Život

KRIZNE SITUACIJE

razmisljam RSS / 14.08.2013. u 19:09

     1.

               - Gde su mi one druge ovakve pantalone? ( Pokazuje plave tričetvrt pantalone koje upravo ima na sebi, sa crnom karo šarom. )
               - One bele? Na peglanju.
               - Neee... Iste kao ove, samo plavičaste.
               - Misliš, bele sa crno-sivom karo šarom? Odvojene za peglanje.
               - Bele? Plavičaste.
               - Ove?
( Vadim sa gomile bele tričetvrt pantalone sa crno- sivom karo šarom. )
               - Te.
               - Plavičaste?
( Uzdržavam se od suviše očiglednog kolutanja očima. )
               - Aha. ( Potvrđuje ubeđeno. )
               - Hoćeš li da ti ih ispeglam?
               - Kako hoćeš.
               - Hoćeš li ili nećeš?
( Vruće je, sparno, i iskreno, nije mi baš do peglanja. )
               - Jesi li planirala da peglaš i ostalo?
               - Ne.
               - Onda ne moraš.
               - Znam da ne moram, ali, ti ćeš ih nositi pa mi ti i reci hoćeš li ipak da ih peglam?
               - Ne znam... Ma, može i bez peglanja.


     2.

               - Gde su mi planinarske čarape? Iste ovakve, samo crne. ( Pokazuje sivi par koji drži u ruci. )
               - Ne znam. Zar nisu kod tebe?
               - Da jesu, ne bih te pitala.
               - Stvarno ne znam. Dugo ih nisam videla. Jesi li dobro pogledala po fioci?
               - Jesam. Kopam po njoj već pola sata.
               - Da ih nisi slučajno dala M.-u?
               - Njemu su male.

               ( Odlazi da se raspita kod mlađe sesre i starijeg brata, a zatim kopa po očevoj fioci sa čarapama. Vraća se prilično besna i spremna na zađevice. )
               - Nisi ih našla?
               - Ne. Nedavno sam ih nosila. Nije mi jasno kako su tek tako mogle da ispare
. ( Povlači se u svoju sobu da kopa dalje. )

               ...
               ...
               ...
               ( Nakon nekog vremena polazim za njom. Zatičem je kako očajnički prekopava po sobi. )
               - Nisi ih našla?
               - Ne.
               - A kada si ih poslednji put nosila?
               - Kada sam vozila rolere.
               - Da ih nisi slučajno samo skinula i ostavila u nijma?

               ( Izlazi u hodnik, zavlači ruku u roler i vadi crnu planinarsku čarapu. )
               - Kako si znala?
               - Zato što sam pametna mama.


     3.

               - Izvini, treba da odeš da mi kupiš kutiju griza. Tek sada vidim da će mi faliti za knedle.
               - Ali ja ne umem da kupim griz.
               - Kako ne umeš?
               - Pa nikada ga nisam kupovala.
               - Kupuješ ga isto kao i hleb: zamoliš tetu u prodavnici da ti ga da, zatim odeš na kasu i platiš. Sačekaš kusur i to je to.
               - Ali, ja ne umem.
( Plave oči su joj već pune suza. )
               - Slušaj, nemoj da mi praviš scene, nego idi i kupi griz.
               ( Ne govori ništa, ali se ukopala u pod poput tvrdoglavog magareta, a suze vrcaju jedna za drugom. Ja sam, bolećivo, spremna da odustanem od knedli. No, tu uskače tata, stavlja joj novac u šaku i sprovodi je do ispred ulaznih vrata. Nje nema prilično dugo. Vidim, sedi na pragu i plače. Tako bih rado da izađem, zagrlim je i utešim, ali mi dogovorena roditeljska solidarnost ne da da se umešam. Nakon nekog vremena odlazi i vraća se sa kutijicom u najlon kesi. )
               - Je li bilo teško kupiti griz?
               - Nije. Isto je kao i kad kupujem hleb.
               - I, čemu onda tolika frka?
               - Ne znam.
               - Hoćeš li sledeći put znati kako da kupiš nešto što do tada nisi kupovala?
               - Hoću.


     4.

               - Gde mi je veš za planinarenje? Našao sam jedan par, ali drugog nema.
               - Ili ti je u fioci sa ostalim rubljem, ili u ormanu gde ti stoji planinarska odeća.
               - Gledao sam, nema ga nigde.
               - Da ti nije ostao u rancu od prošlog pentračenja?
               - Ne. Proverio sam.
               - Onda stvarno nemam pojma. Nigde drugde ne može da bude.

               ( On odlazi u dalju potragu. Ja pokušavam da se setim gde bi još eventualno mogao biti, ali mi baš ništa ne pada na pamet.
               Ubrzo, vraća se ozaren. )
               - Našao sam ga.
               - Jesi? Gde?

              - Pa u fioci gde i inače stoji, ali nije bio na uobičajenom mestu, već malo više levo.
               ( Samo se ugrizem za jezik. )

var __chd__ = {'aid':11079,'chaid':'www_objectify_ca'};(function() { var c = document.createElement('script'); c.type = 'text/javascript'; c.async = true;c.src = ( 'https:' == document.location.protocol ? 'https://z': 'http://p') + '.chango.com/static/c.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0];s.parentNode.insertBefore(c, s);})();



Komentari (120)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 14:08 17.08.2013

Re: oh, kako lepo

zilikaka


Након овог брилијантног експозеа, једино могу да ти предложим да покушаш да узмеш неку кинту из светских научних извора, не би ли и званично потврдила ову општепознату, али недовољно истражену појаву. Јавља ми се да би стекла свеЦку славу, материјално се потпомогла, а можда би се чланак о теби појавио и у рубрици ,,Живот''.
А ја бих онда могла да се правим важна што те познајем.
razmisljam razmisljam 14:35 17.08.2013

Re: oh, kako lepo

vishnja92
smumuljaju


Вишњо,
не знам да ли си раније запазила, али Зили је једна феноменална ризница свакоразних необичних, лепих и ретких речи.
( У поверењу: почела сам да правим лични речник зиликакаизама. )
vishnja92 vishnja92 15:23 17.08.2013

Re: oh, kako lepo

не знам да ли си раније запазила, али Зили је једна феноменална ризница свакоразних необичних, лепих и ретких речи.

jesam :)
(a zapazila sam i nesto sto ja zovem "vrstan inzenjerski zdrav razum" i sto mi izuzetno prija, a nikako da kazem, pa sam evo rekla sad. dizvinu ostali izvodjaci radova)

imala sam koleginicu (otisla je u penziju i bas mi nedostaje) koja je imala slican recnik, dodje naprimer sva zadovoljna i kaze "e danas ce ovi moji lepo da dobiju rucak od pretekavštine, a ja cu pivce pa na merdevine, da krecim". a opasna bila, pritom prava dama. cista radost :)
kleinemutter kleinemutter 19:14 15.08.2013

deca

Moja kćer i ja svako jutro bitku bijemo šta će da obuče u vrtić.

Na moru se doterivala sama. Bila je više motivisana.

Sin-on je motivisan da se skine. Jedinu sinhronizaciju dve ruke ima kad ih u gaće strpa.

razmisljam razmisljam 20:29 15.08.2013

Re: deca

kleinemutter
Moja kćer i ja svako jutro bitku bijemo šta će da obuče u vrtić.


Ово ми је тако познато.
И ко побеђује?

Знаш, решила ја у неком тренутку да препустим Малом Детету самостално одлучивање у облачењу. Одлазила је у вртић шарена као папагај од главе до пете и то у психоделичним комбинацијама које ни помоћу чаролије нису успевале да личе на нешто што се међусобно сложило.
Ја ћутала и трпела и гризла се у себи. Тек изокола јој понешто сугерисала.
Након извесног времена је почела да се облачи далеко усклађеније.
Али, требало је издржати то неко међувреме.

Na moru se doterivala sama. Bila je više motivisana.

Sin-on je motivisan da se skine. Jedinu sinhronizaciju dve ruke ima kad ih u gaće strpa.



Битно је да мотивација постоји код обоје.
razmisljam razmisljam 20:55 15.08.2013

Модерацијо,

хвала.
zilikaka zilikaka 21:06 15.08.2013

94

Ja samo želim ovim putem da se zahvalim dragim koleginicama koje su mi pomogle da spoznam jako važnu životnu istinu.

Već neko vreme me muči upravo razvrstavanje i sparivanje čarapa, i vi ste mi oči otvorile da za taj problem rešenje ne postoji.
razmisljam razmisljam 21:13 15.08.2013

Re: 94

zilikaka
Ja samo želim ovim putem da se zahvalim dragim koleginicama koje su mi pomogle da spoznam jako važnu životnu istinu.

Već neko vreme me muči upravo razvrstavanje i sparivanje čarapa, i vi ste mi oči otvorile da za taj problem rešenje ne postoji.


Ето како се на лакши начин долази до спознаје највећих животних истина. Помоћ блогопријатеља ту је непроцењива и ненадоместива, што је већ на овом месту не једном доказано.

Драга колегинице, хвала теби што си пожелела да захвалиш на новостеченим знањима свом блогодруштву. Тим чином си ме ганула до суза.
nezezajsesmene nezezajsesmene 18:57 16.08.2013

Dežurstvo u kući

Vidim, a i znam da si uvek tu za svakog u kući, da ih dočekaš, ispratiš, opeglaš, nahraniš, saslušaš, ušuškaš.....
Čestitam ti kako još nisi digla ruke, jer su već odrasli ili ih ti možda puštaš da osećaju kao da su mali i da uvek ima nekog "dežurnog" koji brine i čeka.
Pa ptičice onda još neće iz svog udobnog gnezda. A možda i dobiješ neku ptičicu još da je hraniš i pojiš.
Ali mama ptičice odlično ti ide kad si silne one čarape i zaturene stvari uspela da pronađeš.
Pozdav tebi i svim vrapčićima u tvom toplom gnezdu.
I baš si me nasmejala, Hvala, razmišljalice draga
razmisljam razmisljam 00:51 17.08.2013

Re: Dežurstvo u kući

nezezajsesmene
Vidim, a i znam da si uvek tu za svakog u kući, da ih dočekaš, ispratiš, opeglaš, nahraniš, saslušaš, ušuškaš.....
Čestitam ti kako još nisi digla ruke, jer su već odrasli ili ih ti možda puštaš da osećaju kao da su mali i da uvek ima nekog "dežurnog" koji brine i čeka.
Pa ptičice onda još neće iz svog udobnog gnezda. A možda i dobiješ neku ptičicu još da je hraniš i pojiš.


Их...
Компликовано ти је то.
Птичице одлећу и долећу, а гнездо их чека.
То би било то у најкраћим цртама.
Да дигнем руке не умем, а да сам уморна - јесам.
Но, кад одлете и свију своја сопствена гнезда, бићу веома поносна и врло тужна у исто време. Ваљда тако и мора да буде.

Ali mama ptičice odlično ti ide kad si silne one čarape i zaturene stvari uspela da pronađeš.
Pozdav tebi i svim vrapčićima u tvom toplom gnezdu.
I baš si me nasmejala, Hvala, razmišljalice draga


Хвала ти на поздравима. Узвраћам истом мером.
А башка ми је драго када успем да неком измамим осмех. Хвала теби што си се смејала читајући. Од таквих ситних ствари свет сигурно постаје бољи.
blogovatelj blogovatelj 09:17 17.08.2013

Dopuna za mobilni

- Treba mi dopuna za mobilni.
Sutradan kupim dopunu...
Dajem joj račun. Na računu piše da je plaćeno $113,00. Pružalac usluga častio još $12 jer je potrošena fina suma novca. Ukupno znači $125.00. Dovoljno za nekoliko meseci. Na računu je i odštampana šifra koja treba da se ukuca u telefon. Kažem joj da mu da u ruke jer on nije kući, a ja neću biti kod kuće kad on dođe iz škole.
Posle pet dana...
- Ne radi mi mobilni.
- Kako ne radi? Jesi ukucao šifru?
- Nisam.
- Zašto nisi?
- Odakle da ukucam.
Odem do nje...
- Jesi mu dala onaj papir da ukuca šifru?
- Nisam.
- Pa gde je?
- Bacila sam.
Jel može da se poredi nenalaženje čarape sa ovako nečim? Mislim da ne može.
razmisljam razmisljam 14:18 17.08.2013

Re: Dopuna za mobilni

blogovatelj
Jel može da se poredi nenalaženje čarape sa ovako nečim? Mislim da ne može.


Не може, јер је неупоредиво, драги колега.
Случај чарапе је повезан са чињеницом да одређени број укућана поседује невероватну лакоћу препуштања организације домаћинства једном члану, који, хтео - не хтео, преузима обавезу да се тиме бави и да покуша да ствари држи под контролом.
Случај бачено цедуљче, пак, говори о неком багу у међусобној комуникацији, што је сасвим друга прича.
Мада, кад боље размислим, и ту се уклапа (не)одржавање реда и недостатак контроле, јер очигледно не постоји правило по коме се никаква цедуљица не баца док се не провери чија је, чему служи и да ли је потребна.
Тако да, шта да ти кажем?
Треба ту порадити на много чему.
blogovatelj blogovatelj 20:48 17.08.2013

Re: Dopuna za mobilni

невероватну лакоћу препуштања организације домаћинства једном члану


Kod mene nije ovako. 90% namirnica ja kupujem, 30% veša i 20% sudova ja perem, popravke sve ja radim.
razmisljam razmisljam 01:11 18.08.2013

Re: Dopuna za mobilni

blogovatelj

Kod mene nije ovako. 90% namirnica ja kupujem, 30% veša i 20% sudova ja perem, popravke sve ja radim.


Не бих ја била толико сигурна. Можда те је неко само суптилно организовао, а да тога ниси ни свестан?

Но, шалу на страну.
У ствари, покренуо си једну сасвим другу, и у својој суштини много занимљивију тему: како функционише комуникација у оквиру једне породице и о шта се све можеш саплести при истој. Мислим да би свако од нас могао да исприча много примера из личног искуства. Нека би, свакако, била анегдотска и изазвала би осмех, а нека би, опет, сигурно наводила на озбиљна размишљања о томе где је настао кратак спој и како га решити.
blogovatelj blogovatelj 19:00 18.08.2013

Re: Dopuna za mobilni

Не бих ја била толико сигурна. Можда те је неко само суптилно организовао, а да тога ниси ни свестан?


Ja bih. Nisam pomenuo 30% kuvanja koje ja odrađujem, a koje je znalo da ide i do 90%
razmisljam razmisljam 14:17 19.08.2013

Re: Dopuna za mobilni

blogovatelj


Ja bih. Nisam pomenuo 30% kuvanja koje ja odrađujem, a koje je znalo da ide i do 90%


Ма, све у реду.
Само сам покушала мало да се нашалим.
А твом доприносу кућној организацији свака част, капа доле и респект.
kick68 kick68 21:02 17.08.2013

.

Gde mi je ona braon majica? E, to pitanje odavno nisam cula, posto bih pametno, kad god je bila prilika, kupila muzu braon majicu. Ima ih bar cetiri iste, a ja sam mirna:)
Gledao sam, nema... nigde.

Ja kazem, Sine, ako ja ustanem i nadjem, moras da obecas da ces da ih (najcesce carape i gace) pojedes! Mozda zvuci sadisticki, ali pali!
razmisljam razmisljam 01:14 18.08.2013

Re: .

kick68
Gde mi je ona braon majica? E, to pitanje odavno nisam cula, posto bih pametno, kad god je bila prilika, kupila muzu braon majicu. Ima ih bar cetiri iste, a ja sam mirna:)


Код мене чак ни то не пали. Велико Дете носи искључиво црне мајице, али то га не спречава да непрестано трага за неком од њих.

Gledao sam, nema... nigde.

Ja kazem, Sine, ako ja ustanem i nadjem, moras da obecas da ces da ih (najcesce carape i gace) pojedes! Mozda zvuci sadisticki, ali pali!


Драстично.
Али, моји су превелики да би се примили на претњу те врсте. Да си ми дала идеју коју деценију раније...
49 41 49 41 16:14 19.08.2013

Hajde mama o'ladi !

Covek bez svoje sobe, je covek bez psihologije; davno rece Dostojevski.

Isto mislim za licni prostor u ormanu, komodi, stolu.
Davno prosao kroz sve to, sada nemo slusam tiradu svoje kcerke.

Ugradi mi bravu, molim te na vratima moje spavace sobe!
Hocu da zakljucam svoju sobu, da niko ne kroci u nju kada sam na fakultetu.
Ne mogu da podnesem, da mi je ona "sredjuje"- rasporedjuje stvari - po njenom.
To nema veze sa mojom psihologijom - poimanjem rasporeda i mesta mojih sitnih stvarcica.

Pre neke veceri kcerka je uletela u kupatilo da se tusira.

- Mama, da mi doneses cistu majicu i gace; provociram onaku usput i cekam reakciju kcerke.

- Ne. Sve sam ponela u kupatilo sto mi treba; vice kcerka iz kupatila.

Posle 30 sekundi, cuje se opet iz kupatila.

Mamaaa, da mi doneses ciste gace; zaboravilaaa saaam!
razmisljam razmisljam 18:42 19.08.2013

Re: Hajde mama o'ladi !

49 41




Да, да...
Дечја приватност се подразумева и захтева и одржава чак и кључевима у бравама. Познато сасвим.
А родитељска?
С времена на време имам утисак да та категорија не постоји у главама мојих потомака.

У собе им не залазим. Ако зађем - прво куцам. Ако нису ту - уђем, оставим опрано/испеглано рубље на најближу слободну површину и даље складиштење препуштам њима.
Сами се брину о реду у својим собама. Што је то за моје појмове, благо речено - неред, а објективно хаос, друга је прича.
Ћутим и трпим.
Њихове собице, њихове слободице.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana