, tu kanadskoj državi samo mogu da skinem kapu i poklonim se. Sve je svedeno na minimum.
Ali i taj minimum, kad se navikneš na njega, deluje dugo.
Trenutno u Kanadi menjaju propise vezano za izdavanje pasoša.
Od prvog jula poskupljuju, ali su uveli da pasoš može da važi deset godina. Do sad je važio pet.
Tako da...
Trenutno je $87 za 5 godina.
Biće $120 za pet godina ili $160 za 10 godina, to izabereš sam, šta ti više odgovara.
I tako ja sa ortakom idem negde kolima, pričamo o novim cenama i periodima važenja, pa ustanovimo da će ipak biti bolje kad počnu desetogodišnji pasoši, jer je ušteda u vremenu duplirana.
cicaaa cicaaa 02:36 06.06.2013

tvoje price otvaraju srca

Vec duze vreme resavam da se i ja registrujem kako bih dobila priliku da posaljem koju rec podrske i da prenesem svoje (malo je reci) odusevljenje tvojim putesestvijem na dva tocka. Snezana, nadam se da mi neces zameriti sto ti ne persiram, prosto, procitala sam sve tvoje blogove koje sam dozivela ne samo kao vredno knjizevno stivo iz domena putopisa, vec i kao nesebicno podeljenja osecanja koja prozivljavas putujuci i ziveci sve te trenutke. Upravo zbog te tvoje otvorenosti prema nama, tvojim citaocima, a i zbog toga sto sam citajuci intimno prozivljavala sve opisane trenutke u tvojim blogovima, dala sam sebi za pravo da ti se obratim ne persirajuci, nekako verujuci da sam te bar toliko upoznala kroz sve te reci koje si podelila sa nama.

Kada sam prvi put, slucajno, naletela na tvoj blog, bila sam potpuno odusevljena, i to odusevljenje od tada ne jenjava. Posle svakog procitanog bloga svaki put dobijem zelju da ti bar kazem svaka ti cast, sto na dozivljenom, sto na nacinu na koji je to ubelezeno kao i na hrabrosti i odlucnosti koju posedujes. Verovatno sta god rekla vec cu ponoviti necije reci, ali najiskrenije ako nekog treba nazvati zenom zmajem, to si Ti!!!

Inace, svim svojim prijateljima, ali i ostalim ljudima koje upoznajem rado pricam o tebi, cesto ih (ne u nameri a ne i pretenciozno) navodeci da te i oni pronadju na netu. Ustvari tvoje price koje s odusevljenjem pokusavam da prepricam zaista uvek zadobiju paznju cak i onih najsmetenijih slusalaca, i uvek je neizostavna reakcija odusevljenje, divljenje i odredjena blagost usled zadovoljstva koje usledi nakon sto ljudi ponovo doznaju da su snovi ostvarivi. To je ono sto ti radis za nas, to je nacin na koji ti nama dajes podrsku da zivimo svoje snove, to je nacin na koji nam vracas veru u ljude u dobrotu, u svet kakav jeste i to sa "lica mesta", pedalajuci nasom planetom. Tvoje price zaista otvaraju srca.

Hvala ti na divnim putopisima, citajuci, neka mesta sam dozivela kao da sam zaista tamo i bila, kao da sam videla, cula, dodirnula, omirisala... Cesto pokusam da fotografije i ne pogledam dok ne procitam blog, igrajuci se sa svojom mastom, zeleci da prvo sva ta mesta , ljude, lica, prirodu, zamislim a onda kao na nekom kvizu, ,uporedim tacne odgovore. I tako nekad pobedim ja, nekad fotografije, koje zaista svaka za sebe pisu posebnu pricu.

Unapred se radujem tvom sledecem blogu, kao i svakom prethodnom, i zelim ti sve sto ti je potrebno da budes srecna, i nesto vise od toga, zasluzujes!!!

Pozdrav!

Cica
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:49 06.06.2013

Re: tvoje price otvaraju srca

cicaaa
Vec duze vreme resavam da se i ja registrujem kako bih dobila priliku da posaljem koju rec podrske i da prenesem svoje (malo je reci) odusevljenje tvojim putesestvijem na dva tocka. Snezana, nadam se da mi neces zameriti sto ti ne persiram, prosto, procitala sam sve tvoje blogove koje sam dozivela ne samo kao vredno knjizevno stivo iz domena putopisa, vec i kao nesebicno podeljenja osecanja koja prozivljavas putujuci i ziveci sve te trenutke. Upravo zbog te tvoje otvorenosti prema nama, tvojim citaocima, a i zbog toga sto sam citajuci intimno prozivljavala sve opisane trenutke u tvojim blogovima, dala sam sebi za pravo da ti se obratim ne persirajuci, nekako verujuci da sam te bar toliko upoznala kroz sve te reci koje si podelila sa nama.

Kada sam prvi put, slucajno, naletela na tvoj blog, bila sam potpuno odusevljena, i to odusevljenje od tada ne jenjava. Posle svakog procitanog bloga svaki put dobijem zelju da ti bar kazem svaka ti cast, sto na dozivljenom, sto na nacinu na koji je to ubelezeno kao i na hrabrosti i odlucnosti koju posedujes. Verovatno sta god rekla vec cu ponoviti necije reci, ali najiskrenije ako nekog treba nazvati zenom zmajem, to si Ti!!!

Inace, svim svojim prijateljima, ali i ostalim ljudima koje upoznajem rado pricam o tebi, cesto ih (ne u nameri a ne i pretenciozno) navodeci da te i oni pronadju na netu. Ustvari tvoje price koje s odusevljenjem pokusavam da prepricam zaista uvek zadobiju paznju cak i onih najsmetenijih slusalaca, i uvek je neizostavna reakcija odusevljenje, divljenje i odredjena blagost usled zadovoljstva koje usledi nakon sto ljudi ponovo doznaju da su snovi ostvarivi. To je ono sto ti radis za nas, to je nacin na koji ti nama dajes podrsku da zivimo svoje snove, to je nacin na koji nam vracas veru u ljude u dobrotu, u svet kakav jeste i to sa "lica mesta", pedalajuci nasom planetom. Tvoje price zaista otvaraju srca.

Hvala ti na divnim putopisima, citajuci, neka mesta sam dozivela kao da sam zaista tamo i bila, kao da sam videla, cula, dodirnula, omirisala... Cesto pokusam da fotografije i ne pogledam dok ne procitam blog, igrajuci se sa svojom mastom, zeleci da prvo sva ta mesta , ljude, lica, prirodu, zamislim a onda kao na nekom kvizu, ,uporedim tacne odgovore. I tako nekad pobedim ja, nekad fotografije, koje zaista svaka za sebe pisu posebnu pricu.

Unapred se radujem tvom sledecem blogu, kao i svakom prethodnom, i zelim ti sve sto ti je potrebno da budes srecna, i nesto vise od toga, zasluzujes!!!

Pozdrav!

Cica


Auh!
Draga Cico, izvni što ovako počinjem, ali ostavila si me bez teksta. Stvarno imam problem kad mi neko napiše ovakvu poruku, toliko lepu i snažnu (bilo je par takvih tokom putovanja) i skoro se postidim jer mi se čini da me doživljavate mnogo boljom i kvalitetnijom osobom nego što ja zaista jesam. I nije ovo lažna skromnost.
Ipak, čini mi se da sam i ja postala bolji čovek otkad sam na putovanju. Vratila sam sebi veru u ljude, naučila sam da se otvorim, da primim i takođe da dam -- a mislim da su to važne osobine za sreću.
Više puta sam napisala da mi podrška poput tvoje zaista znači mnogo. Kao što ja nemam jasnu sliku o tome koliko tebi ili nekome može da znači moje pisanje o doživljenom ili ovom što radim, tako ni vi nemate jasnu predstavu o tome koliko je meni svaka vaša reč važna. I opet, ponavljam, nije tu toliko reč o sujeti (mada mi je naravno drago i laska mi kad neko pohvali moje pisanje), koliko o tome da u samoći, stalnom kretanju i toj borbi da istrajem bude veoma teških trenutaka, kad mi se čini da sam potpuno sama i beskrajno daleko od svih ljudi koje znam i koji me vole i brinu za mene. I onda se setim nekog koementara, nečije poruke, misli ili emocije koje su me dotakle -- i opet živnem. I kažem sebi: vidiš da to ima smisla za još nekoga, osim za tebe.I činjenica je da kao što glumac uvek igra za jednog u publici, tako i pisac piše za makar jednog čitaoca. Hvala vremenu u kojem živimo zbog ove mogućnosti interakcije i povratne informacije. Ne mogu ni da zamislim koliko je ranije bilo teško raditi ovako nešto bez interneta.
Nekad se (nadam se da me niko neće mnogo zafrkavati zbog ovog priznanja) vratim unazad na neke komentare od ranije, jer pamtim gde su, pa ih ponovo pročitam, bodreći tako samu sebe. Na tvoj ću se sigurno vraćati mnogo puta.
I što reče Mariopan, dobrodošla, i bez persiranja.

cicaaa cicaaa 12:39 06.06.2013

Re: tvoje price otvaraju srca

Razumemo se!

Ja licno verujem da u svemu sto covek stvara i gde pronadjemo vrednost, vazno je da ista ne ostane ne primecena, i ako nesto podrazumevamo, vazno je da onaj ko je tvorac odnosne vrednosti bude nagradjen makar iskrenom i lepom recju, i to ne iz razloga da bi pothranio sujetu ili dobio trenutke laskavosti, vez zato da bi se ta dobra energija medju ljudima kanalisala i tekla. To je napr onaj osecaj kad vam neko spremi rucak i vama se dopadne, vi ne pohvalite kuvara samo zato sto to tako treba i zato sto je red, vec zato sto je to sto je on napravio za vas u vama izazvalo neka lepa osecanja, a koja ce u najmanju ruku doziveti i kuvar kad mu kazete:"hvala, rucak je bio divan, uzivala sam u vasim jelima". Ustvari iskrenost pronalazi iskrenost, i to je sva sustina.
U duhu napisanog, onako medju nama (blogerima) ovde sam se vec osetila i kao "degustator" i kao "kuvar"

Sve najbolje, i jos jednom veliki pozdrav!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:39 06.06.2013

Re: tvoje price otvaraju srca

cicaaa
(...) zato da bi se ta dobra energija medju ljudima kanalisala i tekla.


Da, to je jedna od velikih istina koju sam naučila. Ranije sam mislila da je to samo floskula -- knjiška, metafizička, joginska... A energija je sve. Meni je daju toliki ljudi koje stalno srećem, ja izgleda uspevam da je zabeležim i prenesem na ljude koji me prate, vi je šaljete dalje kroz vaše porodice ili drugim ljudima a i meni vraćate deo... mnogo su lepe te beskrajne spirale.
Ma svet je čudo.
mariopan mariopan 09:18 06.06.2013

cica:-)

Vidi ti nama nove blogerke pa jos tako lepo pise

Obicaj na blogu je da si ne persiramo i da novim blogerima pozelimo dobrodoslicu.

DOBRODOSLAAAA
cicaaa cicaaa 09:46 06.06.2013

Re: cica:-)

Hvala lepo na srdacnoj dobrodoslici!!!

jucaibin jucaibin 14:18 06.06.2013

déjà vu...

je: da sam ja opasno uzivala...masemmmmmmmmmmmmmm
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:43 06.06.2013

Re: déjà vu...

jucaibin
je: da sam ja opasno uzivala...masemmmmmmmmmmmmmm


Hvala, draga I ja tebi odmahujem. A za tebe i ostale, delić atmosfere iz ovdašnjih krajeva:

,
,
.
jucaibin jucaibin 14:52 06.06.2013

Re: déjà vu...

u austriji je bez monsuna slicna situacija, u nemackoj i ceskoj takodje = potop i apokalipticne scene potpljenih krajeva. mnogo mi zao ljudi, zivotinja i svih koji su tome izlozeni. na vatru kao stihiju delujes vodom, na vodu upste ne delujes - samo se nadas!
blogovatelj blogovatelj 22:41 06.06.2013

Re: déjà vu...

delić atmosfere iz ovdašnjih krajeva:


Kolika je temperatura dok ovako lije kiša?
I kolika je kad prestane?
I koliko meseci ovako pada?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:32 07.06.2013

Re: déjà vu...

blogovatelj
delić atmosfere iz ovdašnjih krajeva:


Kolika je temperatura dok ovako lije kiša?
I kolika je kad prestane?
I koliko meseci ovako pada?


Malo se spusti, pa bude oko 25 C rekla bih. Nekad je niža, ali svejedno je i dalje toplo.
Nekad padapola sata, nekad satima (5-6) istim intezitetom. Ovde lokalci često i ne nose kišobrane ili kabanice, nego samo tako idu i kisnu. Kad stane, sve se osuši vrlo brzo, govorim o ulicama, dok na poljima ostaje voda pa sve izgleda kao da su pirinčana polja.
Inače, ovo je tek početak kišne sezone. Najgore je, kažu, u septembru i oktobru. Sad ne pada ni svaki dan, ali tada lije skoro non-stop.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:41 07.06.2013

Re: déjà vu...

jucaibin
u austriji je bez monsuna slicna situacija, u nemackoj i ceskoj takodje = potop i apokalipticne scene potpljenih krajeva. mnogo mi zao ljudi, zivotinja i svih koji su tome izlozeni. na vatru kao stihiju delujes vodom, na vodu upste ne delujes - samo se nadas!



Videla sam neke fotke
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:41 07.06.2013

Re: déjà vu...

Malo se spusti, pa bude oko 25 C rekla bih.


Samo da pojasnim Blogiju, misli se na +25C
blogovatelj blogovatelj 06:30 07.06.2013

Re: déjà vu...

Samo da pojasnim Blogiju, misli se na +25C


Volim te što si realan.
Ti si druga Srbija koju obožavam.
Da vas je više takvijeh, svaki bih bogovetni dan Peščanikov podkast skidao sa neta. A jednom nedeljno bih i eNovine pročitao
Ovako, ne preostaje mi ništa drugo nego da idem na prijela i guslarske večeri u crkvi Svete Trojice.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:33 07.06.2013

Re: déjà vu...

Vas dvojica ste mi šou
Ko ona dvojica iz Mapetovaca, sa galerije
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:04 07.06.2013

Re: déjà vu...

blogovatelj
Samo da pojasnim Blogiju, misli se na +25C


Volim te što si realan.
Ti si druga Srbija koju obožavam.


Blogi, maco, your place, or my place?



blogovatelj blogovatelj 22:49 07.06.2013

Re: déjà vu...

Blogi, maco, your place, or my place?


Parkiran Tristać

Any place.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana