Roditeljstvo| Zdravlje| Život

Koliko košta život?

Jelica Greganović RSS / 17.07.2013. u 18:50

313015_tijana-foto-fejsbuk_f.jpg?ver=1365689413

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Umrla je Tijana Ognjanović, devojčica za čiji život se, u jednom trenutku, cela Srbija borila. Dete koje je Srbiju podsetilo na to da je život važniji od novca, i da nema tako malih para koje ne bi mogle da budu, u pravom trenutku, velika pomoć. I dok Srbija žali za Tijanom, borbu za život vode roditelji još toliko bolesne dece. Skoro svaki dan se, na društvenim medijima, pojavljuju vapaji i molbe za pomoć. Zajedno sa njima i želje da se taj problem već nekako reši, da država preduzme nešto, da se napravi fond za bolesnu decu, da ako država neće, onda to urade zainteresovani pojedinci. 

U svoj toj silnoj muci, makar i gledanja tuđeg jada, dobro je kada ljudi pokažu da razumeju da nema ničega vrednijeg od života, naročito dečijeg života. Jedino je pitanje - kako? Kako to uraditi? Prosto, jer nema fonda koji bi, pomoću dobrovoljnih priloga, mogao da pokrije potrebe onih kojima je ta pomoć potrebna. Dece je puno, lekovi i operacije su skupi, preskupi, kako naći način da se ne dođe u najtežu moguću situaciju da novca za jednu decu bude, a za drugu kojoj je pomoć ništa manje potrebna - ne. Ko će da odredi kriterijum za davanje novca? (To ko će rukovoditi tim fondom, da ni ne pominjem) Ko će odlučiti i na osnovu čega čiji život spasavati, a čiji ne?

S druge strane, jasno je da novac postoji, ima ga rasutog na sve strane po državi. I to je ono čega se svi sete naročito onda kada na nekom pozivu u pomoć ugledaju dete, za koje je jasno da će životom platiti besne automobile, oslikavanje crkava, guranje ruku u fondove pomoći namenjene, slave i svetkovine...Može li bar neko u državi da pokaže dovoljno shvatanja, pa da sedne, makar radnu grupu napravi koja bi se bavila traženjem rešenja za spasavanje života bolesne dece? Samo toliko razumevanja da pokaže za muku i jad brojnih poreskih obveznika.

Sumnjam da je i ranije bilo bolje, verovatno je čak i gore bilo. Nisu ta dobra stara vremena baš tako dobra kao što ih ulepšava lupa sećanja. Verovatno je svega toga bilo i pre, samo se nije znalo. Da bi se znalo, moralo je da dođe u medije, a ni tadašnji mediji nisu bili radi da se nađu zatrpani pozivima u pomoć. Danas je bolje makar to što postoje društvene mreže koje su evoluirale u društvene medije, i učinile ljude međusobno mnogo vidljivijima. Sada vesti mogu da nastanu i na Fejsbuku, Tviteru...Ljudi mogu da vide toliko toga što im ranije vidljivo nije bilo, uključujući i tuđu muku, bol i pozive da se pomogne. Pre svega deci. To je bolja strana današnjih vremena, ali to ipak ne može da bude rešenje.

Pitanja nad pitanjima i dalje ostaju - Kako napraviti dovoljno veliki fond za svu decu kojoj je pomoć potrebna? Kako odlučiti kome je pomoć manje, a kome više potrebna? Kako nekome dati novac, a drugome ne? Kako se igrati boga?

Ja odgovore ne znam, ali uvek kada  dobijem poziv u pomoć ili vidim neko siroto, bolesno dete, ja se setim mog prijatelja...

Moj prijatelj je bio dečiji kardiohirurg. Bio je više no uspešan u svom poslu. Dobar i cenjen. Prvi u Jugoslaviji je stavio pejsmejker novorođenoj bebi. Imao je dvoje dece. A onda su došle zle devedesete. Njegov jedini sin je bio na služenju vojnog roka kada je počeo rat kog nije bilo. Ubijen je odmah na početku tog nevođenog rata. Porodica se u crno zavila, ali je on nastavio da radi.

Svega je bilo sve manje. Svega, sem spiskova dece kojoj je operacija srca značila život. Iz belog sveta je stizala pomoć. Nedovoljna. Tako se jednog dana našao u situaciji da je morao da odabere decu sa spiska kojoj će, pomoću poslate pomoći, uraditi operaciju. I da druge ostavi da čekaju, iako je znao da to čekanje za njih može da znači smrt. Probao je da piše i traži više pomoći, dovoljno za svu decu za čije živote je bio spreman da se bori. Radio bi i besplatno, samo da je imao čime. Ostalo je na pokušaju. Više od te pomoći nisu hteli da daju. A vremena su postajala sve grđa i grđa. Spiskovi su rasli.

Tada je shvatio da više ne može da radi svoj posao. Prosto, više nije mogao da bira kome će pokloniti život. Cenjenoj međunarodnoj organizaciji je napisao pismo i u njemu poslao spisak dece koja su čekala na operaciju. Zamolio je da mu oni zaokruže imena dece koju će operisati onim što su spremni da daju. Jer on više ne može da se igra boga, on je samo lekar. Nisu mu odgovorili. 

Tada je ostavio svoj lekarski posao i otvorio limarsku radnju. Njegov otac je bio limar, koji je od svog sina zahtevao da uz medicinski fakultet završi i zanat. Tako je moj prijatelj postao hirurg i limar. Nikada posle toga nije obukao lekarski mantil. Živi od limarskog posla i dan danas. 

Edit: Sahrana Tijane Ognjanović će biti u nedelju, 21. jula u 11 časova, na beogradskom groblju Lešće.

 



Komentari (113)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 18:17 18.07.2013

Re: Spomenik

Meni se čini da od toga uzbudljivije discipline nema.

slažem se.
kleinemutter kleinemutter 19:58 18.07.2013

a neki pomažu i ovako


Izvinjenje. Nema veze sa temom, a opet ima sa onim što jesmo: Ljudskošću u nama u ovim teškim vremenima.

http://www.humanitarnafamilija.org/dobrodosli.html

Svaka im čast!!!!
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:23 18.07.2013

Re: a neki pomažu i ovako

Ima veze sa temom, sve što je vezano za pomoć deci ima veze sa ovom temom...Hvala
duskosubotc duskosubotc 23:59 18.07.2013

Koliko vredi jedan zivot

Neka pociva u miru, srce me je zabolelo za to malo neduzno bice, sada je valjda na boljem mestu, a drzavni organi neka se zapitaju sta bi radili da su ta deca njihova? Dok dejanoviceva kupuje markiranu garderobu deca srbije umiru sramota.
blue rider blue rider 10:11 19.07.2013

Zelim ovo da napisem

Tijani sam pomogao koliko sam mogao, kolektiv je uplatio vrlo lepu sumu ali mi savest nije cista zbog toga... Imam dvoje dece, nema tu nista da se doda...

Ali zelim ovo da kazem. Upravo gledam kalkulator zarada, poreza i doprinosa. Svakog meseca na platu od 50 hiljada, drzava uzme 8.500 din za tu uslugu. Tj 17%. Dakle na platu od 50,000 to je 102,000 din godisnje. Dakle to je po jednom zaposlenom, sa negde relativno prosecnim primanjima (uzeo sam malko vise jer je lakse za racun). Da li imate troskove od 100,000 din godisnje samo za lekara? Koliko pregleda specijaliste se na privatnim ustanovama bez cekanja moze dobiti za tu sumu? Pa evo koliko, izmedju 20 i 40, zavisi od bolnice i lokacije. To je minimalno 2 spec pregleda (sa koriscenjem aparata neophodnih za to) mesecno. Da li vam treba toliko? Koliko biste mesecno ustedeli ne placajuci drzavno zdravstvo? I onda uzmite bracni par koji godisnje 200,000 din placa... Vrhunsko privatno zdravstvo za 4clanu porodicu ce kostati upola manje. I posle neko kaze u Americi skupo zdravstveno! Alo, 17%!

Moja racunica je mnogo strasnija jer zaradjujem vise od proseka. Za skromnih 11 godina rada ja sam, samo za zdravstvo, dao 2.4 miliona dinara. Ili negde 23 - 25,000 evra po nekom srednjem kursu. Da li sam toliko kostao drzavu?



[u][/u]
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:34 19.07.2013

Re: Zelim ovo da napisem

Samo mi nemoj, ko boga te molim, o porezima, zdravstvenom osiguranju i lekarima...ovde u Sloveniji lepo da ti pozli...porezi šampionski, zdravstveni doprinosi ništa manje junački, a kad ti zatreba lekar čekaš ga mesecima, operacije da ni ne pominjem...nema dovoljno lekara i tako već 20 i kusur godina, mogli su da ih iškoluju horde do sada, a kad dođu lekari iz Srbije, pocrkaju čekajući da konačno počnu da rade...sad su tek malo zakon sredili...a para se naplaćaš samo tako...
Voja Radovanović Voja Radovanović 10:55 19.07.2013

Blog ...

Divan tekst kai u uvek...šta reći...potresno i tužno...pozz i sve najbolje ti želim...
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:08 19.07.2013

Re: Blog ...

Hvala ti, Vojo.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 09:48 20.07.2013

Edukativan članak

POLTIKA 19.07.2013.

http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Srce-se-nikakvim-parama-ne-moze-kupiti.lt.html

Čini mi se da je ovo
vrlo edukativan tekst. <<--LINK

Govore:

dr Jovan Košutić, Tijanin kardiolog;

dr Branimir Nestorović, pulmolog;

dr Vladimir Đukić, državni sekretar za zdravstvo;

dr Dušan Milisavljević, predsednik Odbora za zdravlje i porodicu Skupštine Srbije;

Sanja Mirosavljević, pi-ar RFZO;

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:15 20.07.2013

Re: Edukativan članak

Dobro upućeni lekari iz dečjih klinika u Beogradu kažu kako se ne zna tačan broj dece koja u Srbiji čekaju na transplantaciju srca, jer odgovarajuće liste nema, pre svega jer nisu definisane indikacije, niti uzrast za stavljanje na listu. Ipak, profesor dr Vladimir Đukić, državni sekretar za zdravstvo, ističe da, koliko je njemu poznato, šestoro mališana čeka na novo srce, dodajući da najbolje podatke o tome ima kardiolog dr Ida Jovanović.


sasvim jasno.
meni se čini da se njima čini da smo mi svi budale i da smo mislili da je novac, koji je prikupljen za lečenje ovog deteta, automatski i značio da će tamo u hjustonu da izmisle jedno srce.

mene zanima - zašto se čeka? ukoliko neko ima oboljenje za koje se smatra da se može jedino transplantacijom rešiti (a negde se takva oboljenja godinama tretiraju kao astma) - zašto se sa procedurom ne započinje ranije?

tačno je da mnogi ne dočekaju organ,
ali je tačno i da ga neki dočekaju. ja pisala o dečaku iz kragujevca - pare su skupljene i dete je dobilo jetru.

u pravu si,
tekst je veoma edukativan.

edit:

Od početka je to bila strašna i retka bolest srčanog mišića. Kad će srce da „dođe” – bila je lutrija i sudbina


na šta on misli kad kaže - od početka?
iqiqiq iqiqiq 10:25 20.07.2013

Re: Edukativan članak

Dobro upućeni lekari iz dečjih klinika u Beogradu kažu kako se ne zna tačan broj dece koja u Srbiji čekaju na transplantaciju srca, jer odgovarajuće liste nema

Pa pobogu!!!
Kao da svaka klinika u Srbiji nema email i kao da nema zaštitnika pacijenta, pa neka neko uključi kompjuter i pošalje gđi Ministarki spisak, daj nemoj da se natežemo, ne mora sve da im se plati.

Kao da ta deca ne dolaze godinama na terapije, daj nemoj da se zezamo. Ako gđu ministarku mrzi da skuplja podatke, pa i njene službenike, molim vas da zaštitniku dečijih prava uputite direktno spisak sve bolesne dece i neka stave na sajt Ombusdmana spisak pa da krenemo da rešavamo nabavku novca.

Evo čovek je pisao na tu temu predlog [url=http://www.politika.rs/pogledi/Istok-Pavlovic/Humanitarne-akcije-na-internetu-problem-poverenja.sr.html]

EDIT neko je negde pomenuo i za ovaj slučaj i za ostale da uglavnom u medijama slušamo opravdanja zvaničnih i odgovornih, ali niko nije krenuo sa konkretnim predlozima. Nema ovde prebacivanja odgovornosti, od lekara/medicinskog osoblja, zaštitnika pacijenta do svih koji sede u Ministarstvu zdravlja, pokrenite se ljudi, šta to treba još da se desi pa da vi uradite malo više, odnosno da počnete da rešavate nagomilane probleme. Nema čekanja po principu "neko drugi to treba" ili standardnog "pa država treba..."
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:58 23.07.2013

Re: Evo nekih ohrabrujucih vesti

Pa, da vidimo...samo neka neko već jednom konačno mrdne (na državu mislim).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana