Eksperimenti u blogovanju| Gost autor| Nauka| Zdravlje

Koje je boje Karakondžula?

mlekac RSS / 21.11.2013. u 18:50

Potaknut nedavnim izlaskom novog izdanja "Ala i Bauka", Anonimni autor zavirio je u svoja kriptozoološka istraživanja i zamolio me je da mu objavim ovo: 

 

Prohibition.jpg

U mom današnjem kriptozoološkom blogu pisaću o jednom malo proučenom, nekada dosta čestom, a danas gotovo iščezlom vilinskom stvorenju Balkana.
Reč je o Karakondžuli, formi lokalnog demona koja je milenijumima u sitne sate zagorčavala život „ljubiteljima čašice" ovih prostora.
I ako se danas, u vreme opšte svetske recesije i naše već tridesetogodišnje nacionalne depresije, u ovoj napaćenoj zemlji pije više nego ikada u prošlosti, izvorna Karakondžula ne može se gotovo nigde pronaći. 

U početku nisam bio siguran da li je tome doprinlo veliko smanjenje seoskog stanovništva ili je u pitanju njihova neotpornost na pesticide, koji se danas široko koriste u okviru agrotehničkih mera, ali, još od osamdesetih godina prošlog veka, nisam čuo da je ta dlakava napast nekoga nesretnika koji je popio koju više jahala i tukla pri povratku u njegov topli dom. Šta više, iako sam često nailazio na pijance zaspale u jarku, niko od njih sutradan se nije žalio na torturu od strane dotičnog ženskog demona.
Poslednji slučaj pominjanja istih, za koji sam saznao, dogodio se baš ovde, u Zemunu, početkom onog zlatnog muzičkog doba koje je donelo „Novi talas" - znači na prelasku iz sedamdesetih u osamdesete. Jedan moj poznanik, (ne mogu ovde da koristim prava imena) prilično je potegao iz raznih boca, na velikoj žurci u usamljenoj vili u ulici na koju se nastavlja stari novosadski put. U zoru je rešio da krene na autobus iako su ga organizatori zabave, njegovi prijatelji, nagovarali da ostane i prespava dok se lepo ne rastrezni. Nažalost bio je tvrdoglav, kako to može samo da bude tako mrtav pijan čovek i izbauljao je iz kuče i pored negodovanja svih prisutnih.
Naravno, nije stigao daleko, strovalio se u jendek pored puta i zaspao „kao zaklan". Otprilike sat vremena posle toga organizatori žurke, koji su ujedno bili jedna respektabilna rok grupa iz sedamdesetih, krenuli su kombijem na neku svirku u Maribor i našli su ga obeznanjenog u kanalu. Ne znajući šta da rade sa njim, a plašeći se da se ozbiljno ne prehladi ubacili su ga u svoje vozilo i nastavili put. Naš junak nije se probudio sve do njihovog odredišta, pa su prijatelji odlučili da se malo našale - istovarili su ga u jedan sličan šanac blizu Maribora i sakrili su se da gledaju njegovo buđenje. Probudio se u sumrak i , logično, pomislio je da se još uvek nalazi u Zemunu i da je rano jutro. Posle nekoliko pokušaja da pronađe stanicu petnaestice i svađe sa lokalnim prolaznikom na koga se izdrao, jer ga navodno zafrkava govoreći slovenački, stao je i zavapio: „Tako mi i treba kada pijem ko svinja! Sigurno su me Karakondžule odvele nekud, gde mi ni gavran neće kosti naći!" Prijatelji su se tada pojavili vrišteći od smeha, a on je počeo da se prepire sa njima. Međutim, na njihovo pitanje, da li je pomislio da se nalazi u „Zoni sumraka" on je kategorično odgovorio kako je bio siguran kako su ga Karakondžule čitavu noć jahale i doterale čak do ovde.
Iako od tih mitskih bića nije bilo ni traga, nego su ga nažuljali istrumenti pored kojih je ležao, on je ostajao pri svojoj tvrdnji. Pošto je bilo bar sedam svedoka tog događaja ti demoni su odmah izbačeni iz priče, ali ovaj događaj je bio značajan, pošto je to poslednji put da ih je neko predamnom i pomenuo.
Godinama potom, u cilju svojih kriptozooloških ispitivanja, boravio sam na raznim ruralnim mestima i nigde nisam pronašao ni najmanji pomen Karakondžula. A bio sam na mestima gde se obilno trošio alkohol. Čak ni moja mreža uhoda, koja je verovatno posećivala daleko razuzdanije zabave nego ja, nije pronašla ništa. Iako ti momci sviraju po svim zabitima zemlje Srbije i obilaze sve - od skupova bajkera do crkvenih panađura, niko od intervijuisanih etiličara sa kojima su dolazili u kontakt, nije se žalio na tu vrstu demona.
Očajan zbog ovog neuspeha, po povratku iz Afrike, promenio sam metod svog istraživanja. Poveo sam se za onom našom starom izrekom: „Ako ozbiljno hoćeš da nešto uradiš, moraš ga uraditi sam", te sam vrlo ozbiljno pio na teritorijama koje su u predanju poznate po prisustvu vilinskih stvorenja. Naravno, podesio sam da to bude za vreme „nekrštenih dana" tokom kojih su, ako je verovati našim etnološkim zapisima, Karakondžule vrlo česte. Međutim, moje samožrtvovanje opet nije donelo nikakve rezultate.
To me je bacilo u veoma depresivno stanje jer sam, još kao mlad istraživač, uspeo da uspostavim kontakt sa vilama, šumskim majkama, pa čak delimično sa vatrenjacima i vodenjacima, a sada, pod starost, nije mi polazilo za rukom čak ni da prizovem ružne Karakondžule.
Posle dve sezone ovog napornog rada odustao sam od daljeg istraživanja i zaključio da su Karakondžule zauvek otišle u prošlost kriptozoologije i da se mogu registrovati kao izumrla vrsta. U prilog tome govori i činjenica da je i sam veliki A. Peragraš, u svom kapitalnom delu o vilinskim stvorenjima Balkana, Karakondžulama posvetio sano kratki opis sa najvažnijim karateristikama i to u nekoj vrsti pregleda na kraju knjige. Očito da je i taj rodonačenik naše naučne kriptozoologije već tada smatrao Karakondžule nevažnom i izumrlom formom šumskih demona.
Međutim, činjenica da su one na našim prostorima postale stvar prošlosti, kod mene je samo pobudila dodatno interesovanje za tu „izumrlu" vrstu. Sazvao sam odmah sastanak svoje kriptozoološke ćelije i predložio da se zajedničkim snagama bacimo na rasvetljavanje porekla i misterijoznog nestanka domaćih Karakondžula. Posle višemesečnog proučavanja dostupne građe i konsultovanja autoriteta iz polja antropologije, etnologije, lingvistike i arheologije došli smo u posed nekoliko teorija koje još uvek nisu potpuno dokazane, ali ću se ja usuditi da ih pred našu čitalačku javnost iznesem , jer nas svaki dan odlaganja udaljava od onog vremena kada su klasične Karakondžule bile među nama, pa samim tim čini podatke i svedočenja neuverljivijim, a zaključke proizvoljnijim.
Prvo ćemo morati da malo posvetimo pažnju samom poreklu te kriptozoološke vrste:
Iz naših narodnih priča i etnoloških podataka o čestim kontaktima naših predaka sa njima sasvim je nejasno da li je taj ženski šumski demon došao za nama iz naše prapostojbine, poput vampira, ili je već obitavao na ovim prstorima pre nas? Pošto u čitavoj Staroslovenskoj mitologiji ne postoji demon koji bi se protivio konzumiranju alkohola (ili, ako je postojao vrlo brzo je bio istrebljen), i pošto su narodi koji su ostali između Odre, Visle i Njemena dan-danas vrlo poznati po prekomernoj upotrebi istog, zaključili smo da Karakondžulle nikako nisu pratile Vande u periodu varvarstva. Nasuprot toga, na ovim prostorima je očito postojalo neko zlo vilinsko stvorenje koje se pojavilo kao prirodna reakcija na divljanje Bahanalkinja po šumama Balkanskog poluostrva. Priroda je veoma mudra i teži da održi ravnotežu, čak i bez ikakve intervencije bogova i drugih „viših" sila. Čisti JING-JANG. Zato smo došli do zaključka da su Karakondžule prirodna suprotnost Satirima i poklonicama Bahusa.
Prvo, opremljene su telima koja ni malo ne izazivaju na greh. Niske su i četvrtaste građe, poput kase na nožicama, ali bez gojaznosti. Za razliku od ženki bradatih patuljaka imaju veoma skromne atribute materinstva i plodnosti, iako dostižu gotovo ljudsku veličinu.
Noge su im, po pravilu kratke krive i izraženo maljave, a crte lica neskladne, gotovo odvratne, skrivene bohorom tanke beživotne kose. Nije neuobičajeno da imaju dlake i po licu.
Priča da su Karakondžule čitave obrasle dlakom poput majmuna, uopšte nije tačna. Istina je da su nešto dlakavije od običnih ljudskih žena i da često imaju dlaku oko bradavica dojki, a gusta genitalna griva im se penje sve do pupka*. 
Kako njihove žrtve svedoče, često su samo po odeći i ženskom kikotanju i vrisci mogli zaključiti da imaju posla sa osobom suprotnog pola.
Kao što je istaknuto, iako deluju zdepasto i tromo, Karakondžule nemaju preveliku težinu. To je verovatno prirodna adaptacija, nastala da bi mogle što duže da jašu svoje pijane žrtve čijom se patnjom očito hrane. Prilikom jahanja, obično se pomažu batinom od leske, gloga ili graba, kojom tuku i bodu svoj, često vrlo neposlušan, plen. Ovo pomoćno sredstvo služi im i da ga usmeravaju u željenom pravcu, obično što dalje od njegove kuće. Tako znaju da teraju žrtvu celu noć, a dešavalo se i da iscrpljeni nesretnik presvisne pod njima.
Kao odbrana od ove napasti tradicionalno se preporučuje nož sa belom drškom i koricama, koga se Karakondžula, navodno, panično plaši, mada zapravo ne znam od kakve je koristi tako kratko oružje protiv nekog ko je majstor u upotrebi duge motke?
Jedini zasada pouzdani način za odbranu od ove napasti opisao je Vizantijski car Kostantin Istoričar u svome delu „O svojim zapadnim saveznicima protiv Bugarskog carstva i Petra pobožnog koji stolovaše u Velikom Trnovu" a tu priču mu je u pero kazivao njegov veliki saveznik i varvarski heroj, legendarni slovenski poglavica Hvalimir Travunjanin. Na žalost orginal tog dela se danas nalazi u Vatikanskoj riznici zajedno sa dugim Vizantijskim spisima do kojih je Sveta stolica došla kada su francuski krstaši na prevaru ušli u Konstantinopolj i opljačkali ga i razorili masakrirajući istočne Hrišćane sa istim besom kao i Saracene.
Na svu sreću, došao sam do nekih vilenjačkih prepisa za koje su izuzetno zaslužne visokorodna vila Linel i zavilenjena slovenska plemkinja Vragooka, gospodarica Strelova u odsustvu. U njima hrabri Hvalimir kaže:
Ne treba se Karakondžuli suprostavljati mačem, jer je njeno drveno oružje kud i kamo većeg dometa. Treba se praviti da je od pijanstva ne vidiš i pustiti je da te uzjaše. Onda je treba zgrabiti za kosu oko ušiju, izvući njenu glavu ispred tvoje i nekoliko puta se sa njom zaleteti u najbližu stenu ili debelo drvo.
Postupak treba ponavljati dok beštija sama ne otpadne.
Potom je treba uhvatiti za gušu i učkur od gaća i treskati u isti objekat dok ne zamoli za milost ili usred tvrdoglavosti dušu ne ispusti. Datu reč Karakondžula ne gazi, a uskoro će se od tebe sklanjati i sve druge iz tog kraja jer su one velike alapače.
"
To je kako se vidi, najbolji način za savlađivanje Karakondžule, ako je verovati na reč čoveku koji se predstavljao kao Hvalimir.
Druga teorija o njenom poreklu, koja još uvek nije u potpumosti dokazana, pre svega je zasnovana na jezičkoj analizi samog imena a klimava je kao i slični dokazi na silu izvedeni pomoću uporedne gramatike. Po njoj, pošto je Karakondžula imenica sa očiglednim uticajem turskog jezika, to znači da je ta vrsta bila nepoznata na ovim prostorima sve dok se Seldžuci nisu pojavili na istorijskoj sceni. Pristalice tog lingvističkog pristupa, smatraju da je šumski demon koga Konstantin Istoričar opisuje bio nešto savim drugo, verovatno čovekolika mutacija starogtčke Harpije, a da su orginalne Karakondžule prodrle ovamo tek posle Kosovskog boja i pada carstva Srpskoga. Oni tu tvrdnju potkrepljuju činjenicom da Islam koji su Turci sa sobom doneli, zabranjuje upotrebu alkohola, te smatraju da su ove grozne kriptozoološke pojave u stvari čuvari Muhamedove zapovesti. Svojim redovnim aktivnostima Karakondžule, u stvari, pokazuju nedovoljno vernima šta će ih čekati u paklu Šejtanovom i tako vraćaju zabludele Muslimane na pravi put.
Uz to postoji tvrdnja da su one, u stvari, kćeri persijskog demona Behemota, koji je u literaturi opisan kao „pola kit, pola slon, pola nilski konj, a pola nekakav njihov ukras sa rubinima". On je, prema toj tvrdnji uzrok njihove ružne a ipak masivne građe. Primetićete da u ovom opisu navodnog pretka imamo bar četiri inače vrlo neprikladne polovine na jednom mestu što je dovoljno za dva čudovišta umesto jednog, ali fanatične pristalice ove teorije smatraju da je to neophodno zbog njegove veličine. Pošto sa ljudina koji logiku u raspravi odbacuju na račun slepog citiranja davno preminulih autoriteta, ne želim da polemišem , samo sam delimično uvažio njihovo gledište.
Sasvim je moguće, čak i verovatno, da su nesrećne Karakondžule nekada bile prilično raširene na prostoru tromeđe starih kontinenata, ali su, zbog promene društvenopolitičkih odnosa agresivnim širenjem Islama, bile primorane da se povuku na Balkan i u druge oblasti gde se još uvek koristio alkohol. Pošto nisu bile sklone otvorenim prostorima niti velikim vodama, koje su s mukom prelazile, ovo bi objasnilo njihovu nekada veliku koncentraciju na teritoriji Srbije i okolnih zemljama u periodu od četrnaestog do prve polovine dvadesetog veka.
Što se njihovog turskog imena tiče ono je zbog svoje grube upečatljivosti verovatno potisnulo druge nazive koje je ovaj šumski demon imao. Ime Karakondžula deluje mračno preteće, pa je opšte prihvaćena isto kao i turska reč mamurluk, koja tako tačno opisuje stanje u kome se osoba nalazi posle celovečernje pijanke.
To bi bilo sve o njihovom poreklu, a u drugom delu izlaganja posvetiću se, po meni daleko važnijem, pitanju - Tajni njihovog tihog nestanka.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da su u periodu od sedamnaestog do dvadesetog veka Karakondžule bile na vrhuncu svoje moći potpuno je nejasno zašto su iznenada iščezle polovinom prošlog veka. O tome kao i obično ima više pretpostavki:

1. Prva je da su nestale za vreme velikih ratova koji su razrušili Evropu do temelja i odneli više desetina miliona njihovih potencijalnih žrtvi. Osim toga masovna upotreba vatrenog oružja u periodu svetskih ratova im je izgleda maksimalno otežala hranjenje, jer je bilo veoma nezgodno zaskočiti pijanca koji ima pištolj za pojasom i nekoliko ručnih bombi na opasaču. Ova teorija se završava zaključkom da su sve skapale od gladi ili izginule u pokušaju hranjenja. Na žalost pobornika ove teorije, Karakondžule su viđane više od dvadeset godina po završetku II sv. rata, tako da je malo verovatno da se za četrdesetak godina nisu adaptirale na nove uslove.

2. Postoji i mišljenje da su bile pokošene epidemijom „Španske groznice" koju su zaradile od svojih žrtava, a prema kojoj su bile ekstremno neotporne. To je, naravno, potpuno apsurdno pošto je dobro poznato da vilinska bića i demoni, kakvi god da su, nikada ne pate od ljudskih zaraznih bolesti, isto kao što se demonska psihosomatska lepra nikada ne pojavljuje kod pripadnika roda Homosapines.

3. U vrstu teorija koje su izuzetno nepouzdane spada i ona po kojoj su krivci za njihov nestanak Adolf Hitler i njegov poseban odeljak SS-a koji se bavio natprirodnim bićima. Prema njoj su inače izrazito tamnodlake Karakondžule zbog svojih telesnih karakteristika proglašene za nižu vilinsku rasu za koju neće biti mesta u budućem vrlom svetu pod vlašću Arijevaca. Tvrdi se da su one sistematski istrebljene sa lica ovog sveta, masovno gušene i spaljivane u zloglasnim logorima smrti širom teritorija pod kontrolom Trećeg Rajha. Zagovornici ove teorije se, naravno, nimalo ne trude da se pozabave „nevažnim" detaljima kao što su načini i mogućnost hvatanja tih, izuetno opreznih, šumskih demona mada je dobro poznata činjenica da skoro sve kriptozoološke rase vrlo lako izbegavaju ljude i stupaju u kontakt sa njima isključivo po svojoj želji.

4. Postoji podvrsta prethodne teorije koja tvrdi da su pred kraj II sv. rata, pošto su u našu zemlju ušle Sovjetske trupe Pete Ukrajinske Armije lokalne karakondžule doživele veoma neprijatno iznenađenje. Prema toj teoriji, sovjetski vojnici koji su, masovno cedeći ga kroz hleba pili nemački sintetički benzin na bazi alkohola i izgledali kao vrlo lake žrtve, obavezno silovali svoje nesuđene mučiteljke koji bi pokušale da ih jašu uopšte se ne obazirući na njihov izgled. Priča se da su, zgrožene takvim nedostojinim ponašanjem svoje tradicionalne hrane, Karakondžule listom emigrirale na teritoriju pod kontrolom zapadnih saveznika. Danas se, navodno, mogu videti po jeftinim irskim pabovima gde su preuzele imena nekih od mnogobrojnih lokanih vilinskih vrsta, i oko čuvenih trajekta između Švedske i susednih zemalja, gde ih smatraju podvrstom sitnih norveških Trolova.

5. Jedno od raširenijih kvaziistorijskih mišljenja bilo je i da se Karakondžule nikako nisu mogle prilagoditi na život za vreme socijalističke revolucije i doba sveopšteg napretka i izgradnje. To je opet vrlo klimava teorija jer se za vreme vladavine Maršala u ovoj zemlji udarnički pilo sve i svašta, i to iz punim kapacitetima. Stalno su održavane neke „skromne proslave" koje su, potom, emancipovane drugarice i politički svesni drugovi napuštali ševrdajući i pridržavajući se za zidove. To bi, po svemu što se o njima zna, bilo idealno lovište za Karakondžule, međutim, one su baš nekako u to vreme neobjašnjivo isčezle iz naše stvarnosti. Čak ni pretpostavka da im je smetalo širenje urbanih područja, tako masovno u to vreme, nije posebno održiva, pošto je još uvek bilo dovoljno neosvetljenih puteva i budžaka u kojima su mirno mogle da terorišu svoj plen.

6. Ne smemo preskočiti ni najfantastičniju od svih teorija, koja, naravno, spada u poznatu grupu teorija globalne zavere. Po njoj su velike korporacije koje se bave proizvodnjom i distribucijom alkoholnih pića shvatile da im delatnost Karakondžula značajno umanjuje profit, pa su unajmile profesionalne lovce na demone da ih u potpunosti istrebe. Naravno pokušavajući da u doba samoupravniog socijalizma bar donekle imitiraju tržišne modele Zapada i naše fabrike pića su postupile po istom receptu. Sve se to obavljalo tiho i sa blagoslovom narodne vlasti. Setite se samo koliko ste puta u zoru sreli potpuno iscrpljenog podnadulog korpulentnog komšiju kako se vraća kućim očigleno se krećući s mukom, na granici svojih snaga. Ako bi ste ga u liftu ili na stepenicama upitali šta mu je, on bi brzim pokretom svojih krvavih očiju skenirao okolinu i tihim glasom konspirativno rekao: „Ćuti burazeru... Boksujem za Zvečku (Zvečevo)". Poznato je da su Navip, Rubin, Zvečevo i druge kompanije za izradu pića širom SFRJ sponzorisale sport, ali ni jedna od njih nije imala svoj sopstveni bokserski tim, Zaključak možete da donesete sami. Glupo je da vam ja izlažem u detalje teoriju po kojoj smo mi imali ljude koji su tiho obavljali posao Bafi, daleko pre nego što je ta američka serija proslavila posao ubice vampira i demona. Na žalost, ova teorija ima istu slabost kao i ona nacističkom istrebljenju Karakondžuli. Njih je jednostavno nemoguće uhvatiti ako one to ne žele, a kao što smo videli iz Hvalimirovih zapisa, vrlo brzo saznaju koja „žrtva" im radi o glavi.

Sve ovo dovodi nas, konačno, do teorije za koju je moja kriptozoološka ćelija prikupila mnoštvo dokaza te je, stoga, smatram najverovatnijomm ili barem mnogo verovatnijom od svih gorepomenutih.:

7. U periodu totalne dominacije ljudske rase na ovoj nesrećnoj planeti koja je postala naročito izražena tokom XIX i XX veka, već prilično čovekolike Karakondžule pribegle su prastarom demonskom triku - mutaciji.
Poznato je da je vilinskim stvorovima bez obzira na vrstu vrlo lako da voljno stvore recesivni gen i prenesu ga na svoje potomstvo. Poznavaoci, koji su veći autoriteti od mene, tvrde kako je takvim stvorovima dovoljno da uporno misle o nekoj, za njih korisnoj, telesnoj izmeni pa da im se mladi rode upravo sa tim karakteristikama. To, u stvari, savršeno objašnjava toliki broj različitih vilinskih stvorenja i demona isako su svi oni samo podvrsta tamnih vilenjaka. Koliko sam upoznat, takvu raznovrsnost je priroda uspela da postigne još samo kod pasa, ali, stručnjaci za vilinsku genetiku upozorili su me da ni to nije u potpunosti produkt evolucije te vrste nego posledica uplitanja malog procenta krvi evelonskih Rotbuna (vukolikih ratnika, po čijem su izgledu stari Misirci stvorili svoga Boga Anubisa) u domaću pseću populaciju. Mogao bih zaista još mnogo da pišem o ovome, ali to bi bilo čisto skretanje sa teme i samo bi razvodnjilo ovaj već i ovako dug blog.
Dakle, polovinom prošlog veka Karakondžule nisu iščezle nego su se samo prilagodile novonastaloj situaciji. Naglo smanjenje seoske populacije koji je donela idustrjalizacija i masovna seča šuma, koje su njihova prvobitna staništa, nagnali su ih da i one, za svojim plenom, migriraju u gradove.
Pošro su rođeni lovci, to su učinile lukavo i postupno a ta njihova operacija traje i dan-danas.
U prvoj fazi napustile su svoje prvobitno stanište, šume i emigrirale su u nešto urbanizovnija područja, tačnije, „stalno" su se naselile po selima. Ovo im u periodu posle II sv. rata uopšte nije bilo teško pošto je veliki deo seoske ženske populacije krenuo u gradove u potrazi za boljim i lakšim životom (naročito one obdarene dobrim izgledom), a u selima je ostao izvestan broj usamljenih muškaraca koji je osećao obavezu prema zemlji i porodičnoj tradiciji. Naravno usled nestašice lepih devojaka estetski kriterijumi su im pali na minimum, a posle napornog rada jedina relaksacija im je bila utapanje svoje usamljenosti u velikim količinama rakije sumnjivog kvaliteta. Tako su postali idealan plen za Karakondžule koje su se masovno vezivale za njih i tako uz hranu dobijale i ljudski status.
U ranim poratnim godinama, dok administracija još nije uspela da sasvim stane na noge, bilo je dovoljno da se Karakonžula pojavi u nekom bogatom selu obučena kao ružna seljanka, da izjavi kako potiče iz nekog drugog, u ratu potpuno uništenog, mesta u kome joj je cela porodica pobijena, pa da dobije smeštaj, dokumete a ubrzo i muža koji je već duboko u čaši i kod koga je odavno proradio prvi zakon elfskog filozofa Ljubosoa (poznatog među ljudima kao Ljuba Lj) Taj surovi zakon nedvosmisleno iskazuje prastaru istinu: „Estetski kriterijumi pijanca obrnuto su proporcionalni količini popijenog alkoholnog pića!"
Pošto bi dobila status ljudskog bića, Karakondžula bi prešla na drugu fazu svoje metamorfoze, u kojoj je radio njen prirodni instikt lovca i mučitelja. Iako često nevenčana, jer ih, poput većine vilinskih bića, nisu zanimale „sitnice" kao što su ljudski zakoni o braku, postajale bi džandrljive i teške „žene" koje bi odmah počela da raspolažu svim dobrima kuće i imanja svoje žrtve, kao da im je sve to od dede ostalo. Ukoliko bi joj to bilo potrebno, posle nekoliko godina naterala bi jadnika na građanski brak sklopljen u opštini, (Karakondžule su sve do poslednje dekade prošlog veka iz neobjašnjivih razloga klonile crkve) a potom bi pristupile sledećoj fazi svoga plana.
To je, pre svega, uključivalo pomeranje ka mestima gde je veća koncentracija alkoholičara to jest, ka velikim gradovima. Uporne i lukave, Karakondžule su i to postupno radile napredujući prvo ka varošicama i manjim mestima, a zatim se pomerajući ka prestonicama. O toj njihovoj migraciji postoje mnogi vilinski zapisi, pošto one nipošto nisu jedina vilinska stvorenja Balkana koja su se dosetila da se mimikrijom umešaju među zvanične „gospodare" ovog sveta. Šta više, još u ranijim vekovima neke od preduzimljivijih Karakondžula iz naših oblasti razmilele su se svuda po svetu, pa su tako dospele čak i na divlji Zapad, o čemu nam svedoče brojne fotografije iz doba naseljavanja Amerike. Iako su tu svojski radile na istrebljavanju domorodaca pomoću vatrene vode, ambicijozne Karakondžule nisu ni doseljenike ostavljale na miru. Pod njihovim pogubnim uticajem donesen je dvadesetih prošlog veka zakon o prohibiciji koji je kao što znamo naneo veliku štetu ne samo američkim ugostiteljima nego njihovom društvu uopšte. Procvat kriminala, masovno ilegalno opijanje, svakodnevna ubistva i nesigurnost na ulicama bili su samo deo onoga što je pogubni uticaj Karakondžula doneo ljudskom rodu. Postoje glasine da su bile krive i za čuveni veliki krah berze, ali za to, zaista, nema nikakvih čvrstih dokaza.
No, da se vratimo domaćim Karakondžulama i našim problemima sa njima.
Kao što je utvrđeno, postupnim napredovanjem u postojbini ne da nisu izumrle nego su postale vrlo raširene, mada vešto prikrivene, te je potrebno opisati njihov sadašnji izgled i ponašanje kako bi ih domaći kriptozoolozi lako prepoznali i mogli dalje da ih pruočavaju.
Nije iznenađujuće, dakle, da je modernu, mutirana Karakondžulu veoma teško otkriti. Taj zadatak nam dodatno otežavaju savremena šminka, plastična hirurgija i odeća dizajnirana da sakrije njihove urođene osobine, pa mnoge pripadnice tog gadnog soja pomoću njih deluju gotovo potpuno čovekoliko. Zato je glavni ključ za blagovremeno otkrivanje Karakondžule u našoj okolini - njihov karakter. Naravno, uvek postoji opasnost da ih pobrkamo sa nekim drugim zlobnim prestavnicama vilinskog carstva koje pokušavaju da se prestave kao žene, te stoga uvek treba imati na umu osnovnu karakteristiku Karakondžule - ne nastanjuje se tamo gde nema njenog prirodnog plena, muškaraca sklonih alkoholu. Sem ovih ispoljavaju još neke tipične crte ponašanja.
Kao što smo već rekli, Karakondžula je po prirodi lovac, stalno u potrazi za novim, svežim plenom. Iako je obično dobro situirana, uvek vreba ne bi li pronašla novog, useljivog, usamljenog muškarca sklonog flaši. Kada uspe kod njega da se useli odmah počinje da raspolaže imovinom i stambenim prostorom žrtve isto ka što je radila u seoskoj sredini. Već posle nekoliko nedelja podviknuće svome „dragom": „Nemoj nikada više da si mi doveo nezvane goste u kuću!" U tu kategoriju, naravno, spadaju svi žrtvini drugari iz vremena pre nego što je naleteo na Karakondžulu. Sistematična i uporna radiće na njihovom odstranjivanju iz žrtvinog okruženja, ne libeći se pravljenja vrlo neprijatnih scena sa obaveznim plakanjem. Tako da se naglo proređivanje starog društva može smatrati prilično pouzdanim znakom prisustva Karakondžule.
Uz sve to, veoma teritorijalna i posesivna, prava Karakondžula ne trpi da joj drugo žensko stvorenje prekorači novoosvojeni prag, a nekmoli da živi pod istim krovom sa njom. Osim ako je u pitanju njeno sopstveno potomstvo. Stoga, majke žrtava obično naglo umiru, sestre se iseljavaju ili se na vrat-na nos brzo udaju, a ukoliko je u kući bilo ženske posluge, ona biva otpuštena bez obzira na izgled ili poodmaklo starosno doba.
Ovu patološku ljubomoru, tako netipičnu za prave vile, koja je skoro kao zaštitni znak Karakondžuli, u stvari i nije teško shvatiti pošto je priroda bila tako surova prema njihovom izgledu. Zato se ljubomora javila kao evolutivna poštapalica za preživljavanje u novim uslovima pošto je savršeno jasno da u prisustvu normalnih žena Karakondžula nema skoro nikakve šanse da zadrži svoj plen. Međutim, taj lukavi šumski demon dobro zna da prikrije ovu svoju netrpeljivost prema ženama. Maskira je dovlačeći u novi dom svoje „prijateljice" koje su po svim karakteristikama još gore od nje i jednako neljudskog porekla. More ili Avetinje, njeni najčešći „saigrači" mogu, fizički, izgledati upadljivo boje od Karakondžula, ali, njihov otrovni karakter i netrpeljivost prema alkoholu isključuju svaku mogućnost da će pokušati da zavedu domaćina i time ugroziti ono što je njihova „prijateljica" već osvojila. To je čista mimikrija, zbog kojeg žrtva malo teže primećuje šta joj se zapravo dešava.
Uz to, savremena Karakondžula razvila je osobinu da se dopunski hrani preko seksa sa svojim plenom, što, na prvi pogled, izgleda kao značajna mutacija u pravcu Sakubusa. Međutim, istina je zapravo, da su ružni šumski demoni promenili samo način jahanja svojih pripitih žrtava, te stoga „vođenje ljubavi" sa njima nije ni malo lepo iskustvo. Prirodno dominantne, najsrećnije su kada pronađu alkoholičara sa mazohističkim sklonostima i vrlo se rado predaju toj vrsti ljudske nastranosti, mada u kostimu domine izgledaju kao karikatura. Inače, osim zadovoljavanja prehrambenih potreba, Karakondžule koriste snošaj sa ljudima i za sopstveno zadovoljstvo, ali, to ne bi ni za glavu priznale. Uopšte, netipično za vile, po pitanju seksa ponašaju se jako konzervativno - kada bi ih neko sa strane intervijuisao o toj temi, mogao bi pomisliti da su gotovo device i da seks koriste isključivo u cilju razmnožavanja. Stoga je uvođenje strogih dvostrukiuh standarda u vezi seksualnih sloboda u nekoj kući još jedna karakteristika vladavine Karakondžule. Nije retkost da gospodarica najležernije odlazi da poseti „zvaničnog" muža (svoju bivšu žrtvu sa kojom je još u braku, jer mu nikako neće dati slobodu) ili samo kaže da će prespavati kod ljubavnika (koji joj je verovatno budući plen). Ali, njen trenutni domačin nema nikakvih sloboda. Njemu stalno kontroliše mobilni telefon, odmah pravi scenu ako on pogleda za nekom drugom na ulici, ne dozvoljava mu da odlazi na zabave ili bilo kakva okupljanja starog društa, osim u njenoj pratnji, pri čemu je toliko neprijatna da ne samo njemu nego i svim prisutnima takvo viđenje presedne... Uz sve to, i u gostima i kod kuće, redovno pravi predstavu u kojoj svojoj žrtvi pokušava da zabrani upotrebu alkohola iz, kako uvek kaže, zdravstvenih razloga. Naravno, to joj nikako ne uspeva, zbog dve „sitnice". Prvo, jer za svoj plen bira osobe koje su već prilično duboko u čaši, a kao drugo, ona, u stvari, i ne želi da on prestane sa pićem, njoj je mnogo važnija svađa koja obavezno izbije oko toga, kao i osećaj krivice i patnja njene žrtve.
Kao nova značajna adaptacija javlja se i njeno veoma angažovano učešće u javnom životu. Karakondžule se redovno zalažu za „moralne vrednosti" i sve češće se bave politikom, dospevši - u nekim slučajevima - i do vrha vlasti, mada je to, kao što smo već ustanovili gotovo uvek na štetu njenih birača ili partije u čije se redove infiltrirala. Na žalost i ako se one žestoko često i veoma agresivno bore za proklamovane ciljeve zasigurno nikome nisu sreću donele! Ovo je možda, uz migracije, najznačajnija adaptacija koju su izvele u cilju preživljavanja. Možemo ih videti ne samo u našim nego i u stranim političkim strukturama mada je, sve to, u stvari, još jedan oblik mimikrije. Izrazito teritorijalne, Karakondžule koriste javna mesta zarad sopstvenog okupljanja i međusobnog savetovanja. Ako, usput, uspeju da proguraju i neki zakon kojim će dodatno mučiti svoje žrtve, to im je samo plus**, mada je, u stvari, najčešće u pitanju poveliki minus za njihove žrtve.  
Međutim, nepobitna činjenica je da Karakondžule nemaju sasvim određen politički stav, već se munjevito prilagođavaju novonastalim prilikama. Zato su uvek uz vlast, ali imaju svoje predstavnice i u opoziciji kako bi lakše izvele isti manevar u slučaju promene političke klime. Inače, otvoreno bavljenje politikom dokumentovano je kod Karakondžula tek u XX veku, a dokazi za to nalaze na mnogobrojnim dokumentarnim fotografijama s početka istog, a naročito posle II sv. rata. Stoga se može dokazati da smo u tom periodu još i dobro prošli, ako se uzme u obzir njihova mnogobrojnost.
Poslednja novost u sve naprednijoj mutaciji tih ruralnih demona je pojava njihove svetlodlake, da ne kažem plave, varijante.
Pre nekog vremena upoznam jednu „gospođu" (ako se na nekog sa takvim karakterom i izgledom ta reč uopšte može primeniti) koja poseduje sve tipične osobine ove kriptozoološke vrste, međutim, dotična je plavokosa i plavooka. Isprva sam pomislio da su u pitanju sočiva i boja za kosu, ali sam saznao da to nije slučaj i da je takva rođena. Kada sam malo razmislio, osetio sam se veoma glupo, jer šta će farba onome ko snagom volje može kreirati recesivni gen u svome telu? Karakondžule su se potpuno izmenile...
Toliko da im ni ime više ne odgovara. Njihovo ime počinje sa turskom reči „kara" što znači crno, te deluje neprimereno primenjivati ga na prirodnu plavušu. Međutim, sve ostale njene osobine ukazuju da se radi o tipičnoj predstavnici te vrste, te stoga, moram da zaključim kako se šumska Karakondžula toliko izmenila da postaje sasvim nov demon i zaslužuje da joj se smisli sasvim novo ime.

 

*Mada to nije ništa što današnja bikini depilacija, možda malo češća, ne bi mogla da sredi. 

**Postoje glasine da je bivša gradska vlast izglasala mnoga ograničenja u vezi alkohola baš pod njihovim uticajem. To je samo umanjilo popularnost te strukture i ubrzalo im je politički sunovrat. Možda ova moja tvrdnja ne deluje baš politički korektno, ali ja samo prenosim otkrića sa terena



Komentari (41)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vlkdrag vlkdrag 20:27 21.11.2013

Karakondžule

Maestralno! Možda na ovo istraživanje obrati pažnju čak i veliki i mnogozaslužni
A. Peragraš!
kakapo kakapo 21:21 21.11.2013

Re: Karakondžule

Maestralno! Možda na ovo istraživanje obrati pažnju čak i veliki i mnogozaslužni
A. Peragraš!

Sumnjam da on zalazi na blog, isuviše je konzervativan (i komotan). Ali biće mu skrenuta pažnja.
Nego, povodom "Karakondžula" Anonimnog autora, može se reći samo jedno: ovo je kapitalna i nezaobilazna studija, koja će ostaviti neizbrisiv trag u našoj kriptozoologiji! Anonimni autor i njegov istraživački tim temeljno su, jarkim zracima naučne istine, osvetlili jedno, do sada dobro skriveno mračno biće! Štaviše ukazali su ne samo na poreklo, varijante, navike i transformacije karakondžula, već i na njihovu veštu mimikriju u savremenom svetu. Dok je narodna tradicija zabeležila da se karakondžule pojavljuju samo u dvanaest "nekrštenih dana" (od Božića do Bogojavljenja), Anonimni autor je ubedljivo pokazao da karakondžule ne mare za sezonu, vreme, mesto, pa čak ni za crnu boju po kojoj su dobile ime. Valjalo bi, kao kuriozitet, skrenuti pažnju i na muške kalikancare, demone koji su pratili i maltretirali balkanske stočare (prvenstveno Sarakačane, ali i Vlahe i Aromune). Manje opasni od karakondžula (ali sličnog porekla), kalikancari su uglavnom zagađivali ljudsku hranu tako što bi se u nju pomokrili. Protiv toga su se Sarakačani borili prevrtanjem lonaca ili zabadanjem viljuške u hranu, što bi onemogućilo zločinačko zapišavanje. Kalikancari bi se onda iz pakosti popišali u vatru.

buba_truba buba_truba 22:22 21.11.2013

Re: Karakondžule

kakapo
... Nego, povodom "Karakondžula" Anonimnog autora, može se reći samo jedno: ovo je kapitalna i nezaobilazna studija, koja će ostaviti neizbrisiv trag u našoj kriptozoologiji! Anonimni autor i njegov istraživački tim temeljno su, jarkim zracima naučne istine, osvetlili jedno, do sada dobro skriveno mračno biće!

Maestralno.

A o temi - karakonddžulina boja - bela, u inat.
Ona je garant, i tako i onako, naše gore list...
anonimni_autor anonimni_autor 15:34 22.11.2013

Re: Karakondžule

vlkdrag
Maestralno! Možda na ovo istraživanje obrati pažnju čak i veliki i mnogozaslužni
A. Peragraš!

Hvala, trudili smo se.
anonimni_autor anonimni_autor 15:36 22.11.2013

Re: Karakondžule

kakapo
Valjalo bi, kao kuriozitet, skrenuti pažnju i na muške kalikancare, demone koji su pratili i maltretirali balkanske stočare (prvenstveno Sarakačane, ali i Vlahe i Aromune). Manje opasni od karakondžula (ali sličnog porekla), kalikancari su uglavnom zagađivali ljudsku hranu tako što bi se u nju pomokrili. Protiv toga su se Sarakačani borili prevrtanjem lonaca ili zabadanjem viljuške u hranu, što bi onemogućilo zločinačko zapišavanje. Kalikancari bi se onda iz pakosti popišali u vatru.


S obzirom na to koliko pojedini liftovi i ulazi smrde na mokraću, postoji osnovana sumnja da su se i oni prilagodili životu u gradu gde su poznati pod novim imenom - Fantomski Urinatori.

Ovaj podatak nije proveren, istraživanja su još uvek u toku.
anonimni_autor anonimni_autor 15:40 22.11.2013

Re: Karakondžule

buba_truba
kakapo
... Nego, povodom "Karakondžula" Anonimnog autora, može se reći samo jedno: ovo je kapitalna i nezaobilazna studija, koja će ostaviti neizbrisiv trag u našoj kriptozoologiji! Anonimni autor i njegov istraživački tim temeljno su, jarkim zracima naučne istine, osvetlili jedno, do sada dobro skriveno mračno biće!

Maestralno.

A o temi - karakonddžulina boja - bela, u inat.
Ona je garant, i tako i onako, naše gore list...


Moguće je da postoji albino varijanta. Čekamo dokaze sa terena.
buba_truba buba_truba 22:35 22.11.2013

Re: Karakondžule

anonimni_autor
Moguće je da postoji albino varijanta. Čekamo dokaze sa terena.

Pa, javilo mi se...
Ali ok. Čekamo dokaze sa terena.
arianna arianna 18:42 24.11.2013

Re: Karakondžule

hajkula1 hajkula1 23:04 21.11.2013

Zanimljivo


Zanimljivo.



Jelica Greganović Jelica Greganović 23:27 21.11.2013

Re: Zanimljivo

Ja sam uvek verovala da je karakondžula crna...
A evo ga i moj primerak knjige

mlekac mlekac 00:08 22.11.2013

Re: Zanimljivo

Jelica Greganović
Ja sam uvek verovala da je karakondžula crna...
A evo ga i moj primerak knjige


Nisi jedina - i ja sam to, naivno, verovala. A nabaviću i ja, kad-tad, svoj primerak knjige. Makar i išaran!
milisav68 milisav68 10:16 22.11.2013

Re: Zanimljivo

Jelica Greganović
Ja sam uvek verovala da je karakondžula crna...

Pa jeste crna - kara = crno.

A "kondžula" je (valjda) turski/naš izgovor za "konzul", kako je ko razumeo i izgovorio (predstavnik, poreklo, koreni).

Ovde bi mogao Budimac da pomogne.


Inače, tražeći reč "kondžula", naletim na ovo:
Prema predanju, selo Lopušnja je dobilo taj naziv prema tom „turskom lopovu“; a interesantno je da se jedino u selo Lopušnja (sa Ravnom Gorom) sam reč „lopov“ izgovara „lapov“.

Jelica Greganović Jelica Greganović 14:27 22.11.2013

Re: Zanimljivo

sam reč „lopov“ izgovara „lapov“.


Pupak Balkana, Lapovo
kakapo kakapo 14:45 22.11.2013

Re: Zanimljivo

A "kondžula" je (valjda) turski/naš izgovor za "konzul", kako je ko razumeo i izgovorio (predstavnik, poreklo, koreni)

Iako se mogu naći sličnosti karakondžula s gdekojim konzulom, -kondžula je od reči koncolos (utvara). Kažu turcizma, a meni zvuči grčki.
A povodom Lapova i narodne etimologije. Meni su u Pambukovici govorili da se selo tako zove zato što su u njemu nekada gajili PA(M)BUK, koji je, jel'da poznata tamnavska poljoprivredna kultura. Ub na Misisipiju i tako to.
anonimni_autor anonimni_autor 15:37 22.11.2013

Re: Zanimljivo

hajkula1

Zanimljivo.




Hvala
anonimni_autor anonimni_autor 15:39 22.11.2013

Re: Zanimljivo

Jelica Greganović
Ja sam uvek verovala da je karakondžula crna...
A evo ga i moj primerak knjige


Nauka mora da napreduje. Ne treba se slepo uljuljkivati u stara verovanja. Nadam se da je ovaj moj tekst pomogao da se kriptozoološka publika probudi iz dogmatskog dremeža.
anonimni_autor anonimni_autor 15:42 22.11.2013

Re: Zanimljivo

milisav68
Jelica Greganović
Ja sam uvek verovala da je karakondžula crna...

Pa jeste crna - kara = crno.

A "kondžula" je (valjda) turski/naš izgovor za "konzul", kako je ko razumeo i izgovorio (predstavnik, poreklo, koreni).

Ovde bi mogao Budimac da pomogne.


Inače, tražeći reč "kondžula", naletim na ovo:
Prema predanju, selo Lopušnja je dobilo taj naziv prema tom „turskom lopovu“; a interesantno je da se jedino u selo Lopušnja (sa Ravnom Gorom) sam reč „lopov“ izgovara „lapov“.



Bila je crna, kao što vidiš, više nije. Znaš kako ti je sad, genetske modifikacije i druge novotarije...
anonimni_autor anonimni_autor 15:43 22.11.2013

Re: Zanimljivo

kakapo
A "kondžula" je (valjda) turski/naš izgovor za "konzul", kako je ko razumeo i izgovorio (predstavnik, poreklo, koreni)

Iako se mogu naći sličnosti karakondžula s gdekojim konzulom, -kondžula je od reči koncolos (utvara). Kažu turcizma, a meni zvuči grčki.
A povodom Lapova i narodne etimologije. Meni su u Pambukovici govorili da se selo tako zove zato što su u njemu nekada gajili PA(M)BUK, koji je, jel'da poznata tamnavska poljoprivredna kultura. Ub na Misisipiju i tako to.

Hvala za leksičku analizu reči kondžula. I ostale leksičke analize.
mlekac mlekac 15:51 22.11.2013

Re: Zanimljivo

kakapo
A "kondžula" je (valjda) turski/naš izgovor za "konzul", kako je ko razumeo i izgovorio (predstavnik, poreklo, koreni)

Iako se mogu naći sličnosti karakondžula s gdekojim konzulom, -kondžula je od reči koncolos (utvara). Kažu turcizma, a meni zvuči grčki.

I za avliju kazu da je turska rec, kad ono, originalno, potice od reci AULA, sto ce reci da Turci, kanda, nisu imali dvorista dok nisu upoznali Grke
mlekac mlekac 00:10 22.11.2013

Kratko obaveštenje

Anonimni autor trenutno nema pristup računaru, ali, obećao je da će se javiti u naredna 24 sata i odgovoriti svima koji su se javili.

Od mene, za sve vas, naravno sledi
mariopan mariopan 09:41 22.11.2013

Re: Kratko obaveštenje

mlekac
Anonimni autor trenutno nema pristup računaru, ali, obećao je da će se javiti u naredna 24 sata i odgovoriti svima koji su se javili.

Od mene, za sve vas, naravno sledi

Кажи ти њему нека прошета нашим парковима у ситне сате, видеће где су караконџуле и кога јашу.

Наиме, и оне су се промениле, како се времена мењају.
Јашу кориснике опојних средстава и даље само што то баш и није алкохол..

Ја јуче видела један такав случај на Ташу, и то по дану.

Млад дечко, ал сасвим није при себи, и јашу га караконџуле, милости немају.

Јавићу на пп чим их опет спазим.
Могу толико да учиним за науку.
anonimni_autor anonimni_autor 15:47 22.11.2013

Re: Kratko obaveštenje

mariopan
mlekac
Anonimni autor trenutno nema pristup računaru, ali, obećao je da će se javiti u naredna 24 sata i odgovoriti svima koji su se javili.

Od mene, za sve vas, naravno sledi

Кажи ти њему нека прошета нашим парковима у ситне сате, видеће где су караконџуле и кога јашу.

Наиме, и оне су се промениле, како се времена мењају.
Јашу кориснике опојних средстава и даље само што то баш и није алкохол..

Ја јуче видела један такав случај на Ташу, и то по дану.

Млад дечко, ал сасвим није при себи, и јашу га караконџуле, милости немају.

Јавићу на пп чим их опет спазим.
Могу толико да учиним за науку.


Hvala na ovom naučnom doprinosu. Postojale su glasine da su se pojavili novi demoni nastali ukrštanjem Karakondžula sa nekim dalekim rođacima Južnoameričkih Čupakabri koji su usmereni na zavisnike od drugih supstanci, ali, ovo je prvi put da ih je neko stvarno i video.

Fizički jako liče na karakondžule, ali preferiraju supstance opojnog dejstva koje nisu alkohol i daleko su smrtonosnije.
blogovatelj blogovatelj 09:15 23.11.2013

Re: Kratko obaveštenje

и јашу га караконџуле


Nije to karakondžula, njega je to pojahao drekavac.
mariopan mariopan 19:05 23.11.2013

Re: Kratko obaveštenje

blogovatelj
и јашу га караконџуле


Nije to karakondžula, njega je to pojahao drekavac.


E dobro da znam.

Činilo mi se da je opsednut al ko ga je tačno opsedao to ćemo rešiti na drugom blogu o drekavcima? (koji sledi?)
oskar-z-wild oskar-z-wild 20:08 23.11.2013

Re: Kratko obaveštenje

Ovde treba obratiti paznju na pojam "jahanje". Interesantno je kako se ova rec pojavljuje cesto kod onih koji opisuju neko svoje demonsko iskustvo na srpskom podrucju.

Zasto jahanje?

Jahala me kara-kondzula! Hm.
anonimni_autor anonimni_autor 04:09 24.11.2013

Re: Kratko obaveštenje

oskar-z-wild
Ovde treba obratiti paznju na pojam "jahanje". Interesantno je kako se ova rec pojavljuje cesto kod onih koji opisuju neko svoje demonsko iskustvo na srpskom podrucju.

Zasto jahanje?

Jahala me kara-kondzula! Hm.

Verovatno je u pitanju potisnuta sklonost ka SM igricama. Ali, nismo mi usamnjeni u tome. U Finskoj se redovno održava takmičenje žena koje jašu muškarce kroz šumu. Smatraju to delom njihovog bogatog folklora. Pošto se zna da je naša prapostojbina negde u njihovom komšiluku... Zaključak se nameće sam.
anonimni_autor anonimni_autor 04:31 24.11.2013

Re: Kratko obaveštenje

mariopan
blogovatelj
и јашу га караконџуле


Nije to karakondžula, njega je to pojahao drekavac.


E dobro da znam.

Činilo mi se da je opsednut al ko ga je tačno opsedao to ćemo rešiti na drugom blogu o drekavcima? (koji sledi?)

Drekavac? Zanimljivo, ali ja u hronikama pravih vilenjaka nisam pronašao ništa o njima. Oni se jednostavno ne pominju. Sve što znamo o njima potiče iz ljudskih izvora. Moraću da se drekavcima malo dublje pozabavim, kako bi stvari isterao na čistac. Možda su oni tema za neki naredni blog.
vlkdrag vlkdrag 20:46 22.11.2013

Karakondžule

Mislim da autor mora neizostavno da se vrati u detinjstvo i ponovi korake mladog istraživača, drugačije se do rešenja ne može doći. Obzirom da se pouzdano zna da su na izvoru podno Jablanika neki mladi istraživači krenuli vilinskom stazom, prateći svetlost, priča se da je jedna manja grupa krenula u mrak prateći neke, tada nepoznate, omajotine. Sada se zna da su to bile karakondžule, pa tu manju i crnom posvećenu grupu treba prepoznati i za savet pitati. Ko bi drugi znao više o podzemnoj metamorfozi od njihovih vernih saradnika. Oni će dati i podrobne izveštaje o jahanju i oglašavanju gospodarica im.
anonimni_autor anonimni_autor 03:41 24.11.2013

Re: Karakondžule

vlkdrag
Mislim da autor mora neizostavno da se vrati u detinjstvo i ponovi korake mladog istraživača, drugačije se do rešenja ne može doći. Obzirom da se pouzdano zna da su na izvoru podno Jablanika neki mladi istraživači krenuli vilinskom stazom, prateći svetlost, priča se da je jedna manja grupa krenula u mrak prateći neke, tada nepoznate, omajotine. Sada se zna da su to bile karakondžule, pa tu manju i crnom posvećenu grupu treba prepoznati i za savet pitati. Ko bi drugi znao više o podzemnoj metamorfozi od njihovih vernih saradnika. Oni će dati i podrobne izveštaje o jahanju i oglašavanju gospodarica im.

Ovo je veoma interesantno. Mislim da takva priča iziskuje poseban blog. Sigurno će postati hit. Pokušaj da organizuješ njegovo gostovanje kod nekoga ko ima autorsku opciju (na žalost, ja je još uvek nemam).Želim ti puno uspeha u tome. Mnogo pozdrava.
P.S. Sa nestrpljenjem očekujem tvoju priču.
fantomatsicna fantomatsicna 21:35 22.11.2013

Interesantno

Uvek volim kad nesto novo naucim.Cula sam samo za rec karakondzula,koja sama po sebi zvuci .onako..vampirski

I naravno ove moderne Karakondzule:
karakondžula

"Kada pičiš neku igricu na užasno starom kompu, tipa Commodore 64 ili ZX Spectrum, u kojoj rasturaš neke robo-ptičice koje te gađaju lasersko-plazmatično-nuklearnim govancima, pa kada ih sve skembaš uglavnom se pojavi On.
Karakondžula."
anfieldroad anfieldroad 15:17 23.11.2013

Re: Interesantno


Boja karakondzula bi naravno, po turskom "kara", trebalo da bude crna. Medjutim, nisu ni Turci, a ni narodni pripovedaci uvek u pravu. Istinska boja ovih bica je zapravo opticka varka. Ona su bezbojna, providna, pa kako se najcesce pojavljuju nocu, poprime boju okoline. Dakle karakondzule nisu zaista crne, vec providne. Kada se, a to je retkost, pojave preko dana (a to hoce da se desi kod notornih alkosa) jednostavno se ne vide, kao vazduh.
anonimni_autor anonimni_autor 02:57 24.11.2013

Re: Interesantno

anfieldroad

Boja karakondzula bi naravno, po turskom "kara", trebalo da bude crna. Medjutim, nisu ni Turci, a ni narodni pripovedaci uvek u pravu. Istinska boja ovih bica je zapravo opticka varka. Ona su bezbojna, providna, pa kako se najcesce pojavljuju nocu, poprime boju okoline. Dakle karakondzule nisu zaista crne, vec providne. Kada se, a to je retkost, pojave preko dana (a to hoce da se desi kod notornih alkosa) jednostavno se ne vide, kao vazduh.

Vidi ti to... Znači da je onaj čuveni holivudski *predator* u stvari samo naša karakondžula sa par tehničkih dodataka. Mogli bi da ih tužimo za autorska prava. Bezobrazno nam ukradoše vrlo važnog demona iz našeg folklora.
anonimni_autor anonimni_autor 03:14 24.11.2013

Re: Interesantno

fantomatsicna
Uvek volim kad nesto novo naucim.Cula sam samo za rec karakondzula,koja sama po sebi zvuci .onako..vampirski

I naravno ove moderne Karakondzule:
karakondžula

"Kada pičiš neku igricu na užasno starom kompu, tipa Commodore 64 ili ZX Spectrum, u kojoj rasturaš neke robo-ptičice koje te gađaju lasersko-plazmatično-nuklearnim govancima, pa kada ih sve skembaš uglavnom se pojavi On.
Karakondžula."

Pozdrav staroj blogo-prijateljici...
Ako i dalje čitaš ovu raspravu. Izvinjavam se što toliko kasnim da odgovoron, ali u ovom trebutku jako teško dolazim do računara.
anfieldroad anfieldroad 10:09 24.11.2013

Re: Interesantno


Apsolutno !! Uostalom ti Holivudijanci ionako samo znaju da drpaju tudje karakondzule. Ipak, razmislio bih o toj tuzbi dvaput! Imaju oni i djavolje advokate... I sta cemo onda kad nas ti njihovi bauci do'vate..? Znam samo da se prepoznaju po italijanskim odelima, kravatama i da se vidjaju samo onda kad nikako ne zelis da ih vidis.
Svakako, odlican text. Prava uzivancija za citati.
anonimni_autor anonimni_autor 16:18 24.11.2013

Re: Interesantno

anfieldroad

Apsolutno !! Uostalom ti Holivudijanci ionako samo znaju da drpaju tudje karakondzule. Ipak, razmislio bih o toj tuzbi dvaput! Imaju oni i djavolje advokate... I sta cemo onda kad nas ti njihovi bauci do'vate..? Znam samo da se prepoznaju po italijanskim odelima, kravatama i da se vidjaju samo onda kad nikako ne zelis da ih vidis.
Svakako, odlican text. Prava uzivancija za citati.

Ja bih tu tužbu prepustio Balkanskim vilinskim stvorenjima koja su se vrlo uspešno infiltrirala među ljude. Njihovi advokati su dovoljno vispreni da izađu na kraj sa tom demonskom vrstom.
fantomatsicna fantomatsicna 07:43 24.11.2013

Citam.citam i

I ovu i sva sabrana dela Anonimnog Autora
Otpozdrav
anonimni_autor anonimni_autor 16:13 24.11.2013

Re: Citam.citam i

fantomatsicna
I ovu i sva sabrana dela Anonimnog Autora
Otpozdrav

Drago mi je da to čujem, malo sam se zabrinuo što te nema pošto se dugo nisi javila.
kakapo kakapo 10:38 24.11.2013

Rodne kriptozoološke studije

Da ne kažem polne, mislim rodne je ispravnije, a i politički korektnije. Jedan fenomen pada u oči gotovo kod svih "vilinskih" (u nedostatku boljeg termina) bića, a vidljiv je i u ovoj studiji o karakondžulama. To je izrazita dominacija jednog pola/roda unutar vrste, čak i upadljivo nepostojanje drugog. Nema muških rusalki, niti ženskih vodenjaka. Da li je u pitanju polni dimorfizam? Nema "šumskih očeva", samo šumskih majki. Nema ženskih lesnika. Vilenjaka na Balkanu nema (ima samo vila), mada će me možda nesporni autrotet na tom polju, Anonimni autor, demantovati. Ima li ženskih vukodlaka? Gde su patuljice? A "Deda rogonje", kao partneri baba roga? Kod zmajeva, aždaja, ala i anatema teško je utvrđivanje pola (mada se podrazumava da su zmajevi muški, a aždaje, kao i ale ženskog roda). Istraživanjene pola kod talasona i aveti nije sprovođeno još od XVII veka (a i tada samo na zapadu Balkana i u Primorju pošto je u pitanju bio projekat Inkvizicije). Za todorce se niko i ne usuđuje da pita. Ali mora biti da postoje psoglavice! Ovo poslednje je posvedočio moj deda koji mi je tvrdio da je u Crnoj Gori video "psoglave tetke". Mislim da su zabeležene i na nekim fotografijama. Veštice ne spadaju u vilinska bića, pa ih ovde i ne spominjem. Častan izuzetak su vampiri! Kod njih nema polne/rodne neravnopravnosoti, a svi rodno-identitetski varijeteti su zastupljeni bez ikakve diskriminacije.
Mislim da ovo pitanje zahteva jedno temljeno istraživanje i ja ga već sada kandidujem za naredni projektni ciklus Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.
anonimni_autor anonimni_autor 16:16 24.11.2013

Re: Rodne kriptozoološke studije

kakapo
Da ne kažem polne, mislim rodne je ispravnije, a i politički korektnije. Jedan fenomen pada u oči gotovo kod svih "vilinskih" (u nedostatku boljeg termina) bića, a vidljiv je i u ovoj studiji o karakondžulama. To je izrazita dominacija jednog pola/roda unutar vrste, čak i upadljivo nepostojanje drugog. Nema muških rusalki, niti ženskih vodenjaka. Da li je u pitanju polni dimorfizam? Nema "šumskih očeva", samo šumskih majki. Nema ženskih lesnika. Vilenjaka na Balkanu nema (ima samo vila), mada će me možda nesporni autrotet na tom polju, Anonimni autor, demantovati. Ima li ženskih vukodlaka? Gde su patuljice? A "Deda rogonje", kao partneri baba roga? Kod zmajeva, aždaja, ala i anatema teško je utvrđivanje pola (mada se podrazumava da su zmajevi muški, a aždaje, kao i ale ženskog roda). Istraživanjene pola kod talasona i aveti nije sprovođeno još od XVII veka (a i tada samo na zapadu Balkana i u Primorju pošto je u pitanju bio projekat Inkvizicije). Za todorce se niko i ne usuđuje da pita. Ali mora biti da postoje psoglavice! Ovo poslednje je posvedočio moj deda koji mi je tvrdio da je u Crnoj Gori video "psoglave tetke". Mislim da su zabeležene i na nekim fotografijama. Veštice ne spadaju u vilinska bića, pa ih ovde i ne spominjem. Častan izuzetak su vampiri! Kod njih nema polne/rodne neravnopravnosoti, a svi rodno-identitetski varijeteti su zastupljeni bez ikakve diskriminacije.
Mislim da ovo pitanje zahteva jedno temljeno istraživanje i ja ga već sada kandidujem za naredni projektni ciklus Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.


Dok Ministarstvo ne odgovori, ovo mi se čini kao odlična tema za sledeći kriptozoološki blog.
49 41 49 41 14:51 24.11.2013

Fata karakondzula

dosao Mujo mrtav pijan i zvoni na vratima stana.

Tornjaj se nazad pijana budalo odakle si dosao. Vrati se tamo gde si se i napio.
Da te moje oci vise ne vide i ne pokusavaj da mi udjes u stan - urla Fata iza zatvorenih vrata.

Otvori!
Nosim cvece najlepsoj zeni na svetu.
- vice Mujo kroz zatvorena vrata.

Fata karakondzula, naglo otvara vrata i pita
-Gde je cvece?

A, gde je najlepsa zena na svetu?
anonimni_autor anonimni_autor 16:17 24.11.2013

Re: Fata karakondzula

49 41
dosao Mujo mrtav pijan i zvoni na vratima stana.

Tornjaj se nazad pijana budalo odakle si dosao. Vrati se tamo gde si se i napio.
Da te moje oci vise ne vide i ne pokusavaj da mi udjes u stan - urla Fata iza zatvorenih vrata.

Otvori!
Nosim cvece najlepsoj zeni na svetu.
- vice Mujo kroz zatvorena vrata.

Fata karakondzula, naglo otvara vrata i pita
-Gde je cvece?

A, gde je najlepsa zena na svetu?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana