"The only problem I have with drugs is that sometimes they're over" - Al Jourgensen
And now they are definitly over. Nakon dvadeset godina heroinske zavisnosti, u kojoj se, iz vile sa dvadeset soba, jednog dana probudio na podu dilerove kuće, držeći svoju posljednju gitaru u rukama,
Al Jourgensen je čist već skoro deceniju. Ok, kanabis i vino nije izbacio, no, danas on živi sasvim povučeno, u blizini granice sa Meksikom, na posebnom režimu ishrane, oporavljajući svoje izmučeno tijelo akupunkturom.
Papa Al, ili Uncle Al, kako ga već zovu poštovaoci, živa je ikona američke subkulture, genijalni, harizmatični, bizarni, samodestruktivni audioalhemičar.
1981. u Čikagu, Jourgensen osniva Ministry, bend kroz koji će vremenom prodefilovati 26 muzičara; u kojem će on sam proći dugo i mračno putovanje (jbg, take mu teme ;) krećući se od synth popa i elektric body-ja do industrial rocka i metala; i s kojim će utemeljiti i (re)definisati jedno posebno poglavlje u modernoj
pop muzici. Usput je učestvovao u još gomili outside projekata i kolaboracija. Da spomenemo samo one najvažnije: Revolting Coks, Lard (sa Dželom Bijafrom),
Buck Satan and the 666 Shooters
Vjerujem da bi se danas, Uncle Al, vrlo rado odrekao prvog Ministry albuma,
With Symphaty (1983), koji je onako dipešmodovski obojen, darkirani electro pop ... za neprepoznat ;) Već sledeći album
Twich (1986), donosi ozbiljno
otežavanje zvuka, iako i dalje bez gitarskih rifova. Agresivniji EBM je svakako bio adekvatniji žanrovski izbor za artikulaciju Alove mračne, onespokojavajuće poetike. Svejedno da li je u pitanju politički ambijent ili lična drama ... teško je.
Naredni album, Land of Rape nad Honey (1988) donosi konačo uobličenje onoga što danas prepoznajemo kao Ministry zvuk. Kao da je Alovo konzumiranje heroina na njegovu muziku imalo anaboličko-steroidni efekat. Vidan je prelazak u višu "težinsku kategoriju". Uz kompjutere, sintisajzere i ostalu elektronsku opremu, sada je tu i distorzirani gitarski zvuk prisutan u vidu oštrih rifova, ali i pozadinske buke, semplova i nadogradnje zakucavajućem ritmu.
"I like to use technology, but I always try to merge it with the violent strength of the human race. Using technology could be dangerous, you have to know in every moment that you are the boss, not it".
Heh, čudno (?) kako ovo nije primjenio i na gudru ;)
The Mind Is a Terrible Thing to Taste (1989) se još više oslanja na gitare, a evidentna je i sve veća Alova preokupacija temama kao što su totalitarizam, mind control, dehumanizacija, alijenacija modernog čovjeka koje vode ili u ludilo ili u drogu, a najčešće u oboje. Teške teme, težak zvuk, pure cyber-punk masterpiece. Ministry definitivno postaju jedan od najuticajnih bendova američke alternativne rock scene.
Psalam 69 (1992), za mnoge njihov najbolji album. Sam naziv je povezan sa poglavljem 69 iz Kroulijeve Knjige Laži, u kojem on opisuje pozu 69 kao "The way to succeed (suck seed) and the way to suck eggs". Bendu se priključuje gitarista Mike Scassia, čije sviračko umjeće, kao i živi bubanj, vuku, il' bolje rečeno guraju, Ministry, dublje u metalizirani zvuk. Na albumu se nalazi i singl Jesus Bulit My Hot Road koji su uradili sa Džibijem iz Bathol Surfersa, a na video spotu za singl Just One Fix pojavljuje se, glavom i šeširom, William S Burroughs.
Kažu da je Džibi bio toliko p'jan kad je došao na snimanje u njihov studio da su poslije danima morali da peglaju snimak.
U to neko vrijeme, Al postaje poznat i po izjavama vezanim za sopstveno drogiranje. "I don't say 'Use the drugs!' to anyone. I do it by myself, that's all. The other people have the right to live their lives". Učestaju i incidenti r'n'r tipa, bančenja sa Lemijem iz Motorheada, čiji ga je bend prozvao pozerom kad ih je jednom prilikom ponudio kokainom, nakon čega su oni izvukli poveću kesu metamfitamina, uz komentar - coke is for pussy!; grupni seks njihovih grupi djevojaka sa dobermanom; druGenje sa Trent Reznorom, kome je usput obrijao jednu glavu i jednu obrvu; izbacivanje članova Metalike iz svlačionice tako što je pud njih skinuo svoje gaće; pokušaj klavijaturiste benda da na LSD-ju siluje noja u berlinskom zološkom vrtu, nakon čega je jedva izvukao živu glavu... Zajedno sa pomenutim T.Reznorom, Jourgensen je svojevremeno djelio titulu Most Famous "Mister Self-Destruction" ... i tako to, ovo, ono, i mladost-ludost na kraju postanu dobra stara vremena.
Od svega su ostala samo sjećanja zapisana u autobiografskoj knjizi Ministry: the Lost Gospels According to Al Jourgensen, za koju je sam Al izjavio da je slična biografiji Motley Crue-a, samo sa manje riba i više droge.
Iako njihov najveći komercijalni uspjeh (po inerciji predhodnog albuma, rekao bih), Filth Pig (1996) predstavlja (malo) razočarenje, bar za mene :)
Dark Side of The Spoon (1999) se nekako gubi i traži u eksperimentalnijem, sporijem zvuk, što Al objašnjava
naginjanjem ka džezu. Čudan neki džez, al' ajde. Jedan od onih albuma koji obožavate ili ne podnosite ... deep keep runing for more ...
Animositisomina (2003) predstavlja kraj jedne ere Ministry zvuka. Možda posljednji klasični Ministry industrial metal album.
Bend, polako, ali sigurno, od industrial metal prelazi u thrash zonu. To se nakako vremenski poklopilo i sa Alovim prestankom uzimanja heroina. Eto, djeco, vidite kako je talme zdrav ;)
U početku uplašen da će bez dopinga ostati i bez nadahnuća, Al ubrzo dobijaja svoju novu fiksaciju, u liku George W. Bush. S njegovim predsjednikovanjem započinje i čuvena Ministry antibuš trilogija, sačinjena od albuma Houses of The Mole (2004), Rio GrandeBlood (2006) i The Lust Sucker (2007). Dakle, čista trešana i pržana. Od starog produkcijskog pristupa ostao je samo Alov izmodulirani vokal. Mislim, kad nekome saopštavaš da je teško đubre i jako zao čovjek, nemaš puno načina da to uradiš ... sem ovako:
Nakon ovog ciklusa slijede još dva albuma Relapse (2012) i From Beer to Enternity (2013). Tokom snimanja ovogodišnjeg izdanja, na jednom koncertu, od srčanog udara, umire Mike Scassa, Alov najbolji drug i dugogodišnji saborac, što je Ala navelo na donošenje odluke o raspuštanju benda. Mada, ko zna, ne bi to bilo prvi put da najavljuje gašenje ...
Posljednji Ministry albumi nemaju ni izbliza onaj značaj i uticaj na andergraund scenu, kao oni iz njihove srednje fazem, po kojima će bend i ostati upamćen kao jedan od najuticajnijih i najinventivnijih pojava u američkoj alternativnoj muzici. Kao dark fleš usred blještave, šarene laže. Kao težak zvuk na kraju tunela ...