Hombres sobrevivientes

„Otkrio sam da mi je dozvoljeno da budem slab, a da pri tome ne izgubim svoju muževnost.“

(Dario Rutilio Delgado Rodriguez, Centro Bartolomé de las Casas, El Salvador)

Dario Rutilio Delgrado Rodriguez

Susrela sam Daria na Konferenciji za mir i obrazovanje u Gvatemali. Zračio je svojim širokim osmjehom i uspio me uvjeriti da muževnost svakako ima veze s oversize košuljama, vožnjom autobusa i mirotvorstvom. Uvijek me fascinirala duga tradicija Educación Popular (narodnog obrazovanja) u Latinskoj Americi. Prisustvovati filozofskim diskusijama ovog muškarca o identitetu, konkurenciji, miru, snazi, strahovima, seksualnosti i ljubavi, dok ih vodi s vozačima autobusa, za mene je bilo posebno inspirativno.

Rutilio je već od rane mladosti bio angažiran u katoličkoj Crkvi, u radu s mladima. Kao osamnaestogodišnjak je došao u Centro Bartolomé de las Casas, jedan od centara za narodno obrazovanje u San Salvadoru i počeo raditi s mladima. Kada su mu kolege predložili da održi trening / radionicu na temu muškosti, pomislio je da ga sigurno smatraju gejom ili nedovoljno muževnim. U početku su ga vodili sa sobom da piše protokol, ali ubrzo su ga uspjeli nagovoriti, te je počeo raditi kao trener (educator popular) s različitim grupama na temu muževnosti. Danas samouvjereno tvrdi da rad s muškarcima, na „muške teme“, pridonosi razvoju kulture mira u El Salvadoru i, općenito, Centralnoj Americi. Posebno mi je rado pričao o svom omiljenom projektu s vozačima tzv. mikro-autobusa.

Učesnici njegovih radionica na temu muškosti su vozači mikro-autobusa (ono što mi, zapravo, nazivamo kombijima, a koristi se kao sredstvo gradskog prijevoza). U El Salvadoru su uglavnom na lošem glasu kao ulični huligani i smatraju ih agresivnim, seksistima i neotesancima. Gradom se voze uz trešteću reagge muziku i stalni su predmet pritužbi putnika. Rutilio smatra da je oversize košulja, koja uglavnom rijetko kojem muškarcu pristaje, za njih simbol muškosti.

Seminare najčešće započinje igrama odmjeravanja snage, u kojima je najvažnije tko je jači, a tko gubitnik. Krećući od iskustva koje im je svima itekako dobro poznato, uvodi ih u temu svojih radionica. Pritom se u odmjeravanju snaga ne osjećaju svi muškarci naročito ugodno. Kroz razgovore i refleksiju na temu rečenog, Rutilio pokušava uspostaviti vezu s njihovom svakodnevicom. Šta se događa kada izgubim? Kada se osjećam moćnim? S čime imam uspjeha? Kada se osjećam gubitnikom? Kada se osjećam autsajderom?

Često učesnici sami započnu razgovor na temu seksualnog ili fizičkog nasilja, koje prakticiraju u odnosu prema ženama i drugim muškarcima, ali čije su žrtve ponekad i sami. Tako otkrivaju vlastite slabosti i međusobno se ohrabruju da ih prepoznaju i o njima otvoreno (pro)govore.

Do sada je na seminarima za vozače mikro-autobusa učestvovalo oko 120 muškaraca. Uprava Gradskog prijevoza ima značajan ekonomski interes da poboljšaju svoju lošu reputaciju. Oduševljeni su ovim seminarima, jer kažu da se zahvaljujući njima broj putničkih žalbi smanjio za 75%!

Rutilio je diplomirani pedagog i prije svega kroz svoj rad želi potaknuti pitanja identiteta, te stvoriti prostor uzajamnog povjerenja i sigurnosti. Pričao mi je kako se bio posebno uplašio jednog od učesnika, po cijelom tijelu prekrivenog tetovažama, agresivnog ponašanja u stilu bad guys iz gangsterskih filmova. Na kraju seminara mu je baš taj isti prišao i nije se prestajao zahvaljivati, jer je – kaže – konačno doživio da s nekim može otvoreno razgovarati, a tko ga, k tome, još i sluša!

Rutilio ove muškarce naziva "hombres sobrevivientes", preživjeli muškarci. To su oni koji se kreću u jednome društvu u kojem su snaga i nasilje odlike muškosti, najbolji obrambeni mehanizam. „Moramo biti takvi“, kažu.

Ovu priču mi je ispričala prijateljica i kolegica Inga Luther iz „Instituta Paulo Freire“ u Berlinu.

Moja stranica