Autor: Rodoljub Šabić
Gužva oko već famoznih „elektronskih" ili „evropskih" ili ... novih zdravstvenih knjižica još traje, ne smiruje se. Naprotiv, moglo bi se reći da nažalost postaje sve „zanimljivija".
Budući da sam i sam, u izvesnoj meri bio učesnik ove „gužve" logično je da sam sa odgovarajućom pažnjom pratio sve argumente i „argumente" koji su iznošeni.
Na neke od njih tipa - „tzv. nezavisne institucije" zapravo rade na „destabilizaciji države i društva" zaista ne mislim da se vredi osvrtati. Ali, pre neki dan se u jednim dnevnim novinama pojavio „analitički tekst" koji je na račun Zaštitnika građana izneo optužbe koje bi, bar na prvi pogled, mogle delovati logičnije i smislenije. Te optužbe svode se zapravo na jedno - Zašto Zaštitnik građana nije reagovao kada je pre dve godine Vlada (kojom je predsedavao Mirko Cvetković) predložila zakon kojim je propisano izdavanje tzv. elektronskih zdravstvenih knjižica?
Znam šta je Zaštitnik građana na ovo odgovorio. Mislim da je odgovor i dobar i zanimlijv, neki delovi posebno, a budući da ga list kome je upućen (za sada) nije objavio, želim da delove njegove sadržine „podelim" sa kolegama na blogu.
Evo kako Zaštitnik građana objašnjava zašto „nije na vreme reagovao":
Prvo, predlog „spornog" zakona nije mu ni bio dostavljen na mišljenje. Vlada je predloge zakona Zaštitniku građana dostavljala vrlo selektivno. Zaštitnik je i formalno više puta tražio od Vlade da mu dostavlja sve predloge zakona, ali je dobio odgovor - „To nije predviđeno Poslovnikom Vlade". Javno je reagovao povodom takvog odgovora.
Sve ovo, razume se, mogu da potvrdim. I meni je kao Povereniku za informacije dobro poznato, i sam sam bio u vrlo sličnoj situaciji.
Drugo - Zaštitnik građana nije dužan da eventualno samoinicijativno ispituje sve predloge propisa ne bi li tako „na vreme" otkrio one koji su na štetu građana.Tako nešto sasvim sigurno nije obaveza ni jednog Ombudsmana na svetu. A i nezavisno od obaveze Zaštitnik građana je potpuno u pravu kad kaže da je tako nešto veoma limitirano objektivno raspoloživim kadrovskim resursima i da je broj saradnika koje bi uopšte mogao da angažuje u tu svrhu višestruko, neuporedivo manji od broja zaposlenih u pravnim službama pojedinih ministarstava, vladinom Sekretarijatu za zakonodavstvo, Komisiji za regulatornu reformu....
I sve ovo takođe, sa stanovišta slične situacije i sličnog iskustva, mogu da potvrdim.
Ali, treće i najbitnije je nešto što moram priznati do skora ni sam nisam znao. Nije znao ni Zaštitnik građana, ali je dobro što se potrudio da sazna, i on i javnost.
Dakle, sve i da je Vlada dostavila Zaštitniku građana na mišljenje predlog izmena Zakona, ili da ga je samoinicijativno „zapazio", Zaštitnik građana ne bi imao osnova da protestvuje. Više je nego zanimljivo - Zašto?
Naime, u zvaničnom obrazloženju Zakona ( i danas je na sreću dostupno) uvođenje tzv. elektronskih kartica za građane Srbije pravdano je potrebom da građani Srbije u zemljama EU mogu da ostvare prava iz zdravstvenog osiguranja, radi "povezivanja sistema zdravstvenog osiguranja u različitim zemljama", što se, prema evropskim propisima, može učiniti samo uz elektronsku karticu. Ta elektronska kartica u EU je, međutim, ustanovljena pod nazivom "Evropska kartica zdravstvenog osiguranja" i izričito je propisan njen izgled i sadržaj, a koriste je građani jedne zemlje članice EU kada privremeno borave u drugoj. Ona nije isto što i nacionalna zdravstvena legitimacija, koja se koristi u zemlji, mada su pojedine države, racionalno, dve strane jednog dokumenta iskoristili za te dve različite svrhe. Zaštitnik građana ne bi, uz obrazloženje kakvo je Vlada uz predlog zakona dala, imao osnova da osporava izdavanje Evropske kartice zdravstvenog osiguranja, jer u zemljama EU ona mora da bude na raspolaganju građanima, a Zaštitnik građana ne bi smeo da tvrdi da Srbija za 3 godine neće postati član EU.
A eto, još nije postala. Nezavisno od toga, odnosno upravo zato morali bi dobiti odgovore na neka pitanja.
Dakle, iako je obrazloženjem Zakona pravdano i traženo izdavanje Evropske kartice zdravstvenog osiguranja, u stvarnosti je štampano preko milion kartica koje formom i sadržajem uopšte ne odgovaraju Evropskoj zdravstvenoj kartici. Kartice koje su štampane, čak i da je Srbija postala član EU, naši građani ne bi mogli da koriste u svrhu koja je navedena u obrazloženju izmena Zakona!
Pa zato bi valjda imalo svrhe da umesto da sa „gužvom" nastavljamo potražimo dogovor na pitanje - Kako je tako nešto uopšte moguće?