Sinoćnji blickrig pripadnika LGBT organizacija iznenadio je državu, huligane i čitavu javnost - umesto današnjeg zabranjenog Prajda, održan je jedan ponoćni, ad hoc, u inat svim protivljenjima i bezbednosnim rizicima. Na taj način, slažu se mnogi zagovornici slobodnog održavanja gej parade, Beograd je pokazao dušu i svoje nemirenje sa nepravdom, nasiljem i nasilnicima.
«Zbog te šetnje, Srbija noćas nije poražena od ljudi sa štanglama – poražena je samo vlast.»
«Važno je što su ovi ljudi sinoć ipak prošetali i što nisu dozvolili da ih uplašena država i siledžije oteraju u rupu.»
«Mislim da nam se veceras desio OTPOR... proud!»
U ovom tonalitetu, na društvenim mrežama proslavljen je noćni događaj.
Moja malenkost se slaže da je Beograd, odnosno nekolicina Beograđana, pokazala svoj slobodarski duh i hrabrost.
Jedna me stvar samo brine. Da li je ovim gestom obesmišljena ideja Prajda?
Naime, ideja događaja jeste da se skrene pažnja na težak položaj jedne manjinske zajednice u društvu. Na činjenicu da su u mnogim sredinama žrtve predrasuda, šikaniranja i omalovažavanja. Negde i nasilja. Zbog opasnosti od nasilja čitava ta kategorija građana živi u nekoj vrsti unutrašnjeg egzila i u ilegali bivajući primorana da skriva svoju prirodu i afinitete. S obzirom na gnev i mržnju koju prajdovci pobuđuju kod nekih «tradicionalno orijentisanih» Srba njihov strah za golu egzistenciju, više je nego opravdan.
Zbog ovakve situacije koja nije karakteristika samo naše zemlje, neko se dosetio da organizuje Prajd kao demonstraciju na kojoj će LGBT osobe izaći na svetlo, pokazati se i reći: živi smo i postojimo, razlikujemo se od vas, ali imamo i mi pravo da živimo životom dostojnim slobodnog čoveka, i evo nas da nas vidite i uverite da vam od nas ne preti nikakva opasnost, upoznajte nas i ostavite na miru.
Takva je demonstracija trebalo da se desi jutros u parku pored Manježa, a nije. Trebalo je i prošle godine, ali nije. Pretprošle godine se desila, ali po cenu rušenja, paljenja i pucanja u sedište DS-a u Krunskoj.
Ponoćni Prajd je dakle, bio i hrabar, kreativan i otporaški, ali on nije ispunio svoju svrhu ni na koji način. Čak suprotno - on je pokazao da homoseksualci nisu građani koje Ustav republike Srbije štiti kao sve ostale građane, dokazao je da oni svoja prava ne mogu da ostvare tako što se obrate svojoj državi i zatraže njenu zaštitu, već samo onako kako to čine ilegalaci - u trenutku kada njihovi protivnici nisu na oprezu i u sitne sate. Problem ponoćne promenade u tome je što će sutra poslužiti kao alibi premijeru/ministru unutrašnjih poslova koji ne samo da ne radi svoj posao, nego već drugu godinu zaredom svojim ponašanjem upravo ohrabruje najmilitantnije huligane. Biće mu sutra dokaz da je u Srbiji po pitanju ljudskih prava sve u redu jer se Prajd ipak održao.
A nije.
Zato bi premijera & ministra obavezno trebalo pitati:
Ko je prouzrokovao rizik zbog kog je Prajd otkazan? I šta će nadležni organi preduzeti da se oni koji prete i prouzrokuju bezbednosni rizik sankcionišu u skladu sa zakonom?
I podsetiti ga da prethodnih godina država nije uradila ama baš ništa.