Maturiralo.
Poslednje u tročlanom nizu.
Koristim priliku da se od srca zahvalim svim bogovima, bez obzira na boju, izgled i razlog postojanja. Svi panteoni bogova mogu da računaju na moje ponizno, sujeverno obožavanje. Zajedno sa pratećim ekipama svetaca.
Izdržasmo.
Juče u pet ujutru je Sveta Maturska Komisija objavila rezultate mature svih pet milijardi gimnazijalaca u Sloveniji. Tih sedam milijardi mladih osoba, željnih titule »maturant«, je vascelu tekuću noć provelo na zajedničkim bdenijima. Naravno, jer ko bi mogao da zaspi i promaši sabajlističku, sadističku objavu. Naročito kad se u obzir uzme da je pomenuta komisija bar mesec dana proučavala maturske testove. To je zato što u Sloveniji ima devet milijardi maturanata, što je bar deset posto od ukupnog broja stanovnika koji je na sunčanoj strani Alpa presegao rekordnih sto milijardi. Jeste da vlada bela kuga, ali komisija o tome nije obaveštena.
Zajedno sa deset milijardi maturanata se snu upiralo bar dva puta toliko roditelja, ako se ne računaju poslerazvodni brakovi. San je bio ometen i braći i sestrama, koji su poslednjih dana pred objavu maturskih rezultata samo gledali kako da iznesu živu glavu iz kućnih situacija koje su varničile zahvaljujući pomenutim maturantnima. Dvanaest milijardi njih. Mi roditelji smo mahom primenjivali vaspitni princip koji koriste dreseri u cirkusu da razdvoje podivljale životinje, i ako je ikako moguće prežive napetost kojoj se kraj nije ni slutio. Slovo »m« je odavno, u svim kućama, izbačeno iz upotrebe da ne bi razdraživalo objekte mature. Samo neobavešteni i navni su se usuđivali da priupitaju: »Jesi maturirao?« U tom trenutku se obično jedan od roditelja bacao na osobu koja je pitanje postavila, a drugi je pokušavao da svim raspoloživim sredstvima savata maturanta-čekača i spreči ga da ujede gosta. Ostatak ukućana se brzinski, što kroz vrata, što kroz odvodne cevi u sanitarnim čvorovima, evakuisao čim je čuo stravični glas »m«.
Za to vreme je Sveta Maturska Komisija sitan vezak vezla, radeći u formi goblena rezultate maturskih testova za četrnaest milijardi slovenačkih maturanata. Neki od maštovitijih članova komisije su rezultatima dodavali i resice, filigransko cveće, nizane bisere i uopšte sve što bi moglo još da odloži konačno objavljivanje rezultata mature.
Naravno da tako pripremljeni rezultati nisu mogli da se objave u neko uobičajeno dnevno ili večernje doba. Finiširanje je moralo da bude dramatično. Ponoć je suviše otrcana, sva strava je to doba već odavno potrošila, bezveze. Sati odmah posle nje, takođe, nisu nešto posebno, niti zvuče, niti se može računati da maturanti tada spavaju. Čak je verovatnije da su tada budniji no ikada preko dana. Dakle, tražio se sat kada i oni već iznemognu, a ni roditelja nema u svesnom stanju. A, onda se jedan od briljantnih umova komisije setio doba koje nije ni noć, ni dan, đavo bi ga znao šta je i čemu služi – pet ujutru. Doduše, Društvo za uvođenje mučenja kao načina za unapređenje međuljudskih odnosa je imalo izvesne primedbe zbog surovosti izabrane satnice, ali komisija se nije dala omesti, pet sati je prava trešnja na šlag jednomesečnog čekanja na rezultate.
Zbog toga još uvek Slovenijom bauljaju izbečeni maturanti, oni koji su položili čekaju da se obraduju čim se povrate, a oni koji će reprizno morati da izađu na crtu komisiji, još uvek nisu ni svesni šta im se desilo, odnosno nije im se desilo. Za to vreme roditelji i prateća porodična svita, krvavih očiju i podočnjaka u džepovima, pokušava da se povrati, teturajući se širom Slovenije. Živa šteta što ne nabasa neki režiser trendovskih filmova o mrtvima koji su ustali, imao bi šta da snimi, samo malo da pocepaju garderobu i zombiji su slovenačka realnost.
Na svu sreću, naš Mali Sin je položio, maturirao, obraz nam osvetlao. Jeste da smo još bunovni i da nas oči peku, ali srećni smo onoliko. Još kad se uzme u obzir da je poslednji u našoj osnovnoj društvenoj ćeliji zbog kog smo morali da se bečimo i trpimo ga mesec dana, radost je još veća. Jeste da je pred nama galijanje fakulteta povodom. Još dva komada su nam ostala za izdržati. Ali, u poređenju sa onim šta je iza nas ostalo, to će biti pesma. Tvrdim iz iskustva. Naravno, kad ga upiše. A ovo sada je predivno. Neprocenjivo. Realno. Vrh.
Hvala vam dobri bogovi što se ponekad setite i nas, roditelja ubogih. Makar u vas i ne verovali. Hvala na bis.