Društvo| Obrazovanje| Roditeljstvo

Poverty has nothing on them mice!

snezana mihajlovic RSS / 30.10.2013. u 16:39

There is no system in the world or any school in the country that is better than its teachers. Teachers are the lifeblood of the success of schools.

Al' da otvarate linkove.

"Certainly, human nature is fixed. It's universal and unchanging - common to every baby that's born, down through the history of our species. But human behaviour - which is generated by that nature - is endlessly variable and diverse. After all, fixed rules can give rise to an inexhaustible range of outcomes. Natural selection equipped us with the fixed rules - the rules that constitute our human nature. And it designed those rules to generate behaviour that's sensitive to the environment. So, the answer to 'genetic determinism' is simple. If you want to change behaviour, just change the environment. And, of course, to know which changes would be appropriate and effective, you have to know those Darwinian rules. You need only to understand human nature, not to change it."

Koristim reči Helene Cronin koja u tekstu, 'Getting human nature right' priča o raznim stvarima koje se tiču... pa, ljudske prirode i svega njoj osobenom - o nasilju, muškima i ženskima (i feminizmu i o: women in traditionally male professions respond to challenges with a characteristically 'male' high adrenaline charge), o predispozicijama i otkucavanju zakucanog, kao početak nekog nastavka svoje priče o radu sa decom, a kao pokušaj da se drznem i potražim odgovore.

Radeći sa klincima, naučila sam da ih posmatram najviše onda kada misle da su van fokusa. Zadubljujem se u njihove kretnje - zanima me kako pakuju stvari, skidaju jakne (ili zaborave da to čine, ili zaborave da ih ponesu); tražim tragove druženja, konspirativno šaputanje, laktove koji brane pogledu da dopre do, poglede koje samo oni razumeju, oči, koje izbegavaju da se dodirnu sa mojim (ili bilo čijim). Posmatram ruke dečaka koji misli da želi da ubode drugog olovkom, osluškujem disanje onih kojima dah guši reči u grlu, razgovaram (ljutito, a kako bi drugačije!) sa devojčicom koja se upravo potukla, pokušavam da zaustavim krv drugoj, u nekoj, sasvim bezazlenoj situaciji krvarenja nosa, a istovremeno objasnim drugima da to nije strašno (predškolci), zahvaljujem se na poklonu - papirić na kome piše da sam najbolja tičerka na svetu, odgovaram na poruku da - da: postoji reč unshattered, mrštim se na jednog što je pobegao sa tamo nekog časa, on mi obećava... i u svom tom miksu, postoje zakonitosti, koje isplivavaju, koliko god se sva ta deca razlikovala.


"But you do have one thing that makes you the equal of any kid in the world," Juárez Correa said. "Potential."
He looked around the room. "And from now on," he told them, "we're going to use that potential to make you the best students in the world."

Zakonitosti, koje, ukoliko ih primetiš - poremete sve ono što si mislio da znaš (Nadam se da ne moram da objašnjavam da je potencijal individualna stvar i da (ne) neće svi doseći iste horizonte, već da pričam o horizontu kao početku priče, a to pravi bitnu razliku). Preokrenu te i traže od tebe da uradiš nešto novo. Zakonitosti, koje te na samom početku nauče da ništa nije zakucano i da su karte uvek otvorene, ukoliko hoćeš da se igraš. Jer, da - svi smo mi kreativni, neki od nas budu samo ubeđeni u suprotno.

U ovom našem sajber-ubrojčenom (ne odoleh) dobu, kada je informacija na prstohvat od tebe, smešno je (a možda i tužno, zavisi od perspektive) razmišljati o nastavniku (ili, pak - profesoru) kao nekom ko je tu da podučava, 'prenosi' (lepo me ispraviše), tako što ispriča neku svoju priču, dok deca zadivljeno i krajnje motivisano slušaju. I tu reči Sugata Mitre gađaju u srž onog što bih da vam kažem:

The Victorians were great engineers. They engineered a system that was so robust that it's still with us today, continuously producing identical people for a machine that no longer exists. The empire is gone, so what are we doing with that design that produces these identical people, and what are we going to do next if we ever are going to do anything else with it?

["Schools as we know them are obsolete"]

 

 

Pre neki dan, status jedne srednjoškolke je izgledao ovako (moje podvlačenje):
pomoci ce mi da prezivim trocas srpskog
Dire Straits - Dire Straits - 1978 - Full Album

 

Kad god se načne (a izgleda da samo to i radimo - grebuckamo po površini) neka priča o školi i urušavanju iste, simultano, gotovo svetonazorno se složimo da to tako mora, jer kad sve propada - mora i škola (tu se neko, doduše, seti i mnogo važnijih pitanja - a.k.a. lamenta nad izgubljenim rajem - A šta ćemo sad sa tom užasnom decom), jer nema para. Tačno je, para nema, ali turnire dobijaju i oni bez patika, a i u zabačenim selima ove naše lepe planete, gle čuda, postoje i neka deca koja su željna znanja. I tu dolazim do onog što me najviše žulja - Kako je moguće ovakav kolosalni promašaj (pričam o školi, ukoliko sam nejasna zbog hronične digresije) načiniti kod onih kojima - Curiosity killed the cat - valja špaklom strugati sa leđa? Šta je to inherentno pogrešno u sistemu kada ga sva (skoro sva - i da, čak i ona najbolja) deca mrze?

Verovatno deca. Jer mi samo želimo najbolje. Što je još važnije - i znamo.

Pa, odakle bih ja to počela (kad sam toliko pametna)?

Od teze da je duhovno siromaštvo jednako ovom, u kome nam deca nemaju wc. I prvo bih odatle.
(ne znam dokle se stiglo, ali ako otvorite link videćete da je gosn Šabić preneo sledeće: Vrhovni sud Indije je presudio da sve škole u zemlji, državne, i privatne, u roku od šest meseci moraju da obezbede toalete i pijaću vodu. Šteta što nije naš sud! U Srbiji trećina škola nema pristojan WC, čak 200 ih nema vodu.) I tu bih sa novcem (za sad) završila (aneks misli - u nemanje vode i wc-a sa potvrdom, spada i sanacija učionica opasnih po život).

I od teze da su loši nastavnici (a bome i loši profesori) loši zbog niskih primanja. Ne znam šta bih na ovo rekla, a da nekog ne uvredim. Možda je dovoljno samo zdravorazumski bupnuti: Loši nastavnici (i oni drugi) će biti i ostati takvi (uprkos i unatoč), jer su takvi. Ne možete čoveka promeniti povećanjem plate. Tačka.

I od pitanja za svakog od nas - Zašto su nam ljudi koji rade sa decom (našom, aha) takvi? I šta smo mi to uradili kad oni mogu da budu i ostanu takvi?
Čini mi se da se jedan od odgovora krije u sasvim običnoj i maloj, ali meni i gadnoj reči. Ne mora čak ni da joj prethodi ono 'over' (ili, još važnije 'under').

Achievers.

Iako ne vidim ništa loše u postignućima, ova jurnjava za istim, a bez upitanosti za onaj deo koji im prethodi, jednostavno nije moja šoljica čaja. Možete da šećerite koliko god hoćete.
Toplo preporučujem Holtov, The tyranny of testing, za sve one koji bi želeli da saznaju nešto o tome kako je lako dati pogrešan odgovor na pitanje - Čega ima više, cveća ili belih rada?

Rightness has nothing to do with reality, or consistency, or common sense; Right is what the teacher says is Right, and the only way to find out if something is Right is to ask a teacher. Perhaps the greatest of all the wrongs we do children in school is to deprive them of the chance to judge the worth of their own work and thus destroy in them the power to make such judgments, or even the belief that they can.

Za one koji bi odmah da me pitaju - A kako da znamo onda da li deca nešto znaju ili ne? I kako uopšte da vrednujemo nečiji rad i znanje ukoliko ga/je ne testiramo? - odgovorila bih: Pročitajte esej. Jest dugačak, ali ne boli.

Poverty has nothing on them mice!

Daklem, za početak, mogli bismo da napravimo neki drugačiji raspored sedenja i organizujemo klince međusobno. Možda se i u gledanju u potiljak kriju odgovori na neka pitanja. Možda je potrebno da ih podržimo da podrže jedni druge. Možda će tada poželeti više da se druže, a manje da se biju. Možda da manje forsiramo besmisleno svakodnevno nadmetanje - to je ona idilična slika kad brzinski dižu ruke u - je l' mogu ja - želji da budu prvi. Možda da im objasnimo svojim stavom i ponašanjem da je važno saslušati onog ko govori - možda se tu krije smisao one čuvene brzopotezne reči: autoritet. Možda je potrebno da im malo više verujemo i da dozvolimo sebi da budemo ranjivi u učionici. Možda da nešto zajedno sa njima radimo i tako se upoznamo - onoliko koliko nam vreme to dopušta. Ništa ne pomaže bolje od ljudskosti i ništa ne otvara poglede bolje od iskrenosti. A u tome nam, dragi moji, novac neće pomoći.

Nekad je igrati bosonog - privilegija. Ta siromašna deca nisu otišla na turnir bosa jer nisu imala patike. Ne, patike su dobili i one nisu bitne. Ono što jeste bitno, međutim, je da im nisu bile potrebne. Ljudima koji deci pomognu da zadrže (ne zaobići važnost ove reči) takav stav - dubok naklon.

Uči samo onaj koji to želi. Sve ostalo je čist besmisao memorisanja. I onaj Sir Robinson je sasvim u pravu kada, pričajući o kulturi postignuća koja bi trebalo da preuzme vlast od kulture standardizacije, kaže:

There is no system in the world or any school in the country that is better than its teachers. Teachers are the lifeblood of the success of schools. But teaching is a creative profession. Teaching, properly conceived, is not a delivery system. You know, you're not there just to pass on received information. Great teachers do that, but what great teachers also do is mentor, stimulate, provoke, engage. You see, in the end, education is about learning. If there's no learning going on, there's no education going on. And people can spend an awful lot of time discussing education without ever discussing learning. The whole point of education is to get people to learn.

Atačmenti



Komentari (32)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:42 30.10.2013

...

čitala nešto danas o igri i neophodnosti (a kako stvari stoje, i odbrani) iste, pa naišla na ovo:

For about six months, on most Mondays and Fridays from 10:30 to 11 a.m., I tried to teach 19 kindergarteners the finer points of freeze tag, basketball dribbling and grasshopper-catching.

Mostly, it was a joy.

Sometimes, it was a challenge.

With a bow to Fulghum, here are 20 things I learned from teaching kindergarten P.E., courtesy of the exuberantly marvelous kindergarten class of Mrs. Jones and Mrs. Greene:

1. Everyone must always get a turn.

2. Grasshoppers don't do well after being stepped on.

3. Kids inherently like to run. Not coincidentally, you hardly ever see a fat kindergartener.

4. It makes a really, really big difference who goes first.

5. Any game with more than three rules is a lost cause.

6. Soccer is the easiest sport in the world to explain.

7. Puddles are irresistible.

8. A hug makes everyone feel better.

9. When you're talking to someone smaller than you are, kneel down.

10. Applause is an under-utilized motivational tool. Hardly anyone can stop smiling while being applauded. Clap for your teammates.

11. Girls in kindergarten run just as fast as boys. Or faster.

12. If something isn't working, change the plan. Quickly.

13. If all else fails, take a bunch of balls of different sizes into the middle of a field, throw them up in the air and say, "Go!"

14. Most kids are curious. Encourage that.

15. Some kids like to pick up rocks and throw them to see what will happen. Discourage that.

16. If you ever need a good laugh, ask 19 kindergarteners to do jumping jacks.

17. If five 50-pound kindergarteners jump on your back while you are leaning over trying to tie another kid's shoe, it's important that you use kindergarten-approved words to make them get off.

18. If the P.E. teacher is competing for attention with a ladybug, the ladybug always wins.

19. Mud is magnetic.

20. Kids are wonderful.

čika: Scott Fowler
yugaya yugaya 17:41 30.10.2013

prilog

htela sam onomad jednom negde da napismeno nabrojim pet najvećih dogmi nastave a koje nemaju veze sa decom. uopšte. :)

1. "Ja sam tvoj Plan i Program i nemoj imati drugih..."

Ograničiti se na propisani okvir, ne usuditi se iskoračiti, prekoračiti, pretresti, zaobići, preformulisati dotični ćete uraditi iz dva razloga (uglavnom): ili ste mladi i novi iz straha od posledica, ili ste matori i mrzi vas da ponovo radite pripremu svake godine.

Stav da ono što se mora - zadovoljiti kriterijum i formalno propisani program može da se ostvari samo slepački i pravolinijski i da morate individualnu dinamiku svake generacije ili odeljenja podrediti univerzalnoj apsolutnoj ispravnosti Plana sa velikim P je pogrešan. Krajnji rezultat i ishod učenja - ukoliko napravite napor da ono što predajete prilagodite i približite konkretnim potrebama, veštinama i znanjima konkretnih učenika - biće objektivno i merljivo kvalitetnjije novo znanje koje će učenici steći. Ovakav pristup zahteva često da se sukobite i svoje stavove o nastavi branite pred kolegama, aktivom, direktorom, roditeljima, prosvetnim inspektorima. Takođe zahteva da svake godine pripremu za časove arhivirate i eventualno je konsultujete kada ste već profilisali novu generaciju i znate da neke od prošlogodišnjih fazona i časova možete u novu pripremu savršeno uklopiti.

(Zapitajte se da li ste ikada prilagodili nastavu i časove u odnosu na to koliko učenika u razredu ume da svira neki muzički instrument? Ako niste, puno ste propustili - i vi i oni.)




...tbc posle šetnje :)))
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:01 30.10.2013

Re: prilog

Ako niste, puno ste propustili

:))
Черевићан Черевићан 19:07 30.10.2013

имал' наде

држава нам у . . тихом хаосу
просветари , без мотива трају,
кљокно мотив Деци за учење,
нек' нечуди шта од себе дају
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:03 30.10.2013

quote of the day

“The apparition of these faces in the crowd;
Petals on a wet black bough.”
— Ezra Pound
Out of Beirut Out of Beirut 08:42 31.10.2013

Ne možete čoveka promeniti većom platom.

I od teze da su loši nastavnici (a bome i loši profesori) loši zbog niskih primanja. Ne znam šta bih na ovo rekla, a da nekog ne uvredim. Možda je dovoljno samo zdravorazumski bupnuti: Loši nastavnici (i oni drugi) će biti i ostati takvi (uprkos i unatoč), jer su takvi. Ne možete čoveka promeniti povećanjem plate. Tačka.

Ево да ти се нађем на услузи:

"For over thirty years, researchers in social psychology have argued that rewarding people for doing activities produces detrimental effects. The claim is that when individuals are rewarded for performing a task, they will come to like the task less and spend less time on it once the rewards are no longer forthcoming. Rewards are said to destroy people's intrinsic motivation. A recent meta-analytic review of experiments on the topic, however, shows that under some conditions, rewards actually enhance people's motivation and performance"

http://opensiuc.lib.siu.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1498&context=tpr

Мој коментар: Значи, горња студија помиње изузетак од правила; чак и ироничари избегавају да доведу у питање став да награђивање рада руинира радну етику.

"As the writer Dan Pink has shown, high pay actually reduces performance"

http://www.monbiot.com/2012/01/23/the-great-pay-robbery/

Jukie Jukie 12:33 31.10.2013

Re: Ne možete čoveka promeniti većom platom.

I od teze da su loši nastavnici (a bome i loši profesori) loši zbog niskih primanja.

Meni to zvuči kao sledeći scenario:
treba da isečem kriške hleba za sendvič, a pošto me plaćaš manje od x dinara, onda ću da okrenem glavu na drugu stranu i jednom šakom pokrijem oči dok drugom mlataram nožem po vekni hleba, pa ako uspem da isečem neku krišku uspem, a ako mi daš x+1 dinar, e onda ću da gledam u hleb i da pažljivo isečem kriške

Loši nastavnici mogu da budu nenamerno i namerno.

Ako je nenamerno, mogućnosti su sledeće:
-dali su im da predaju nešto o čemu ne znaju dovoljno
-nemaju pedagoška znanja, tj. žele da nauče decu nešto a ne znaju kako
-dato im je previše zadataka pa su mentalno i fizički iscrpljeni

Ako je namerno, mogućnosti su sledeće:
-mrze obrazovni sistem i opstruiraju ga iznutra
-imaju nešto protiv određene dece

Ne mogu da se setim nekih drugih razloga a mislim da se sve ostalo, kad se razloži na činioce, podvodi pod ovih pet.

Edit: a da, javlja se i pitanje da li je određena mikroaktivnost tokom nastavničkog rada nešto dobro ili loše, kada postoje oprečna mišljenja
Goran Vučković Goran Vučković 12:35 31.10.2013

Re: Ne možete čoveka promeniti većom platom.

Snežana je videla da sam skoro kačio ovo na fb:

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:45 31.10.2013

Re: Ne možete čoveka promeniti većom platom.

xe, fala, vučko. daklem, sad ništa ne moram da kažem. :))
Out of Beirut Out of Beirut 10:02 31.10.2013

За почетак

Daklem, za početak, mogli bismo da napravimo neki drugačiji raspored sedenja i organizujemo klince međusobno. Možda se i u gledanju u potiljak kriju odgovori na neka pitanja. Možda je potrebno da ih podržimo da podrže jedni druge. Možda će tada poželeti više da se druže, a manje da se biju. Možda da manje forsiramo besmisleno svakodnevno nadmetanje - to je ona idilična slika kad brzinski dižu ruke u - je l' mogu ja - želji da budu prvi. Možda da im objasnimo svojim stavom i ponašanjem da je važno saslušati onog ko govori - možda se tu krije smisao one čuvene brzopotezne reči: autoritet. Možda je potrebno da im malo više verujemo i da dozvolimo sebi da budemo ranjivi u učionici. Možda da nešto zajedno sa njima radimo i tako se upoznamo - onoliko koliko nam vreme to dopušta. Ništa ne pomaže bolje od ljudskosti i ništa ne otvara poglede bolje od iskrenosti. A u tome nam, dragi moji, novac neće pomoći.

Слажем се. Али, надовезујући се на Сугата Митру, морамо поменути и ширу слику :

Усвајање поклона званог модерни свет, т.ј. модернизација друштва с његовим (модерним) институцијама - школама, болницама, банкама, државним органима - је било као да си се упутио на град на мору сто километара према југу, идући путем који очигледно води отприлике у том правцу, обезбеђеног од народне елите, и возећи по њему, југо-малчице-западно, он пут постаје све вијугавији и магловитији, видиш како равницу и брда замењују планине; људи које срећемо све дивљи, дође лоше време, а прошли смо већ не сто већ више од 150 км!! Ту постаје бесмислено говорити о модификацијама, и о раздвајању доброг од лошег, или о пречицама. Грешка није била случајна. Они који су нас упутили на криви пут су (као у цртаним филмовима) мислили лоше. ... А сам наш циљ - преселити се у град на јужном приморју и тамо живети много бољим (читај: угоднијим) животом - никада није могао рефлектовати све оно што ми јесмо, као људска бића. Јер Срби, Суринамци и Кинези, наравно као и Запад, - сви имамо у основи исти школски систем. Немогуће да је случајно. И то како јесте, брани се и оружаном силом, што је заиста очигледно тек у педантној Немачкој, као и у Шведској, где у домовима породица које избегавају државно образовање проваљује полиција, одрасли буду кажњени, итд. А у Финској, шта је ово:

Recently a leading Finnish newspaper Helsingin Sanomat published an article entitled “Protecting children is worth hundreds of millions.” It turns out that government spending on this “protection” increased nearly four-fold over the past ten years. Today, municipalities spend 620 million euros a year for the services of private children’s homes.

Private children’s homes appeared in Finland in the 1990s. It was then, according to a Finnish newspaper, when the number of children in need of adoptive families has dramatically increased. Local municipalities were not able to meet the demand and had to resort to the services of private companies.
The publication reports that the maintenance of one child in such establishment costs the government from 100 to 350 euros per night. That is, in a year, this amount can reach nearly 130,000 euros.

http://english.pravda.ru/society/family/22-11-2012/122894-finland_children-0/

Дакле, кад је реч о томе с чиме почети, мислим да треба почети с чињеницом да друштва којим располажемо нису у реду из темеља, ... а ви сами склапајте своју слику и одлучујте о сваком вашем кораку.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:54 31.10.2013

Re: За почетак

Дакле, кад је реч о томе с чиме почети, мислим да треба почети с чињеницом да друштва којим располажемо нису у реду из темеља, ... а ви сами склапајте своју слику и одлучујте о сваком вашем кораку.


sasvim tačno. sad, odakle krenuti sa menjanjem društva? i da li je ovakvo društvo sposobno za tako nešto. (ja mislim da jeste - nevezano od toga što je ocena jedva prelazna)

ukoliko je namera da škole budu ovakve, bojim se da ćemo uskoro shvatiti koliko smo (ovo smo tretirati uslovno) bili u krivu, jer ta osveta je već počela da se dešava. samo, za razliku od onog opštepoznatog - osveta loših đaka, na sceni je osveta dobrih đaka.

hvala na komentaru, link ću kasnije pogledati, sada sam u gužvi.
4krofnica 4krofnica 10:50 31.10.2013

question everything


The tyranny of testing


istina, sjajno napisano.
uporedjivanje dece (ovo mi je porazno, želja za ustrojavanjem po raznim kriterijumima me je bezbroj puta dovela do konflikta sa učiteljima) princip kažnjavanja i nagradjivanja ne bi li opravdali Sistem (koji je pogrešan na prvom mestu. to je tako osetljiva oblast da treba da postoji tim ljudi, kao u Izraelskoj vojsci, koji će preispitivati i osporavati.. ali, avaj)



snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:58 31.10.2013

Re: question everything

fala krofno.
za tebe:



i moram:

Students are not, as a rule, tested to prove they can perform activities they have chosen for themselves, without endangering other people or ruining a collective enterprise. Testing in schools is done for very different reasons, and, by and large, we are not very honest about these reasons. To the public - and to ourselves - we teachers say that we test children to find out what they have learned, so that we can better know how to help them to learn more. This is about ninety-five per cent untrue. There are two main reasons why we test children: the first is to threaten them into doing what we want done, and the second is to give us a basis for handing out the rewards and penalties on which the educational system - like all coercive systems - must operate. The threat of a test makes students do their assignment; the outcome of the test enables us to reward those who seem to do it best. The economy of the school, like that of most societies, operates on greed and fear. Tests arouse the fear and satisfy the greed.
iqiqiq iqiqiq 17:13 31.10.2013

Re: question everything

. Testing in schools is done for very different reasons,

A hit pitanje je čemu služe ona čuvena testiranja "male mature" sa uvedenim 3. testom i poenima neravnomerno zastupljenim, joooj birokratskih umova...
Naši "reasons" su izgleda profit, profit i profit, inače kako objasniti činjenicu da uvodite deci od 14 godina polaganja kao da su studenti. I opet niko nije pitao ni nastavnike ni roditelje ni širu javnost.
Volela bih da nam objave spisak svih učesnika (stakeholders) u ovakvim odlukama.
iqiqiq iqiqiq 12:56 31.10.2013

Da li znate šta rade školske uprave?

Nadam se da nije trol a uklapa se u večnu priču o reformi školstva. Naime svaka reforma počinje od toga što se povežu svi nivoi, od aktiva nastavnika, školske uprave pa do institucija sistema koji se nalaze u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.

Vođena tom idejom, nekoliko puta sam pokušavala da postavim pitanje zašto školske uprave nemaju sajt i na njima informacije o svom radu i o aktivnostima u školskom okrugu, dešavanja u školama, predloge dobijene od aktiva nastavnika tog okruga i tako to.

Npr najnovija vest je da se neka školska uprava odvažila i poslala dopis koji smo mogli pročitati na FB i zahvaljujući novinarima, postala je i vest
Zabranjena proslava u školama Noć veštica

O ovakvoj odluci ćemo imati prilike da raspravljamo samo i isključivo zahvaljujući nekom odvažnom pojedincu koji je ovu vest okačio na FB.

Ah da, da dodam, nisam neke uvredljive prirode, ali da se glas roditelja/građana/poreskih obveznika ne čuje, imam čvrste dokaze u dopisivanju sa sistemom od skoro godinu dana, te time mi smešno da čitam dva oprečna teksta u novinama
I roditelji se pitaju

ali zato pak
Škole ne slušaju roditelje


Jer, da - svi smo mi kreativni, neki od nas budu samo ubeđeni u suprotno


I od pitanja za svakog od nas - Zašto su nam ljudi koji rade sa decom (našom, aha) takvi? I šta smo mi to uradili kad oni mogu da budu i ostanu takvi?

Bolje pitanje je kako izdržavaju
Ili zašto ćute? Zašto dozvoljavaju da ih, visokoškolovane i sa dugogodišnjom praksom i saznanjima, "reformišu" ljudi koji nikada nisu imali dodira sa školstvom, te isti ti "reformatori" nikada ni ne zalaze u škole koje nemaju WCe
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:51 01.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

u nekoj sam gužvi pa ću samo ovo da prokomentarišem (a iz linka)

Istraživanja su pokazala da kada je roditelj aktivno uključen u rad i život škole, deca bolje razumeju nastavni program, pruža im se neophodna podrška, veća su njihova obrazovna postignuća, uspešnost i zadovoljstvo

pa, zar nije da su svakojaka postignuća, uspešnost i zadovoljstvo veći kada je roditelj (uh ta množina) uključen u život svog deteta?
ali nisam o tome htela - htela sam o preuključenosti. o roditeljima koji (moraju?) da žvaću gradivo zajedno sa decom, ili o onima kojima se sugeriše da moraju kod kuće da rade sa decom, i o nemanju prostora da deca sama uče i zaključuju.
Jukie Jukie 09:43 01.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

Istraživanja su pokazala da kada je roditelj aktivno uključen u rad i život škole, deca bolje razumeju nastavni program, pruža im se neophodna podrška, veća su njihova obrazovna postignuća, uspešnost i zadovoljstvo

Meni ta citirana rečenica malo zvuči kao "dok roditelj ne zakmeči, škola ne obraća pažnju na potrebe njegovog deteta"
cassiopeia cassiopeia 13:04 01.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

snezana
ali nisam o tome htela - htela sam o preuključenosti. o roditeljima koji (moraju?) da žvaću gradivo zajedno sa decom, ili o onima kojima se sugeriše da moraju kod kuće da rade sa decom, i o nemanju prostora da deca sama uče i zaključuju.


Ja sam iskreno iznenađena koliko roditelja svakodnevno sedi sa decom i uči. Prvo sam mislila da oni samo preslišavaju, razjašnjavaju šta nije jasno, ma ne, lepo sede i čitaju, vade beleške, ponavljaju... I nema dana da se ne pokače sa decom i udele sve moguće epitete sa roditeljskog repertoara i po koju ćušku. Meni se svaki put lepo plače posle tih roditeljskih tirada žalbi i jadikovki. A kad ih pitam zašto to radiš, dete ti je pametno da sve to samo uradi a ti možeš da ga prekontrolišeš ako nisi siguran da je dobro uradio, obavezno dobijem odgovor pa kako da ga pustim pa da dobije keca, ne zna on da uči...
A jeste li ga učili da uči? Beeeeee, molim.

I krenem ti ja tako na prvi roditeljski u V razredu, sad u septembru, spremna da opletem ako krene sa savetima tipa morate da učite zajedno sa detetom ako želite da ima dobre ocene kad ono ništa. Možda se nije setila :)
A profesorka biologije im je lepo svakom dala na tri strane sve lepo otkucano kako se najefikasnije uči, kad praviti pauzu, kojim predmetima se prvo posvetiti, šta kad ti se nešto ne dopada od gradiva... i onda smo to zajedno iščitali, razjasnili šta nije jasno i složili se da ima puno korisnih predloga za bolje učenje. Baš sam bila prijatno iznenađena kad je to donela kući.
iqiqiq iqiqiq 16:06 01.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

ali nisam o tome htela - htela sam o preuključenosti. o roditeljima koji (moraju?)

Nešto tu nije u redu, iskreno rečeno. Imam drugaricu koja je dete dala u privatnu osnovnu školu i obrazložila ovim rečima "hoću da budem svom detetu roditelj, a ne nastavnik".

Ne znam da li moraju, ali znam da skoro većinski svako dete ima privatne časove ili roditelji pomažu u učenju. Školu deca doživaljavaju kao teškoću a ne priliku da steknu znanje, da pronađu svoja interesovanja i da se druže...

No nije to tema "uključenosti" koju sam pomenula, naime i među roditeljima ima sigurno mnogo kvalifikovanih da se uključe u diskusije o reformama, o malim matutama, ekskurzijama, i šta sve ne, ali nemaju nigde prilike da se čuju. Nije bolje ni sa nastavničkim udruživanjem, ako zanemarimo sindikate, vrlo malo je nastavnika povezano, čak i iz istog predmeta i to naravno širom Srbije.

Pisala sam i penila na nekim drugim blogovima, ali nisam izdržala da ne pomenem opet. Inače mnogo mi se dopada ovo sve što si napisala, ali mislim da je tema suviše avangardna, zahteva p(r)osvećeniju zajednicu.
Kao i Jukijeg model obrazovanja koji ne bi zavisio od "godine proizvodnje" nego tempa deteta, njegovo interesovanja, sposobnosti i mogućnosti.

Kakve god stavove da izlažemo, mislim da smo svi složni da je ovaj model našeg školstva užasan i da ne sme više da bude kozmetička reforma, nego ozbiljan pristup korenitim promenama. Ali avaj, birokratija nije spremna na tako drastične promene, a mi obični ljudi, nemamo nikakav uticaj, osim formalno pravno kroz "Savet roditelja" ili aktive nastavnika koje niko ni ne sluša.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:27 01.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

ali mislim da je tema suviše avangardna

e, ako je avangardna, onda smo ugasili. :))
iqiqiq iqiqiq 16:36 01.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

snezana mihajlovic
ali mislim da je tema suviše avangardna

e, ako je avangardna, onda smo ugasili. :))

veruj mi da jesmo ugasili, jer je sistem obrazovanja u kolapsu...nekada je gore početi reformu pa je nedovršiti nego ne počinjati je uopšte.
Ti si sa svojom temom avangarda, ako imaš prilike da je plasiraš među običan svet, bilo bi lepo čuti mišljenja. Ima mnogo ljudi koji ne haju za obrazovni sistem i čak im pogoduje varijanta plaćanja diploma koja se ustalila kod nas. Evo ti skandala sa falsifikovanjem diplome Predsednika Privredne komore Beograda.

Probaj da plasiraš teze "doživotnog učenja", pola Srbije bi zakolutalo očima, "dosta mi je bre i ovo što sam morao da učim". Probaj da plasiraš tezu neformalnog učenja "ništa bez diplome!!!"povikaće pravedno gnevni narod.

Nadam se da razumeš zašto kažem avangarda, ipak se ovi blogovi ne čitaju masovno, te i sam uzorak i komentari nisu relevantan odjek javnosti.
cassiopeia cassiopeia 16:46 01.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

Ne znam da li moraju, ali znam da skoro većinski svako dete ima privatne časove ili roditelji pomažu u učenju. Školu deca doživaljavaju kao teškoću a ne priliku da steknu znanje, da pronađu svoja interesovanja i da se druže...



Mnogi kažu da moraju, da im je tako savetovano od strane razredne, nastavnika... Meni je to zaista neverovatno da svako drugo dete ima privatne časove da bi radili domaći i učili. A vidim to i na primerima dobrih đaka. Ima tu i onog da roditelji nisu spremni da ulože ni minimalan napor da rade sa svojom decom. Lakše im je da plate.
Ne kažem da meni ne pada teško da posle napornog dana, ako mi traži pomoć, uskačem sa objašnjenjem. A na kraju ta školska obaveza brzo bude gotova i pričamo o nečem što je njoj važno ili se nadovezalo na temu.

I meni je bilo ponekad i teško i dosadno u školi ali moji roditelji su oduvek imali stav da u životu nije sve lepo i prijatno, da ima i neprijatnih obaveza i teških ali da je i to deo života.
Imam utisak da danas preovladava jedan prezaštićujući model vaspitanja. I onda to dovede do toga da angažujete privatnog nastavnika koji će da sažvaće gradivo i servira detetu a da se ono minimalno angažuje.

Ja nikako da napišem da su Snežanini blogovi pravo osveženje.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:17 02.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

o, falla na lepim rečima, cassiopeia.
iqiqiq iqiqiq 19:53 02.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

I meni je bilo ponekad i teško i dosadno u školi ali moji roditelji su oduvek imali stav da u životu nije sve lepo i prijatno, da ima i neprijatnih obaveza i teških ali da je i to deo života.

Ma ne želim ja da svojoj deci niti tuđoj deci stvaram neke zlatne kaveze u školi, da veruju da je svet ružićast itd, sve više se i pominje da je celokupni tok školovanja "labaratorijski uslovi" i da tek početkom rada mlad čovek ulazi u realan život i realne probleme.

E sad, ne moramo da budemo mazohisti, i u školi i na poslu može da nam bude prijatno, tako što ćemo stvoriti prijatnu atmosferu.

To je meni recimo bitno, da ne ide dete u školu kao po kazni niti odrastao čovek da odlazi na posao kao da ide u zatvor...I tu je potrebna svest društva da se stvore prijatni uslovi, saradnja, timski rad, podrška i tako to, može da se uči i neguje od škole pa da i na poslu bude normalno ponašanje.

Kada klinci zavape " a šta će mi ovo u životu" pa me napadnu "vidiš da se i ti toga ne sećaš" onda im kažem da je to prosto vežba jer će biti neke stvari koje ćeš morati i da naučiš/odradiš iako ti nisu baš interesantne, ali su deo nekog posla i bez njih se ne može dalje.
cassiopeia cassiopeia 21:05 02.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

snezana mihajlovic
o, falla na lepim rečima, cassiopeia.


cassiopeia cassiopeia 21:08 02.11.2013

Re: Da li znate šta rade školske uprave?

To je meni recimo bitno, da ne ide dete u školu kao po kazni niti odrastao čovek da odlazi na posao kao da ide u zatvor...I tu je potrebna svest društva da se stvore prijatni uslovi, saradnja, timski rad, podrška i tako to, može da se uči i neguje od škole pa da i na poslu bude normalno ponašanje.


Slažem se. I to se uči.
oskar-z-wild oskar-z-wild 23:22 31.10.2013

?

I speak creoles and pidgins but I do not understand your title.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:46 01.11.2013

Re: ?

:))
poigrala se rečima (koristeći semantičko-artističke slobode). a kao asocijacija mi je poslužio davnašnji natpis sa animal planet.
mice - to su ovi klinci bosonogi, zvali su ih miševi.

htela sam da kažem da duhovna beda i materijalna beda nisu iste kategorije (mada se često i prožimaju, ali je tačno da se ova prva može naći i u (pre)izobilju ), te da (ovde naravno postoje izuzeci, oni sa nekog kraja krajeva) naš izbor može da napravi tu, tako važnu i svrsishodnu razliku.

al ga sročih.
oskar-z-wild oskar-z-wild 21:10 01.11.2013

Re: ?

Thanks, but I would also like to question your term "spiritual poverty" which is a multilayered signifier used by marxists and christians and others. Since the beginnigs of post-modernity the narrative speaks about the subject (you). So, I would appreciate further clarification about what "spiritual" means for you.

My personal enlightment about this term came from an American psychologist who seeks an individual definition of spitituality through this simple method:

Write down 10 most important thoughts which occupy your MIND at this point of TIME. Starting with the most important.

These will define your spirituality NOW.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:10 02.11.2013

spiritual cleansing comes from the gut(s)

xexe, pa nećemo tako da se igramo.
pošto sam utiska da oćeš da me malo zajebavaš - ondak možeš da tretiraš sve što sam napisala na sledeći način (videti pod: quote), not to mention that the activity itself will reveal a long awaited insight of what the question concerning the aforementioned phrase really means to me.

“I am not young enough to know everything.”


:))
oskar-z-wild oskar-z-wild 15:28 02.11.2013

Re: spiritual cleansing comes from the gut(s)

Wow. Awesome. You must be an "academician" or plan to be one. So long.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:12 02.11.2013

Re: spiritual cleansing comes from the gut(s)

You must be an "academician" or plan

aha.
a biće da samo ne volem da me zahebavaju?
vrag bi ga znao...

Awesome

jok, razočarano, a i pomalo tužno.

no,
slidž što si svratio:

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana