Uz ime Vojislava Koštunice i Borisa Tadića za vjeke vjekova će se kao jedan od najvažnijih i nezaobilaznih podataka pojavljivati „Nezavisnost Kosova“. Kada naši čukun čukun čukun unuci budu učili istoriju u knjigama će pisati: Za vreme vladavine Vojislava Koštunice i Borisa Tadića Kosovo je proglasilo nezavisnost. Pre toga Crna Gora. Hiljade ljudi napustile su zemlju. Sve zajedno bar milion ljudi nije htelo da živi u državi koju su vodila ova dvojica. Kada je Kosovo početkom 21. veka proglasilo nezavisnost ljudi u Srbiji su razbijali svoju državu, svoje gradove, svoje ulice, napadali, tukli, plašili svoje sugrađane.
Mene je strah da u svojoj sopstvenoj državi, u svom sopstvenom gradu, u kom sam se rodila, odrasla, školovala se, radila, izađem na ulicu. Pa, kako da vam kažem, ni meni se ne sviđa da živim u ovoj državi.
I mene je sramota što sam ispala glupava i nasela na Šaperovu foru kako treba da glasam za Kena da ne bi pobedilo zlo, a isti Ken se nije pošteno ni ohladio, a već sarađuje sa istim tim zlom. Kakva sam ja budala.
A ono što me najviše trenutno brine je to što na minus deset svakog dana viđam na ulici majke sa bebama kako prose. Kome to da kažem? Koga briga? Borisa? Pa on i njegovi kompanjoni nisu u stanju ni da zakažu sednicu skupštine za ono što im jeste važno. Gde su onda neke tamo bebe na njihovom spisku?
Mnogi se danas ovde igraju igara "Čiji je veći" i "Ala bi se šikicao, al mi ne da nana". Odoh sada lepo da vidim šta ima novo na porno sajtovima. Da vidim ima li tamo neka prava muškarčina. Da konačno danas vidim nešto konkretno.