Napravio sam mir sa Dubrovčanima

Srđan Fuchs RSS / 19.02.2008. u 09:59

Obećao sam prijateljima iz Dubrovnika da ću pomenuti na 92-ojci ovu lepu sedmicu provedenu uz njih, pa... da ispunim obećanje.

Dosta je mastila utrošeno da se u Srbiji novijih vremena, međ nama Srbima, pokuša napraviti kakav draft, opštenarodni zakonik koji će nam ukazati kojim putem se najbolje stiže do pokajanja, do svesti o počinjenom zlu, do pogleda s žalom unatrag i do preuzimanja i prihvatanja teškog balasta odgovornosti za ono što je počinjeno.

Zaista puno je truda utrošeno, organizovane su brojne tribine, radionice, pravljene brošure, organizovani hepeninzi, dolazili su gosti iz sveta da nam objasne šta je tolerancija a šta nije; nekim ljudima je ta obuka pučanstva veštini pokajanja čak postala i životna preokupacija... ako ne i opsesija.

Nije da nema značaja u tome što je rađeno, no ipak mislim da čovek tu vrlinu miroljubivosti, sklonosti k miru, ili poseduje ili ne. Ako je poseduje verovatno se rodio s njom i verovatno će je za života još više oplemeniti. Ako ne, verovatno je i da sam čin lobotomizacije neće uspeti da usadi veštinu pokajanja i miroljubivosti u određenu pojedinačnu ličnost. Razgovaram često sa suprugom koja je i sama bila deo tima u jednoj neprofitnoj mirovnoj organizaciji i bavila se dečicom iz ratom ugroženog područja u Slavoniji, pa se ne mali broj puta osvrnemo na to kako se pojavio mali milion nekakvih agenata i menadžera uvredljivo za našu inteligenciju - i ona i ja smo od samih početaka bili protiv Miloševića i rata i imali smo obitelji i prijatelje s one strane vatre.

Kada se čarter iz Dubrovnika spustio prošlog ponedeljka na telavivski aerodrom, znao sam već da će ovaj susret doneti nešto posebno. Stotinu deset ljudi iz Dubrovnika, uglavnom viđeniji ljudi dubrovačkog života, uglednici. Osećao sam blagu tremu, kao i svaki put pred svaku novu grupu. Moj posao je sličan poslu pilota, koji ima zadatak da uspne avion (spirita) u nekad prozirno nekad veoma tmurno nebo, da učini let koliko je moguće udobnim i interesantnim, a zatim putnike sigurno i zadovoljne spusti natrag u luku...

... Nisam nikada u celosti uspeo da vidim fajlove o razaranju Dubrovnika. Jednom sam naleteo u arhivima na prizore iz Sarajeva, ali i to je bilo dovoljno da mi potpuno prolomi dušu i da sedim u zaustavljenom vremenu i gušeći se u suzama pokušam da izmolim nevidljivog dobročinitelja da svim postradalim ljudima da neku vrstu utehe. Ono što znam, poglavito i u potankosti od ljudiju iz grupe koju sam upravo sproveo, jeste da su Crnogorci i Hercegovci, dokopavši se naoružanja od JNA i rakije, rasturili jedan od najstarijih i najlepših gradova prostora Zapadnog Balkana. (dovoljno indikativno je da Đukanović, Don Milo, poslednji i najveći demokrator [=demokratski diktator] Balkana, nije nikada niti jednom sudu odgovorio niti jednu reč za počinjeno zlo nad Dubrovnikom.)

Kako je otpočeo moj put sa Dubrovčanima, i kako su oni došli u dodir sa mojim brojnimnoćimanaDemiji razvučeno-blagoisfoliranim beogradžanskim akcentom ;), osetio sam da vlada britka hladnoća između njih i mene, i to ne sa moje strane. Prve večeri su kontaktirali mog nadređenog i kazali mu da je nečuveno da su od ministarstva dobili vodiča koji govori ekavicu. Onda je moj nadređeni pozvao mene i rekao, nešto u stilu, da Serž, ju gata bi džentl, bat ju gata stend for joroun valijuz end for da staf ju biliv in.

Nije to bila laka zadača,

s jedne strane nežan al' samouveren, a s druge sebidosledan a blagonaklon. I to je nekako pobudilo u meni umetnost komunikacije. Druge večeri sam poveo čitavu grupu u svoju omiljenu konobu, gđe smo pili crvenoga vina i razgovarali do u duboku noć o prijateljstvu, miru, razaranju, hladnoći, smrti i opustošenju.

Trećeg dana sam imao grupu prijatelja sa sobom. Do kraja putovanja smo podelili brojna zapažanja i saznanja, svedočanstva suvremenika. In a manner of speaking, I made Peace with the Dubrovnikians. Poslednje večeri se ispostavilo (bio je to jedan par izuzetno prijatnih ljudi sa kojima sam se najviše zbližio) da jedan čovek ima isto prezime po baki od majke kao ja po đedu od oca, ali on je, eto, Talijan iz Dubrovnika, a ja Jevrejin iz Beograda.  Živa je ta jedna baka, prva kuća na Stradunu, pa ću naleto ići da je posetim. Svit je ćudo!



Komentari (48)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

adam adam 10:31 19.02.2008

Mir sa Dubrovcanima...

Cela ta prica o ratu je posle svega malo precenjena. I dan danas taj rat zivi ako nigde vise medju ljudima koji su bili zrtve na razlicite nacine. A nacini na koje smo svi mi tad bili zrtve su iznenadjujuci.
Poslednji pravi Dubrovcanin kojeg sam upoznao bio je Nino. Sreo sam ga sasvim slucajno i intrigirao je pre svojom tisinom nego uspomenama iz bombardovanja. Bilo je aktuelno i bilo je sranje...znao je to.
Kaze da mu je poslednja uspomena na Dubrovnik zapravo bila subota, jedna od subota...jos je bio klinac u osnovnoj skoli. Probudila ga je zubobolja, kratki bol koji se sirio preko celog lica.
Obukao se na brzinu i krenuo da trazi zubara. Tad je privatno nije bilo tako cesta pojava. Obisao je nekoliko "zdravstevenih stanica". Negde su sedele samo sestre, negde ni one. Zubara nije bilo. Dale su mu samo lekove protiv bolova s tim da se vrati u ponedeljak, kad budu tu i zubari. Konacno, taj zub je ipak bio za vadjenje.
Dosao je kuci, natekao od bolova i legao da spava...
Kaze, probudile ga granate, konacno je pocelo. Najavljivani rat, pretnja u vazduhu se obistinila. Bila je subota predvece. Ponedeljak nikad nije dosao. Pelezao je ceo rat sa jezivim bolom od koje mu je trnula vilica, lice i grcio se vrat. Dom Zdravlja ima je mnogo ozbilnije pacijente od njega.
Pobegao je iz Dubrovnika prvom prilikom, za neke hrabro, za druge kukavicki i cim je stigao na deo teritorije koji nije bio pod paljbom jurcao je za zubarom.
Kaze da je to jedina zubobolja koja je trajala nesto vise od tri meseca i da nikad vise nece doci na Balkan. Jos mu se grci lice na pomen Dubrovnika, rata, izmirenja i sl.
Jednostavno, rodjen je baksuz.
alea alea 10:32 19.02.2008

Lobotomija

''Ako ne, verovatno je i da sam čin lobotomizacije neće uspeti da usadi veštinu pokajanja i miroljubivosti u određenu pojedinačnu ličnost.''

A zar ovo ne treba reci za obe strane??? I zar ovo ne treba usaditi u kolektivnu svest svih strana?
I kako se moze lobotomijom usaditi miroljubivost ako se prethodno trapanacijom ne istera zlo?

Da, svit je cudo! Ali, to da li cu reci - svit, svet, mondo ili kako god nam ne donosi prijatelje vec nacin na koji hodamo ovim svetom.

Svet je cudo!
Atomski mrav Atomski mrav 10:53 19.02.2008

Lobotomizacija

Ako ne, verovatno je i da sam čin lobotomizacije neće uspeti da usadi veštinu pokajanja i miroljubivosti u određenu pojedinačnu ličnost.

Izvin'te, jel' to poslato neko cirkularno pismo autorima da se reč "lobotomizacija" obavezno koristi u postovima?
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 13:01 19.02.2008

Re: Lobotomizacija

Atomski mrav
Ako ne, verovatno je i da sam čin lobotomizacije neće uspeti da usadi veštinu pokajanja i miroljubivosti u određenu pojedinačnu ličnost.Izvin'te, jel' to poslato neko cirkularno pismo autorima da se reč "lobotomizacija" obavezno koristi u postovima?


sta ces projektuju se ljudi :)
Trinidad Tobagović Trinidad Tobagović 13:19 19.02.2008

Re: Lobotomizacija

Mislim da "lobotomizacija" čak nije ni prava reč. Kaže se jednostavno lobotomija = otvaranje lobanje radi vršenja hirurškog zahvata
Atomski mrav Atomski mrav 13:20 19.02.2008

Re: Lobotomizacija

Vanja Crnogorac - ovo je ogavno. Kao i upotreba reči lobotomija. Valjda se i na neki bolji način može dokazati nešto i ukazati na poentu?
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 13:24 19.02.2008

Re: Lobotomizacija

Atomski mrav
Vanja Crnogorac - ovo je ogavno. Kao i upotreba reči lobotomija. Valjda se i na neki bolji način može dokazati nešto i ukazati na poentu?


:)) Dobro ogavno je, priznajem. Nisam znala u kom se kontekstu pominje lobotomija, pa sam zakacila sliku po inerciji asocijacije. No strong feelings.


Atomski mrav Atomski mrav 13:26 19.02.2008

Re: Lobotomizacija

Nema strong feelings, samo mi je malo muka :)
Ipak bi trebalo izbegavati te medicinske termine, ranije je autizam bio vrlo popularan kao "argument" u političkim prepucavanjima.
salki salki 11:07 19.02.2008

Oslobodite se ljudi

Veoma interesantan tekst. Naime lični kontakt sa ljudima čini čudo a ukoliko je pracen i casicom vina spusta gard, oslobađa vas stereotipa i političkih i ideoloških predrasuda koje se nude preko medija. Ja sam iz Vukovara i dosta sam putovao i pre i posle ratova. Imam poznanike širom bivše Jugoslavije što predratne što posleratne. Moram priznati da od svih zaista razaranih gradova kao što su Sarajevo, Mostar, Vukovar, "Dubrovnik" jedino sa Dubrovnikom i Dubrovčanima imam problem. Dubrovnik naprosto nije u toj kategoriji.

Evo ovako. Mi smo se mnogo ogrešili o dosta gradova. U stvari malo je reći ogrešili. Gradovi su ubijeni. Ne u arhitektonskom smislu, to je najmanje bitno. Ubijeni su ljudi u njima a samim tim i duša tih gradova. Vukovar iz koga sam je u velikoj meri obnovljen, Sarajevo takođe. Gotovo da nemožete da primetite da je bilo rata. Ljudi su strašno i dugo patili. U ovim gradovima je za očekivati da su ljudi osetljivi na ekavicu i BG tablice. Za očekivati je ali to nije tako. Tako je samo u Dubrovniku. Tamo redovno preko leta neko nastrada, necija kola se demoliraju po pravilu doživljavate neprijatnosti. Ja nemam nikakav problem da bilo gde i bilo pred kim kritikujem destruktivnu politiku Srbije koju sam i sam osetion na svojoj kozi (bez obzira što sam Srbin) ali nemojte se dubovčani gurati tamo gde vam nije mesto. Nije uredu. Nije uredu pre svega prema vašim sunarodnicima iz Vukovara. Nemate vi pravo na tu gorčinu. Granatiran je stari grad. To je naša sramota i neumanjujem ono što je učinjeno Dubrvniku ali Dubrovnik naprosto nemoze da predvodi u gorčini i mržnji. Građevine ma koliko stare bile nisu ljudi, nisu masovne grobnice, u Dubrovniku se nijedna ulice ne zove aleja snajpera.

Što se tiče autora teksta, svaka čast. Junački se nosio sa situacijom. Imam i ja par ovakvih iskustava. Mislim da je jedino na ovaj način, direktnim kontaktom sa ljudima moguće izaći na kraj sa ludilom koje na žalost još nije istrebljeno na ovim prostorima. Naravno jedan od preduslova je i to da moramo svi mi bez obzira iz kog grada dolazimo da se pre svega suočimo sa samim sobom i pogledamo istini u oči. Kad to mogu oni koji su stvarno patili mozemo i mi ostali. Nije sramota priznati vlastite greške ili zablude. To je oslobađajuće. Dakle oslobodite se ljudi.
mayo1 mayo1 12:40 19.02.2008

Re: Oslobodite se ljudi

salki:
Nije uredu pre svega prema vašim sunarodnicima iz Vukovara. Nemate vi pravo na tu gorčinu. Granatiran je stari grad. To je naša sramota i neumanjujem ono što je učinjeno Dubrvniku ali Dubrovnik naprosto nemoze da predvodi u gorčini i mržnji. Građevine ma koliko stare bile nisu ljudi, nisu masovne grobnice, u Dubrovniku se nijedna ulice ne zove aleja snajpera.


salki, sve je stvar osobne percepcije.

U razgovoru sa npr. Zagrepčanima, čut ćete strašne ratne priče o uzbunama, noćima u podrumima i skloništima.
Za njih je to doista bilo traumatično.

Osječani s tihim podsmjehom slušaju te priče. Ono što je Osijek proživio u mjesecima (polu)opsade i svakodnevnog bombardiranja je neusporedivo sa zagrebačkim iskustvima.

A osječka iskustva su mila majka u odnosu na četrdesetak kilometara udaljeni Vukovar.

Dok čovjek ne upozna ono gore i teže, njegova muka mu je najgora.

No bez obzira na to, optuživati i otresati se na pojedince koji doista nisu imali nikakve veze sa ratom u Hrvatskoj, (naprotiv) je glupavo i primitivno.
Život ide dalje i potrebno je komunicirati, prihvatiti realnosti i činiti sve što je potrebno za poboljšanje baš tog života.




boskonet boskonet 20:44 19.02.2008

Re: Oslobodite se ljudi

Ja kontam da su jedino Dubrovcani jos alergicni na nas zato sto je to jedini grad od svih nabrojanih koji je pretrpeo ratna razaranja bez ikakvog "razloga". Pod "razlogom" podrazumevam to da su i u Sarajevu, Vukovaru, Srebrenici, Kninu, Ravnim kotarima... ziveli i Srbi u velikom procentu(u Mostaru Hrvati i Muslimani), i oni su se i borili da oslobode(ili okupiraju, kako vec hocete) svoj grad, dok za napad na Dubrovnik(%Srba je bio zanemarljiv) nije postojao apsolutno nikakav razlog osim pljacke i pokazivanja moci. I kontam da ljudi u Sarajevu, Vukovaru, Kninu... shvataju bolje onu drugu stranu bas zbog toga, i zato i lakse prastaju
dunjica dunjica 12:07 19.02.2008

urođeno ili stečeno?

no ipak mislim da čovek tu vrlinu miroljubivosti, sklonosti k miru, ili poseduje ili ne.

Zadnjih mjeseci sam često vodila razgovore s kolegama/icama iz mirotvornih krugova ovdje u Njemačkoj i jedno od centralnih polemičkih točaka je pitanje kada čovjek donosi odluku da će učiniti zlo? Mislim, veliko zlo, poput ubistva ljudi radi njihove nacionalne, vjerske pripadnosti, seksualne orjentacije i sl.

Jedna kolegica koja je već dugo u ovom poslu, internacionalno verzirana i priznata, zastupa teoriju da ljudi koji su počinili (ratni) zločin odn. zločin protiv čovječnosti, "tu su odluku donijeli mnogo ranije", kaže. Za razliku od Slavenke Drakulić, kod koje u "Oni ne bi ni mrava zgazili" naslućujemo teoriju da je svatko pojedini u odredjenim okolnostima sposoban za zločin, Marina Grasse smatra da je odluka o zločinu donešena mnogo ranije no što su stvoreni uslovi da se zločin neometano i počini.

A u nedjelju sam ovdje u Berlinu jednoj crnogorskoj delegaciji bila domaćin. Moj jezik (hrvatski) ni u jednom trenutku nije bio upitan, niti je ikome zasmetao. Isto iskustvo sam imala i prošle godine s jednom slovenskom delegacijom, za koje sam bila odgovorna u nedostatku slovenskog native speaker. I oni su me razumjeli i nije im smetalo, iako su nam jezici različitiji nego npr. crnogorski i hrvatski.

Ovo posljednje potvrđuje moju staru tvrdnju, kada na ovdašnje pitanje o razlikama i sličnostima BHSC odgovaram da se razumijemo SAMO AKO to i hoćemo.

Pozdrav!
dobronamjeran dobronamjeran 12:44 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Jedna kolegica koja je već dugo u ovom poslu, internacionalno verzirana i priznata, zastupa teoriju da ljudi koji su počinili (ratni) zločin odn. zločin protiv čovječnosti, "tu su odluku donijeli mnogo ranije", kaže. Za razliku od Slavenke Drakulić, kod koje u "Oni ne bi ni mrava zgazili" naslućujemo teoriju da je svatko pojedini u odredjenim okolnostima sposoban za zločin, Marina Grasse smatra da je odluka o zločinu donešena mnogo ranije no što su stvoreni uslovi da se zločin neometano i počini.

Ovo je dosta slozeno pitanje. Nema tocnog odgovora i vjerojatno je povezano s mnogim utjecajima. Recimo postoji u nekim krugovima ritual klanja kao dokaza pripadanja odredjenoj skupini a sve kako bi se probile one granice koje dijele covjeka od necovjeka. No u svakom slucaju da osobe koje naginju kriminalitetu lakse prelaze tu granicu nego one koje ne naginju pa smo imali situacije kada su osobe iz zatvora slane u vojne jedinice uz obecanje oprosta kazne. No opet s druge strane ne postoji pravilo kako je svatko spreman uciniti zlocin. Imamo nekoliko primjera u povijesti ratovanja kada su ljudi izabrali smrt umjesto ubijanja drugih. U Srbiji je najpoznatiji primjer vojnika Jozefa Sulca koji je odbacio pusku i pridruzio se onima koje su streljali. Te imamo primjer vojnika koji je doveden na vukovarsko ratiste odbio pucati i izabrao je samoubojstvo kao put od ludila rata.
Atomski mrav Atomski mrav 12:53 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Ovo posljednje potvrđuje moju staru tvrdnju, kada na ovdašnje pitanje o razlikama i sličnostima BHSC odgovaram da se razumijemo SAMO AKO to i hoćemo.

Dunjice, ne znam da li si ikad čula za referentni ISO/OSI model mrežne komunikacije... recimo da je to teorijska osnova na kojoj funkcionišu današnje računarske mreže. Model se sastoji od 7 nivoa ili slojeva (layers), a jedan pametan čovek je izjavio da bi tom modelu trebalo dodati još dva nivou kako bi mogao da se primenjuje za sve vidove ljudske komunikacije: to su međuljudski i politički nivo.

Što se činjenja velikog zla tiče, oni koji ga planiraju sigurno donose odluku o tome mnogo pre nego što se zlo desi. Oni koji su neposredni izvršioci zla... tu već nema pravila, po meni.
Jeremija Jeremija 13:34 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

@dunjica
potsetio bih na tehnologizaciju ratnog zločina: piloti, artiljerici, raketaši nikad ne vide svog neprijatelja. On je udaljen, nevidljiv i de facto apstaktan. Dobiju koordinate cilja od pretpostavljenih, izvrše rutinske proračune, usmere lansere, pritisnu dugme. Jednostavno i čisto. Šta se dešava kilometrima daleko niti vide, niti o o tome razmišljaju.
Tako se može ubijati do sudnjeg dana, a da savest ostane mirna.
Dakle: odluku o ratnim zločinima donose političari, kad odluče da započnu rat, odmah iza njih su visoki komandanti koje te odluke realizuju, jer ne postoji, niti će postojati rat, bez ratnih zločina.
Ali široka i bolna je to tema.
dunjica dunjica 14:19 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

odluku o ratnim zločinima donose političari, kad odluče da započnu rat, odmah iza njih su visoki komandanti koje te odluke realizuju,


Mene ne zanima to apstraktno, nego odgovornost pojedinca. Svatko od nas nosi svoj dio odgovornosti, sukladno onome što mu je povjereno, gdje se nalazi u strukturama društva. Kriti se iza floskule "samo sam izvršavao naređenja" niti pije vodu, niti imalo oslobađa odgovornosti.
Jeremija Jeremija 14:38 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

dunjica
Mene ne zanima to apstraktno, nego odgovornost pojedinca. Svatko od nas nosi svoj dio odgovornosti, sukladno onome što mu je povjereno, gdje se nalazi u strukturama društva. Kriti se iza floskule "samo sam izvršavao naređenja" niti pije vodu, niti imalo oslobađa odgovornosti.

O odgovornosti pojedinaca i govorimo. Na optuženičkoj klupi za ratne zločine trebalo bi da sede svi odgovorni, sledećim redosleddom:
1.Najviši političari koji su svojim političkim odlukama rat započeli.
2. Visoki komandanti, posredni naredbodavci
3.Operativni komandanti, neposredni naredbodavci
4. Neposredni izvršioci
Jer, ako ne pije vodu "samo sam izvršavao naređenja", kako tek može da pije vodu "samo sam izdavao naređenja".
U savremenim ratovima, ratni zločini se ne mogu svoditi na neposredne izvršioce, koji zasukanih rukava sa noževima u ruci kolju.
Kao argument koji potvrđuju moj stav pozivam se na Nirnberški proces i Haški sud.
Atomski mrav Atomski mrav 14:40 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Tako se može ubijati do sudnjeg dana, a da savest ostane mirna.

Pa ne znam baš, moja savest ne bi bila mirna... piloti su barem profesionalci, niko njih ne tera da se bave time.
Jeremija Jeremija 14:44 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Atomski mrav
Tako se može ubijati do sudnjeg dana, a da savest ostane mirna.Pa ne znam baš, moja savest ne bi bila mirna... piloti su barem profesionalci, niko njih ne tera da se bave time.

Griža savesti, kao sankcija, dolazi mnogo, mnogo kasnije, i to samo kod malobrojnih. Pilot bomnbardera koji je izručio bombe na Hirošimu, izvršio je samoubistvo pedesetak godina kasnije.
Atomski mrav Atomski mrav 15:01 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Enola gay, you should have stayed at home yesterday
Aha words cant describe the feeling and the way you lied

These games you play, theyre gonna end it more than tears someday
Aha enola gay, it shouldnt ever have to end this way

Its 8:15, and thats the time that its always been
We got your message on the radio, conditions normal and youre coming home

Enola gay, is mother proud of little boy today
Aha this kiss you give, its never ever gonna fade away

Enola gay, it shouldnt ever have to end this way
Aha enola gay, it shouldnt fade in our dreams away

Its 8:15, and thats the time that its always been
We got your message on the radio, conditions normal and youre coming home

Enola gay, is mother proud of little boy today
Aha this kiss you give, its never ever gonna fade away

dunjica dunjica 15:50 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Na optuženičkoj klupi za ratne zločine trebalo bi da sede svi odgovorni, sledećim redosleddom:
1.Najviši političari koji su svojim političkim odlukama rat započeli.
2. Visoki komandanti, posredni naredbodavci
3.Operativni komandanti, neposredni naredbodavci
4. Neposredni izvršioci

Pri tome ne zaboraviti, sportskim rječnikom rečeno, navijače!

Također na ovom popisu fale i inspiratori. Ne znam mnogo o pravnim mogućnostima krivičnog gonjenja inspiratora, dakako onih živućih. Njima se, pretpostavljam, treba suditi po zakonima koji reguliraju govor mržnje i pozivanja na nasilje.

Sve ovo ne da bismo se nadglasavali, nego da se vidi kako je odgovornost ozbiljna i široko rasprostranjena. Načini ratovanja se mijenjaju, granice između fronta i pozadine gotovo više i ne postoje, pa se tako i gubi odvojenost "odgovornih" i "nemam ja ništa s tim".
Trinidad Tobagović Trinidad Tobagović 16:20 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Pri tome ne zaboraviti, sportskim rječnikom rečeno, navijače!


ostaće malo ljudi koji neće biti optuženi za ratne zločine
Atomski mrav Atomski mrav 16:22 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Njima se, pretpostavljam, treba suditi po zakonima koji reguliraju govor mržnje i pozivanja na nasilje.

Videćemo koliko će Haški sud uspeti u tome (proces protiv Šešelja)...
Atomski mrav Atomski mrav 16:22 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

A bogami mnogi "javni delatnici" diljem bivše SFRJ bi trebalo da budu osuđeni zbog toga...
Jeremija Jeremija 17:33 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

dunjica

Na optuženičkoj klupi za ratne zločine trebalo bi da sede svi odgovorni, sledećim redosleddom:
1.Najviši političari koji su svojim političkim odlukama rat započeli.
2. Visoki komandanti, posredni naredbodavci
3.Operativni komandanti, neposredni naredbodavci
4. Neposredni izvršioci

Pri tome ne zaboraviti, sportskim rječnikom rečeno, navijače!

Također na ovom popisu fale i inspiratori. Ne znam mnogo o pravnim mogućnostima krivičnog gonjenja inspiratora, dakako onih živućih. Njima se, pretpostavljam, treba suditi po zakonima koji reguliraju govor mržnje i pozivanja na nasilje.

Sve ovo ne da bismo se nadglasavali, nego da se vidi kako je odgovornost ozbiljna i široko rasprostranjena. Načini ratovanja se mijenjaju, granice između fronta i pozadine gotovo više i ne postoje, pa se tako i gubi odvojenost "odgovornih" i "nemam ja ništa s tim".


Oni koje nazivaš "navijačima" u stvarima rata i ratnih zločina obično se zovu javnim mnenjem.
Politička elita koja priprema rat, prvo priprema svoje, a zatim i inostrano javno menje.
Kako ih priprema? E pa to je već ozbiljna nauka.
Posle poraza u Vijetnamskom ratu, (a po proceni stratega Pentagona rat je izgubljen zbog slabog rada kod kuće, sa svojim javnim mnenjem, a ne zbog sposobnosti Vijetkonga i odlučnosti naroda Vijetnama da ustraje), ta nauka se veoma razvila. Bela kuća i Pentagon nikada više nisu ponovili istu grešku. Zbog toga se mnogo i veoma stručno radilo pre intervencije na Irak ili SRJ. Zato se njihovI ratni pohodi zovu "MILOSRDNI ANĐEO".
Drugi su manje ili više uspešno učili od njih.
Da ne dužim Dunjice, javno menje je kulisa za krvavu dramu koju pripremaju vešti scenografi, po zamisli još veštijih režisera. Međutim, kulise ne bi smele da nam sakrivaju vidik, kako bi uočili prave krivce, baš one i baš tim rdosledom, kako sam ih ja naveo.

Giant Giant 18:03 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

алал вера атомски за ОМД...ех младости моја и сл...
dunjica dunjica 18:45 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

javno menje je kulisa za krvavu dramu koju pripremaju vešti scenografi, po zamisli još veštijih režisera.

Kada sam išla u školu i imala redovni predmet "Obrana i zaštita", to su nazivali specijalnim ratom i optuživali i plašili nas lijevim i desnim, vanjskim i unutrašnjim neprijateljima za isto. U stvari, bilo je to mazanje očiju da ne vidimo pripremanje kulisa, kako kažeš.
Jeremija Jeremija 19:37 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Umesto neveštih nastavnika odbrane i zaštite, danas to rade spin majstori i čitave institucije eksperata.
edi-va edi-va 20:22 19.02.2008

Re: urođeno ili stečeno?

Posle poraza u Vijetnamskom ratu, (a po proceni stratega Pentagona rat je izgubljen zbog slabog rada kod kuće, sa svojim javnim mnenjem, a ne zbog sposobnosti Vijetkonga i odlučnosti naroda Vijetnama da ustraje), ta nauka se veoma razvila. Bela kuća i Pentagon nikada više nisu ponovili istu grešku. Zbog toga se mnogo i veoma stručno radilo pre intervencije na Irak ili SRJ. Zato se njihovI ratni pohodi zovu "MILOSRDNI ANĐEO".


Koliko ja znam se u Vijetnamu vodio i teritorijalni, peshadijski rat, sto u SRJ nije bio sluchaj! Znachi svakako ima veze sa Vijetkongom i odluchnosti naroda da istraje.
Jeremija Jeremija 12:36 19.02.2008

Samo nastavi tako

Samo nastavi da sklapaš mir i u drugim gradovima, manje lepim, a više rzaranim. Samo te molim da na put u Srebrenicu, Vukovar.... sa sobom povedeš Vojislava Koštunicu i Tomu Nikolića.
surabya johnny surabya johnny 12:47 19.02.2008

Nacionalnost - prosjak

Dubrovnik 1941. Na samom početku Drugog svetskog rata srpska porodica Milišić se sa tek rođenim sinom sklanja od NDH u Srbiju. Vraćaju se iste godine. Usput, zamalo da sa svim ostalim Srbima stradaju od ustaša u vozu, ali se jedan od njih sažalio i pustio ih.
Dubrovnik 1991. Sin iz prethodne priče - sad već pesnik Milan Milišić gine u svojoj kući kao prva civilna žrtva granatiranja grada.
U prostor između ta dva datuma stao je "neobično raskošan život" čoveka koji je plenio zadivljujućom i zaraznom energijom, strašću i radoznalošću, život pomalo nomadski vođen između Dubrovnika, Beograda, Londona i Njujorka. Za Hrvate Srbin, za Srbe Hrvat, on sam je bio iznad svake nacionalne opredeljenosti ili, još gore, ostrašćenosti. ("Najradije bih bio prosjak ispred crkve, sa prevrnutim šeširom", govorio je). Na desetogodišnjicu njegove tragične smrti, Forum pisaca objavio je knjigu Hommage Milišiću. Ideja za knjigu nastala je 1998, kada su nekoliko najbližih prijatelja i Jelena Trpković, pesnikova životna saputnica, poslali pisma na četrdesetak adresa po celoj bivšoj Jugoslaviji i van nje, i pozvali sve koji su sa njim sarađivali ili ga bolje poznavali da uzmu učešća u stvaranju ove posvete pesniku, bilo osvrtom na njegov književni rad, beleškom, ili sećanjem.
Tako je nastao zbornik koji udružuje objektivan i informativan pregled pesnikovog života i stvaralaštva sa intimnim sećanjima najužeg kruga njegovih prijatelja. Svoje zapise su, između ostalih, priložili Mirjana Miočinović, Vladeta Janković, Vojislav Donić, Mirjana Stefanović, Izet Sarajlić, Ibrahim Hadžić i drugi.
Govoreći o Milanu i krugu kome je i sam pripadao, pesnik Goran Babić naziva ih "svetionicima pored kojih su promicale lađe natovarene bogatstvom i vlašću". I ostale beleške, čiji su autori većinom i sami pisci, nekada su upućene izravno Milanu, kao neka vrsta unutrašnjeg dijaloga sa njim, neke evociraju brojne anegdote, najčešće kafanske, analiziraju neku Milišićevu pesmu ili putopis, ili čak snove u kojima im se javljao. U svakom slučaju, to su krajnje lična, zamišljena, bolna ili setna razmišljanja koja se iskrenom ljubavlju brane od patetike.
Miodrag Stanisavljević je svoje sećanje izrazio u vidu pesme, pitajući se šta bi bilo da je Milan ostao živ i doživeo sve što i ostali - "da peva o gađenju, da li bi umeo, da li bi mogao?"
Kao neobičan spoj buntovnosti i senzibilnosti, Milišić nije podnosio prizemnost ni naduvenost, a imao je snage i drskosti da postavi stvari na pravo mesto, ne brinući kome će se zameriti. Iako kasnije član Društva hrvatskih književnika i dramaturg dubrovačkog pozorišta, dubrovačka partijska birokratija ga je u više mahova proganjala zbog "podrivanja tekovina socijalizma", čak mu i sudila zbog članka "Život za slobodu", objavljenog 1982, u kom je masovno posleratno ubijanje civila optuženih za saradnju s okupatorom osudio kao nepravedan i besmislen čin. Njegova ogromna životna energija činila je da se i ljudi oko njega osećaju više živim. Sa korica knjige nas gleda poslednji portret Milišića, njegov mediteranski lik sa nečim dečačkim u sebi, "nasmejan na starinski način", kako kaže Mitko Mandžukov.
Na fotografiji iz mladih dana neobična i setna beleška - "Put je dug, a umor je u nama", možda napisana pred jednu od pesnikovih autostoperskih avantura.
Knjiga Hommage Milišiću, koju je likovno opremio pisac i slikar Mileta Prodanović, sadrži i brojne druge fotografije, naslovne strane časopisa i knjiga, zapise na omotima cigareta, rukopise pesama sa neumornim pesnikovim ispravkama.
Milišić je pored svojih pesničkih dela i putopisa sa jadranskih ostrva bio poznat i kao odličan prevodilac. U izdanju B92 se devedesetih godina pojavio Milišićev prevod pesama Roberta Frosta, a dok je živeo u Londonu sa svojom prvom ženom, Engleskinjom Meri Martin, zajedno su radili na prevodu Tolkinovog Hobita, koji je potom doživeo mnoga izdanja. U Londonu je, inače, delio stan sa Vladetom Jankovićem, u vreme dok je on radio kao saradnik tadašnje Jugoslovenske sekcije BBC-a. Sa istom prilježnošću Milan Milišić je vodio dečiju emisiju na Radio Beogradu, predavao na Njujorškom univerzitetu, radio kao taksista i kuvao svoju čuvenu supu, kada niko nije smeo da ga uznemirava. Pored nadimka Svaštojed, koji je dobio jer ga njegov istančan osećaj za hranu nije sprečavao da pojede sve što se stavi ispred njega, po rođenju svoja dva sina postaje i Tata Brada.
U teškim vremenima sakupljao je galebova jaja oko Dubrovnika, pravio džem od divljih pomorandži, a smokve sušio nanizane na venac između lovorovih listova i slao kao najlepši poklon prijateljima koji žive daleko od mora. Kada je imao novaca odlazio je na Pelješac u potrazi za dobrim vinom, maslinama i maslinovim uljem, a sa istim strpljenjem je obilazio pijace po Beogradu u potrazi za savršenim sastojcima za početak novog dana. Po svedočenju prijatelja, "u svemu je nalazio smisao koji je drugima od silnih naslaga rutine bila nedostupan."
Kako primećuje Ibrahim Hadžić, kao što je Lorka metafora španskog građanskog rata, Milan je metafora našeg građanskog rata. Na pitanje nekog zabrinutog prijatelja šta još radi na Stradunu kad se pucanje već najavljivalo, parafrazirajući Kavafija odgovorio je: "čekam da dođu varvari". Pesnikova žena Jelena kaže da je poslednjih dana svog života šetao psa, išao na kupanje i čitao Sartrove Beleške o ludoriji rata.
Čak i za čitaoca koji nije upoznat sa delom ovog pesnika, ova retka knjiga će sigurno biti zanimljiva kao potresno svedočanstvo o jednom vremenu i pokušaj suočavanja s njim. Da li je samo neobična koincidencija, ali istovremeno sa objavljivanjem knjige u Beogradu je otvorena i izložba Jelene Trpković u Likovnoj galeriji Kulturnog centra.

(autor texta je Tijana Spasic - izvinjavam se na duzini, ali ovaj covek je zasluzio i mnogo vise).

i posle se pitamo: sta smo mi to uradili da nas ovako kaznjavaju?
Trinidad Tobagović Trinidad Tobagović 13:07 19.02.2008

ovako

Ja se nikada sa tim ološem dubrovačkim pomiriti neću. A razlozi nemaju veze sa ratom. Moj razlog je vrlo prizeman: letos sam prošao hrvatsku obalu bukvalno celom dužinom, od Istre do buđavog Dubrovnika, sve sa odvezanim sigurnosinim pojasom. Bez namere da ulazim u raspravu o bezbednosti u saobraćaju, poenta je da me niko od Istre do graničnog prelaza na Debelom brijegu nije ni pogledao. A onda mi je đubre na graničnom prelazu izbilo iz džepa poslednje evre za plaćanje kazne. Ej, nisam bio vezan u automobili koji je stajao na graničnom prelazu. Pokušao da se vadim kako sam se odvezao da dohvatim dokumente- jok, "izvolite platiti kaznu". I to sa sve pakosnim izrazom lica. A mojoj tetki, koja živi u inostranstvu i inače obožava Dubrovnik, neki debil je pljunuo auto, jer je imala BG table. Žena nije mogla da se opasulji kako i zašto to, jer je i ona gledala strane vesti i skapirala da su oni mnogo fini i miroljubivi ljudi a mi divljaci.
A u to koliko je lep i divan grad, to isto neću da ulazim. De gustibus itd. Ima ljudi kojima je lepa i Podgorica.
dobronamjeran dobronamjeran 13:46 19.02.2008

Re: ovako

Ja se nikada sa tim ološem dubrovačkim pomiriti neću. A razlozi nemaju veze sa ratom. Moj razlog je vrlo prizeman: letos sam prošao hrvatsku obalu bukvalno celom dužinom, od Istre do buđavog Dubrovnika, sve sa odvezanim sigurnosinim pojasom.

Mene je policajac kaznio 50metara od kuce zato sto sam zaboravio upaliti svijetla a bilo je oko podneva. Prije svega treba sve to gledati kao cin pojedinca a ne kao obicaj. recimo u Ravnim kotarima situacija je jako losa i pitanje je kada ce se ponovno uspostaviti komunikacija izmedju dvaju etniciteta. No uzrok tome je u preventivnom genocidu po kojem su u Skabrnji poginuli preko 50 ljudi a staricu od preko 80 godina pregazili su tenkom. Put uspostavljanja povjerenja krajnje je mukotrpan i tezak.
Trinidad Tobagović Trinidad Tobagović 13:59 19.02.2008

Re: ovako

Da nisam bio u autu sa BG tablama sigurno me ne bi kaznio. Rekao sam da su moji razlozi prizemni. Verujem da su Dubrovčani divni ljudi kad nisu u kontaktu sa Srbima. Mada čuo sam letos da je kafa na Stradunu 5E (ako ne i više) Sa takvim cenama teško će ih neko upamtiti kao prijatne i gostoljubive.
Inače nemam zamerki na Hrvatsku. Bio sam u Istri, svi su bili super, niko me nije popreko pogledao, ljubazniji su bili nego u Crnoj Gori- a tamo letujem više od 20 godina i 3/4 sam Crnogorac. I u Slavoniji isto super ljubazni ljudi, u jednom restoranu su me čak pustili da koristim WC za dž.
I još da napomenem- kao klinac sam voleo da gledam "smogovce" i "poštanski sandučić".
dobronamjeran dobronamjeran 14:09 19.02.2008

Re: ovako

Rekao sam da su moji razlozi prizemni. Verujem da su Dubrovčani divni ljudi kad nisu u kontaktu sa Srbima.

dubrovcani vjerojatno jesu no tesko je u Splitu prezivjeti sa ZG tablicama.
Trinidad Tobagović Trinidad Tobagović 14:18 19.02.2008

Re: ovako

tesko je u Splitu prezivjeti sa ZG tablicama.


A i za to sam čuo. "2 Srbina, 3 partije" kaže jedna izreka. Izgleda da je i kod Vas isto. Znam i da se Istrani nešto mršte i traže kojekakve autonomije. Ma sve to isto...
dobronamjeran dobronamjeran 14:49 19.02.2008

Re: ovako

A i za to sam čuo. "2 Srbina, 3 partije" kaže jedna izreka. Izgleda da je i kod Vas isto.

Ovdje se radi cisto o sportskoj netrpeljivosti nesto poput navijaca zvijezde i partizana. Kod vas su grobari i cigani a kod nas purgeri i tovari to jest BBB i Torcida.
edi-va edi-va 20:25 19.02.2008

Re: ovako

Trinidad Tobagović
Ja se nikada sa tim ološem dubrovačkim pomiriti neću. A razlozi nemaju veze sa ratom. Moj razlog je vrlo prizeman: letos sam prošao hrvatsku obalu bukvalno celom dužinom, od Istre do buđavog Dubrovnika, sve sa odvezanim sigurnosinim pojasom. Bez namere da ulazim u raspravu o bezbednosti u saobraćaju, poenta je da me niko od Istre do graničnog prelaza na Debelom brijegu nije ni pogledao. A onda mi je đubre na graničnom prelazu izbilo iz džepa poslednje evre za plaćanje kazne. Ej, nisam bio vezan u automobili koji je stajao na graničnom prelazu. Pokušao da se vadim kako sam se odvezao da dohvatim dokumente- jok, "izvolite platiti kaznu". I to sa sve pakosnim izrazom lica. A mojoj tetki, koja živi u inostranstvu i inače obožava Dubrovnik, neki debil je pljunuo auto, jer je imala BG table. Žena nije mogla da se opasulji kako i zašto to, jer je i ona gledala strane vesti i skapirala da su oni mnogo fini i miroljubivi ljudi a mi divljaci.A u to koliko je lep i divan grad, to isto neću da ulazim. De gustibus itd. Ima ljudi kojima je lepa i Podgorica.


to ti se i u Srbiji moglo desiti, da naletish na gada pandura kome smeta npr., sto imash nemachke tablice, a josh vishe mu smeta sto automobil koji vozish mozze samo ceo svoj zivot da sanja.
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 13:11 19.02.2008

bas si sad nasao da pricas o pomirenju! :)

Budi razuman, make war, not love.

Galebar Galebar 15:12 19.02.2008

evo i ja da se javim

Malo kasnim sa javljanjem ali imam opravdane razloge - noga u gipsu...

Vjerujte mi da reagiram na svaki pomen moga rodnoga Grada (i na zgodne cice, zato i jesam galebar - što je i ujedno dubrovački izraz).

Prije svega mi nismo ikavci! To su otočani i Spliće, mi govorimo ijekavicom.
Često mijenjamo M u N - "Idem kući" se kaže "Iden doma" , pa onda :nisaN, misliN, ...

Ima tu puno lipig stvari , ali van nesmin kaza! - Ovo je dalmacija

A evo i slika sa Porporele 2007 avgust.



Ako Vas nešto još zanima slobodno pitajte.

Pozdrav
kuki kuki 15:53 19.02.2008

Dva grada, ista sudbina

"Posle rata svi cemo ziveti u Beogradu" - poznato obecanje proleterima sa poznatim posledicama po Beograd.

Slicnu sudbinu je doziveo Dubrovnik tokom poslednjeg rata. Magnet za ljude iz zaledja, sa hercegovackog krsa. Dva puta poharan.

Prvi put od Hercegovaca i Crnogoraca koji se deklarisu kao Hrvati, kada su na krilima nacionalizma politicki pokorili Dubrovnik, ustolicili vlast HDZ i naravno smestili svoje guzice na najvaznije polozaje.

Drugi put, od Hercegovaca i Crnogoraca koji se deklarisu kao Srbi/Crnogorci, kad su opet na krilima nacionalizma krenuli u pljacku.

I jedni i drugi su ujedinjeni u svojoj zavisti prema Dubrovniku i Dubrovcanima. Prema Gosparima za koje su svi oni bili samo Vlaji.

Ovi poslednji dodjose i prodjose i za njih me bas briga. Lupezi i lopovi koji svoja nedela nose na svojoj savesti. Njihov vakat je prosao i racun ce kad tad doci na naplatu. Oteto - prokleto.

Oni prvi su jos tamo. Guse Dubrovnik i u svojoj neotesanosti kvare sliku o divnom gradu i divnim ljudima. Sa takvima ste imali kontakt svi vi koji ste ovde izneli svoja losa iskustva.

Vremenom ce Dubrovnik pobediti. Kao sto je Begrad svojevremeno prevaspitao svoje proletere, tako ce i Dubrovnik uljuditi svoje Vlaje. Naravno, isti zadatak je ponovo i pred Beogradom.
kuki kuki 16:15 19.02.2008

Re: Dva grada, ista sudbina

Za dopunu evo i "medjunarodnog" primera. Ne znam koliko ste upoznati sa Amazing race? Takmicenje parova koji putuju po celom svetu, resavaju razne zadatke sa ciljem da sto pre savladaju odredjenu deonicu.

Jedna od etapa, ove godine, je bio i Dubrovnik. O vizuelnim lepotama necu trositi reci. Elem, posle izvrsenja zadatka u Staroj luci, gde su se takmicari dobro pokvasili, da bi zavrsili etapu morali su od Revelina da stignu na Srdj. Vodeci tim dolazi do taksi stanice ,rukama i nogama objasnjava gde treba da idu. Taman da udju u taksi, kad baja u belim soknama kaze: ne mozete u taksi! Zasto? Vlazna vam odeca!

Dzaba televizijske kamere, pretpostavljam i dubrovacki turisticki radnici iza njih. Baja je ostao uporan. Jedini put da se tako nesto dogodilo u trinaest ciklusa Amazing race. I ceo svet je to video.
milos33 milos33 17:06 19.02.2008

Milo Dj.

Ne znam da li je Milo odgovarao pred nekim sudom, ali ne vidim i zasto bi....


Uglavnom se Hrvatima i "ljepoj njihovoj" ulizuje i izvinja oko toga vec odavno (vrlo kvalitetno), i naravno optuzuje Srbiju....znate kako pesmica kaze:

"Sa Lovcena pesma klice, oprosti na Dubrovnice"........

kako ne klice nikakva pesma sa nekoga Velebita, i pita za oprostaj naroda iz Krajine.....
Emir Halilovic Emir Halilovic 17:13 19.02.2008

Ekavica

Ja jednu stvar ne razumem--sto se ti ljudi toliko potresaju oko ekavice i beogradskog naglaska? Ako je Milosevic i govorio ekavicom, beogradski naglasak nikad nije imao, ni on ni njegovi causi - o "cvvenom vojvodi" da i ne govorimo. Dubrovnik su rusili ijekavski-govoreci Crnogorci i Hercegovci. Na kraju krajeva, vi ste Srdjane pripadnik etnikuma koji u velikoj vecini nije ni luk jeo ni luk mirisao u poslednjem kolu Balkanskih igara bez granica, pa sto vas onda zigosase samo na osnovu naglaska?

I sam imam iskustva sa "sudjenjem po naglasku" i uistinu mi idu na nerve te bedastoce...

BTW ekavica im ide na nerve ali Ceca nikako...



dobronamjeran dobronamjeran 17:58 19.02.2008

Re: Ekavica

BTW ekavica im ide na nerve ali Ceca nikako..

Kod mene je suprotno. ekavica mi ne smeta ali me Ceca zivcira.
Emir Halilovic Emir Halilovic 12:34 20.02.2008

Re: Ekavica

dobronamjeran
BTW ekavica im ide na nerve ali Ceca nikako..

Kod mene je suprotno. ekavica mi ne smeta ali me Ceca zivcira.


Tako i treba :)

Ali moram reci da sam zbog ovih drugih cesto bio u iskusenju da predjem na neki drugi jezik, iako znam da bi srpski odlicno razumeli - stoga komentar.
Giant Giant 18:18 19.02.2008

Imao sam divnu prijateljicu u DU

zvala se Vesna Šeparović, prava dubrovčanka, iz poznate porodice sa Straduna,živela i plivala u Beogradu,nažalost nesretno završila pre par godina..i pored toga što je našla ljubav svog života Marka iz Rijeke....I danas mi ne izlazi iz glave naš telefonski razgovor '94 godine kada sam je pozao iz Peste...i tada mi je posve mirnim glasom pričala o tome kako je biti u Dubrovniku pod granatama...Počivaj u miru draga Veki i čuvaj tvoj rodni gradi!
dusanj92 dusanj92 22:08 22.09.2008

Sve su to Mlecici

Ovako, ja sam iz doba kada je pola Beograda letovalo u Dubrovniku a drugo pola u Rovinju. Da se mirim necu, jer nisam ni poceo svadju. U dobrovnik obecavam da cu da idem tek kada se u Ujedinjenim Nacijama bude zaviorila zastava Mletacke Republike ili Nezavisne Dalmacije.
Inace redovno letujem na Aruba i nemam nikome da se pravdam niti izvinjavam za dela koja nisam pocinio.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana