Literatura| Život

Dve izvanredne M: Margerit Diras (2)

vladimir petrovic RSS / 01.11.2013. u 17:38

                                                 Najviše sam varala one muškarce koje sam najviše volela

Margerit Diras (rado se potpisivala kao MD) umnogome je bila zanimljiva ličnost francuske literature. Bavila se i filmom i pozorištem. Uživala je znatnu popularnost u medijima. 

Pojednostavljeno bi se moglo reći da su njen život i stvaralašto imali tri karakteristike: (1) solidno pisanje; (2) mnoštvo ljubavnika (s tim što je poslednji - tipa boytoy - bio prilično vanserijski, ali joj mnogo značio), i (3) alkoholizam.

Umrla je, kao ispunjena  žena, u 81. godini.

Njena biografija počela je egzotično. Rodila se u tadašnjoj francuskoj koloniji Indokini (Vijetnam), gde su joj roditelji radili; tamo je ostala do svoje dvadesete godine, kada je došla u Pariz. Taj prvi period života bio je inspiracija za mnoge njene knjige i filmove. 

Njeno držanje tokom Drugog svetskog rata bilo je, po oceni njenih biografa, ambivalentno. Navodno je na početku rata bila u intimnoj vezi sa jednim gestapovskim agentom, ali i sa još nekim nemačkim kolaboracionistima, da bi se kasnije pridružila Pokretu otpora i, što bi rekli Hrvati, stekla status  „braniteljke". Imala je sreću da je tada upoznala F. Miterana, s kojim će ostati u prijateljskim odnosima i za vreme njegovog predsednikovanja.

Napisala je više desetina knjiga, koje se lako čitaju. Naime, u pisanju nije išla previše u 'misaonu širinu i dubinu', te Francuzi obično kažu da su njihove teme prilično svakodnevne: iščekivanje, ljubav, ženska senzualnost i - alkohol (Ses thèmes comme l'attente, l'amour, la sensualité féminine et l'alcool), s tim što redosled nije važan. Sasvim dovoljno za jednu uspešnu književničku karijeru i zanimljiv život.

MD je svetsku popularnost doživela sa kratkim (autobiografskim) romanom Ljubavnik (L'Amant) - o ljubavi mlađane belkinje i bogatog Kineza, desetak godina starijeg, u Aziji. Za tu knjigu dobila je najveću francusku književnu nagradu - Gonkura (Goncourt), što joj je obezbedilo milionski tiraž. (Da uzgredno pomenem da ja povremeno volim da citiram jednu od prvih rečenica iz te knjige: Vrlo je rano u mom životu postalo prekasno - što je na francuskom: Très vite dans ma vie il a été trop tard). Po knjizi, sa istim nazivom, sniman je i  popularan film.

Što se tiče  ljubavnika i alkohola - u tome je MD bila skoro nenadmašiva (moj drugar Dušan bi, uz piće, rekao: nenadjebiva).

Imala je, dakle, mnogo ljubavnika, ponekad više njih u isto vreme. Isključivo je volela muškarce (nije imala lezbijskih sklonosti). Međutim, kako bi rekli Englezi, nije bila ‘the marrying sort', pa se samo jednom udavala i dosta kratko bila u braku, s tim što je sve vreme, pored muža, imala  ljubavnike. Tako je sa jednim od njih, prijateljem muža, dobila sina. (Kako je u to vreme bila članica Komunističke partije Francuske, izbačena je otuda, tako što je u otpusnici stajalo : Živi sa dvojicom muškaraca - Vit avec deux hommes).  Nakon razvoda, ni na pamet joj nije padalo da se ponovo udaje, ali je nastavila da ide iz jedne  ljubavne veze u drugu.

Njena poslednja ljubav bila je umnogome posebna. Naime, u 66. godini upoznala je jednog studenta, koji je dugo bio ludo zaljubljen u nju i njeno stvaralštvo, kako već mladići umeju da se zaluđuju. Stalno joj je pisao pisma obožavanja, na koja ona nije odgovarala. A onda ga je pozvala da je poseti. On je tada imao 27. godina.  Po šablonu da je poslednja ljubav najvažnija, MD ga je oberučke prihvatila i s njim ostala do kraja života. Za to vreme on će biti, naravno, ne samo njen ljubavnik, već i sluga, potrčko, šofer, nosač, kuvar, sekretar, bolničar i ne znam šta sve još.

Jedna od specifičnosti te ljubavne veze starije dame i mladog muškarca (razlika među njima je skoro četrdeset godina) bila je u tome što je on bio - i  homoseksualac. To je MD, naravno, naknadno otkrila, ali  - gle, čuda ! - nije joj smetalo, mada je u svom ranijem životu uglavnom bila na nivou širokih narodnih masa, dakle onih koji su mrzeli homoseksualnost, smatrajući je perverzijom.

Tom mladiću, po imenu Jan Leme (Yann Lemée), dala je novo prezime (Andrea), a iz nekih svojih razloga dodala mu je kasnije još jedno prezime - Štajner, da sve deluje malo jevrejski, iako on nije Jevrejin. Tako je on ovekovečen kao protagonista njene knjige sa tim naslovom Yann Andréa Steiner, ali i još nekih njenih knjiga, uključujući i onu sa trivijalnim nazivom  Plave oči, crna kosa  (Les Yeux bleus cheveux noirs).

Pisala je: „Pričam nemogućnu priču kao da ću ispričati mogućnu priču između žene i homoseksualca, pošto ono što želim da ispričam je ljubavna priča koja je uvek mogućna čak iako je nemogućna u očima ljudi koji su daleko od pisanja - pisanja koje se ne odnosi na ovu vrstu mogućnog i nemogućnog u priči.... Prezreli smo sve sporazume, sve 'aranžmane', uobičajene među žanrovima, prkosili smo nemogućnosti te ljubavi, nismo ustuknuli, nismo se oslobodili, bila je ljubav izdaleka, koju nismo mogli da zamislimo, bila je tako čudna, rugali smo se sebi, nismo je prepoznavali, a doživljavali smo je kako nam se pružila, zaista, nemogućna, ne čineći ništa da bismo zbog nje manje patili, ne izbegavajući je, ne ubijajući je, ne bežeći".

A kada se, pri kraju života, lečila od alkoholizma u Američkoj bolnici u Parizu, u trajanju od devet meseci - pet meseci bila je u komi - ona se, sa dozom neskrivene zaljubljenosti, seća: „U Američkoj bolnici, u toku kome, bilo je svesnih trenutaka i videla sam Jana pored sebe. Bilo je to u retkim trenucima, veoma kratkim, videla sam - da me želi. Pitala sam ga, rekla sam mu: ‘U ovoj komi, pošto nisi znao da li ću je preživeti, ti si me želeo'. Rekao mi je: ‘Da, to je tačno'. Takvu je ženu on želeo, takvu je Jan Andrea voleo ljubavlju".

Ta njihova veza, koju su mnogi smatrali dekadentnom, ma šta to moglo da znači, trajala je punih šesnaest godina, s tim što je često bila veoma turbulentna. Dolazilo je do žestokih svađa, pa je  MD više puta izbacivala Jana iz kuće, uz vikanje i psovanje, da bi se on uvek vraćao, ili bi ga ona zvala, jer im je bilo suđeno da budu zajedno, do njene smrti.

Da dodam još i da je, prilikom mnogobrojnih žučnih svađa, Jan imao običaj da svojoj ljubavnici, kada je bio posebno besan, kaže: „Vi ste ludi ! Vi ste kurva Normandijske obale". (Najčešće su živeli u Truvilu, na obali Normandije). I gle čuda, MD, umesto da odgovori u stilu: "Umukni, ja sam poštena ženska", bez obzira da li je to tačno ili nije,  baš ove poslednje reči (kurva Normandijske obale) uzima za naslov jedne od više svojih knjiga u kojima je pisala o odnosima sa Janom (La Pute de la côte normande).

Mnogi se slažu da je Jan Andrea ulepšao starost MD. On ju je toplo inspirisao da piše zanimljive knjige u poslednjoj fazi života, i ona mu je, pored sveg maltretiranja koje mu je zdušno priređivala, bila veoma zahvalna (u nasleđe mu je ostavila  da bude izvršilac njene književne zaostavštine). Još tokom Margeritinog života on je napisao knjigu o noj, pod jednostavnim naslovom MD, a nakon njene smrti izdao je knjigu sećanja na svoju ljubavnicu pod naslovom Ta ljubav (Cet Amour-lá), po kojoj je napravljen i jedan film (starija francuska glumica Žana Moro igra Margerit Diras). On i danas živi u Parizu i u intervjuima ističe da je ponosan na sebe što je bio čovek života slavne Margerit Diras u - poslednjoj trećini njenog života.

MD je, kao što se zna, bila ‘notorna' pijanica.

„U početku sam pila viski, kalvados, ono što nazivam bljutavi alkohol, pivo, vrbenu iz Veleja - koja je, kako kažu, najgora za jetru. Na kraju, počela sam da pijem vino i nisam nikad prestajala".

Kažu da je pila od šest do osam flaša crnog vina dnevno. (Tu je prevazilazila Č. Bukovskog, koji je tvrdio „da odlično radi između treće i pete buteljke vina; do treće nema inspiraciju, a preko pete ima je napretek").

Tri puta je ležala u bolnici, radi odvikavanja od alkohola, ali i spasavanja života.

O svom odnosu prema alkoholu ovako je pisala u Stvarnom životu (La vie matérielle), jednoj od svojih poslednjih knjiga: 

„Počela sam da pijem o praznicima, na političkim skupovima, najpre čaše vina, a zatim viski. A zatim u četrdeset prvoj godini srela sam nekog ko je zaista voleo alkohol, ko je pio svakog dana, ali razumno. Veoma brzo sam ga premašila. To je trajalo deset godina. Do ciroze, povraćanja krvi. Prestala sam narednih deset godina. Bilo je prvi put. Ponovo sam počela, a zatim sam još jednom prestala, ne znam više zašto. Zatim sam prestala da pušim, osim kad bih ponovo pila. Sad sam treći put prestala.

... Čim sam počela da pijem, postala sam alkoholičarka. Odmah sam pila kao alkoholičar. Ostavila sam sve iza sebe. Počela sam da pijem uveče, zatim sam pila u podne, zatim ujutro, zatim sam počela da pijem noću. Jedanput u toku noći, a zatim svaka dva sata. Nikad se nisam drukčije drogirala. Uvek sam znala da ako počnem s heroinom, put ka kraju biće brz. Uvek sam pila sa muškarcima.

... Piti ne znači da obavezno želimo da umremo, ne. Ali ne može se piti bez pomisli da se ubijamo. Živeti sa alkoholom, to je živeti sa smrću nadohvat ruke. Ono što sprečava da se ubijemo kad poludimo od alkoholnog pijanstva, jeste pomisao da kad smo jednom mrtvi, više ne možemo da pijemo.

... Žena koja pije, to je kao kad bi životinja pila, dete. Tek kad žena pije, alkoholizam postaje skandal: žena alkoholičar je nešto retko, ozbiljno. To je okrnjena sama božanska priroda. Upoznala sam taj skandal oko sebe. U moje vreme, da biste imali snagu da to javno pokažete, da uđete sami u kafanu, noću, na primer, trebalo je da ste već pijani.

... Nedostaje nam Bog. Ničim se ne može uticati da se ne pojavi ta praznina koju otkrivamo jednog dana u mladosti. Alkohol je stvoren da bi se podnela praznina univerzuma, balansiranje planeta, njihovo nepokolebljivo kružno kretanje u prostoru, njihova ravnodušna tišina prema vašem bolu. Čovek koji pije je interplanetarni čovek. On se kreće u interplanetarnom prostooru. Alkohol uopšte ne pruža utehu, on ne popunjava psihološki prostor pojedinca, on samo zamenjuje nedostatak Boga. Ne teši čoveka. Naprotiv, alkohol podržava čoveka u njegovom ludilu, prenosi ga u najviše predele gde je on gospodar svoje sudbine. Nijedno ljudsko biće, nijedna žena, nijedna pesma, nikakva muzika, nikakva kniževnost, nikakvo slikarstvo ne mogu da zamene alkohol u ulozi koju on ima kod čoveka; iluziju najvećeg stvaralaštva. On je tu da je zameni. Pored svega, on predstavlja deo sveta koji bi trebalo da veruje u Boga, a koji više ne veruje u njega".

Naravno, kada je počela da živi sa Janom, vremenom je naučila i njega da pije sa njom: "Poslednjih meseci, posle buđenja, više nisam pila kafu već direktno viski ili vino. Često sam, posle vina povraćala - jutarnje povraćanje alkoholičara sa puno sluzi - povraćala sam upravo popijeno vino i odmah ponovo počinjala da ga pijem. Povraćanje je uglavnom prestajalo posle drugog pokušaja i bila sam srećna. I Jan je pio ujutro kao ja, čini mi se ipak manje, da manje". Verovatno je tačno da je manje pio od nje, kako bi joj pomagao da piše, jer ona sama nije mogla da piše poslednje knjige, ruke su joj previše drhtale, pa mu ih je - diktirala.     

Neki biografi su trivijalno zabeležili da je MD umrla ‘na rukama Jana' i da je njemu uputila poslednje reči: "Yann, je vous aime. Au revoir".

Eto pojednostavljene životne priče jedne izvanredne žene***), na čijem nadgrobnom spomeniku, na pariskom groblju Monparnas, stoje dva velika slova: MD.

Pariz joj se odužio time što je, pored ostalog, jednoj ulici dato njeno ime.

----------------------

***) Kada kažem da Margerit Diras smatram izvanrednom ličnošću, mislim na njenu sveukupnost, na osobu koja je znatno uticala na javno mnjenje u Francuskoj u drugoj polovini XX veka, a nikako samo na oblast književnosti. Naime, u Francuskoj, za koju je svojevremeno Vladimir Nabokov rekao „da je najkulturnija zemlja na svetu", ima mnogo velikana pisane reči, a  MD, mada je značajna književnica, ipak nije među njima. (Ne sme se zaboraviti da Francuska danas ima najveći broj osvojenih Nobelovih nagrada za književnost u svetu). Prema tome, MD jeste dobra književnica, ali nije jedna od najboljih. S tim u vezi, ukazujem da je Lora Adler, jedna od prvih biografkinja MD, u jednom intervjuu, nakon što je vršila velika istraživanja i sakupila mnogo podataka i informacija o životu i radu MD, izjavila: „Pročitala sam dosta njenih knjiga, koje mi se sviđaju, ali ništa više od toga". I ja bih isto to mogao reći: rado sam pročitao desetak knjiga MD, sviđale su mi se - „ali ništa više od toga".

S druge strane, kada se pomene MD danas mnogi čitaoci u Francuskoj i širom sveta pomisle na njenog Ljubavnika, knjigu koja ju je proslavila i koja se prodala u tiražu od preko dva miliona primeraka, na četrdesetak jezika sveta. Međutim, pri kraju života, MD je uvidela da je u pitanju jedna osrednja knjiga, ma koliko dopadljiva, te se šalila na svoj račun, rekavši za tu knjigu da je „le livre de la gare" (knjiga za železničku stanicu), odnosno da je u pitanju laka literatura, koja se kupi na stanici, čita u vozu i baci kada se napusti voz. Stoga je, na šest godina pre smrti, uostalom, prepravila i dopunila tu knjigu, pa je izdala naknadno pod naslovom Ljubavnik iz Severne Kine (L'Amant de la Chine du Nord). Faktički, autorica je priznala da Ljubavnik nije bila knjiga zaljubljivanja mlade devojke, kako to izgleda na prvi pogled i kako su mnogi čitaoci širom sveta shvatili, već knjiga o prostituciji petnaestogodišnjakinje, pod pritiskom majke koja je bila ophrvana siromaštvom, a što je bilo između redova knjige.  

Ipak, MD ostaje jedna od izvanrednih ličnosti Francuske druge polovine XX veka.

Atačmenti



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 19:47 01.11.2013

упс

Француска је срећа Њена
(јер велича таква лица)
да је она . . . од одавде
указ следи, дроца,пијаница

поред свег'а духовнога блага
име би јој остало без трага



наравски, уз лично поштовање МД
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:42 01.11.2013

Re: упс

Черевићан
... Француска је срећа Њена
(јер велича таква лица)
да је она . . . од одавде
указ следи, дроца,пијаница

поред свег'а духовнога блага
име би јој остало без трага

наравски, уз лично поштовање МД


Svaka čast, svaka reč vam je na mestu.



Naravno da je imala sreću što je živela u civilizovanoj zemlji.

Čini mi se da je, u neku ruku, ona slika prave Francuskinje, i ja joj skidam kapu.


Uživao sam dok sam pisao o njoj.

MD jeste bivala preljubnica, jeste preterivala i u alkoholu, ali je bila jaka žena.

I veoma versatilna u svojim aktivnostima. (Ja namerno nisam hteo da ulazim u njene filmsko/pozorišne aktivnosti, da se ne bih izgubio, u širini, ali ona je i tamo ostvarivala značajne korake).
wilma68 wilma68 20:00 01.11.2013

Уживала сам, опет...

...читајући и другу М.
Питко, с мером, таман.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:50 01.11.2013

Re: Уживала сам, опет...

wilma68
...читајући и другу М.
Питко, с мером, таман

Hvala.
Trudio sam se, priznajem, jer je trebalo mnogo stvari reći, a niko ne voli dugačke blogove. Ako ne smaram previše, dobro je.

oskar-z-wild oskar-z-wild 22:09 01.11.2013

Re: Уживала сам, опет...

vladimir petrovic
wilma68
...читајући и другу М.
Питко, с мером, таман

Hvala.
Trudio sam se, priznajem, jer je trebalo mnogo stvari reći, a niko ne voli dugačke blogove. Ako ne smaram previše, dobro je.



You bad boy...;-)
wilma68 wilma68 22:16 01.11.2013

Re: Уживала сам, опет...

muaddib92 muaddib92 14:13 02.11.2013

Re: Уживала сам, опет...

Alkohol uopšte ne pruža utehu, on ne popunjava psihološki prostor pojedinca, on samo zamenjuje nedostatak Boga. Ne teši čoveka. Naprotiv, alkohol podržava čoveka u njegovom ludilu, prenosi ga u najviše predele gde je on gospodar svoje sudbine. Nijedno ljudsko biće, nijedna žena, nijedna pesma, nikakva muzika, nikakva kniževnost, nikakvo slikarstvo ne mogu da zamene alkohol u ulozi koju on ima kod čoveka; iluziju najvećeg stvaralaštva. On je tu da je zameni. Pored svega, on predstavlja deo sveta koji bi trebalo da veruje u Boga, a koji više ne veruje u njega".

Хвала на овом тексту
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:13 02.11.2013

Re: Уживала сам, опет...

muaddib92
...Хвала на овом тексту

Hvala tebi što su uočio dobar citat, i što si se javio.
Jaril Jaril 20:07 01.11.2013

За чашу или две?

bladerunner92 bladerunner92 20:25 01.11.2013

Nisam znala

da joj je zivot bio ovako...pa zivopisan ...
Ljubavnik je jedna od mojih omiljenih knjiga ali knjiga koja kad je se setim izaziva mucninu i neka oprecna osecanja.SVidja mi se i muka mi je od nje. Mislim da mi se u prici najvise nije i najvise jeste svidjao on.Nije mi se svidjala njegova slabost a istovremeno mi se mnogo svidjala njegova osetljivost...
Sto se tice nje - nemam zamerki, potpuno je grozna i divna istovremeno
secam se celih recenica iz te knjige a mojim prijateljicama koje su volele mazohisticki da trpe i pate u vezi (imale smo i autenticni izraz za to) uvek sam parafrazirala recenicu iz Ljubavnika (mozda gresim da je iz te knjige davno sam je citala) da ne verujem u ocajniicke ljubavi i u to da mozes da volis nekog ako on ne voli tebe...
film je promasaj jer je izbor glavne glumice potpuno pogresan
panama hat i duga letnja lanena haljina su mi se skroz i bas svidjali...
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:15 01.11.2013

Re: Nisam znala

bladerunner92
... da joj je zivot bio ovako...pa zivopisan ...

Zaista je bio živopisan!

... film je promasaj jer je izbor glavne glumice potpuno pogresan


MD je bila nezadovoljna filmom.
Dobro, često se događa da pisci ne budu zadovoljni ekranizacijom nekog njihovog dela, ali kod MD je to bilo još teže, jer je ona sama bila sineast, radila je dugo u filmskoj industriji, prvo kao scenarista, a onda je neke filmove i sama režirala.

panama hat i duga letnja lanena haljina su mi se skroz i bas svidjali...




Podsećam da je MD Ljubavnika pisala u poznim godinama, tako da je morala dobro da se potrudi da zapadnim čitaocima, kojima je knjiga prvenstveno namenjena, bude dopadljiva priča o ljubavi mlade belkinje i bogatog Kineza.

A knjiga je doživela višemilionski tiraž.
bladerunner92 bladerunner92 14:44 02.11.2013

Re: Nisam znala

da, obicno imam problem s filmovima snimljenim po nekoj knjizi
ali evo jednog iznenadjenja
skoro sam gledala Great Getsby i odusevila se potpuno.Prvi put sam pomislila da je film bolji od knjige sto je nemoguce naravno jer film nikad ne moze da docara sva osecanja ali ako je neko trebalo da napravi ekranizaciju ove knjige to je definitivno Buzz Luhrman.Film je prelep .Onda sam odmah uzela da citam knjigu naravno koju sam davno citala i toliko se mucila s njom na pocetku ,nesto mi uopste nije islo dok nisam u jednom trenutku shvatila da je prevod zapravo ocajan pa sam je lepo zatvorila, uzecu na engleskom da je procitam...
a i znas kako kazu neke knjige treba procitati vise puta u zivotu, u razlicitim periodima zivota .Procitacu i Ljubavnika ponovo, mozda je sad drugacije dozivim...
mislim da se MD nije trudila da prica bude dopadljiva ...
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:07 02.11.2013

Re: Nisam znala

Pokrenula si više zanimljivih stvari.

bladerunner92
... gledala Great Getsby i odusevila se potpuno.Prvi put sam pomislila da je film bolji od knjige sto je nemoguce naravno jer film nikad ne moze da docara sva osecanja


Ne bih bio isključiv. Moguće je da film bude bolji od knjige.
Mislim da ima takvih slučajeva, mada retko.

Drugo, ja tu imam slobodniji pristup, smatram da film ne treba da bude bukvalna ekranizacija knjige (onda postoji, naravno, velika mogućnost da omane), već da mu knjiga posluži "kao polazna tačka". Zato, u poslednje vreme, sve više ima filmova "koji su bazirani na nekoj knjizi", ali ne prepričavaju samu knjigu.

To daje veću slobodu režiseru.

Sećam se da sam jedno vreme bio preokupiran Vladimirom Nabokovim; on je svetski uspeh doživeo sa Lolitom, a kada je trebalo da se snima film po njoj, on, kao pametan čovek, znao je da film ne može biti ono što je on hteo da kaže sa knjigom, ali iz pragmatičnih razloga se složio da se film snima (grdne pare mu je to donelo), pa je čak sam pomagao na scenariju, a kada je film bio gotov, uglavnom je bio zadovoljan, iako je film bio prilično slobodan i odstupao od knjige; u stvari, to mu više nije bilo važno, jer su njegovi ciljivi u vezi s tom knjigom bili postignuti, a film mu je doneo još veću popularnost i - novac. Tada sam shvatio da nema smisla praviti poređenje između knjige i filma pod istim imenom, to su bile dve različite stvari, svaka dobra na svoj način, mada film nisam voleo, ali dobro je što je došlo do njega.

... Onda sam odmah uzela da citam knjigu naravno koju sam davno citala i toliko se mucila s njom na pocetku ,nesto mi uopste nije islo dok nisam u jednom trenutku shvatila da je prevod zapravo ocajan pa sam je lepo zatvorila, uzecu na engleskom da je procitam... a i znas kako kazu neke knjige treba procitati vise puta u zivotu, u razlicitim periodima zivota


Da, ovo je dobro rečeno.

Sećam se da je Henri Miler pisao kako je bio oduševljen (prvim) čitanjem Manove Smrti u Veneciji. Međutim, kada je tu knjigu ponovo pročitao desetak godina kasnije, on ju je doživeo na drugi način, bio je pomalo razočaran, pa se zapravo pitao kako je mogao prvi put da je toliko voli.

Ja, koji volim Smrt u Veneciji, i čitao sam je nekoliko puta (volim i zbog izvrsnog prevoda Anice Savić-Rebac), nisam dobro shvatao tu Milerovu opservaciju, ali danas ne isključujem takvu mogućnost.

Znalci preporučuju da dobre knjige svakako treba čitati više puta. Čini mi se da je Margerit Jursenar negde rekla da je Prustovo Traganje za izgubljenim vremenom pročitavala sedam puta (namerno nisam rekao čitala, imam u vidu da se studiozno vraćala, s tim što svaki sledeći put nije čitala baš đački, od korice do korice).

Ja sam skoro 'pročitavao' A. Žida (Gide), na francuskom, i pala mi je u oči ova njegova izjava: On dit: „Dis moi ce que tu lis, je te dirai qui tu es“. C’est vrai, mais je te connaitrai mieux si tu me dis ce que tu relis. ("Kaže se: reci mi šta čitaš i ja ću ti reći ko si. To je tačno, ali ja ću te bolje upoznati ako mi kažeš šta ponovno čitaš". To sam zapamtio zato što čovek prvi put čita mnogo knjiga, one koje zaslužuju i koje ne zaslužuju, ali se, valjda, vraća ponovo samo onima za koje misli da zaslužuju.

Dakle, ne samo da neku knjigu treba počitati više puta, već je treba čitati i u različitim periodima života. Svi znamo, dok smo bili gimnazijalci, da smo išli da gledamo neki film po dva/tri puta za redom, jer nam se mnogo sviđao. Da li tako nešto treba raditi i sa knjigom koja nam se sviđa? Da je pročitamo dva/tri puta uzastopno?

Ne. Preferirao bih da knjigu ostavimo malo po strani, pa da joj se vratimo posle 'nekog vremena', uz rizik da, ukoliko razmak bude veliki, budemo pomalo razočarani.

Premda, meni se to još nije desilo, mislim da je Henri Miler ogrešio dušu kada je rekao da se ponovno čitanje Smrti u Veneciji ne isplati.
bladerunner92 bladerunner92 13:38 03.11.2013

Re: Nisam znala

The Great Getsby mi se svidjao u smislu da ga je Buzz Luhrman napravio nekako bajkovitim i obojenim, u sustini meni se ta prica nije nikad toliko svidjala ...
Ovo u vezi citanja knjige u razlicitim periodima zivota mi je rekla mama valjda ne secam se vise i odnosilo se na knjigu Ana KArenjina.Da li citas Anu Karenjinu kao tinejdzerka koja samo razmislja sta ce sledece da obuce i gde da izadje ili je citas kao mlada zena u vezi ili zena- majka velika je razlika i ostavlja naravno potpuno drugaciji utisak...
i naravno da prerastemo neke knjige i neke ljude i neka razmisljanja vremenom pa otuda mozda i razocarenje ali i ako sam ih u nekom trenutku u zivotu volela i to je ok, tada sam mislila da to tako treba i da je to ok pa onda i jeste bilo, sve te to oblikuje na neki nacin ...
oskar-z-wild oskar-z-wild 20:46 01.11.2013

Varati? Que'st que c'est?

U periodima strasnih ali neispunjavajucih odnosa, novcem sam placao dopunu.

U sustini, igram po pravilima i ne varam u kartama. Ali nikad nisam usao u odnos u kojem su pravila bila unapred postavljena. Jedna od prvih ozbiljnih veza mi je bila sa Pakistankom, naravno liberalnom (u to vreme). Kad se udala za Jevreja promenila se, obolela joj stitna zljezda.

Tako da precutna pravila ne priznajem.

Kada placas za seks, pravila se deklarisu pre seksa. Moje puno postovanje prema prostitutkama oba pola.

Ali zato mi je van mozga nonsalantno varanje u kartama - a ima i takvih, totalno operisani od morala, upredivo sa daltonistima. Domace vaspitanje?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:37 01.11.2013

Re: Varati? Que'st que c'est?

oskar-z-wild
... U periodima strasnih ali neispunjavajucih odnosa, novcem sam placao dopunu.

Neka si plaćao, pare su za trošenje, he, he, he...

Moje puno postovanje prema prostitutkama oba pola.


Hoćeš reći da je to mučan posao? Teško zarađen hleb?

Ne preteruj, ima i srećnih prostitutki.
Tako kažu.

U sustini, igram po pravilima i ne varam u kartama.

Svi tako kažu, mislim, niko ne priznaje da vara na kartama.

... varanje u kartama

OK, nije dobro da čovek vara na kartama, a najgore je ako vara pa ga - uhvate.
Verovatno si ti nailazio na nespretnjakoviće/početnike.
Ja, zapravo, varalice na kartama nisam sretao.

Ovo francusko
Que'st que c'est?

je malo komplikovano za pisanje; pravilno je ovako:

Qu'est-ce que c'est?

P. S.
Ovom prilikom sam ja u nemogućnosti da okačim klip Youtube. Ne ide a baš sam hteo, a sećam se da si se ti prošli put žalio.
Šteta.

Edit:
Uspelo je, evo jedne francuske stvarcice




oskar-z-wild oskar-z-wild 07:41 02.11.2013

Re: Varati? Catch-as-catch-can

Vladimire tvoj novi avatar nije shodan formatu mada je ikona odlicna. Gde si se slikao?
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:58 02.11.2013

Re: Varati? Catch-as-catch-can

oskar-z-wild
... Gde si se slikao?

U Norveškoj.
Vladimire tvoj novi avatar nije shodan formatu mada je ikona odlicna.

Ovo drugo mi je važno.

Važno je znati - gledati.

Ovo me podseti da sam se malo bio zamislio kada sam video ovu izjavu MD: "Ima jedna stvar koju ne znam da radim: da gledam more". Naizgled prosta izreka, ali traži da se čovek malo zamisli. Šta to znači, da čovek ne ume da gleda more?

Pogotovu što to kaže osoba koja je imala kuću na moru (dobro, nije to bila Azurna obala - gde je more stvarno fascinantno, pa se ne lepe Englezi tek onako, tako da je plaža u Nici, dugačka sedam kilometara, dobila naziv "Šetalište Engleza" (Promenade des Anglais) - već atlantska obala, slična onoj kada se prelazi Lamanš, bez čari).
A opet, gledati more uvek može ljudima sa maštom (ne kažem da MD nije imala maštu, već da je imala neke svoje praznine) izazivati mnoge misli i asocijacije.

P. S.
Gledam tvoj avatar pa se pitam: kada ćeš se ti malo otvoriti, odnosno izaći iz senke?
Kod tebe se ništa ne vidi!
Kriješ se?

oskar-z-wild oskar-z-wild 15:50 02.11.2013

Re: Varati? Catch-as-catch-can

Naravno da se krijem na planini gde se druzim samo sa orlovima.You are welcome! Too many rodents down below.

I samo orlovi znaju da gledaju sa litica. Navrate neki vrapci ali nemaju koncentraciju niti koncept lepote.

Marguaret nije stvarno orlica. Svako ko izabere nekoliko trivijalnih tema i onda ih obrce u beskonacnost nije dubok nit sirok. Ima talenta, skolovana je i pojebala je pola Pariza ukljucujuci i Miterana, sve kljuceve i savete za uspeh je shvatila. Onaj istorijski roman joj je najdublji.

Planiram

da izadjem iz senke iduce godine. Mislim da cu dotle imati dovoljnu kolicinu pera pa da mogu dopustiti da me i cerupaju - rodenti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:28 02.11.2013

Re: Varati? Catch-as-catch-can

oskar-z-wild
...Naravno da se krijem na planini gde se druzim samo sa orlovima.You are welcome! Too many rodents down below.

I samo orlovi znaju da gledaju sa litica. Navrate neki vrapci ali nemaju koncentraciju niti koncept lepote.


Ovo sa orlovima mi je jasno, neka orlovi budu i ostanu orlovi, ali me je nasmejalo ovo što si rekao za jadne vrapce: em nemaju koncentraciju, em nemaju koncept lepote!

Ovo sa koncentracijom me manje dotiče, jer retko ko ima trajnu koncentraciju, ali ovo sa osećajem za lepotu mi je važno, odnosno smatram siromašnim one koji taj osećaj nemaju, pa makar bili uspešni biznismeni, ili živeli u Londonu (sic) ili Njujorku. (Pariz je nešto drugo, u svakom pogledu).

Da si ti živ i zdrav.
Ne pljuckaj previše na vrapce, da njih nema ne bi znao da si ti orao, he, he, he...
-------------------

Da, setih se i ovoga. Na Vajldovom spomeniku u Londonu stoje reči "da samo odabrani gledaju u zvezde" ("We are all in the gutter but some of us are looking at the stars"
Vrapci ne mogu da gledaju u zvezde
oskar-z-wild oskar-z-wild 01:39 03.11.2013

Re: Varati? Catch-as-catch-can

Bez koncentracije se ne moze razviti ni osecaj za lepotu.

Nemoj me pogresno shvatiti, volim vrapce. Yummy!! =D

Mislis u smislu da nema ljudi Bog ne bi znao da je bog.

Ups! Da li jos koketiras sa bogom koji nas voli?
oskar-z-wild oskar-z-wild 02:59 03.11.2013

vidi ovo o Rasanima

http://novosti.rs/mobilni/vesti/aktuelno.49.html?item_id=461911
kad smo vec kod planina
docsumann docsumann 17:01 03.11.2013

Re: Varati? Catch-as-catch-can

Mislis u smislu da nema ljudi Bog ne bi znao da je bog.


taj smisao je tako tipično ljudski.
drzura drzura 21:28 01.11.2013

preporuka



žena je bila zmaj
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:45 01.11.2013

Re: preporuka

drzura
... žena je bila zmaj

Zmaj i po!
nurudin nurudin 22:22 01.11.2013

;-)

Umrla je, kao ispunjena žena, u 81. godini.


vladimir petrovic vladimir petrovic 22:43 01.11.2013

Re: ;-)

Umrla je, kao ispunjena žena, u 81. godini.

Nurudin


Ne sviđa ti se izraz "ispunjena žena"?
Ili što nije, kao Jovanka Broz, dočekala 89-tu?

nurudin nurudin 01:38 02.11.2013

Re: ;-)

vladimir petrovic
Umrla je, kao ispunjena žena, u 81. godini.

Nurudin


Ne sviđa ti se izraz "ispunjena žena"?
Ili što nije, kao Jovanka Broz, dočekala 89-tu?



Ма, не, не, не... :) Него испуњена жена у 81, признаћеш -- несвакидашње звучи.

Не помињи Јованку, можа свашта да испадне од блога. :)
kick68 kick68 02:55 02.11.2013

Re: ;-)

Него испуњена жена у 81, признаћеш -- несвакидашње звучи

Pa, ispunjena ili ne… to vise nije ni bitno. Ali cinjenica je da su je obogaljujuce siromastvo i skoro izvesna zloupotreba od strane porodice/majke na neki nacin onesposobili za ‘normalan’ zivot i srecu. To su vise nego ocigledni razlozi za promiskuitetnost i alkoholizam. A nakardan odnos majke prema detetu je nesto sto ju je konstantno proganjalo, a kasnije postalo tema njenog romana Le Vice-Consul. Nije pisala iskljucivo ‘ljubice’.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:28 02.11.2013

Odnos majka/kćerka

kick68
... Ali cinjenica je da su je obogaljujuce siromastvo i skoro izvesna zloupotreba od strane porodice/majke na neki nacin onesposobili za ‘normalan’ zivot i srecu. To su vise nego ocigledni razlozi za promiskuitetnost i alkoholizam. A nakardan odnos majke prema detetu je nesto sto ju je konstantno proganjalo, a kasnije postalo tema njenog romana Le Vice-Consul. Nije pisala iskljucivo ‘ljubice’.


Hvala ti za ovo što si napisala, to već zadire (na svoj način) u suštinu stvari, kada je MD u pitanju.

... A nakardan odnos majke prema detetu...


Ja ovde vidim i onu drugu važnu dimenziju, mimo generalnog odnosa majke i deteta - odnos kćerke i majke. U literaturi ima dosta knjiga na tu temu (pada mi na pamet da je Moravija u jednom od svojih najboljih romana majstorski o tome pisao da je čoveku teško da odredi čija je krivica za te skroz poremećene odnose, majčina ili kćerkina).

U mnogim svojim knjigama MD je, direktno ili indirektno, pominjala svoj odnos sa majkom. Najčešće u negativnom smislu, mada je govorila da je 'volela' majku.

Podsećam da je u Stvarnom životu, knjizi koju je MD pisala u osmoj deceniji života (između sedamdesete i osamdesete), ona jedno poglavlje (Poslednji štićenik noći) posvetila događaju koji se zbio kada je išla na sahranu majci.

Usput, vodi strastveno ljubav s nekim nepoznatim čovekom, koji je čeka u hotelu, da se posle sahrane vrati, da nastave seksanje.

A ona beleži:
"Majka još nije bila položena u mrtvački kovčeg. Svi su čekali na mene. Moja majka. Poljubila sam ledeno čelo. Moj brat je plakao. U crkvi u Onzenu bilo nas je troje, čuvari su ostali u zamku. Mislila sam na onog čoveka koji me je čekao u hotelu na obali reke. Nije mi bilo žao te mrtve žene i tog čoveka koji je plakao, njenog sina. Nikad mi ih više nije bilo žao. Potom je bio sastanak kod javnog beležnika.Prihvatila sam odredbe testamenta moje majke, odrekla sam se nasledstva".

I onda žuri da se vrati svom ljubavniku.

(Tu je u pitanju i njen odnos prema bratu, koji je plakao na majčinoj sahrani, a njoj ni na pamet nije bilo, makar iz foliranja, da pusti neku suzu... )
oskar-z-wild oskar-z-wild 15:56 02.11.2013

Re: Odnos majka/kćerka

Ispunjena=fulfilled = ostvarena
kick68 kick68 17:31 02.11.2013

Re: Odnos majka/kćerka

ostvarena

Ja bih rekla, jako nesrecna. Te rane traume su formirale pisca, a pisanje joj je donelo svetsku slavu. Cini mi se da je njena knjiga Un barrage contre le Pacifique na obaveznom programu lektire za ispit Francuska knjizevnost dvadesetog veka na Filoloskom fakultetu u Beogradu. A mozda je to Le Vice-Consul. Ili obe, ne znam tacno.
oskar-z-wild oskar-z-wild 20:21 02.11.2013

Re: Odnos majka/kćerka

Nesrecna nikako. "Unhappy" koncept iz ljubica, znaju autori sta se prodaje - nesreca.
kick68 kick68 22:34 01.11.2013

.

knjiga o prostituciji petnaestogodišnjakinje, pod pritiskom majke koja je bila ophrvana siromaštvom, a što je bilo između redova knjige.

Un barrage contre le Pacifique (nije za zeleznicku stanicu, knjiga je izuzetna):

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:59 01.11.2013

Re: .

kick68
... Un barrage contre le Pacifique (nije za zeleznicku stanicu, knjiga je izuzetna):

Da, to je jedan od njenih prvih romana i, umnogome autobiografski, iz perioda njenog odrastanja u Indokini.
Roman je bio njen prvi "proboj" kod čitalaca i kritičara.

Po njemu je pravljen film, i to dva puta, 1958 i 2008. godine, s tim što u ovoj drugoj verziji igra uvek dobra Isabelle Huppert.


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana