Danas se navršava punih 70 godina od proboja partizanskih snaga i okruženja, jedne od niza herojskih borbi za slobodu u kojoj su mnogi položili svoje mlade živote. Neka im je večna slava, a pokolenjima na obraz čuvanje uspomene na njih.
Molim sve one koji jedva čekaju ovakve teme da bi svom žestinom rasplamsali partizansko-četnička prepucavanja da se ovoga puta uzdrže iz pijeteta prema onima koji su izginuli u borbi za slobodu protiv okupatora i kvislinga. Nije to bio ni ideološki sukob, ni sukob u okviru građanskog rata, ni sukob komunista i četnika (jer četnici sticajem okolnosti nisu ni učestvovali). Započevši borbe sa partizanima, njemačke jedinice su istovremeno razoružale oko 3.200 četnika. Nije pružen otpor, nema poginulih. Oko 1.600 četnika internirano je potom u zarobljeničke logore u Poljskoj i Grčkoj. Oko 800 četnika Nemci su tokom bitke na Sutjesci koristili za nosače municije, i ostale fizičke poslove kao ratni zarobljenici.
Prošlo je 70 godina od jedne od najkrvavijih borbi narodno-oslobodilačke vojske protiv nemačko-italijanskih i bugarskih okupatora i njihovih ustaško-domobranskih postrojbi.Cilj okupatora je bio da konačnu uništi partizanske snage i uguši svaki otpor koji mu se pruža.
Bitka na Sutjesci ili V neprijateljska ofanziva otpočela je 15. maja, a završila se 15.juna 1943.g. u tromeđi : sever – Crna Gora, Sandžak i jugoistočno BiH, s ciljem uništiti VŠ NOV i Glavninu partizanskih jedinica NOV i POJ, te oko 3.500 ranjenih i bolesnih boraca. U neprijateljskom okruženju našlo se je oko 22.150 partizanskih boraca.
Neprijateljske oružane snage činile su: pet nemačkih (oko 67.000 vojnika) i tri talijanske divizije (oko 43.000 vojnika), ustaško-domobranske postrojbe (oko 15.000 vojnika), jedan puk bugarske carske vojske (oko 2.000 vojnika) ili oko 127.000 neprijateljskih vojnika.
U bici na Sutjesci, u sastavu Operativne grupe divizija NOVJ, učestvovalo je šesnaest proleterskih i udarnih brigada iz raznih krajeva Jugoslavije (dve iz Srbije,
dve iz Crne Gore, jedna iz Sandžaka, jedna iz Hercegovine, dve iz Istočne Bosne,
dve iz Bosanske Krajine, tri iz Dalmacije i tri sa Banije). Brojno stanje čitave gru-
pacije, zajedno sa ranjenicima i bolesnicima Centralne bolnice, iznosilo je ukupno
22148 boraca (19265 muškaraca i 2883 žene), a po starosnoj strukturi 14.245 (67 odsto) mlađih od 25 godina i 785 (4 odsto) starijih od 40 godina
Socijalni sastav: 13695 zemljoradnici, 5165 radnici, 1572 đaci, 367 studenti,
10 apsolventi, 97 učitelji, 40 profesori srednjih škola, 4 profesori fakulteta, 52 leka-
ri, 25 inženjeri, 89 pravnici, 2 arhitekti, 4 geometri, 2 farmaceuti, 2 veterinari, 6 agro-
nomi, 14 književnici i publicisti, 8 novinari, 8 akademski slikari, 4 dramski umetnici,
2 muzičari, 48 tehničari, 302 službenici, 57 oficiri, 139 podoficiri, 29 pitomci, 1 pilot,
33 žandari, 10 sveštenici, 8 bogoslovi, 31 trgovac, 6 ugostitelji, 302 domaćice i 14-oro de-
ce do sedam godina.
Nacionalni sastav: 3295 Crnogorci, 5220 Hrvati, 11851 Srbi, 4 Makedonci,
21 Slovenac, 866 Muslimani, 757 Jugosloveni, 74 Jevreji, 3 Šiptari, 6 Česi, 5 Mađari, 3 Slovaci, 3 Rusini, 5 Poljaci, 9 Rusi, 10 Italijani, 4 Nemci, 2 Englezi, 1 Kanađanin,
1 Bugarin, 1 Irac, 1 Ukrajinac i 6 neutvrđeno.
Teritorijalna pripadnost: 8293 iz Bosne i Hercegovine, 3337 iz Crne Gore, 8925 iz
Hrvatske (od toga: 5195 iz Dalmacije, 733 iz Kninske Krajine, 2179 sa Banije, 256 sa
Korduna i 329 iz Like), 1492 iz Srbije (od toga: 131 iz Vojvodine i 13 sa Kosova i
Metohije), 21 iz Makedonije, 19 iz Slovenije, 38 iz inostranstva i 22 neutvrđeno.
Godina rođenja utvrđena je za ukupno 21132 borca. Od toga: 14245 ili 67% bili
su mlađi od 25 godina, a 785 ili 4% stariji od 40 godina.
Za 6.610 boraca utvrđeno je da su u vreme bitke na Sutjesci bili članovi KPJ ,a
4.065 članovi SKOJ-a, ukupno 10.675 ili 48% politički organizovanih. Od toga 755 su bili
predratni članovi KPJ.
Za mesec dana trajanja bitke poginula su 7.543 borca (6946 muškaraca i 597 žena, od kojih 352 bolničarke), a od završetka bitke do kraja rata poginulo ih je još 3149.
Dakle bila je to herojska borba slobodarske mladosti protiv nacističko- fašističkih zločinaca.Tim pre, sramota je da naša istoriografija namerno prepušta zaboravu ovakve događaje, da ih briše iz udžbenika istorije, jer oni su se borili za slobodu kao što su se borili i ustanici u 1.i 2. srpskom ustanku, u Balkanskim ratovima, na Kolubari, Solunskom frontu, Kumanovu,.. sve je to naša slobodarska istorija.
Neka im je većna slava i hvala. Smrt fašizmu –sloboda svim narodima sveta.