Hombres sobrevivientes

dunjica RSS / 16.06.2007. u 22:40

„Otkrio sam da mi je dozvoljeno da budem slab, a da pri tome ne izgubim svoju muževnost.“

(Dario Rutilio Delgado Rodriguez, Centro Bartolomé de las Casas, El Salvador)

Dario Rutilio Delgrado Rodriguez
Dario Rutilio Delgrado Rodriguez

Susrela sam Daria na Konferenciji za mir i obrazovanje u Gvatemali. Zračio je svojim širokim osmjehom i uspio me uvjeriti da muževnost svakako ima veze s oversize košuljama, vožnjom autobusa i mirotvorstvom. Uvijek me fascinirala duga tradicija Educación Popular (narodnog obrazovanja) u Latinskoj Americi. Prisustvovati filozofskim diskusijama ovog muškarca o identitetu, konkurenciji, miru, snazi, strahovima, seksualnosti i ljubavi, dok ih vodi s vozačima autobusa, za mene je bilo posebno inspirativno.

Rutilio je već od rane mladosti bio angažiran u katoličkoj Crkvi, u radu s mladima. Kao osamnaestogodišnjak je došao u Centro Bartolomé de las Casas, jedan od centara za narodno obrazovanje u San Salvadoru i počeo raditi s mladima. Kada su mu kolege predložili da održi trening / radionicu na temu muškosti, pomislio je da ga sigurno smatraju gejom ili nedovoljno muževnim. U početku su ga vodili sa sobom da piše protokol, ali ubrzo su ga uspjeli nagovoriti, te je počeo raditi kao trener (educator popular) s različitim grupama na temu muževnosti. Danas samouvjereno tvrdi da rad s muškarcima, na „muške teme“, pridonosi razvoju kulture mira u El Salvadoru i, općenito, Centralnoj Americi. Posebno mi je rado pričao o svom omiljenom projektu s vozačima tzv. mikro-autobusa.

Učesnici njegovih radionica na temu muškosti su vozači mikro-autobusa (ono što mi, zapravo, nazivamo kombijima, a koristi se kao sredstvo gradskog prijevoza). U El Salvadoru su uglavnom na lošem glasu kao ulični huligani i smatraju ih agresivnim, seksistima i neotesancima. Gradom se voze uz trešteću reagge muziku i stalni su predmet pritužbi putnika. Rutilio smatra da je oversize košulja, koja uglavnom rijetko kojem muškarcu pristaje, za njih simbol muškosti.

Seminare najčešće započinje igrama odmjeravanja snage, u kojima je najvažnije tko je jači, a tko gubitnik. Krećući od iskustva koje im je svima itekako dobro poznato, uvodi ih u temu svojih radionica. Pritom se u odmjeravanju snaga ne osjećaju svi muškarci naročito ugodno. Kroz razgovore i refleksiju na temu rečenog, Rutilio pokušava uspostaviti vezu s njihovom svakodnevicom. Šta se događa kada izgubim? Kada se osjećam moćnim? S čime imam uspjeha? Kada se osjećam gubitnikom? Kada se osjećam autsajderom?

Često učesnici sami započnu razgovor na temu seksualnog ili fizičkog nasilja, koje prakticiraju u odnosu prema ženama i drugim muškarcima, ali čije su žrtve ponekad i sami. Tako otkrivaju vlastite slabosti i međusobno se ohrabruju da ih prepoznaju i o njima otvoreno (pro)govore.

Do sada je na seminarima za vozače mikro-autobusa učestvovalo oko 120 muškaraca. Uprava Gradskog prijevoza ima značajan ekonomski interes da poboljšaju svoju lošu reputaciju. Oduševljeni su ovim seminarima, jer kažu da se zahvaljujući njima broj putničkih žalbi smanjio za 75%!

Rutilio je diplomirani pedagog i prije svega kroz svoj rad želi potaknuti pitanja identiteta, te stvoriti prostor uzajamnog povjerenja i sigurnosti. Pričao mi je kako se bio posebno uplašio jednog od učesnika, po cijelom tijelu prekrivenog tetovažama, agresivnog ponašanja u stilu bad guys iz gangsterskih filmova. Na kraju seminara mu je baš taj isti prišao i nije se prestajao zahvaljivati, jer je – kaže – konačno doživio da s nekim može otvoreno razgovarati, a tko ga, k tome, još i sluša!

