`ti vrednosti civilnog društva, a?
Nedavno naleteo pukim slučajem, u stvari savetovano mi da odgledam, a na mene viđeno ostavilo snažan utisak, pa rekoh da podelim. Inače Vofgang Amadeus Mocart je svoje časno ime pozajmi Mocart kuglama, Mocart kladionici (kako prikladno) Rambu Amadeusu i ovom Amadeus bandu. Samo Vofgang nikog nije inspirisao, što je božja šteta, em je nepravda em bi čučnuo u ovom spotu, objasniću zašto...
Sam početak spota ređa slike svakom pravom srcu bliske, dominira krst. Već na 00:23 pojavljuje se kolona džandarmerije. Moja prva asocijacija beše da ide da na tuđuj njivi tragaju za blagom koje je tu zakopao nekakav rimski imperator, a sve po dojavi ekipe kriminalaca sa 00:59, ali stvar nije tako jednostavna.
Srce mi je pretilo da iskoči iz grudi gledajući vazduhoplovstvo iste, pa mi imamo dva ispravna helikoptera! Nemam pouzdan podatak, ali ta dva helikoptera deru srpsko nebo potpuno nehajna prema činjenici da su napravljena u USA, od strane istog vojnoindustrijskog kompleksa koji je bio logistika zločinačkom 78 dnevnom bombardovanju Srbije. E paimi imamo vazdohoplovstvo! Isto srce je kucalo dok gledam Hamere (isto NATO) i ona tri ispravna čamca kako forsiraju neku (ali nesumnjivo srpsku) reku.
Eh da kriminalci, pa njima je lepo. Sede potpuno nehajni prema opasnosti i kuju svoje planove, muka je što ih ni estetski ni kulturološki ništa ne razlikuje od žandara, osim uniforme, srećom ovi ih ne skidaju, dalja navigacija likova je jednostavna uprkos činjinici da je naš heroj tetoviran kao da je po života bio u zatvoru... Istina i zatvor se pojavljuje, ali potpuno epizodno.
Dalje radnja fabule dolazi do violinistkinje koja kombijem (sve popularnijim na ulicama mog grada) odlazi negde kriminalci terorišu grad, gine neka ekipa koja čeka Beovoz (ejjj, Beovoz, onako išaran!) gine tu još neki svet, violinistkinja biva kindapovana (sic) branioci Srbije su u akciji sa svim NATO sredstvima, naš heroj gine i tako to. Sve u svemu - dosadno.
Simbolike koliko ti duša ište, na svakom ćošku vrišti. Ja sam spot gledao potpuno bez tona, što je božja milost, iako nisam odslušao pesmu to iskreno savetujem. Na samom kraju neko kome bi ima Volfgang pristajalo salutira nečemu što predstavlja spomenik. Uprkos krstu koji je dovoljno sličan kragujevačkom, simbolika tog spomenika pokazuje vreme i mesto gde mi živimo. i gde nas ovakvi brane da ostanemo kakvi jesmo, i to u pauzama kopanja zlata po tuđim njivima. Ili..
Ili je i u epozodi zlata Srbija i krst bila iznad svega? Pa uživajte!