Kalendar koji se trenutno koristi na većem delu planete ima niz imperfektnosti koji su posledica istorijskog legata te male spremnosti da se izvrše znatnije promene. Naime, dužina sedmice i meseci su arbitrarno postavljene, za razliku od godine i dana koje su prirodno determinisane, što po automatizmu stvara problem. Svakako, ne bi ni bilo dobro da broj dana za koliko Mesec obiđe oko zemlje (29,5) bude jednak dužini meseca (koji bi naizmenično imao 29 i 30 dana). To bi stvorilo višak od 9 ili 10 dana, te bi onda imali problem koji su drevni Mesopotamci rešavali uvođenjem trinaestog meseca svake četvrte ili pete godine (koje su posle počeli smatrati baksuznim).
Shvatajući da bi ozbiljnija reforma kalendara kada je u pitanju ujednačavanje broja dana u mesecima (uvek po 30 ili 31) zbog tradicije nerealna, možda bi se mogle izvršiti minimalne izmene, koje bi pojednostavile život ljudima. Naime, ako bi skratili januar za jedan dan a produžili februar takođe za jedan dan to bi olakšalo posao statističarima (desezoniranje) ili poslodavcima (koji ne bi izbegavali zapošljavanje ljudi u februaru). S druge strane, svi postojeći datumi, što je jako bitno Hrišćanskoj crkvi, bi bili 'sačuvani' jer bi sada 31. januar postao 'prestupni', dok bi 29. februar postojao svake godine umesto svake četvrte (ovo bi ujedno i značilo da se kada su pu pitanju prestupne godine ništa ne bi promenilo). Ideja da februar ima 30 dana, a da se december smanji za jedan dan bi takođe bila od koristi, ali zbog toga što bi se jedan datum konačno ukinuo, a drugi uveo teže je da bi moglo doći do prihvatanja takve ideje.