Rutilio ove muškarce naziva "hombres sobrevivientes", preživjeli muškarci. To su oni koji se kreću u jednome društvu u kojem su snaga i nasilje odlike muškosti, najbolji obrambeni mehanizam. „Moramo biti takvi“, kažu.

 

Ovu priču mi je ispričala prijateljica i kolegica Inga Luther iz „Instituta Paulo Freire“ u Berlinu.

 

Moja stranica 

 

 

Atačmenti



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Doctor Wu Doctor Wu 22:54 16.06.2007

U

sridu, :))))). Što bi ono rekli.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 23:29 16.06.2007

otvaranje

dooobra pricha:)

negde do 1987. nisam uchestvovala ni u jednoj, shto bi rekli pravoj radionici, a onda uletim kod prijateljice na posao i nadjem je u krugu sa josh desetak ljudi. sede, brste sir i cugaju vino. jedni rade s njom, drugi spoljni saradnici kuce, treci natrapali kao ja. neke znam dobro, neke onako, neke jok. kazhe ona, e ajmo jednu malu radionicu, da se bolje upoznate. ja krenem da skupljam pinkle, palim, necu smetam, kahe ona, sedi i smeje se. ok, sednem. i onda smo se igrali:))) mislim, znala sam ja da je moja prijateljica medjunarodni instruktor radionichastva, edukator edukatora i shta.ti.ja.znam, znala sam poneshto i o radionicama, chitala, gledala, slushala, al nisam imala iskustvo uchestvovanja u grupi. bilo je fascinantno:)

i da ne davim, samo jedan mali detalj. zbog nas par neukih, krenula je sa laganim stvarima i otvarala nas. i neverovatna stvar, iako su u krugu sedeli skroz fini ljudi, onako pametni i pozitivni, krenuli smo da se zaglavljujemo na jednoj od najprostijih, elem, trebalo je svako svakome da kazhe neshto lepo, pozitivno, al ne bezveze, tipa imash lepe pertle, nego stvaaarno. par krugova ishlo, a onda frka, stidljivost, snebivanje, pokushaji gluMpavih shala, ma, naradila se dok nas nije otvorila da jedni druge bez blama hvalimo:) tada sam ukapirala toliko prostu stvar koja mi je chamila ispred nosa, a to je koliko je lako i drushtveno prihvatljivo biti oshtar, zajedljiv, kritichan, besan, podsmeshljiv i da ne nabrajam dalje, a kako je teshko biti pozitivan.

posle sam se, naravno, ko besna nalozhila na radionice, shto i nije bitno za ovu prichu.

GajaR GajaR 00:59 17.06.2007

Re: otvaranje

vesna sada rayumem vašu prostotu na mom blogu o veštačkom životu. to nije bilo, dakle, ništa lično, nego LIFESTYLE vas iz navedene priče sa sirom i vinom.
Opet da kažem, žao mi je što nisam sa vama popričao na tadadašnju temu, jer izgleda da niste neuki, kao što sam ja nepismen.
Usput, ako hoćete pošaljite mi linkove na tada citirane tekstove.
pozdrav!
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 11:20 17.06.2007

Re: otvaranje

gajo od vikipedije, i dalje mislim sve sto ti rekoh za ono sto si napisao, ko ne veruje, nek ide da vidi, dala sam ti i mali primer sta sve moze da se pise na temu, a to je tek delic, a ti si popizdeo zbog saveta da je bolje da strikas, sadis cvece, zalivas, setas, nego drljash vikipediju na taj nacin, pa si savet oko zalivanja cveca doziveo kao psovanje i vredjanje, ja tu ne mogu da pomognem, tj ne mogu da pohvalim, pa da me drze vezanu na radonici "ajde da hvalimo gaju" shest dana. nish lichno plz, ti si verovatno super tip, ja sam ti gazila po tekstu, ne po licnosti:)

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 11:24 17.06.2007

Re: otvaranje

gajo, nema linkova, nisu citati, tekstovi su moji.
GajaR GajaR 23:21 17.06.2007

Re: otvaranje

OK vesna, ajde da se oko toga više ne davimo. bog sam zna ko je više a ko manje blizak istini? tema je takva da bi o njoj mogli do sudnjega dana da se preganjamo. u svakom slučaju, nemam ja licencu za veštački život niti mislim da bi zbog toga dobio nobelovu nagradu! naprosto to je jedno poglavlje - jedna tema od više pitanja koje pokreće knjiga, te sam se (nerado) s njom hrvao, pa kom se šta zalomi. pitanje je relativno novo, te ko mi šta kaže "kleveće i laže". šalim se...
hvala na sugestijama!
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 00:24 17.06.2007

dunjice

veoma poučno.
mi ovde nemamo problema sa šoferima, već sa nekim intelektualcima.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:54 17.06.2007

Re: dunjice

nemoj tako srdjane. sa Bitnim intelektualcima.

@dunjica
kao sto sam ti i pricala uzivo nisam nikada bila ni na jednoj od takvih radionica ali bih volela.
sto kaze vesna, jeste mnogo teze reci 'lepu rec' u lice, ali je jako zanimljivo takodje da je englezima mnogo lakse da ih izgovore! u nekim zapadnim kulturama je to sve na dejli bejsu mada je uglavnom povrsno. ipak, lakse im je nego nama da dele komplimente i nekoga pohvale.
ja nisam umela da primam iste sve dok nisam stigla u nemacku. imala sam par 'nerazumevanja' sa englezima jer kad me hvale ja mislim da me zezaju, kao, samo tek tako i ne primam ozbiljno, te i ja ne hvalim...sto je problem ;-) isto i sa nemcima. posle par neprijatnosti i razjasnjenja, shvatila sam da su ozbilji...a kad se naviknes na hvalu :-pppppp nikako ti je dosta, haha!
nego, da ispricam situaciju (nadam se da dunjica nema protiv?).
u beogradu, generalna proba na kolarcu, engleskinja svira moj piece. prodjemo jednom, prodjemo jos jednom i ja kao, posto sam u organizaciji koncerta, samo mahnem i kazem 'superjebilo!'...Mat, njen sound.designer me pogleda i kaze: 'pridji joj i kazi kako ti se svidja i kako si odusevljena i utomsmislu...'. ja stala, potpuno u shoku! i skapiram (plavusa ;;;-) i odem do nje, padnem u nesvest od pohvala, ona presrecna. koncert svirala fenomenalno, posle vecera, ona i dalje presrecna )))) pislavhepines! a nista nisam lagala, samo sam se otvorila
a slicnih iskustava po nemackoj...i danas me blam od nekih ljudi. sad sam (valjda?) naucila ;;;-)
jesen jesen 11:18 17.06.2007

Re: dunjice

Mislim da je otvaranje vazno a takodje je vazna i iskrenost i sposobnost razlikovanja ljubaznosti od davanja podrske nekome....Razlicite kulture podrazumevaju i razlicito ponasanje pa je dunjicina prica u tom smisllu vrlo korisna jer pokazuje da se radom moze uticati na razvoj pozitivnog misljenja i promenu tradicionalnog ponasanja u nekoj sredini....Osmeh i ljubaznost ne kostaju nista ali nasim ljudima je to jako tesko....Ipak, mislim da se i ovde nesto menja..sporo ali menja se....Nekada cesti slucajevi neljubaznih salterskih sluzbenika sve su manji upravo zbog toga sto veliki broj njih prolazi kroz razne edukacije da bi dobili takvo radno mesto (u bankama, na primer).....Za nasu sredinu je specificno i udvoristvo tj davanje komplimenata u cilju priblizavanja nekome i izvlacenja neke koristi...To je posebno izrazeno u odnosu na takozvane autoritete ili takozvane vazne licnosti....To smo mogli da vidimo zadnjih dana i ovde na blogu....Postoje ljudi koji su spremni da "kliču" bezrezervno nekome ko za njih predstavlja vaznu ili u bilo kom smislu zanimljivu ili znacajnu osobu...Takodje, ovde se moglo videti da postoje i osobe koje se bore za gradjansko drustvo a nisu u stanju da podnesu ni jednu kritiku ili razlicito misljenje....bore se za toleranciju a sami je nemaju.....Oni se ne trude da utiču na razvoj pozitivnog misljenja, ne trude se da promene necije tradicionalno ponasanje ili necije stavove u vezi svih postulata koji determinisu jedno gradjansko drustvo....vec se bave ismejavanjem sagovornika....Ismejavanjem se sigurno ne moze postici nista odnosno moze se postici samo suprotan efekat od zeljenog pod predpostavkom da se zaista nesto iskreno zeli.....
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:33 17.06.2007

@jesen

ovo oko ovih kvazi tolerantnih sto ne primaju kritiku, bore se za gradjansko drustvo ali bez svesti sta sve to podrazumeva, i sto se 'bore' bas za to, o cemu nemaju pojma, na najbizarniji nacin tako sto se sprdaju i i ismevaju....to sve isto mislim! a ovaj blog, mislim na ceo b92Blog, je to sve tako transparentno pokazao i dokazao...
dunjica dunjica 14:40 17.06.2007

Srđane,

u ovom primjeru su bili šoferi. Mogli su biti mesari, pekari, akademici, znanstvenici, umjetnici ili čistači ulica.

Mene je tu zanimalo pitanje propitivanje vlastitog identiteta i društvenih slika o pojedinim "identitetima", te što pojedinac s time može, odn. hoće uraditi?
manitu manitu 23:39 17.06.2007

Re: dunjice

za medjusobno hvaljenje - mozda i moze da se nauci , radionicarski .
al' ima nesto gde srbi definitvno zaneme - to je samohvaljenje .

ne ono , lep sam , kao ... dobar sam k'o lebac - nego stvarno :
nabrojati 5 pozitivnih osobina , mentalnih , psiichkih koje ne bih menjao/la .

srbi (svi ortdox' hriscani , krsteni li ne ) za mucaju .

jer , nije hriscanski hvaliti se .
uce na veronauci , kroz hristijanizcaiju .

to je vec dublja kategorija naucene bespomocnosti i naucene pozrtvovanosti .
to nemaju katolici, u toj meri. nemaju protestanti .

zato se kod nas primaju 'izmi' . zato nam je legao komunizam , onako djavolski .
zato smo i sad visepartjski jednoudbovski sistem , manje vise .

kako lepo pisati na ovom novom blog formatu .
pohvale b92 ekipi .

ne znam kome se to pise .
moram istrazim .
GajaR GajaR 01:05 17.06.2007

dunjice!

via rakonto estas bela. chu vi komprenas kio mi diris?
dunjica dunjica 14:04 17.06.2007

Re: GajaR,

možeš li mi to prevesti, molim te? Ja ne govorim španjolski. Za potrebe teksta prevela ono najneophodnije.
GajaR GajaR 23:42 17.06.2007

Re: GajaR,

dunjce, mislim da bi tvoji roditelji mogli da te u prevodjenju poduche!
dunjica dunjica 00:00 18.06.2007

Re: GajaR,

Zašto roditelji?

Za moju majku je, ionako, prekasno, iako je bila neiscrpan izvor inspiracije i poduke.
GajaR GajaR 06:15 18.06.2007

Re: GajaR,

ako se sećam, pričala si da si dete rodjeno iz ljubavi dvoje esperantista
dunjica dunjica 07:42 18.06.2007

Re: GajaR,

E, baš sam se proslavila s poznavanjem stranjskih jezika!

Jesam dijete rođeno iz ljubavi dvoje esperantista, koje, NA ŽALOST, ne govori esperanto. Kako li se toga samo sjećaš???
Черевићан Черевићан 10:45 17.06.2007

menjobise da ostanem isti

Ama SVE bi bilo ( možda ) daleko prostije, da nema :
svesnog,
potsvesnog,
te ne-svesnog sloja
u psihičkom životu humanoida.To je ONO sto nas ometa u pojedinim prilikama kada nam ponašanje nije u skladu sa našim stavovima.Dok se javno ponašamo kako (nazovi) norme zahtevaju ,privatno možemo da sledimo sasvim drugojačie stavove.dešavase i obrnuto.
trenutnomi ništa mudrije napamet ‘nepada’ do razmisljanje ‘mojeg istomisljenika Frojda’, gde u nekoj svojoj studii o duševnom životu žene tjst čoveka poredi JA (ljudski Razum) i ONO (Nagoni) kao odnos jahača prema svojem konju.
Naime konj daje energiju za menjanje položaja jahača, a jahač ima pravo da odredi cilj ,tjst da upravlja pokretima životinje.
U slucaju ljudske vrste u tom odnosu uglavnom dolazi do nesporazuma pa često jahač MORA da vodi konja onamo kuda OVAJ želi da ide . . .
Elem, kada se ovakovo razmisljanje poveze sa naslovom ovog komentara svaka pomisao o nekom kardinalnom menjanju kao posledicom odrastanja - uzrevanja ,tjst uticaja sastrane, kod čoveka ,je truć pričica.
Takav si - kakav jesi ,bar u trenutnom životnom izvlačenju.Geni čine svoe.

E sad ove radionice pomenute od strane blogovlasnice moguće . . . . pomaka učine.tko zna?
jesen jesen 11:31 17.06.2007

Re: menjobise da ostanem isti

Mogu radionice da ucine mnogo....to pokazuje i primer sa vozacima kamiona...civilizovan covek mora da uci da u nekim situacijama potiskuje svoje nesvesno ili tradicinalno...Nositi "masku" nije uvek negativno.....Nsarski ima lep blog o slojevitosti licnosti,genima i spoljasnjim uticajima....
dunjica dunjica 14:48 17.06.2007

Re: menjobise da ostanem isti

Radionice su često mjesta gdje u zaštićenim okvirima, ako u grupi - naravno - postoji konsenzus o tome, govorimo, testiramo, razmjenjujemo mišljenja, transparentno i uz poštovanje sugovornika. Da tako kažem, radionice su nešto poput agensa koji omogućava da se o temama / problemima progovori otvoreno, da dođe do razmjene mišljenja, da se razmisli o mogućim rješenjima i njihovim posljedicama.

Sve to je moguće, naravno, samo uz dobru volju učesnika, spremnosti da svoje resurse (iskustva, znanja, osjećaje, misli) podijele s drugima, te sklope (virtualni) ugovor o pravilima ponašanja i prema njima se ponašaju (tzv. ground rules, što su najčešće modifikacija pravila nenasilne komunikacije, te pravila koja štite od zloupotrebe onoga što je rečeno u okviru radionice, izvan njenog konteksta).
manitu manitu 23:43 17.06.2007

Re: menjobise da ostanem isti

ne moze se mnogo promeniti sa frojdizmom, jungijanizmom, sta god da je .

dobar covek bude jos bolji , a losh dobije alatku d abude josh gori .
govorio je karl rodzers, fanita english, ana frojd , svi su znali - ali nsiu 'teli da kazu .

dunjica dunjica 23:58 17.06.2007

Re: menjobise da ostanem isti

Ne čini mi se ni za C.Rogersa, a ni za transakcionu analizu da su zloću (šta god bilo) uzimali zdravo za gotovo. Prije da su imali povjerenja u ljudski kapacitet da se mijenja, uči i duhovno raste.
dracena dracena 19:22 17.06.2007

Dogovor

Ako u odredjenoj grupi ljudi postoji dogovor oko toga da ni jedna iskrenost neće biti na bilo koji način negativno prokomentarisana, onda su sve prepreke uklonjene, i ona čovekova stidljivost za koju smo smatrali da je urodjena odjednom pada i čovek se otvara. Čoveku je lakše i udobnije da bude ono što jeste, nego ono što nije.

U gimnaziji sam imala školsku drugaricu sa kojom sam imala potpuno otvorenu, spontanu komunikaciju. Govorile smo šta smo mislile, smejale zajedno svakoj od nas, prepričavale i one situacije kad smo ispadale totalni idioti i nikad, ali nikad se nismo posvadjale. Nekako nije bilo razloga. Preko raspusta se nismo vidjale mesecima, nismo se čak ni dopisivale, ali nismo jedna drugoj nedostajale. Ne razumem, ali tako je bilo. U septembru kad se sretnemo, jednostavno smo nastavljale gde smo stale, kao da nikakve pauze nije ni bilo i ponovo smo se savršeno razumele. Družile smo se i sa širim krugom drugova muških i ženskih i naša otvorenost je automatski prelazila na njih, ali samo kad su nam se oni priključivali pojedinačno. Čim nas je bilo više, pravila veće grupe su ponovo stupala na snagu i većina se odmah zatvarala, osim nas dve, naravno.

Na osnovu tog svog iskustva bih rekla da je važnije okruženje, nego čovekova odluka da bude otvoren. Ako je okruženje surovo, onda će se pojedincu pre ili kasnije smučiti da stalno služi drugima za uveseljavanje, da bude ismevan i šikaniran, pa će početi da igra razne folirantske igre, ili će postati krajnje ćutljiv, povučen i nepoverljiv, što mu dodje skoro isto.
dunjica dunjica 20:13 17.06.2007

Re: Dogovor

Mi smo ne samo produkt gena, naslijeđa, nego i okruženja. Zato se slažem da je okruženje veoma važno, odlučujuće čak. No, odluku o svojim postupcima i ponašanju, učešću i / ili neučešću donosimo na kraju sami, kao odgovorni pojedinci, koristeći pravo na slobodan izbor.

Istovremeno, ako okruženje ne ide u prilog ponašanju koje bismo željeli iskazati, postoji mogućnost stvaranja "oaza", okvirnih uvjeta za koje se jedna grupa obaveže da će ih poštovati. Npr. to donošenje tzv. ground rules, code of conduct, pravila ponašanja, u jednoj grupi, gdje postoji konsenzus oko istoga, otvara prostor u kojem možemo prakticirati željeno, ono što nam je važno. Nešto kao ugovor kojeg se svi držimo i koji vrijedi u okvirima te grupe, nešto kao "sigurna kuća".
manitu manitu 23:48 17.06.2007

Re: Dogovor

dogovor za grupu ima svaka grupna terapija .
zanimljivo koliko je ovaj blog pokazao da psiholoske, a posebno psihoth. metode "izlaze" napolje i koriste se za tzv. neformalne , formalne grupe, 'peer' edukacije , spiralno prenosenje znanja i pravila "o" .
lepo .
lepo .

svet nije vishe mutav i zakopcan kao Riba , vec otvoren kao Vodolija .
surabya johnny surabya johnny 19:23 17.06.2007

buenas tardes amigos



ova stvar bavi se upravo tim prezivelim hombreima, koji su tradicijom primorani i upleteni u lanac nasilja , krvne osvete i svakojake grubosti. super stvar.

zene su, po meni, isto tako odgovorne za nasilje medju mushkarcima, isto toliko zasluzne za njegovo obichajno odrzavanje i vaspostavljanje, koliko i mushakraci, koji ga, takoreci, samo vrshe.
dracena dracena 19:53 17.06.2007

Re: buenas tardes amigos

Pa žene pretežno vaspitavaju decu, pa se podrazumeva da je na njihovoj strani bar jednaka odgovornost.
dunjica dunjica 20:03 17.06.2007

Re: buenas tardes amigos

Hvala na klipu, Surabya, izvrsna ilustracija kako je spiralu nasilja lako nastaviti i kako pri tome "udara sve šire krugove".

Odgovornost za nasilje, po meni, leži isključivo na pojedincu, nevezano za spol, vjeru, naciju, boju kože, zvanje, obrazovanje, itd. Hoćemo li na nasilje odgovoriti nasiljem, ili - još gore - započeti isto, isključivo je stvar slobodnog izbora pojedinca. Nemali broj ljudi je u prošlosti svoj izbor da na nasilje ne uzvraća nasiljem, platio vlastitom slobodom, nerijetko životom.

Postoji u teoriji više različitih kvalifikacija nasilja. Meni je osobno ilustrativna i razumljiva / primjenjiva Galtungova (Johan Galtung) podjela na direktno, strukturalno i kulturalno nasilje.

Direktno ima veze s osobnim, može biti fizičko, verbalno.

Strukturalno su nepravedni zakoni i uredbe, sve ono što je ugrađeno u neki društveno-politički sistem, a omogućava nejednaki odnos moći, diskriminaciju, aparthaid, nejednake šanse za ostvarivanje prava na rad / zaposlenje, zdrav život, školovanje, učešće u institucijama vlasti, ...

Kulturalno nasilje su parametri, karakteristike jedne kulture, koji postojanje i pojavu ova prva dva nasilja omogućava i legitimira. Tu bi najpoznatiji primjer bile različite fašističke / rasističke / diskriminatorske teorije i ideologije.

Kao što vidimo, ove tri komponente funkcioniraju po principu "ruka ruku mije" i međusobno "opravdavaju" uzajamno postojanje. Čine nasilje kao sistem mogućim, stabilnim.

manitu manitu 23:57 17.06.2007

Re: buenas tardes amigos

ne slazem se .
jedna od najstarijih civilzacija je Tibetanska . Nacisticki pustolovi , pisci , istoricari su isli po nalogu Hitelra da proucavaju Tibet .
I danas se smatra da nisu negovali nasilje ka spolja i zato su lako bili pokoreni od Kineza i preziveli genocid za koji nikada niko nije bio kaznjen , a kamoli sudjen .
Sada se snimaju filmovi . Tako i znamo .

Svari uopste nisu tako linearne ni jednodimenzionalne .
Grupna dinamika je nauka .
Ima mnogo mnogo vise pravila nego sto se mogu prikazati za tako kratko vreme . U Srbiji citava prica o 'sigurnoj kuci' je pozitivna .

Ali je tako nabudzena, navalentna, isprazno komercijlizovana - da je to isti veeeliki gaf 92/ kao i Veliki Brat .
Aman .
Banalizovali su sve . Pa i bol tih zena .

Pusi me prica " plata, pa reklame, pa sta bi bez B.B. "
Nacin je bitan .

Razocarana sam .
Izgleda da sam precenjivala 92.
dunjica dunjica 00:12 18.06.2007

Re: buenas tardes amigos

Pokoravanje slabijega nije zbog toga što ovaj njeguje princip nenasilja. Isto se događa i sa do zuba naoružanim, ali ipak slabijim ili nespremnijim, suparnikom. A za to što Kinezima do danas za genocid nije suđeno, nije krivo tibetansko neopiranje. To je pitanje odmjeravanja snaga na globalnoj političkoj sceni.

Koja je uloga nacističkih pustolova, pisaca, istraživača u ovoj priči?
dunjica dunjica 00:15 18.06.2007

Re: način je bitan

Da, svakako, način je bitan. Pogrešan način može svakako naškoditi i najispravnijoj "stvari". Kako predlažeš da bi trebala izgledati dobra kampanja za osvještavanje javnosti za problem nasilja u porodici?
snezana7plus snezana7plus 17:50 18.06.2007

radionice

Bila sam na nekoliko radionica, neke sam cak i vodila.

Smatram da se potreba za radionicama ukazala u periodu kada je postalo sigurnije i lakse uklopiti se u masu, šćućuriti se u neki klan, odbaciti svoju jedinstvenost (koja bi zahtevala i adekvatnu dozu hrabrosti) i podici barijeru izmedju sebe i drugih.

Ako se bojim da nisam omiljena, zar nije lakse da pokazem da sam "riba" i da me boli uvo šta će ko da kaže ?
Ako se bojim da sam glupa, zar nije lakse ne govoriti ništa konkretno, vec samo izbacivati "parole" ?
Ako se bojim nečije vaznosti, zar nije lakše da se malo sprdam sa njim ?
Itd.

Ljudi vole radionice, jer su olobadjajuce.
Odlicna ti je tema !
dunjica dunjica 20:17 18.06.2007

Re: radionice

Pozdravljam te, Snežana.

Naravno, kao i u svakom poslu, i među trenerima i voditeljima radionica ima šarlatana. Među učesnicima takođe, kao i bilo gdje, gdje se nešto "kuha". Vrijednost radionica, onih dobro planiranih i urađenih, sa smislenim temama, je što se oslanja i cijeni resurse učesnika, što imaju funkciju open source.

Imam iskustvo oslobađajućeg djelovanja radionica u različitim kontekstima. Ljudi su prosto zatečeni da se cijeni njihovo iskustvo, misli, znanja, pa čak i emocije, da ih se "uzima zaozbiljno". Da ne govorim o onome što rado nazivam kolateralnom korišću. Primjer: radionica na neku sasvim racionalnu, upadljivo operativnu ekonomsku temu. Ljudi se druže, grade se mreže (network), velika fluktuacija ideja, stvara se suradnja preko granica (uvijek se radujem kada to vidim na našim prostorima, jer je znak uspostavljanja normaliteta), gradnja samopouzdanja kod učesnika, koristi čak i za svakodnevnu, privatnu upotrebu, ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana