Ekonomija

Rebalans 2013 For Dummies

Saša Radulović RSS / 02.07.2013. u 11:33

Kada bi inženjeri gradili mostove i zgrade onako kako mi vodimo ekonomsku politiku i planiramo budžet, građevine bi se srušile tri meseca nakon objave kraja izgradnje. Već 12 godina vodimo potpuno promašenu ekonomsku politiku. Zbog toga i propadamo.

Uzrok svih problema sa kojima se suočavamo u ekonomiji je neuređen i pogrešno postavljen sistem. Uzrok je katastrofalna poreska politika. Uzrok je prateća siva ekonomija. Uzrok je ogromno učešće države na tržištu i prateća korupcija. Uzrok je pravna nesigurnost. Uzrok je partokratija i njeni nesposobni, a aliavi kadrovi. Uzrok je što se bavimo posledicama, a ne uzrocima. Uzrok je što lečimo, a nemamo dijagnozu.

Naš budžetski problem je pre svega problem prihoda. Privreda je u raspadu. Prihodi padaju. Budžet koji je izglasan krajem 2012.godine je planirao prihode od 965 milijardi dinara. Ovaj rebalans, šest meseci kasnije, planira prihode od 873 milijarde. Odnosno 92 milijarde manje. Kolosalan promašaj u planiranju budžeta.

U prvih pet meseci ove godine, prilivi su iznosili 312 milijardi, odnosno 62 milijarde mesečno u proseku. Kako rebalans kaže, do kraja godine, prilivi bi trebalo da budu 561 milijarda dinara, odnosno 80 milijardi mesečno. Od početka godine, najveći mesečni prilivi su bili 70 milijardi.

U junu smo, kako je MinFin još u nedelju objavio, imali prilive od 70 milijardi. To znači da do kraja godine moramo da ostvarimo još 491 milijardu, odnosno u proseku 82 milijarde mesečno.

Kojim čudom mislimo da u poslednjih 6 meseci ostvarimo prihode koji su na mesečnom nivou u proseku za 12 milijardi veći od najvećih mesečnih prihoda koje smo ostvarili od početka godine?

Rebalans kaže da će odlivi (plaćeni rashodi) ove godine iznositi 1051 milijardu, odnosno 36 milijardi manje nego što je planirao budžet za 2013.godinu.

U prvih pet meseci ove godine, odlivi su iznosili 405 milijardi din, odnosno 81 milijarda mesečno u proseku. Kako rebalans kaže, do kraja godine, odlivi bi trebalo da budu 646 milijardi din, odnosno 92 milijarde mesečno u proseku.

U junu smo, kako se MinFin još u nedelju hvalio, imali odlive od 75 milijardi. To znači da su do kraja godine planirani odlivi od još 571 milijardu, odnosno u proseku 95 milijardi.

Mesečni deficit u junu je bio najniži od početka godine i iznosio 5 milijardi. Na prilive koji su za 12 milijardi manji od iznosa koji rebalans planira, a odlivi za 20 milijardi manji od odliva koje taj isti rebalans planira.

Znači, kada bi zadržali odlive (plaćene rashode) na nivou koji smo imali u prvih 6 meseci, ukupni odlivi do kraja godine bi bili 960 milijarde dinara, odnosno 91 milijardi dinara manje od plana iz rebalansa. I deficit bi bio 91 mlijardu manji.

Ovo znači da rebalansom u stvari povećavamo, ne smanjujemo, odlive do kraja godine. Da rezimiramo: opet agresivno planiramo prihode za koje je očigledno da se neće ostvariti, a povećavamo odlive (plaćene rashode) u odnosu na ostvarenje budžeta u prvih 6 meseci.


Šta reći?

 

Sad malo i o uštedi od 36 milijardi u rebalansu u odnosu na budžet. 20 milijardi od te uštede je u stvari gurnuto na lokal, tako da je ušteda u republičkom budžetu u stvari 16 milijardi.

Da li se sećate "fiskalne decentralizacije" iz 2011.godine kada je za potrebe izbora 40% poreza na dohodak odnosno 40 milijardi prebačeno iz republike na lokal? Katastrofalno loš potez koji je napravio veliki rast javne potrošnje na lokalu.

Sigurno se sećate "poreske reforme" od pre mesec dana koju je MinFin Orelovski nazvao: manji porez na plate. U stvari je povećan doprinos za PIO, a smanjen porez na dohoda, čime je za 20 milijardi smanjen transfer iz budžeta Fondu PIO, a smanjeni prihodi lokala. Od toga i potiče ova ušteda od 20 milijardi.

Niti je trebalo raditi nakaradnu fiskalnu decentralizaciju, niti je trebao krpiti povećanjem doprinosa za PIO.

 

Šta još sve imamo u budžetu do kraja godine?

Evo nekih iznosa koji se mere u milijardama dinara. Milijarda je inače zaštitni znak ovog teksta.

Ima otplate glavnice po garancijama, verovatno javnih preduzeća, u iznosu od 25 milijardi.

Ima Fijata u iznosu od 12 milijardi.

Ima Fonda za razvoj u iznosu od 10 milijardi.

Ima kamata po garancijama, verovatno javnih preduzeća, u iznosu od 7 milijardi.

Ima nezaobilaznih Puteva Srbije u iznosu od 6,2 milijardi.

Ima neobjašnjene kupovine akcija po članu 522 Zakona o privrednim društvima u iznosu od 5 milijardi.

Ima NIP-ovanja u iznosu od 4,6 milijardi. Od početka godine smo potrošli samo 0,5 milijardi. NIP nikako da umre.

Ima zgrada i objekata u iznosu od 14 milijardi.
Ima mašina i opreme u iznosu od 7 milijardi.
Ima nematerijalne imovine od 1.4 milijardi.
Ima zemljišta u iznosu od 3,6 milijardi.
A da odgodimo neke od ovih rashoda za recimo godinu dana? Ne zato što nam ne trebaju. Nego zato što nemamo.

Raznih drugih subvencija od preko 50 miliona.

Ukupno preko 150 milijardi za sve ovo.

U budžetu je i 5,3 milijardi za otpremnine radnika u fiktivnim preduzećima u restrukturiranju pod imenom Tranzicioni fond. Ovaj ovakav fond je neustavan. Toliko je ljudi u Srbiji ostalo bez posla bez ikakvih otpremnina. Čak i bez bilo kakvog socijalnog osiguranja. Kako opravdavamo da baš ovi ljudi dobiju otpremninu?

Srbiji treba sistem socijalne zaštite za sve, ne samo za neke. Upravo zato što selektivno nekima dajemo, a nekima ne, bilo u vidu otpremina od 300 evra po godini staža, bilo u formi delux socijalne pomoći fiktivnih radnih mesta u javnim preduzećima i državi, i nemamo socijalne karte i univerzali sistem socijalne zaštite za sve.

 

Šta je trebalo da uradimo?

U vreme krize, deficit ne treba da bude fokus rešenja problema. Treba napasti uzrok. A posledično, sanirati i deficit koji vas vodi u krizu javnog duga.

Privreda nam propada. Pod teretom nerazumne poreske politike.
Siva ekonomija nam raste. Upravo zbog nerazumne poreske politike i nepostojanja efikasne kontrole.

Da bi privreda proradila, potreban joj je masivan stimulas, injekcija adrenalina. Ali ne u formi reindustrijalizacije, subvencija, Fonda za razvoj, NIP-a, PKB-a i raznih projekata vrlih partijskih kadrova, nego u formi smanjenje nameta na rad. Za trećinu. To je oko 1.5 milijardi evra ili 170 milijardi dinara. Sa druge strane, treba povećati neke druge poreske prihode, kresati sve nepotrebne rashode.

Od javne potrošnje, treba ukinuti sve što ne doprinosi BDP-u. Za svaki vid javne potrošnje treba napraviti analizu njenih efekata na BDP.
- Ukinuti NIP. Ni dinara više.
- Ukinuti Fond za razvoj. Ni dinara više. Svi krediti koji su plasirani treba da se vraćaju direktno u budžet.
- Zamrznuti masu penzija. Tako da najniže mogu da rastu.
- Zamrznuti masu plata. Tako da najniže mogu da rastu.
- Ukinuti nepotrebne agencije.

Ponestaje mi teških reči da opišem koliko je diletantski, šarlatanski bio rebalans 2012.godine, budžet 2013.godine i ovaj rebalans budžeta. Gotovo isto toliko šarlatanski i demagoški kao i svi budžeti prethodne vlade. Tragikomično je slušati DS o tome kako ovaj budžet i rebalans ne valjaju. I kako govore o nezaposlenosti i pretećem bankrotu kao da ništa nemaju sa tim. Posebno je dirljivo kako kritikuju vladu što smanjuje podsticaje privredi. U prevodu subvencije. Upravo onu politiku koja nas je i dovela u ovo stanje. Godinama nisu rešili ni jedan problem, a sada kritikuju Tranzicioni fond i zovu ga fond za otpuštanja, ali ne sa stanovišta neravnopravnosti građana, nego zato što ova vlada hoće da ukida nepostojeća radna mesta. Upravo ono što su oni morali da urade. Najveći krivac za ovo stanje jeste upravo DS, ali sa njima i G17+  i DSS i SPS koji su kreirali našu ekonomsku politiku u poslednjih 12 godina.

Ali to ne može da bude izgovor za loše poteze koje povlači ova vlada u pokušaju da se izbori sa nasleđenim problemima u čijem stvaranju je učestvovala polovina ove vlade. Tragično je to što MinFin nema nikakvu ideju kako da izađe iz ove situacije. Situaciju koju je sam kreirao. Prvo smo propustili priliku u rebalansu budežta za 2012.godinu. Pa smo propustili priliku u budžetu za 2013.godinu. Pa i sada propuštamo priliku. I od svake propuštene prilike do druge, u sve smo goroj situaciji.

Ovo je ozbiljno vreme, za ozbiljne ljude. Istina je da je voditi finansije i privredu težak posao. Svaki za sebe posebno . Ministar im nije dorastao. Ni jednom ni drugom. Ovo mora da prestane.


http://www.facebook.com/SasaRadulovich

http://twitter.com/SasaRadulovich

.

 



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 11:58 02.07.2013

Šta prvo treba da uradimo?

Prvo da se onom šarlatanu Dinkiću doživotno zabrani da radi kao ministar. Ili bilo koji posao u državnoj upravi. Stvarno mi nije jasno kako jedan takav šarlatan opstaje 13 godina.
predatortz predatortz 12:06 02.07.2013

Re: Šta prvo treba da uradimo?

Stvarno mi nije jasno kako jedan takav šarlatan opstaje 13 godina.


Prosto. Nađeš način da pređeš cenzus, ne budeš gadljiv na izbor koalicionih partnera, naravno i partneri treba da budu takve 'moralne gromade' kao i on sam...
expolicajac expolicajac 12:38 02.07.2013

Re: Šta prvo treba da uradimo?

libkonz
Prvo da se onom šarlatanu Dinkiću doživotno zabrani da radi kao ministar. Ili bilo koji posao u državnoj upravi. Stvarno mi nije jasno kako jedan takav šarlatan opstaje 13 godina.

A Boži Đeliću, a Boži Đeliću.
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:02 02.07.2013

Re: Šta prvo treba da uradimo?

a Boži Đeliću.

sad mu već diraš majku .



cane.srbljanovic cane.srbljanovic 23:33 02.07.2013

Re: Šta prvo treba da uradimo?

stefan.hauzer
a Boži Đeliću.

sad mu već diraš majku .


OMG...
- nemo da mi dirash majku!
- ako umrem...nemoj da mi govorish na sahrani!

:)

Ne, stvarno - niko nema shto Srbin imade.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:13 04.07.2013

Re: Šta prvo treba da uradimo?

Ne, stvarno - niko nema shto Srbin imade.

Samo bez pretencioznosti, moliću...nisi skoro svraćao u Sloveniju?
oskar-z-wild oskar-z-wild 08:38 03.07.2013

Environment / Climate Change

Climate change is a 'big business opportunity for Serbia'
Serbia's first national adaption plan sets out economic opportunities of increasingly more extreme weather, as well as the risks


Climate change is a big business opportunity for Serbia as it and countries around the world are increasingly hit by extreme weather, according to a government report published on Monday. Serbia's first national adaptation plan sets out the risks to Serbia, from floods to water shortages to higher food prices, as well as the economic opportunities.

"Serbia is already one of the global leaders in this industry of the future and this market [for climate adaptation] is expected to grow by 5% or more year on year," said environment secretary. "As the world's climate changes, Serbia's expertise in areas such as weather forecasting, flood modelling, infrastructure and insurance are already coming to the fore to prepare us for the kinds of events we might see more often." The adaptation sector is currently valued at about £66bn a year, according to the Department for Environment, Food and Rural Affairs.
Nastavak
ivanc ivanc 18:57 03.07.2013

Ostavke!

Sašu Radulovića za MinFin-a!!!!
zabisag zabisag 23:49 05.07.2013

Ajd' sad ozbiljno

Saša,

Da li se iko iz vlade konsultuje sa tobom oko neke teme ili te pita za mišljenje?
Da li tvoji blogovi imaju ikakav odjek u Nemanjinoj?
Pa je li moguće da ni gostovanja na javnom servisu i drugim televizijama niko ne gleda i ne shvata ozbiljno? Čemu onda sve to?
Očigledan je gap između struke i politike, ako imaš ideju kako to da prevaziđemo, javljaj pa da se organizujemo!
rade.radumilo rade.radumilo 15:48 08.07.2013

Re: Ajd' sad ozbiljno

Da li se iko iz vlade konsultuje sa tobom oko neke teme ili te pita za mišljenje?
Da li tvoji blogovi imaju ikakav odjek u Nemanjinoj?


Zašto svi žive u ubeđenju da oni koji sede u vlasti su kao nesposobni i nemaju pojma šta treba da se uradi u ovoj zemlji?
Vrlo dobro oni znaju šta je sve potrebno uraditi, samo im ne pada na pamet da pokušavaju tako što. Na jedan bi bili najureni, izgubili svoj deo i u najgorem slučaju završili kao pokojni Đinđić.
Ljudi koje gledamo na TV-u su jednako fikusi, kao i ovaj nesretni direktor EPS-a što ga traže. Ponekom se dozvoli malo da se zamlaćuje, kao nekim reformama ili kao nekim hapšenjima, koliko da se maše nečim narodu pred očima, ali na kraju ni od toga ne bude ništa.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana