Aktivisti "Cultural Exchange", koji stoje iza projekta "Bike Kitchen" u NS bili su prvo predmet napada pojedinih "novinara" koji su ih opljuvali i lažno optuživali, potom vandala koji su im razbili izlog, a na kraju i naše policije. Novosadski Radio 021 preneo je saopštenje „Cultural Exchange" u celosti:
Oni su najveća pretnja u Novom Sadu?
"Mi smo svi mladi ljudi koji su odrasli putujući u različite zemlje i volontirajući. Godine 2010. odlučili smo da se preselimo u Srbiju, i započnemo nešto ovde. Napravili smo malo igralište gde deca mogu da dođu i nauče engleski kroz besplatne kurseve, čistili smo danima, organizovali performanse za Centre za osobe sa invaliditetom i škole za Rome. Volimo Srbiju, narod, kulturu, zovemo ovu zemlju domom. Godine 2012. započeli smo projekat "Cultural Exchange" koji kombinuje kafe/biciklističku kuhinju, kao jedan socijalni i biznis projekat, kako bismo mogli da se izdržavamo u ovoj zemlji, a u isto vreme da radimo ono što volimo. Hteli smo da napravimo javni prostor gde bi mladi ljudi mogli da dele ideje, ciljeve, snove, uče jezike, predstave svoju umetnost, nastupe...
Nikada nismo imali problema sa dokumentima ili vizama sve dok neko nije odlučio da napiše članak o nama u junu 2013. U tom članku, taj neko je tvrdio da smo mi sekta, seks-kult, da se bavimo ritualima i pedofilijom, povezavši nas sa pokretom koji je pokrenut 60-tih godina u SAD. Zahvaljujući ovom članku, počeli smo da dobijamo pretnje, izlog našeg kafea je razbijen, i policija nam je bila nad glavom. Dobili smo mnogo podrške od medija i ljudi, i za to smo veoma zahvalni. Cela priča iz tog članka je, naravno, oborena, jer su optužbe bile lažne.
Policija je započela istragu o nama, što smo smatrali da je normalno nakon takvog jednog članka. Ali i nakon višesatnog razgovora sa policijom, u kojem smo objasnili svaki detalj naših života, i dalje nam nisu verovali.
Počeli su da pronalaze razloge da nam naplaćuju kazne, rekli su nam da moramo da napustimo zemlju, i da se ne možemo vratiti. Ali objašnjenje koje su nam pružali se menjalo svakog dana. Nisu nam dozvolili da nam neko prevodi šta govore, i zato što nismo mogli da ih razumemo najbolje, nismo razumeli brojne stvari u vezi sa zakonom.
Sledeće što su nam rekli je da možemo da napustimo zemlju, i da se možemo vratiti, i da će nam dati vize bez problema.
Nakon što smo uradili kako su rekli, činilo se da je sve u redu, ali nisu hteli da daju vize za dva člana "Cultural Exchange", govoreći nam da su pronašli neke male propuste i da im ne mogu biti odobrene vize.
Zbog toga su ta dva člana morala da odu. Druga dva člana koja su aplicirala za vize su takođe odbijena. Iako jedan od ta dva člana ovde ima posao i veoma validan razlog da ostane u zemlji, policija im je savetovala da ponovo traže vize i ponovo plate 700 evra.
Prisilili su nas da promenimo adresu i nađemo nov prostor za manje od nedelju dana.
Naravno, opet su došli kod nas i opet nas kaznili za to što se nismo odselili na vreme, i za to što je navodno jedan naš član radio u kafeu, iako je zapravo ta osoba bila kod svoje kuće u momentu kad je policija došla.
Nakon što su nam napisali sve kazne, Sajmonu Vilsonu i njegovoj ženi (organizatorima) su zabranili da budu u Srbiji. Naredili su im da moraju da odu iz zemlje u roku od 30 dana i da ne mogu da se vrate u Srbiju sledećih godinu dana.
Verujemo da iza cele priče postoji nešto više od policije koja brine o redu i zakonu, i štiti građane."
Danas u 15h u "Bike Kitchen" održaće se konferencija za štampu povodom deportacije članova "Cultural Exchange".
Samo jednu rečenicu da napišem...
E, pa ne možete u Srbiji culture exchange jer ovo nije zemlja bezbrojnih mogućnosti, ovo nije zemlja koja obećava, zemlja koja se otvara prema strancima, osim kada dođu na dva dana na neki muzički festival, pa onda mediji požure da ih pitaju „How do you like our city/Serbia?", a njima se, jelte - u izjavama za medije i na dva dana - to sve jako sviđa, pa to onda ide u sve termine i online i offline izdanja, kao i kad se neki novinar u bilo kojim stranim novinama zajebe da kaže da mu je neka lokacija u Srbiji, recimo, među top 10 za skijanje, to isto postaje udarna vest, odmah posle crne hronike i onih seljačina na Farmi, koji su pokazatelj kakav je culture exchange za nas, a kojeg se ja gadim duboko i svakim atomom svog bića, jer znam
da bi ovde gomila ljudi, posle niza godina, konačno doživela orgazam kada bi te strašne, sektaške, kriminogene, srpskeistorijeipatnjenapoznavajuće strance zatvorili na Farmu, pa da vidimo čija majka crnu vunu prede kada bude trebalo da se kupa u ladnom i čisti govna iz štale, a ne bicikli po zidovima, neka razmena kulture, oni kao hoće da žive ovde, neće to da može, mora tu biti neke skrivene namere, eheeej, pa nismo mi ludi i naivni,
mi smo od Čelika Baš da znate, mi volimo da se po svetu priča o toploj duši naroda na Guči, ali ne bismo voleli da neki od njih zalivaju muškatle svaki dan na dvaes' metara od nas, jer to su već špijunaža, mutljavina i pitaj boga kakva neopisiva strahova koju mi, u ovoj zemlji, ni ne možemo razumeti, toliko smo čisti da smo još za ovozemaljska života u nebo vazneti,
i volimo da bežimo od ove zemlje, da nam je kuća od nemačke kinte najviša u selu ili da nam rođak iz Nemačke pošalje dobrog polovnjaka, nešto za dečicu i čokolade, ali nikako nam ne bi odgovaralo da se sad Nemci vrate da žive ovde, kad su već proterani još onomad i ne tek tako, Nemci su to, baš kao što volimo i da odemo do Segedina i hiper marketa, ali su nam Madžari, inače, malko dosadili, pa teška srca odavde bezmalo 80.000 ljudi uzima njihovo državljanstvo, ako nam, ne daj bože, uvedu vize, da možemo da putujemo u sve te zemlje i možda i u njima radimo, bolje mi tamo da odemo, nego da oni dođu da nas kvare,
jer nema ti nigde ovakve topline, ovakvih drugarstava, potrebe da se pomogne bližnjem svom, da se bude podrška, da se raduje tuđem uspehu, da se ugoste stranci i ostanu zblanuti nad lepotama naših devojaka, prirode, pljeskavice, domaće šljivovice, koju, avaj, zaštitiše Česi i ajvara, koji zaštitiše Slovenci, kako ih samo nije sramota, kada SVI znaju da je to naše i podrazumeva se i ne moramo da igramo po svetskim pravilima i može nam se da pišemo preteća pisma i da ih klevetamo i saginjati se nećemo,
osim možda od sramote,
nekoliko nas,
nekoliko vas koji ćete razumeti zašto u ovom trenutku možemo međusobno samo „shame exchange",
ako i za to imate snage.
http://www.021.rs/Novi-Sad/Vesti/Oni-su-najveca-pretnja-u-Novom-Sadu.html
http://cultureexchangeblog.wordpress.com/2013/10/01/here-goes-our-story/