Muzika

Priča o (post)indastrijal bogovima

docsumann RSS / 09.12.2013. u 10:13
"Any sound is welcome" - Franz Treichle
 
YoungGods1.jpg 

Upitan, jednom prilikom, da li je album Outside (1995) stvarao pod uticajem Nine Inch Nails-a, Dejvid Bouvi je odgovorio - "The band that I was actually quite taken with was three guys from Switzerland called The Young Gods..."
Ti Mladi Bogovi više i nisu tako mladi, ali im kreativnost ne popušta, a njihov zvuk  i dalje zrači svježinom i originačnošću, i prkosi žanrovskim odrednicama, čak i onim koji su sami iskreirali. Bend je, inače, ime dobio po istoimenoj pjesmi Swans-a. A Swansi, pored ovog "kumovanja", imaju još pokoji doprinos u njihovoj karijeri. Naime, osnivač Young Gods-a Franz Treichle je 1984. radio kao inžinjer zvuka na koncertu Swansa u Ženevi. Tom prilokom se upoznao sa njihovim bubnjarom Rolli Mossiman-om. Međusobno kapiranje i inicijalne  razmjena ideja dovešće do toga Rolli postane i ostane njihov producent do današnjih dana.
Franz se kao gitarista tad već uveliko muvao kroz više punk i new wave bendova. Razočaran dešavanjima na tadašnjoj tamnošnjoj post punk sceni, kod kuće je, za svoju dušu, eksperimentisao sa semplerom, gitarom i ritam mašinom. U tim intimnim eksperimentima, snimajući i  modulirajući gitarske rifove, provlačeći ih kroz raznorazne efekte, koristiće ih kao semplove, miksajući Hendriksa i Mozarta, iskristalisao je jednu posebnu vrstu zvučne magije.
Možda je ova asocijacija podsvjesno uspostavljena Švajcarskom vezom, ali mene muzika Young Godsa, u svojim najboljim momentima,  tajanstvenošću, svjetlucavom mjesečarskom atmosferom, daljinama u kojim nastaju i nestaju ti zvuci, podsjeća na platna njihovog velikog sunarodnikana Paul Klea. Ponekad mi ta paralela zafleša i kroz grafičke simbole sa omota njihovih albuma.

Iako vrstan gitarista, Franz je od početka benda skoncentrisan samo na vokalnu intepretaciju, dok mu se "svirački" angažman završava na pravljenju pjesama. Osnovna postavka benda - sempler, bubanj i glas,  dugo će godina ostati okosnica YG zvuka. Naravno, ništa od ovo troje neće imati tipičnu ulogu. Sempler će kod njih od samog starta biti punopravni, bolje rečeno punokrvni instrument, zadužen  za  emisiju gitarskog zvuka i za bas linije (paralela sa Doorsima nije bez osnove) ali i najneobičnijih mogućih zvukova, kao recimo onih iz Amazonske prašume. Bubnjarske dionice im  ponekad zvuče kao acid vojna muzika, ponekad kao pneumatska loop mašina, a ponekad će se nenadano srolati u ubitačan repetativni ritam. Franzovo "pjevanje" je priča za sebe, il' bolje reći  poezija, raznesena između kabarea, brehtovskog pozorišta, hladnog mašinskog glasa i totalnog emotivnog patosa. 
Young Gods su od početka bili posebna pojava u "zagađenim" indastrijel  vodama. Nikad ih nije zanimalo poigravanje političkim konceptima i ikonografijom, inspiracije za svoje pjesme nisu tražil u seksualno-narkotičkim izopačenjima savremenog čovjeka, nisu koketirali ni sa jednim oblikom totalitarnih ideologija (fašizam, satanizam), ostali su vjerni svojim astralnim temama, kao budni snevači ljudske duše.
 
Prvi albumu Young Gods (1987) sadrži gomilu inovativnih ideja, još ne do kraja artikulisanih, ali dovoljno upečatljivih da ga Melody Maker proglasi za album godine. Sve pjesme karakteriše poseban stil i posebni trikovi. I svaka od njih predstavlja poseban pristup, uslovno rečeno, istim muzičkim sastojcima: pozadinski eho efekti + čudni neki zvuci + gitarski sempl (ponekad žestok i naglašen, ponekad samo distorzirano provučen) + repetativni, djelomično iskidan ritam  +  (promukli) francuski na 100 načina. Atmosfera albuma se kreće od tjeskobno umjerene  Fais la Mouette sa sjajnom džojdivižinovskom melodijskom sekvencom, preko eksperimentalnog indastrijala Percussionne, pa do metalizirane Jimmy.

Sledeći album L'Eau Rouge (1989)  donosi još veću oslobođenost benda u miksanju različitih stilova i muzičkih uticaja. Takođe, produkcija je rafiniranija, aranžmani zreliji. No tenzija u zvuku i dalje ne jenjava. Ne možete pogriješiti slušajući ih i na neviđeno - to su Young Gods, bez obzira da li je u pitanju  šansona u maniru Tom Vejtsa Charlotte, mix panka i klasične muzike Rue des Tempétes i Les Enfants, žestoka Longue Route,  ili čarobna L'Amourir sa pulsirajućim ritmom i rasturajuće sugestivnim Franzovim pjevanjem.
 
 
Te godine se dešavaju par bitnih stvari za sam bend. Turneja po USA, prilikom koje slijedi upoznavanje i zajednički nastupi sa Ministry, što je na oba benda ostavilo kreativnog traga. Takođe napustio ih je i originalni klavijaturista Cesare Pizzi, koga zamjenjuje Alain Moned. Dok je Cesare bio kraftwerk fan, Al je odrastao na rock bendovima 60-tih i 70-tih. Ovo će itekako imati uticaja na zvuk njihovih narednih albuma.

TV Sky (1992) je predstavljao svojevrsnu prekretnicu u karijeri benda. Pored već pomenute personalne promjene koja će usloviti zaokret ka rokerskijem zvuku, svi tekstovi su na engleskom (Franz je u to doba živio u Njujorku), a sam album predstavljao je njihov proboj na mejnstrim scenu. Baza fanova im se naglo širila, a i kritičari su bili oduševljeni. Pjesme su im postale hitičnije, mada je teško govoriti o bilo kakvim komercijalnim kompromisima. Možda jedina zamjerka albumu se može uputiti na stilsku ujednačenost. Nije više  bilo onog iznenađujućeg obrta pri prelasku s pjesme na pjesmu. Intezivan, vozeći, zvuk sa žestokom gitarskom distorzijom je prisutan na gotovoj svakoj stvari. Jedina spora pjesma je eterična  She Rains, nakon koje slijedi sjajna dvadesetominutna posveta Dorsima Summer Eyes.



Only Haven (1995) nastavlja sa evolucijom predhodne zvučne inkarnacije benda. Rokerska žestina i rifovi se prepliću sa hipnotičkim rejvovskim ritmovima. Prisutne su i sporije, ambijetalnije pjesme. Uticaj elektronske scene (u usponu) je uočljiv i u detaljima i u melodijskim intervencijama. Pjesme su okićene neobičnim zvukovima od kapljanja vode u akvarijumu, disanja, šuma koji se dobijao od radija nošenog po studiju, i sve to dodatno isfiltrirano i prerađeno ... Po prvi put bend je napravio i jednu sasvim nježnu, magičnu pjesmu Child in The Tree. Naravno, ne nedostaje i onih sa jačim tempom, kao što su baspulsirajuća Strangel, transrajderska Speed of The Night.



Kao da je bend nakon ova dva izdanja htio da prikoči malo sa komercijalnim probojem, pa je izdao eksperimentalno instrumentalni album Heaven Deconstruction (1997).

Second Nature (2000) djelimično ostaje na tragu Only Haven-a. Ipak, album je vidno hermetičniji, kompleksniji i umjernijeg tempa. Čak su i (uslovno rečeno) elektro dance numere kao Laisser couler (le son) zaodjenute u eksperimentalnije, dark, ruho. Zvučno slika kompletnog album je jedna gusta audio slagalica, arabeskno prošarana neobičnim efekatima i eteričnim melodijskim uplivima.  Jedine žešće stvari su uvodna Lucidogen, i donekle Supersonic. Bez njih bi album zvučao skoro pa ambijentalno, naravno, u posebnom YG maniru.



Slijedi još jedan ambijentalno, eksperimentalni album Music for Artificial Clouds (2004). Reklo bi se stilske vježbe za upoznavanje sa novim tehnologijama ;)

Super Ready/Fragmenté (2007) donosi još jedan stilski zaokret. Najrokerskiji od svih YG izdanja, pjur industrial rock. Masivni distorzirani rifovi, žestina & naglašen gruv. Čak su i tekstovi iz spiritualnog, mističnog šmeka prešli u neku direktniju rock poetiku. Naravno, osjećaj za filigranske detalje, kao i za atmosferičnost, nije izostao.



2008. YG ponovo iznenađuju svoje fanove izdajući dupli akustični album Knock on Wood. Kako sam Franz kaže, ni on ni Al nisu svirali instrumente još od sredine 80-tih, te je ovo za njih bio pravi izazov. Kao gost na gitari bendu se priključuje Vincent Hänni. Da majstori ostaju majstori bez obzira čega se do'vate ne treba naglašavati:



Za sada posljednji njihov album Everybody Knows izlazi 2010. i označava svojevrsni povratak emociji. U neku ruku on je zbir  iskustava koje su YG sakupili svih ovih godimna. Ima tu i elektronike i akustike, bržih stvari u prepoznatljivom drive modu No Land's Man, savršenih hitova Miles Away, eksperimentalizma Sirius Business, sporijih numera Blooming, i tako ... za svakog ponešto. Magija se nastavlja ...




2014. bi, gledajući kroz  tajming izlazaka njihovih izdanja, mogla biti idealna godina da nas matori Young Gods-i obraduju/iznenade nekim novim uradkom. Do tada možemo uživati u  reci-perci-piranju njihove  dosadašnje diskografije. Živjeli.


Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jaril Jaril 10:20 09.12.2013

Шта га блогова

о лепоти.

Уживање!
docsumann docsumann 10:36 09.12.2013

Re: Шта га блогова



za prvog:

sa Jazz festivala u Montreu, uz pratnju simfonijskog orkestra iz Lozane



myredneckself myredneckself 12:33 09.12.2013

Re: Шта га блогова

Možda je ova asocijacija podsvjesno uspostavljena Švajcarskom vezom...

Sećam se jednog benda, onako kroz maglu.
Indastrijal sam malo slušala u ono vreme,'70-'80-ih, kad su bendovi nastajali kao pečurke (he, he...) posle kiše, kad je bilo žanrova i podžanrova, ihaaj...u tom muzički plodonosnom periodu bilo je svakakvih račvanja.
Ali, najviše zbog tih distorzovanih gitara, paralelama i vezama sa slikarstvom, obraćala sam pažnju, i neki su mi ostali u maglovitom sećanju. Danas malo slušam indastrijal.
Kad se vinem u visine s malo endorfina (od čokolade ) ostajem na Glasu i Rajhu, Tangerine Dream-u, grupi Uakti iz Belo Horizontea, njihovom marimba style s raznim udaraljkama, ali to je neka druga priča...

docsumann docsumann 13:41 09.12.2013

Re: Шта га блогова

Cabaret Voltaire





ovo nije hrđavo za neka posebna melanholi-depreSion međustanja


dylam_dop dylam_dop 23:07 09.12.2013

Re: Шта га блогова

inače(evo pomalo), odličan blog o odličnom bendu
stefan.hauzer stefan.hauzer 13:21 09.12.2013

.

uuu

ima od jarbola
,njihov prvi lp,

čizmanoga
;ima tu industrijala.

ovo je postovao jedan bloger,)







(a od mladih bogova? ova stvar)
docsumann docsumann 13:54 09.12.2013

Re: .


nisam neki poseban industrijalac, uglavnom mi to ladno i kruto, al' ima tih par bendova koji su iznad žanrovskih podjela ...

speed of night
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:12 09.12.2013

Re: .

ima tih par bendova koji su iznad žanrovskih podjela ...

:)


meni zika
uopšte nema veze sa žanrom; volim one bendove koji uspešno izmiksaju nespojivo

ili poput primal scream' a
transformišu brže od erika kada pojede bananu

mislim da je ograničenje u jednom žanru,apsolutno pogrešan pristup
(ako smem da bacim neki ovako ozbiljan koment?)




industrial silence
docsumann docsumann 15:20 09.12.2013

Re: .

mislim da je ograničenje u jednom žanru,apsolutno pogrešan pristup
(ako smem da bacim neki ovako ozbiljan koment?)


YG su svrstavali u post industrial, idustrial rock, dark ambiental, bla, bla, truć ... poljubiš me u sunce

Jaril Jaril 22:25 09.12.2013

Re: .

olim one bendove koji uspešno izmiksaju nespojivo

dylam_dop dylam_dop 22:48 09.12.2013

Re: .

ili poput primal scream' a
transformišu brže od erika kada pojede bananu

kad sam prvi put preslušao Vanišing Point, sa kasete,one bugarske naravno, pomislio sam da je SVE što sam do tada znao o svemu - pogrešno!
i nisam mogo da vjerujem da se "ovo" ne pušta na svim mogućim medijima pogodnim za prenos muzičkih zapisa
ustvari, tek sam tada počeo da "slušam" muziku
docsumann docsumann 13:56 09.12.2013

wood machine


yugaya yugaya 17:13 09.12.2013

Bowie NIN

Upitan, jednom prilikom, da li je album Outside (1995) stvarao pod uticajem Nine Inch Nails-a, Dejvid Bouvi je odgovorio - "The band that I was actually quite taken with was three guys from Switzerland called The Young Gods..."


Eh, a ono međutim...



docsumann docsumann 17:29 09.12.2013

Re: Bowie NIN

zbog te saradnje je i uslijedilo ono pitanje. al' Bouva bio iskren
dylam_dop dylam_dop 22:35 09.12.2013

Štosonokaže

jedan od rijetkih bendova danas na čiju bi se svirku ispeglo da zapalim. možda i jedini. Ali furaju samo po francuskoj i švici izgleda
neću da kačim ništa jer ne znam nikoga ko ima sličan zvuk a miles away i drug si već okačio
možda samo još
docsumann docsumann 22:43 09.12.2013

Re: Štosonokaže

tražio sam tu stvar u studijskom izdanju, al nema na tjubetu.
dylam_dop dylam_dop 22:59 09.12.2013

Re: Štosonokaže

docsumann
tražio sam tu stvar u studijskom izdanju, al nema na tjubetu.

ma znam. yt=pizde. ali zato ima Behind the scenes of making of the osbournes!!!
ili zlu ne zatrebalo
anfieldroad anfieldroad 23:55 09.12.2013

Re: Štosonokaže



Odlican text. Skoro pa bolji nego bend ! Preporuka, jer ne mogu dve odjednom.
Nego, ne znam da li je i kod vas, gde god da zivite isto kao u Begeu. Ovde vise ne postoji NI JEDAN JEDINI klub u kome se pusta bilo koja vrsta tehno muzike. Kao da je trance nestao sa lica zamlje. A pouzdano znam da nije, naprotiv!
Ne racunam one kafice sa lift-pozadinskom muzikom, tek da ne bude tisina. Mislim na prave nocne klubove.
Obrnuta stvar se dogodila sa klasicnim kafanama. Sad iz cista mira, ne postoji kafana u kojoj ne drnda neki radio ili TV! Pa jos stave LIVE SCORE na ekran i okace ga gore, da visi sa plafona. Nekad se u kafani razgovaralo. Sad se gleda u vis.
Odo' ja opet predaleko. Samo me zanima da li u vasim gradovima takodje nema klubova kao sto ih nema ovde ?
docsumann docsumann 06:05 10.12.2013

Re: Štosonokaže

Samo me zanima da li u vasim gradovima takodje nema klubova kao sto ih nema ovde ?


pucaju ko tikve. odnosno, gase se i nestaju.

za elektronsku muziku preostao je još samo jedan klub, a koji sve više pravi kompromise sa komercijalnijim vidovima zabave.

ustvari, kod nas generalno nestaju klubovi iole alternativnijeg tipa.
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:31 10.12.2013

Re: Štosonokaže

iole alternativnijeg tipa.

aham

i u ns je tako. mislim da je alternativa umrla ovde
(ili se tako čini)

tužno.
ovaj bend je iz grada,tj. najzanimljiviji su;



post rok
anfieldroad anfieldroad 21:40 10.12.2013

Re: Štosonokaže



Tuzno.
Umrla scena. Puna sjajnih DJ-eva, puna redovne publike, puna gostiju sa svih strana sveta. Kao da je sve propalo u zemlju.
Imam ortaka koji tvrdi da se na elektro-tehno partijima nije dovoljno trosio alkohol i da je klubove to ekonomski unistilo. Mozda, ne znam...
Ali znam onaj hipno- ritam, znam one ludacke semplove, znam dizanja i spustanja, znam onaj miris, miris sarenog dima, znam onaj ludi efekat stroba kad izgleda kao da se svi krecu isprekidano, znam ples onih devojcica u svim bojama ovog sveta...
Ko nikad nije bio, ne moze da zna sta je propustio. Verovatno misli- tja, koncert ko svaki koncert...! Ali, to je bilo sve, samo ne koncert ! To je bilo celonocno ili nekad visednevno ludilo. To je bila voznja na rolerkosteru sa raskosnim efektom za sva cula. Voznja koja vodi ka svom logicnom kraju, ka after- partiju.
E, pa to vise ne postoji, bar kod nas...
stefan.hauzer stefan.hauzer 00:37 11.12.2013

Re: Štosonokaže

:(

ovde
,alternativa klubari na nekim propalim mestima.
sam problem sa njom je
taj

ne u prodaji alkohola
,već u razvoju scene ... tj.
trebalo bi da se kreće ka sve uvrnutijim pravcima
+ veliki nedostatak kreativnosti

uglavnom neki matorci pokažu veći nivo mladalačkog bunta od klinaca koji praše te gitare

u stvari
,naša domaća scena je,
kao rokenrol bend kad uspe i posle onih gubitničkih stvarki koje su ih izbacile na svetlo;
krenu da prave ljubavne tralalal pesmice:)
Filip2412 Filip2412 03:22 11.12.2013

...

U Torontu ima klub gde neki jwedni isti didzejevi drljaju jedni isti industriial slash alternativu 80's i tako to, interesantno da se vidi ali posle 3-4 puta bezveze jer je jedna ista mjuza and ekipa.

Nista spec. jedino dobro je sto veliko ime ponekad dodje pa se vidi, eto gledo sam Amon Tobina 2X.

Kad izadjem napolje najvise volim jedno mesto gde se ustvari pusta neki stari funk, ponekad sa turntabelistom koji malo scratchuje usput, tu se najbolje provedem.

90% mesta na koja izadjes je klasiicna bleja sa trash muzikom ali eto, veliki je grad pa se ipak i nadje nesto dobro u nekoj rupi tu i tamo.

Slusam ovo sad
a u slobodno vreme citam The Invisibles
paranoia as a survival skill

http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=f80DPquT_C4
anfieldroad anfieldroad 00:16 13.12.2013

nekad bilo...



Negde poznih 80-ih sam gluvario u nekom klubu u Antverpenu. Upoznam 2 tipa iz Tel-Aviva koji su tu pustali muziku, a zapravo su putovali Evropom kao didzejevi. Pitali me ono uobicajeno - odakle si ? Kad sam rekao Beograd, oni odlepili! Ali bukvalno ! Poceli oni mene da ubedjuju da je u Beogradu u tom trenutku najbolji klub u Evropi. Beograd - Akademija !! Covece, pitali me posle, pa sta ces ti ovde kad imas Akademiju u svom gradu !? I ko ce sad meni da veruje da je tako bilo pre 25 godina....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana