Iako je praznik Preobraženja Gospodnjeg jedan od najvećih hrišćanskih praznika, meni više predstavlja i označava neku specifičnu poziciju u vremenu i prostoru, nešto kao glasnik koji mi nosi lošu vest, da je letu sasvim sigurno blizu kraj, saznanje koje bi Olivia N. John opisala pevajući, summerdays drifting away tra la la la...nagoveštava mi da se posle nedavno dostignutog letnjeg pika nezaustavljivo survavam u zagrljaj jeseni (ovo je baš bitchy) koja čeka i vreba tu negde iza ćoška da likuje s prvim nadolazećim kišama. To može u startu izazvati blagi osećaj teskobe i mrzovolje kod mene, a kad sam mrzovoljna prilično sam nespretna, i znam da upropastim neke lepe susrete, prilike, i dr. Nedajbože da upropastim ovaj sa vama, posle dva meseca umerene letnje ćutnje i retkog pojavljivanja na blogu.
O tome sa glasnikom bih ovde blago prikočila, da neko ne nastavi turbulentfangiostyle vožnju, uključujući razne metafore, pa da svi zajedno stignemo čak do one o shooting the messenger, zašto ovo pravoslavno preobraženje kasni (ili rani?), kalendari ovi, oni, stari i novi, he, he... Još traju letnje čarolije i radosti. Nego, da dugačku priču skratim.
Википедија kaže: "Преображење Господње је један од најважнијих црквених празника. Слави се 6. августа по старом календару. Тај дан се прославља тренутак када се први пут Христова божанска природа учинила видљивом, током којег се Христ преобразио и пред апостолима постао светлост.
Eto vremena za pagane i paganske običaje. U crkvama se 19.8. na Preobraženje iznosi i blagosilja novi rod grožđa, koje se prema starom običaju prvi put jede za ovaj praznik. U narodu se smatra da je Preobraženje dan kada se poslednji put kupa u rekama (a, moru?), jer se za njega veže i smena godišnjih doba. Postoji verovanje da se o ovom prazniku celokupna priroda preobražava, pa se kaže - preobražava se i gora, i voda.
A, mi? Postoji li i ljudska metamorfoza? Po svim posmatranjima postoji, preobrazili su se mnogi naši političari. Ne znam da li su te metamorfoze iskrene i temeljne. Da bismo saznali, mi opet moramo da čekamo.
Jer... čekati znamo kao niko na svetu. Ko nam je kriv?
Nekada me te ljudske metamorfoze u životu bukvalno frapiraju, skoro da ne poverujem svojim očima šta se s ljudima desilo. Neki podsećaju na one žene sa TV koje žreb izvuče, i omogući im total makeover: umiju ih, ošišaju, ofarbaju, nafriziraju, namirišu, odvedu zubaru, obuku, sakriju gabarite vešto iskrojenim i nadrapiranim tkaninama, ma jednom rečju postanu druge žene. Samo, posle isplakanih suza otpora, glede promena, moraju da ćute, da budu manje od makovog zrna, da nahvale emisiju i voditelje, i još da ubede gledalište kako je lako promeniti se, jer 5000$ je 5000$.
Ne znam koliko tako metamorfozirani izdrže i traju, budući da se ne menjaju svesno i dragovoljno. Dok ih posle buđenja iz sna ne smlave nerešeni problemi i surova realnost?
Oprez, puna svest i volja pri započinjanju preobražaja. (Gregor Samsa je jednom rekao nešto, kao, bože, u šta li sam se pretvorio?)
Dakle, političari, žene, iskreni i lažni preobražajci, dosta sam pričala o preobražajima... kad je bal, neka bude trandbal, maskenbal, ali on se kad tad završi, jer ne može trajati večno.
I, onda maske padaju.
Tune by The Decemberist, za uz čitanje. :)