Gost autor| Literatura| Zabava

Rat za Nair ili dopuna Gvozdene knjige I/1

mlekac RSS / 17.08.2013. u 01:12

Gost: Anonimni_autor

Mislim, već i vrapci na grani znaju da je Anonimni, u stvari, moj dragi Žmu, koji je, evo, napisao neku vrstu prequila "Vilinskoj sagi". Pa eto, dok ne nađem vremena da se pozabavim sopstvenim beleškama i pisanijama, kačim malo njegovih.

Dakle, kako je i zašto došlo do saveza između Džilova i vilenjaka i zašto je I.M.I.R krenuo ka Teri...  

Kao i ranije, idemo polako, deo po deo...  

 

NEVOLJE NA LEDENOM MOSTU 

planet-with-rings-wallpaper-wallwuzz-hd-wallpaper-14994.jpgU jednoj od bezbroj kula koje su se izdizale nad prelepim vodenim vrtovima Bororovog dvorskog kompleksa u Zaparu sedeo je Geltazar Gator, car Evelona i zaštitnik svih elfima naseljenih oblasti koje su se nakupile tokom skoro dve hiljade godina kosmičke ekspanzije njihovog rodne planete.

Iako imperator nije bio star elf, po računanju te dugovečne rase, poslednjih nekoliko decenija već je počeo da pokazuje znake umora od politike i zatvaranja u kolotečinu svog luksuznog života, što je u njihovoj dugoj istoriji karakterisalo isključivo vrlo vremešne vladare. To, u novonastaloj kriznoj situaciji, nikako nije bilo dobro za njegove podanike u svemirskom rasejanju, a Araksa mi, ni za one koji svoja tiha stopala nikada nisu ni odvojili od rodne grude.

Sama činjenica da je gospodar svih elfa izaslanika samostalnih lovaca na plemenite metale i retke minerale primao u svom predimenzijoniranom radnom kabinetu, takozvanoj "dvorani od malahtita", umesto na svom čuvenom smaragdnom tronu, govorila je da nije baš shvatio svu ozbiljnost ove iznenadne posete. Zapravo, sedeći usred zelene kitnjaste radne sobe sa dugim redovima impozatnih srebrnih lustera, okačenih na kolonade masivnih izrezbarenih stubova, on je bio zadubljen u svoje elegične spise o laganom propadanju velikog carstva, koje, inače, niko osim njega nije primećivao. Tada mu u dvoranu umaršira Renn i vojnički ga pozdravi odsečnim pokretom ruke.

Geltazar je prvo pogleda preko volje, a kada shvati o kome se radi razvuče lice u širok osmeh, pa upita:
- Opet problemi na onom tvom Ledenom mostu, draga? -
- O, najveći od svih elfa, peti nasledeniče Bororovog i Zirinog smaragdnog trona, vlasniče Tir- Nan-Oga po nasleđu i nepobedivi zmaju čija snažna krila štite čitav ovaj svet, dozvoli da ti se obrati ona koja je tek bedni crv koji gmiže u tvojoj blagotvornoj senci! - nastupi izaslanica koristeći protokolarno obraćanje kakvim su se visoki plemići Ziranga obraćali nasledenicima smaragdnog trona još od vremena kada je u njihovoj pobuni prva carica trećeg carstva izgubila život, a njen silni suprug odustao od osvete pošto su mu glavnog kolovođu sami pobunjenici bacili pred noge. Možda je ovaj protokolarni uvod delovao nepotrebno i smešno sada, posle pet hiljada godina, ali nijedan ziranski plemić koji drži do sebe ne bi se obratio drugačije onima u čijim venama teče Zirina plemenita krv. Posle ove opsežne, ceremonijalne najave, Renn skoro groteskno brzo pređe na uobičajeni užurbani govor - Nisu to više problemi! To je masakr! Preko dve stotine porodica i malih komuna slobodnih lovaca u pojasu oko Naira pobijene su u zadnjih osamnaest sati. To je, po mojoj slobodnoj proceni, više od hiljadu i po elfa... Opet trokraki brodovi... !-
Na to imperator zvučno uzdahnu i tresnu svoje spise o masivni sto od žada sa stranicama prekrivenim izuvijanim reljafima koji su prikazivali zmajeve u borbi :
- Trokraki brodovi kažeš? Pa zar ih nismo prošle godine potpuno upropastili? Niko od njih se nije vratio posle napada na naše teritorije. Moj najstariji sin, princ Gelin, dao je život za tu veličanstvenu pobedu! Izgleda da ti bezimeni stvorovi nisu naučili lekciju? - ovoga puta u njegovom glasu se osećao bes.
- Pa sada... Kako se uzme... U bici kod Dvergara oni su izgubili tri hiljade borbenih brodova, a mi sedam, od deset hiljada koliko smo ih na njih poslali. To baš i nije neka veličanstvena pobeda? - usudi se da primeti plemenita predstavnica populacije slobodnih lovaca.
- Pobeda je pobeda, ma koliko skupo plaćena bila. Ti prokletnici baš ne odustaju. Da li je neko konačno utvrdio odakle dolaze? - prosto frknu vladar Evelona.
- Niko to ne zna. Oni se jednostavno odnekud pojave i počnu surovo da kasape sve koji im se na putu nađu. Pri tom se nikada ne povlače, niti odustaju, bez obzira na sopstvene gubitke. Uvek se bore do posledenjeg. Doduše, ovog puta došli su u mnogo manjem broju sa ciljem koji su i ostvarili. Uništili su veliku zvezdanu peć za topljenje ruda koju smo postavili u blizini Ledenog mosta. - odgovori mu izaslanica neveselo.
Šef careve sigurnosti, Nazz, koji je u isto vreme bio neka vrsta sekretara i savetnika a koji je, do tada, pratio ovu diskusiju ne pomičući se od svog radnog stola, priđe bliže Renn pa reče:
- Naši obaveštajci su prikupili neke informacije, imperatore. Tih novih šest stotina brodova sada su udarili iz pravca džilovskih kolonija gde sve gori. Oni su, izgleda, ono što je preteklo posle ratnih operacija tamo. -
- Džilovi?! Znao sam da će te agresivne budale probuditi neko zlo koje spava u svemirskim dubinama. Ali, čekaj, zato su se ti trokraki brodovi, ustremili na nas umesto da dovrše posao sa njima? Zar njih vodi samoubilački instinkt, a ne logika? - začudi se Geltazar.
- Pa, po našim saznanjima stvari ne stoje baš tako jednostavno. Prvo, ta rasa ima svoje ime. Džilovi ih sa prezirom zovu Ogo-Kriptori, zato što žive u kapsulama koje zapravo nikada ne napuštaju. Sve njihove potrebe zadovoljavaju mašine koje ih služe. U stvari, oni udobno leškare na nekom od svojih mehanizovanih svetova dok mi ginemo ovde tukući se sa njihovim letelicama. - nastavi njegov savetnik.
- Šta? Mi krvarimo tukući se sa njihovim robotima?! - car Evelona naglo podiže glas, a onda ga spusti, dodavši rezignirano - U stvari, ni to nije loše. Ako su dozvolili mašinama da ratuju umesto njih, a uz to su ih učinili samodovoljnim, samo je pitanje dana kada će se one okrenuti protiv svojih tvoraca... -
- Ne! Ni to nije baš tako, gospodaru... Mi se ne borimo protiv robota nego protiv borbenih letilica sa daljinskim upravljanjem. Ako smo dobro razumeli, poseduju nekakvu tehnologiju koja im omogućuje da u stotom deliću sekunde prenesu informaciju sa kraja na kraj univerzuma. - promuca Nazz.
- Nemoguće! Nijedna poznata čestica ne može da se kreće tom brzinom. Mora da je po sredi neki drugi trik. Da li ste dobro proverili tu informaciju? - progunđa Geltazar ustajući od svog stola ukrašenog beskrajnim reljefima isprepletanih zmajeva.
- Mislim da je ključna reč u toj pretpostavci „čestica" i to ona koja je potpuno nepoznata. Dakle, oni poseduju neku tehnologiju koja nije nama poznata. U stvari nisam baš siguran da je u pitanju čestica. Možda je Ogo-kriptorska nauka izmislila nekakav sasvim drugačiji pristup komunikaciji... -
- Ne pravi se previše pametan. Da bi se prenela bilo kakva poruka mora da postoji neki materijalni prenosnik... i tačka! - glas imperatora svih Elfa zvučao je sada kao ljutito mumlanje ranjene ale.
- To kaže naša nauka... Setite se, gospodaru, kako su pre samo osam hiljada godina naučnici smatrali da ništa teže od vazduha ne može da leti. Džilovi se kunu da su trokraki brodovi navođeni sa planeta udaljenih po nekoliko hiljada svetlosnih godina. - oprezno izusti carev pomoćnik.
- Džilovi!? - Gotovo u glas povikaše Renn i Geltazar. Na žalost, u njihovim glasovima osećala se i identična količina gnušanja.
- Znam! Znam! Ali kakvi god bili naši odnosi... Obaveštajne službe nikada nisu prekinule svoje kontakte. To se uvek pokaže dobro, naročito u situaciji poput ove, kada se pojavio moćan zajednički neprijatelj. - branio se Nazz.
- Ja tim surovim orijašima ni jednu jedinu reč ne verujem. U njihovom osnovnom vaspitanju postoji pravilo da ih ni reč, ni zakletva, ako nije data drugom pripadniku njihove rase, jednostavno ne obavezuje. To uče od kada prohodaju. Zato sa pravom sumnjam da su vam njihovi obaveštajci dali prave informacije. U naboljem slučaju, učinili su to vrlo selektivno, ostavljajući one zaista vredne samo za sebe. - pokaza imperator Evelona svoju zavidnu količinu političkog znanja i mudrosti.
- Tu ste potpuno u pravu, gospodaru. Ali, ni mi nismo naivni. Sačuvali smo neka ključna otkrića za sebe. - carev sekretar se prosto šepurio od ponosa.
- Kao, na primer..? -
- Odmah ću vam pokazati, vaše veličanstvo! - Na njegov znak rukom počasna straža otvori oba krila velikih vrata a u malahitnu dvoranu uplovi jedna masivna, lebdeća platforma, od onih prostih koje su se koristile za dopremanje velikih tereta na građevine. Na njenom sjajnom, iridijumskom, tovarnom delu nalazio se stakleni valjak, ne veći od čaše.
Car svih elfa prasnu u smeh:
- E, znam da vi obaveštajci proučavate psihološke trikove kako da naglasite vrednost nečega, ali da niste ovog puta malo preterali? Zar nisi to mogao da mi doneseš u ruci? -
- Šalite se, gospodaru...? Pa ta stvarčica ima trideset četiri tone! - samozadovoljno će Nazz.
- Pa šta je to, tako ti svetlosti Araksa? - prenu se Geltazar.
- Ogo-kriptorska baterija. Ova sadrži energiju koja bi bila dovoljna da napaja čitav Evelon u naredne četiri godine. Ovo sam vam pokazao samo da bi ste razumeli sa kakvom naprednom tehnologiom se ovog puta sukobljavamo. - odgovori mu sekretar još uvek pun sebe.
- Verovatno ne smem ni da pitam kako ste došli do nje? Sigurno vam je ti Ogo-Kriptori nisu poklonili! - umeša se Renn.
- Imam i ja nešto da pitam: Pa za vam nije palo na pamet, alini mozgovi, da ta stvar koja nosi toliku silu u sebi može da eksplodira usred prestonice Evelonske imperije i obezglavi naše vojne snage bar na neko vreme? Ne samo carska porodica nego i mega-galaktički generalštab i sve najvažnije institucije naše planete smeštene su u Zaparu. Da nikada više nisi uneo na moj dvor tako nešto opasno! - zareža Geltazar podbočivši se pri tom poput seljanke koja se svađa na pijaci, što je delovalo prilično smešno s obzirom na njegove godine i status.
- Nemojte se brinuti, gospodaru. Ova baterija je savršeno bezbedna. Ni uništenje trokrakog broda joj ne može ništa, a energiju ispušta samo na sopstveni otvor i to ako se u njega utakne priključak posebnog oblika napravljen od specijalnih materijala. I dete bi sa njom moglo da rukuje. - Smirivao ga je sekretar dok je ovaj sa nepoverenjem zagledao u snežno belu unutrašnjost staklenog valjka. Ako je to uopšte bilo staklo?
- Verovatno su Digli napravili ovaj njen providan oklop, čim može da izdrži toliku težinu. Samo u svemu tome nešto mi nije jasno? Ako su svi trokraki brodovi bili opremljeni tako moćnim izvorima energije zašto prošli put, kada su bili došli u tolikom broju, nisu koristili neka moćnija i razornija oružja? Tukli su se tehnologiom koja nam je bliska. - i dalje se mešala plemenita nasledenica gospodara Ziranga.
- Izgleda... da imaju neki suptilan osećaj za fer-plej. - neveselo procedi careva desna ruka.
- Kakva poštena igra, ako mi ginemo a oni se baškare na udobnim ležajevima i bore se sa nama sve uz piće i grickalice? - još uvek se ljutio car.
- Pa, postoji jedna teorija... Neki naši naučnici misle da oni to rade isključivo iz zabave. Međutim, njihove borbene flote zapravo ne raspolažu tolikom energiom. Izgleda da jedna baterija opslužuje tri stotine njihovih brodova. Ali, to je samo teorija... postavljena zato što smo posle napada na pojas oko ledenog mosta naišli na dva trokraka broda malo sakrivena iza jednog satelita veličine samog Evelona. Besni zbog gubitaka koje su nam naneli odmah smo ih uništili... i gle čuda, oni su posedovali te baterije. Izgleda da oni energiju koju poseduju nekako prenose na borbene brodove koji su u akciji. Kako, to opet nismo saznali. Nažalost, mi u ovom ratu pipamo u mraku. - prosto se izvinjavajo sekretar.
- Dakle, da bi smo im se ravnopravno suprostavili mi tek treba da dostignemo tehnologiju kojom oni trenutno vladaju! - reče Gator, ponovo zvučno uzdahnu, pa bez reči išeta na terasu kule. Koliko god to bilo neceremonijalno, bio mu je potreban predah. Morao je malo da razbistri glavu. Ovoliko nepovoljnih informacija omelo bi i mnogo britkiji um.
Izaslanica slobodnih lovaca ostade nekoliko trenutaka nemo se gledajući sa njegovim sekretarom, a zatim požuri za najmoćnijim elfom na svetu.
Iznad šume ljubičastog drveća, čije su se grane talasale na toplom vetru, Geltazar se naslonio na umetnički izuvijan zlatasti metal ograde dok je odsutno posmatrao čuvene vodene vrtove svoje rezidencije. Dole, u plitkoj vodi koja im je dosezala do polovine butina, tri nage trigerke* sadile su krupne vodene cvetove čija je boja od žute, preko plameno narandžaste, u sredini cvasti išla ka jarkocrvenoj. Na žalost, to ukrasno bilje cvetalo je samo dve nedelje pa su ga pripadnice te elfima srodne rase morale ručno menjati kako bi održale lepotu prelepih vodenih vrtova. Doduše, naučnici carstva verovatno su mogli da pronađu mašine koje bi taj posao obavljale umesto preplanulih lepotica, ali niko se u istoriji nije ozbiljno pozabavio tim problemom. Sam Geltazar smatrao je da su one lepši ukras njegovih vrtova od svog raznobojnog bilja koje su redovno sadile i održavale.
Posle nekoliko minuta Renn se usudi da prekine imperatorovu meditaciju uz pesmu sitnih valuzijskih vodozemaca:
- Gospodaru, znam kako se osećate posle saznanja da je princ Gelin pao zabavljajući Ogo-Kriptore. I ja sam izgubila mnoge voljene u ovom najnovijem ratu. Polovina modula u kome je živela moja mala komuna bila je uništena u prvom napadu trokrakih brodova na pojas oko Ledenog mosta. Baš smo se veselili jer smo ulovili jedan manji asteroid od čiste platine kada su ti prokletnici iskočili iz hipersvemira i obrušili se na nas. Samo nas je sedmoro od dvadeset i pet preživelo prvi udar. Na svu sreću, zatekli smo se u našem velikom kupatilu koje smo, osim za higijenu koristili i za ono što deca na zabavi ne bi trebalo da vide, a ono se prilikom eksplozije automatski zatvorilo pa bilo je odbačeno daleko od modula... Tada sam bila srećna jer smo ja i moja ljubav preživeli, iako smo izgubili puno dragih osoba... Ali, ove godine, iako smo imali signal da nam se približava neprijateljska flota iz hipersvemira... prošla sam još gore... -
Na tom mestu Ziranska plemkinja ućuta, a imperator je prijateljski utešno zagrli i reče:
- Svi smo mi doživeli mnogo bola u ovom besmislenom ratu. Evelon je izgubio prvog princa nasledenika, kolonija na Ferosu četiri, koja je imala sto četrdeset hiljada elfa, potpuno je uništena, a gubici naše borbene flote se broje u desetinama hiljada. Moramo pronaći način da ovim novim protivnicima dostojno uzvratimo. -
- Nikakva nas hrabrost neće lako dovesti do pobede, - nastavi Renn nešto izmenjenom bojom glasa - Moja La povela je naše eskadrile slobodnih lovaca na trokrake brodove još pre nego što su nam u pomoć stigle dežurne flote carstva. Preživeli pričaju da je uništila tri neprijateljska broda pre nego je njen borbeni aparat nestao u plamenu! Ali, to je izuzetak. Opet smo, i pored pomoći evelonske zvezdane flote, imali teške gubitke. Izgubili smo više od dve letilice na svaku njihovu, a oni se bore do kraja. Ako je tačna ta teorija da se samo borimo sa teledirigovanim aparatima, onda je ovo stvarno zabrinjavajuća situacija. -
- Čula si isto što i ja. Obaveštajci tvrde da su naša slavna bojna polja u stvari samo igralište za te proklete Ogo-Kriptore... Nego, toliko se godina poznajemo, a nisam znao da si se zavetovala ženskoj izabranici. - imperator je promenio temu kako bi dobio više vremena za razmišljanje.
- Nisam živela sa ženom! - Plemenita Ziranka je zazvučala gotovo uvređeno. - Moja pokojna La Veks Kreog bila je jedna od „savršenih"! Imam i potomstvo sa njom. -
- Ah, kako sam mogao da budem tako glup! Kratko ime i prezime izabranika u kom god da je rodu, jasno mi je govorilo šta je „ona". Uzela ga je po starom imenu Ziranga. On se zvao Kreogar pre smrti rodonačelnice naše dinastije... - prisećao se Geltazar češkajući svoju raskošnu bradu.
- Prirodno je da se uradi tako. „Savršeni" nemaju svoja prezimena. Kako bi ih imali kada su mešanci dve rase? -
Gator ponovo uzdahnu i vrati pogled na svoje vrtove. Postojanje „savršenih" carstvo je ignorisalo smatrajući ih običnim elfima. Nikada nisu izdvojeni kao posebna rasa iako su nastali mešanjem Evelonaca, pretežno slobodnih lovaca koji su i onako stalno kršili sve tabue, sa rasom humanoidnih hermafrodita sa ledene planete Ragosa, u blizini Naira. Izgledali su kao savršeno lepe elfkinje, ili bolje reći Trigerke, jer su bile nešto robusnije mada veoma ženstvene građe, ali jedan detalj ih je razlikovao od pripadnica te dve srodne rase. Na samom vrhu otvora vagine, verovatno umesto klitorisa, kod njih je bio razvijen sasvim funkcionalan muški ud. Muške polne ćelije bile su im smeštene u stomaku, odmah ispod ženskih, pa su tako i oni bili hermafroditi kao i grana njihovih predaka sa Ragosa. Velikodušni kakvi jesu, elfi su ih prihvatali kao svoje i dali im sva prava i obaveze koje su i sami imali. To je bilo kao da se među njima pojavio i taj treći rod. Činjenica da su sa evelonskim muškarcima i ženama davali sasvim normalno potomstvo navela je naučnike imperije da potpuno zanemare njihovu specifičnost smatrajući da će se ta populacija utopiti u tri i po milijarde elfa. Ali, na samom pojasu oko ogromnog prstenja džinovske mrtve planete Nair, gde su i nastali, situacija je bila sasvim drugačija. Pošto su slobodni lovci, živeći u skučenom prenaseljenom prostoru, aktivirali prirodno skretanje polnog instinkta kao odgovor na prenatrpanost, „savršeni" su bili veoma cenjeni u njihovim malim komunama. Tu su, pareći se međusobno, dobijali nove generacije hermafrodita. I ta populacija je rasla. Već ih je bilo trista hiljada na pet miliona slobodnih lovaca. U svakoj drugoj imperiji bi to verovatno postao problem ali, Gatori su pristajali da budu pokrovitelji svima onima koji su sebe smatrali elfima.
Sam Geltazar do ovog trenutka nikada nije razmišljao o njima. Oni su, ili one su, jer su sebe oslovljavale isključivo u ženskom rodu, za njega bile interesantna specifičnost negde tamo daleko, u svemiru, kao i elfkinje sa više pari dojki rođene u kolonijama oko Sirkonskoske civilizacije.
Ni sada nije mogao da razmišlja o njima, jer je morao doneti odluku od koje je zavisila budućnost carstva. On se okrenu ka sekretaru pa reče:
- Moramo napasti njihove matične planete, ako mislimo da ih uplašimo. Da malo i oni osete ukus krvi u ustima i žalost za poginulima. Za koliko bi naša zvezdana flota mogla da stigne do njihovog sazvežđa? -
- Pa da vas ne lažem gospodaru... pri našoj sadašnjoj maksimalnoj brzini, koja je devet puta brža od svetlosti... Za pet stotina godina, otprilike... - opet promuca njegova desna ruka.
- Uh, pa oni će zaboraviti i da postojimo dok mi stignemo tamo. Možda nam je to prilika za taktičko iznenađenje? - bio je ironičan gospodar evelonske imperije.
- Ne verujem u to. Nismo mi jedini protivnici sa kojima se oni sukobljavaju po univerzumu. Njihov zvezdani sistem je verovatno nabolje branjeno mesto u svemiru. - Najozbiljnije odgovori sekretar koji nije baš najbolje shvatao humor svoga vladara.
Imperator se nemoćno uhvati za glavu po povika:
- Šuplji alin mozgu, zar ne shvataš ironiju? Pitam te samo kako to da oni tako lako stižu do nas? Niko me neće ubediti da su ovu seriju napada pokrenuli pre pet stotina godina kada još nije bilo ni naznake od kolonije oko Ledenog mosta, a nekmoli peći za preradu rude u orbiti oko Naira? -
- Pa ne znam, možda se kreću brže od nas po hipersvemiru? - slegnu ramenima sekretar.
- Ma ima tu nešto čega se mi nismo dosetili, - zagunđa car i vrati se u svoj kabinet. Prišao je Ogo-Kriptorskoj bateriji i počeo da obilazi oko nje zagledajući je.
- Da li ste ispitali šta je ta bela materija u ovom valjku? - upita on sumorno.
- Kako, kada ne možemo da je otvorimo? I najučenije glave vašeg carstva su potpuno nemoćne pred tim problemom! - zavapi njegov najodaniji saradnik.
- A, zašto morate da je otvorite? Površina ove baterije je potpuno prozirna. Uzmite neko od onih svojih elektronskih uvećala i pogledajte strukturu čestica u njoj! - reče Geltazar lupkajući prstom po staklastom materijalu valjka.
- Ali, naši hipermikroskopi nisu prilagođeni za gledanje kroz drugu materiju - napomenu sekretar.
- Pa prilagodite ih! I još nešto. Ovo mora da je diglonske izrade. Što znači da oni sigurno znaju za koga rade tu baterijsku oplatu. Neka obaveštajci smesta doznaju sve o našim protivnicima, po bilo koju cenu. Digli su lakomi na novac, a vama je račun za tu operaciju neograničen. - brundao je imperator.
- Ali, možda neće želeti da ugroze posao otkrivajući identitet tako dobrih mušterija? - oprezno mu odgovori njegov pomoćnik.
- A šta si ti mislio da uradiš? Da uzmeš novac i ušetaš u glavnu izvoznu kompaniju diglonskog saveza?... Nađite nekog nevažnog i poročnog službenika koji zbog prirode posla ima pristup informacijama. Zar ja moram da vas učim vašem poslu? - povisi glas Gator.
Sekretar je nekoliko trenutaka stajao šireći ruke, a onda prosto pobeže kada je car podviknuo:
- Koliko vidim, još uvek si tu. Odmah na izvršenje mojih naređenja! Možda samo od vaše brzine zavisi naš opstanak! -
- E, baš me zanima šta će ostati od ovog carstva kada ja jednog dana umrem? Čitava administracija imperije kao da ima vezane i ruke i noge - gunđao je za njim Geltazar, onako više za sebe.
- Imperatore, zar zaista mislite da smo u tako lošoj situaciji? Delujete kao da će konačni napad trokrakih brodova nastupiti svakog trena? - obrati mu se izaslanica slobodnih lovaca pomalo drhtavim glasom.
- Ma ne... Po mojoj proceni nove nevolje možemo očekivati tek za godinu dana. Toliko izgleda treba neprijateljima da stignu od svog sazvežđa do nas. Ali, zaista nemamo vremena za gubljenje. Do sedišta glavnih diglorskih kompanija odavde moramo putovati bar tri meseca. Uopšte nemamo vremena za gubljenje! - ponovi, sedajući odlučno za svoj radni sto. Zatim podiže pogled na Renn i upita - A, ti draga moja, ti si preživeli oba napada na pojas oko Ledenog mosta. Da li si primetili išta što bi nam moglo pomoći u borbi sa tim, kako Džilovi kažu, Ogo-Kriptorima? -
- Pa ne baš, imperatore... Prvi put i nisam uopšte shvatila šta se dogodilo. Nas sedmoro smo bili usred ljubavne igre kada je modul eksplodirao. O napadu i trokrakim brodovima sam čula tek od naših vojnih spasilaca koji su nas pokupili sa samog Ledenog mosta. Za vreme prekjučerašnjeg napada vodila sam evakuaciju dece izvan zone ratnih operacija. Samo sam po udaljenim bljeskovima prepoznala bitku u kojoj je moja La poginula. - Tu se visokorodna Evelonjanka zagrcnu od suza, a onda jecajući, tiho dodade - Oprostite, imperatore... Ja u svojoj utrobi nosim još jedan plod njene ljubavi. -
- Po našoj tradiciji blagoslovljena su deca palih heroja. S obzirom na tvoje poreklo i okolnosti u kojima si se zatekla, lično ću se postarati da se vaši potomci iškoluju za najviša zvanja u mojoj imperiji. Ti si njihova majka i moraš čvrsto koračati dalje kroz život! - reče car, a onda mnogo tiše dodade - Meni princ Gelin, na žalost, nije ostavio ni jedno unuče. -
Potpuno neženstveno, Lepa Ziranska plemkinja je šmrcala pred najmočnijim elfom u univerzumu, jer su joj suze pokrenule sekret u nosu. Geltazar joj sam dodade maramicu sa grbom njegovog carstva i ponovo je zagrli da je uteši. Ona na brzinu obrisa svoj mali prćasti nos i instiktivno nasloni glavu na careve moćne grudi zamolivši ga:
- Mogu li da zadržim ovu vašu maramicu, kao uspomenu na ovaj najuzvišeniji trenutak moga postojanja? Ne događa se često da jedan Gator rukom dodirne potomka Zirinih ubica. -
- Ma pusti daleku istoriju. To je odavno ostalo za nama. Svi smo sada, takoreći, u istom loncu. Sa jedne strane mi, a sa druge ti fantomski napadači negde iz dubine svemira. - uzvrati imperator.
- Vi ste tako dobri, vaša preuzvišenosti, gotovo kao vaš slavni predak koji nas je poštedeo. Ne shvatam čime sam ja, bedna plemkinja iz Ziranga, to zaslužila? - prosto je prela kao mačka visokorodna Evelonka.
- Pa red je da se već jednom stavi tačka na sramotu koja vas prati već pet hiljada godina. Koliko god bio težak zločin vaših predaka okajali ste ga za toliko milenijuma. Od danas vas razrešavam obaveze da sa poniznošću prilazite smaragdnom tronu. - prošaputa najmoćniji elf poljubivši je tako da bi i najnaivnija osoba shvatila da prema njoj gaji osećanja koja su više od vladarske brige.
- Pa, ne znam kako će to prihvatiti članovi moje mnogobrojne familije. Za njih je to obraćanje postalo nešto što je duboka obaveza na koju su vremenom postali ponosni, koliko god to nelogično zvučalo. - pokuša Renn nežno da se odmakne od njega, setivši se da je mesto carice Evelonske imperije upražnjeno već dvadeset godina.

 

 

*Vrsta humanoida nešto krupnije građe, dugo smatrana malo drugačijom vrstom Elfa. Međutim, iako mogu da govore i pišu njihovi misaoni procesi ne idu tako glatko kao kod ostalih stanovnika Evelona. U periodu naglog razvoja tehnologije, krupni smeđodlaki naglo su počeli da zaostaju u obrazovanju. Ispostavilo se da je nakomplikovanija stvar koju mogu da obavljaju vožnja vozila, i pilotaža letilicama lakšim za upravljanje. U slučaju ukrštanja sa Elfima, ne mogu da daju potomstvo. Ženke su posebno cenjene kod muških Elfa, delom zbog građe, a delom zbog načina na koji igraju.

Tagovi



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jedi-knight jedi-knight 10:51 17.08.2013

1.


anonimni_autor anonimni_autor 16:27 17.08.2013

Re: 1.

Hvala, lepa ilustracija. Doduse, zbog plavog svetla Araksa, boje su na Evelonu malo drugacije, ali to je taj ambijent.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana