Danas se navršava 69 godina od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, na današnji dan, 20. oktobra 1944.godine, jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pod komandom generala Peke Dapčevića i sovjetske Crvene armije na čelu sa generalom Vladimirom Ždanovom oslobodile su Beograd. Za oslobođenje Beograda dali su svoje živote 2.944 borca Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije i 961 borac Crvene armije. Nemačke snage su imale 16.799 mrtvih i 8.739 zarobljenih, a japanske i četničke snage nisu učestvovale u borbama, valjda Japancima bilo daleko , a četnici bili zauzeti obezbeđenjem komunikacija za povlačenje nemačkih snaga iz Grčke. Sa partizanima nisu hteli a protiv svojih saveznika Nemaca nisu smeli.
Predsednik Srbije Tomislav Nikolić je položio venac na grob oslobodiocima Beograda.
Venac je kasnije položio i premijer Ivica Dačić.
U knjigu Spomen groblja oslobodiocima Beograda predsednik Nikolić je napisao: "Da nije bilo vas u Srbiji se ne bi rađala deca, a rađaju se čestita i ponosna deca Srbije koja vas nikad neće zaboraviti. Zauvek hvala".Lepo je ovo predsednik s pijetetom rekao, a nadam se da nisu prazne reči i da će se barem potruditi da pogleda udžbenike istorije i sam se uveriti kakvo je stanje po tom pitanju. Bojim se da će, ako namerava da nešto ozbiljnije na tom planu pokrene, morati da dođe u sukob mišljenja sa svojim vrlim savetnikom, profesorom Oliverom.No, izgleda to predsednik još radi vrlo stidljivo jer ako je na spomenik pripadnicima Crvene armije položio venac na kome piše "hrabrim ruskim saborcima", da li je na traci venca koji je položio na grob oslobodiocima Beograda pisalo”hrabrim parizanskim borcima”.
Premijer Dačić upisao je u spomen-knjigu: "Oslobodioci Beograda pripadnici partizanske vojske i Crvene armije zaslužuju da večno budu deo kolektivnog sećanja građana Beograda i Srbije. Nek im je večna slava, hvala im što su utkali svoje živote za slobodu Srbije. Nama je obaveza jedino da tu slobodu čuvamo i od zaborava i od nekih novih zavojevača", napisao je Dačić u spomen-knjizi.
Dačić je potom rekao novinarima da Srbija mnogo više treba da ističe svoj antifašizam. Ocenio je da je prvi korak ka gubljenu slobode zaborav.
"Jedno vreme su narodi na strani Hitlera više nego Srbi obeležavali dan oslobođenja, ali mislim da smo se dozvali pamet", rekao je Dačić.
Dačić je upitao da ako Srbi ne čuvaju uspomenu na one koji su dali svoje živote za slobodu Beograda i zemlje, kako će onda naše spomenike čuvati širom Evrope.
Vence su položili predstavnici grada Beograda, Vojske Srbije, ministarstva odbrane, SUBNOR-a, kao i diplomatski predstavnici Rusije, Ukrajine, Belorusije i Azerbejdžana. Vence su položili predstavnici grada Beograda, Vojske Srbije, ministarstva odbrane, SUBNOR-a, kao i diplomatski predstavnici Rusije, Ukrajine, Belorusije i Azerbejdžana, zemalja koje su okrivu Crvene armije učestvovale u oslobađanju Beograda. Predstavnici SPC nisu bili nazočni kao ni predstolonaslednik , možda smatraju to beznačajnim ili da nije trebalo oslobađati, a pre će biti zato što njihovi nisu učestvovali. Sramno je to čak i za prestolonaslednika jer se i on deklariše kao antifašista, a SPC se sramno ponaša jer su poginuli bili borci za slobodu.Kako se ne ugleda na ruskog patrijarha koji prisustvuje vojnoj paradi u čast Crvene armije i dana pobede nad fašizmom.
Premijer Dačić ovom prigodom nađe za shodno da kaže kako"I pored žrtava koje smo dali u Prvom i Drugom svetskom ratu, često postoje pokušaji revizije istorije i zanemarivanja uloge Srbije", i kako jedno vreme u Srbiji nije bilo popularno dolaziti na ovakva mesta.
Pa opravdano je da premijer samom sebi i vladi postavi pitanje kako je moguće da je Srbija ćutala i dalje ćuti na bezočno prekrajanje istorije 2.svetskog rata. Pa neće biti da premijer , barem ovom prilikom, nije postavio pitanje kako je moguće da su revizionisti vratili nazive ulica maršala Tolbuhina i Žukova, a gde je ulica Peka Dapčevića i Koče Popovića, zašto su izbrisana imena mnogih koji su dali živote za slobodu, zašto ukinuše naziv ulice Proleterskih brigada,a kao vratiše joj stari naziv Krunska. Pa jeslu li proleteri ili Kruna oslobodili Beograd, zašto se ukinu 20.oktobar kao praznik Beograda.
Ne može se Srbija u sebi pomiriti na lažima već isključivo na istini pa ma kakva ona bila i ma koga pogađala.
Treba oprostiti ali ne i zaboraviti, ponavljaju svi od partijarha, političara, državnih funkcionera i intelektualaca.
Pa šta je onda problem oprostiti onima koji se celog rata nisu borili protiv okupatora i koji nisu hteli da pomognu čak ni u završnim operacijama jer da su se priključili barem tada partizanima i Crvenoarmejcima lakše bi i sa manje gubitaka Beograd bio oslobođen.
Ne smeta ništa ni reći da je antikomunizam sasvim legitiman ali da je kolaboracija sa okupatorom, čak i iz tih motiva, izdaja.
Večna slava i hvala oslobodiocima.