Umro je idol mog detinjstva.
Covek koji je vesto i sa ljubavlju namestao sociva dvogleda na razne strane, kako bi nam priblizio svet da ga bolje razumemo, zavolimo i uzivamo u njemu.
Za takvo postvaljanje vizure je potrebno posebno umece i dar.
A on je imao i vise od toga, on je svojim nacinom, svojim bicem, intelektom, iskrenoscu, verovanjem, znanjem, radoznaloscu, tvrdoglavoscu, bio taj svet koji je drugima otkrivao i ucio ih da ga zavole.
Bio je najbolji novinar televizije Beograd i stvaralac kultnih emisija kao sto su Dvogled, Kino oko, Umece zivljenja,To sam ja, Kraj epohe, U senci, nacionalna Geografija, kojima je edukovao auditorijum, terao na razmisljanje.
Bio je novinar, pisac, prevodilac,istrazivac sveta, mislilac.
Poceo je pricama u Ninu i knjizevnom casopisu Delo, da bi se posle njegovom pisanom opusu pridruzile knjige, Ti mozes drugacije, Putovanje na kraj jezika i roman Kao mehur od sapunice, dokumentarnog sadrzaja.
Pravi praznik za filmske sladokusce su predstavljali njegovi intervuji sa velikanima kao sto su, Ingmar Bergman, Erland Jozefson, liv Ulman, Glenda Dzekson, Seli Vinters, Dzon Hjuston, Li Strazberg.
Vodio je, cini mi se cetvrtkom na radiju, cuvenu emisiju , krug dvestadvojkom, gde je svojim barsunastim glasnom razgovarao sa slusaocima na razne teme.
Jednom sam uspela da se ukljucim, ne znam vise o cemu smo pricali, samo se secam da se slozio sa mojim misljenjem i ja sam mesecima zivela od tog osecnaja zajednickog stava o vaznim stvarima sa NJIM.
Jer je ON bio drugaciji, svoj, gospodin, a veliki frajer u svojoj mirnoci i svojim dunkl somotskim recima mudrosti koje je lako delio , kao mesija u misiji otreznjenja.
Tako izuzetan, dobija poziv da radi na Bi Bi Siju, ali umesto dogovorenih pet godina, ostaje samo sest meseci, ne mogavsi da savlada komplikovanu administraciju, koja je pretila da nadvlada njegov kreativni autorski rad.
Nikada nije bio clan ni jedne partije i kao takav, previse svoj za ovu sredinu, u nemilim vremenima dobija otkaz i odlazi u penziju.
„Изнећу три претпоставке на којима почива моја југословенска/српска ауторска уобразиља, а које се у развијеним, демократским земљама подразумевају – претпоставку о нереду; претпоставку о постојању реда; претпоставку о постојању стандарда. Тим редом. Неред је наше природно стање. Постојање реда је негде другде. Постојање стандарда нужна је утопија којој морамо тежити. А без постојања стандарда телевизијски медиј не може да функционише, јер је то основ сваког професионализма.” Bile su njegove reci.
Pre dva dana, ispao je dvogled iz njegovih ruku, kojim nam je izostravao svet oko nas i tako nam pomagao da vidimo njegovu pravu stranu, sociva su se razbila i dalje moramo sami, onako kako nas je ucio, da pogledom dosegnemo istinu, ma kako ona bila sakrivena.
Mirno spavaj, zauvek cemo te voleti!