Gledao sam vrata lekarske ordinacije i sa spoljašnje i sa unutrašnje strane. Postavljena davno, po nekim drugim standardima, sada su potpuno propala. Iskrivljena, više ne dihtuju, boja oljuštena, šarke zastrašujuće škripe. Ponekad, dodje neki novi majstor pa malo zafarba jednu ili drugu stranu, potroši i poneku kap ulja da utiša šarke, ali crvotočna vrata landaraju i dalje. Muka mi je da ih gledam, strah me je da kroz njih prodjem. Zato sam rešio da nešto preduzmem, od onih majstora što farbaju i vrata i nas nema vajde.
Sve postojeće stranke u svom programu imaju reformu zdravstva i te se reforme, koliko sam upućen, svode samo na izbor boje za zamazivanje, vrata i očiju. Novoosnovana NOVA stranka još nije stigla da izloži svoj plan reforme zdravstva pa sam rad da im pomognem da opravdaju svoj naziv i da im predložim začetak platforme.
Možda možete i vi, kolege blogeri, da pomognete?
Ne NOVOJ stranci, nego svima nama.
Reforma zdravstva
1. Decentralizacija fondova i nivoa zdravstvene zaštite.
Fondovi moraju da se organizuju tako da budu bliže bazi, tako da se fond formira na nivou opštine i Doma zdravlja. To znači da se sredstva iz obaveznog doprinosa rasporedjuju na upravljanje lokalnoj zajednici u iznosu ne manjem od 50% od iznosa skupljenih sredstava na toj teritoriji. Na taj način lokalna uprava može da stimuliše razvoj primarne zdravstvene zaštite, u skladu sa sopstvenim potrebama. Lekar opšte prakse mora da samostalno rešava bar 90% slučajeva a ne da bude skretničar ka specijalistima. Ukoliko su sredstva za ovo nedovoljna, traži se pomoć opštinskog budžeta i, u sledećoj instanci, regionalnog fonda kome bi išlo 30% od prikupljenih sredstava. Regionalni fond bi se formirao oko Medicinskih fakulteta, ukupno 4, uz mogućnost formiranja još nekoliko, oko većih gradova, udaljenih od fakultetskih centara, kao što su Užice i Šabac. Regionalni fond bi imao i obavezu stručnog nadzora za svoje područje.
Republički fond bi dobijao preostalih 20% sredstava, za potrebe lečenja u inostranstvu koje ne može da pokrije regionalni fond, za pomoć lokalnim fondovima u siromašnim zajednicama, za medjunarodnu saradnju i sve ono što ne može da se reši na nivou lokalnih i regionalnih fondova.
Svi funkcioneri svih fondova se biraju na konkursu, bez uticaja političkih stranaka, tajnim glasanjem na skupštini fonda. Skupština fonda se sastoji od izabranih medicinskih radnika i izabranih predstavnika mesnih zajednica.
2. Lekarska komora.
Izdaje licence za rad, stara se o permanentnoj edukaciji, naročito lekara opšte prakse i prati rad svakog lekara u sistemu. Po automatizmu istražuje svaku pritužbu na rad lekara i preduzima odgovarajućekorake, ne čekajući na ishod eventualnog sudskog procesa, kad je u pitanju žalba zbog lekarske greške. Ovo nije prejudiciranje, obzirom da se sud, u slučaju lekarske greške, mora oslanjati na stav struke. U slučajevima istrage povodom moguće korupcije, mora se izdejstvovati da sud u ovakvim slučajevima postupa preko reda.
3.
Potpuno izjednačavanje, u pravima i obavezama, privatnog i državnog zdravstva.
4.
Mogućnost dobrovoljnog dodatnog dopunjavanja fonda.
Ovde mislim na mogućnost da se, uz obavezni doprinos koji država propisuje, omogući poslodavcu i /ili zaposlenom da dobrovoljno poveća doprinos i da za to dobije dodatni paket usluga. Neki to sad već rade, plaćajući i osiguranje u privatnim zdravstvenim fondovima.
Od mene, za sada, toliko. Gledaću da se ne mešam mnogo u tok diskusije ali ću da je pratim vrlo pažljivo. Hvatanje beležaka se podrazumeva.