Ne znam da li je rad stvorio čoveka kao što je to tvrdio gospodin Fridrih, prezimenom Engels ali meni rad pomaže da se izborim sa stanjem u kojem se vekovima nalazim a koje bi se samo nategnuto moglo nazvati depresijom, bolje je reći galopirajućim udarima na moje mentalno i fizičko zdravlje, kljukanim i tovljenim gomilama neugodnosti i loših stvari koje me svakodnevno sapliću i spopadaju, ne daju mi da dišem, dave me, stresiraju me... Davno još napisah, reagujući na savete kardiologa i šrinkova uživo i po novinama i TeVejima, da po svaku cenu treba izbegavati stres, dakle napisah da stres nije kiša pa moliću lepo, otvoriš amrel i gotova rabota! Živim u stresu kao u središtu uragana.
Napisah šrinkova uživo. Ne idem niti sam ikad išao na seanse kod njih, to su mi uglavnom drugovi i prijatelji od detinjstva i naturalno, žele mi sve najbolje. Oduvek sam, osim u tri, četiri drastična slučaja, kad se lekarska intervencija nije mogla izbeći, pribegavao onom: U se i u svoje kljuse, što će reći sam svoj lekar. Bilo Leto ili Zima i ono što dođe između, kad sam u Beogradu redovno šetam Savskim kejom, pre neki dan sam otišao do Ušća i klimatao sve do Zemuna, ustvari, bilo gde da sam, šetam kilometrima zanemarujući bol u kolenima, vozio sam i bicikl ali mi je sad zbog još rovitog ramena, teško da ga uspnem uz stepenice, jer lift ide do trećeg sparat a ja sam na četvrtom, godinama primenjujem istočnjačko disanje, kad mi je žena na poslu, skuvam raznoraznarije, čitam (to nikad neću prestati!), pišem i radim. Kad kažem radim to u prevodu znači crtam, slikam, grafičarim a poslednjih godinu dana pravim ogromne akvarele. Nekoliko sam prodao a neki su rezervisani. Prodajući ih, napominjem da postoji mogućnost da ih kad za to dođe vreme, izložba, pozajmim navodeći da su u privatnom vlasništvu, s imenom kupca ako to želi ili inicijalima. Akvarele slikam Sankt Peterburškim (najboljim na svetu!) akvarelnim bojama na najboljim akvarel papirima od Fabriana do papira od bambusovih ili pirinčanih vlakana. Skupljao ih kao hrčak godinama! Iako poštujem specifičnu akvarelsku tehniku, moji najnoviji akvareli su...nazvao sam ih mentalnim akvarelima, jer pored činjenice da na njima ima razlivanja i prelamanja boja, to nisu pejsaži, mrtve prirode, ne, to su, uslovno rečeno, mandale, isprepletani, krugovi, pravougaonici, trouglovi, kvadrati i svakojaki drugi geometrijski i ini oblici, dosoljeni stotinama sitnih znakova, simbola...svega i svačega što mi padne na um, jednom reči, moje fantasmagorije. Imaginacije mi hvala bogu ne fali.
Taj moj rad je delotvorniji od hiljadu konzilijuma najvrhunskijih lekara i doktora svih grana medicine. E ali i tu postoji catch 22. Očišćenog uma od od svih gluposranja, udubljen i fokusiran na rad, delo, koje stvaram, uljuljkan u maštu i zadovoljstvo, ne retko bivam napadnut iznenada, kao iz zasede! Eto, pre neki dan, ja zanet i unet u to što radim, pustio R&R iz šezdesetih, srknem kafu, povučem dim, ludujem po akvarelu... zvono na vratima! Doćero sam dotle da me taj zvuk preseče kao Jevreje u Hitlerovom vaktu! Poštar! Evo ti opet nešto stiglo iz suda, potpiši mi ovde i ovde, ‘ajd zdravo. I onda biva: Čun se ljuljnu, on se trže, ode sanak pusti! Ne mogu da sastavim dan a da me ne zaskoči neko sranje! Otimam ja minute, retko sate, naporno je bre ali moram! Da se predam neću! Da je neprijatelj inozemni pa da se vatam kamena il praćke ne bil odbranio sebe i zemlju od okupatora, ne, neprijatelj je domaćeg porekla a od takvog neprijatelja nema goreg! Ne ostavlja me na miru ni kad spavam, duuuuugo ne mogu da utonem u san sve misleći na njega i njegove neverovatne ujdurme! Neka bude borba neprestana, napisa Vladika a ja provedoh i provodim život u borbi! Zamorno i iscrpljujuće do zla boga! Ponekad se zapitam od kakve li sam to tvari sačinjen te sam još živ?! A i ono Igumana Stefana: Sve što dođe, ja sam mu naredan, lepo zvuči al' priliči njemu ili nekom budisti a ja sam samo ordinarni individum ovde i sada!
Idem radu da se vrnem pa koliko traje, da traje!