In memoriam| Ljubav| Porodica| Roditeljstvo| Sex

Gloginje, tuđim

krkar RSS / 10.12.2013. u 14:44

 p-10500-atl.jpg

ON DECISION-MAKING

C je bio najbolji čovek na svetu. Nije to bilo očigledno baš na prvi pogled - srednje visine, čvrste građe, nabijen mišićima, u telu je izgledao kao terijer spreman da potrči. Gledao je nekako popajevski, čkiljeći na jedno oko ali zahvaljujući jakoj štucovanoj bradi ipak je najviše ličio na Popajevog oca.

poopdeck_pappy_1_by_ASCHELL.jpg

Bio je negde iz južne Srbije i nikad nije govorio o kući i porodici. Osećali smo da tu ima nešto ali mi nismo pitali a on nije govorio. Baš nikad. Nije se čak ni zemljački identifikovao sa nekim južnjacima. Poreklo mu je odavalo tek malo zavrtanje u govoru.

C je relativno na vreme završio ozbiljan inženjerski fakultet ali do vremena kad je diplomirao toliko je već bio duboko zaokupljen svojim aktivnostima da je ispalo nekako prirodno da nije razmišljao o stalnom poslu i radnom mestu. Bio je još student kad se jednog dana po nečijoj preporuci pojavio u našem ronilačkom klubu. Već tada je bio iskusni speleolog a njima je ronjenje itekako korisno i potrebno. Uostalom kao što pećinari dođu da nauče ronjenje iz sasvim praktične potrebe pa mnogi nastave da rone i "normalno", tako i dobar deo ronilaca u nekom trenutku shvati da bi im speleološki kurs koristio pa kad ga završe često počnu da se spuštaju i u one jame u kojima nema nikakve vode.

Lako i brzo smo ga zavoleli. Bio je dobar čovek,nesebičan u svemu, bez velikih materijalnih prohteva, nije se trpao da bude glavni ili da po svaku cenu iskaže neko mišljenje, bio je sjajan timski igrač - a bio je i izrazito duhovit, pomalo ciničan, i sa onaj njegov naglasak odlično je pričao viceve. Nekako smo se sa njim najviše zbližili M i ja - dvojica ljudi koji po svim spoljnim pokazateljima teško da su mogli biti različtiji od C-a. Ali zavoleli smo se iskreno i potpuno.

Osim speleologije, C se bavio i alpinizmom i planinarenjem, takođe izrazito ozbiljno. Do 25. se popeo na, mislim, 5 od 10 najviših vrhova Evrope, posebno je bio fasciniran Kavkazom. U nekom međuvremenu završio je i padobranski kurs i imao više skokova na visoke planine. Bio je toliko dobar da je bio jedini alpinista iz bivše Jugoslavije koga su Rusi pozvali da bude u ekspediciji koja će skakati na neku planinu na nekom od zaleđenih vrhova na nekom od ostrva u Severnom ledenom okeanu.

C je živeo vrlo skromno, u podstanarskoj sobici. U svemu je bio nezahtevan i imao minimalne prohteve. Novac mu nije bio bitan i sve što mu je preostajalo nakon zadovoljavanja osnovnih potreba, trošio je na opremu i ekspedicije. Ja sam tada dosta radio kao skiper i jednom mi je trebao kompanjon na nekom dugom transferu neke jedrilice i, kako nisam u tom trenutku imao nikoga od jedriličara, ponudio sam C-u da mi se pridruži. Iako nije ništa znao o moru i jedrenju (znao sam da će brzo naučiti), imao sam puno poverenje u njegovu procenu i osećaj odgovornosti i znao sam da sa njim mogu sigurno da vodim brod u smenama. Svidelo mu se jedrenje i za uzvrat je hteo da me uči alpinizmu. Uživao sam učeći sa njim i imao sam u njega potpuno, neograničeno poverenje. Kad je zaključio da sam savladao neke osnove, otišli smo na tehnički nezahtevno ali atraktivno penjanje po Dolomitima, via ferrata. Kad god bih se na pripremi zapitao hoću li nešto moći neumorno mi je objašnjavao, crtao, pokazivao. I zaista je sa njim sve ispadalo jednostavno. "Popećeš se ti meni na Elbrus", govorio mi je C i sasvim me zarazio.

mountaineering_in_new_zealand_mr_g_w_c_moon_govern_4db5318d48.JPG

Jedne godine smo držali ronilački centar na moru i bilo je posla za nekoliko ronilaca ali C nije još uvek imao dovoljno naprednu kategoriju da bi mogao da vodi ronjenje. Pitao je ima li posla za njega i bilo nam je neprijatno što nismo mogli ništa da mu ponudimo. "A treba li vam neko da puni boce i drži centar u redu i čuva ga po noći?". Nije mu smetalo da bude na najnižoj stepenici, radio je, zarađivao neke kakve-takve pare, svakodnevno ronio i sticao iskustvo (a na kraju i novu kategoriju).

Kao i u svemu drugom, C je bio skroman i sa ženama. Većina nas hahara na početku kurseva svake godine predatorski je skenirala novopridošle devojčice i kretala da se namešta, šeta, pokazuje, hvali i maše krilima na sve moguće načine. C se u to nije upuštao. Koliko smo mi znali - nikad nije ništa imao ni sa jednom curom iz kluba. Povremeno bi se spomenula neka devojka, skoro slučajno, ali nikad ni jednu nije doveo u društvo.

Onda se jedne godine pojavila D. Ne sećam se više kako su se našli ali bila je sušta suprotnost svemu što smo mogli da očekujemo. Draga, pre nego lepa, nimalo sportski tip, delovala je kao stidljiva rođaka sa sela. I ona je bila negde sa juga, otkude Niš, iako se nisu po toj liniji ni tražili ni izražavali, studirala je neku višu i izdržavala se radeći šta god je mogla da nađe jer od kuće nisu mogli ništa da joj pošalju. Bila je ćutljiva, pomalo bucka, zift crna i volela je da čita. Od svih je pozajmljivala knjige koje je uredno vraćala kad je rekla, sa osmehom punim zahvalnosti, posebno ako joj se svidela.

C i D ubrzo su postali sasvim nerazdvojni. Preselili su se u jednu od sobica, mislim njenu koja je verovatno bar bila uredna, i ne pomišljajući da troše novac na neki veći prostor. Ona je radila kao konobarica u nekom kafiću a on se motao po alpinističkim, speleološkim i ronilačkim klubovima i radio sve što je bilo vezano za ekspedicije - pa ako mu neko plati... Vrlo retko je radio u struci jer su poslove dobijali neki koji su se trtili i laktali.

Onda se jedne večeri kad je D radila u večernjoj smeni nešto desilo, neki pijani dripac je maltretirao, naleteo je C koji zaista nije bio ni šibadžija ni konfliktna ličnost ali mu je pukao film pa je tipa složio... a odmah zatim i još dvojicu njegovih pajtaša koji su osetili potrebu da se umešaju. Ništa nije govorio i mi smo sasvim slučajno nakon nekog vremena saznali da D nema posao. Organizovali smo se i dogovorili da pomognemo našem drugu V da je zaposli kod sebe, neko dao kompjuter, neko nešto nameštaja, neko našao nešto posla... i D je dobila novi posao.

Jednog dana su nam saopštili da čekaju bebu. Sijali su od sreće, videlo se da se iskreno vole i da im je lepo. I nama je bilo drago i bilo nam je lepo što je njima blo lepo. Svuda su išli zajedno. Zbog njenog posla on tog leta nije išao na more nego je celo leto držao alpinističke kurseve.

Kao i svi mi, C je dobro znao da se bavimo aktivnostima u kojima se od neznanja i nediscipline lako gubi glava. I zato je bio vrlo odgovoran i disciplinovan, poštovao sve procedure, bezbednost mu je bila na prvom mestu. Ako bi se neki klinac pojavio bez penjačke kacige, makar i za najosnovniju učionicu - za njega tog dana nije bilo treninga. C se i sam držao onoga što je tražio od drugih i nikada ništa nije radio ni demonstrirao bez pune propisane opreme.

Jedne večeri krajem tog leta završio je trening početnika penjača na školskoj steni u Topčideru, raspremio se, ispratio klince i seo pored D koja je tokom celog treninga čitala knjigu. Rekla mu je kako se tog dana beba baš jako rita, on je držao ruku na stomaku da je oseti, gledali su kako će uskoro zaći sunce.

Onda je C skočio, nešto mu je sinulo. Bio je negde video ili pročitao nešto o nekoj novoj tehnici absajlinga sa glavom nadole i već neko vreme je to vežbao ali nije bio zadovoljan kako mu je to išlo, govorio je kako još nije sve prirodno, još nije imao perfektan sled pokreta ruku... Otišao je na pripremljeni zid samo da proba neki detalj, kako rukama ovo ili ono... Nije stavio kacigu, samo je hteo da vidi kako funkcioniše ta zamisao. D nije bilo drago što je odjednom skočio i otišao ali nije mu zamerala, shvatila je da mu je to važno. Nije joj bilo drago ni što nije stavio kacigu ali računala je da mu sigurno i ne treba kad je nije stavio. Inače nije volela da ga gleda kad se pentra ali ovog puta je htela baš da vidi šta je to što ga toliko dugo muči i što ne uspeva da razreši.

IMG_0069.JPG

Sa visine od nepuna 3 metra C je odjednom poleteo glavom nadole. Pao je na glavu, počeo da krvari. D je sve videla, kriknula, užasnuta prišla, govorila je ali on nije ništa razumeo, držala ga je za ruku, držala mu glavu u krilu. Došla je hitna pomoć i odvela ga, došli su ljudi iz kluba, jednog, drugog, trećeg...

Lekari su napravili sve što su mogli ali život mu je visio o koncu sa vrlo nepovoljnim izgledima. D je bila u šoku, i zbog onoga što je videla i zbog onoga čega se pribojavala. U društvu smo imali više lekara različitih struka i čak ni među sobom niko nije uspevao da bude optimističan.

C je umro trećeg dana ne dolazeći svesti. D je insistirala da bude uz njega u bolnici i nije želela da posluša nikakav savet lekara i prijatelja da se zbog bebe ne izlaže dodatnom stresu. Držala ga je za ruku kad je izdahnuo. Do sahrane i na sahrani D se držala čvrsto iako je svima bilo jasno kako se oseća. Još dok je C bio u komi naša drugarica lekarka objasnila joj je kako je jedan šok već doživela i kako medicina ne može da predvidi kakve je to posledice moglo da ostavi na dete koje D nosi i da svaki dodatni šok samo može povećati opasnost i neizvesnost.

O tome je D počela da razmišlja tek posle sahrane. Svi smo bili uz nju i oko nje, mi muški pustili smo devojke u prvi plan račuinajući da će joj tako biti bar malo lakše. Pokazalo se da ni on ni ona nisu mogli da računaju na bilo kakvu rodbinu, bilo da je nije bilo ili da nije razumela. Mi, drugovi njenog pokojnog nevenčanog muža (nisu se venčali jer im nije bila važna forma, računali su da će to obaviti jednog dana kad zatreba) bili smo jedini kojima je mogla da poveri svoje strahove.

Shvatila je da postoji realna opasnost da je sve što je proživela uticalo na plod (radilo se o bašbaš kritičnim nedeljama). Shvatala je i da je to dete koje ona nosi jedino što je na ovom svetu ostalo od C. Očajnički je želela da joj neko od lekara potvrdi da su šanse da šok nije ostavio posledice na dete bar ... XY%. Niko se nije usudio. Uz to, trudnoća je već bila toliko odmakla da je čak i uz najbolju nameru da se napravi opravdani izuzetak od zakonskih rokova i etičkih načela - odluku o eventualnom abortusu trebalo doneti najdalje nekih 7 dana po sahrani.

Svi smo znali da konačnu odluku može i mora donesti samo D. Ali ona je očajnički želela da tu odgovornost sa nekim podeli, da joj neko olakša odluku. Roditi, uz opasnost da dete celog života nosi posledice traume i šoka koje je zajedno sa majkom proživelo ili abortirati i time zauvek poništiti sve što je C bio, ugasiti njegove gene zauvek i nepovratno.

Niko od nas nije imao petlju da joj kaže "uradi tako". Svi smo samo mogli da joj predočimo opcije - koje je D svakako znala - ili da raspredamo o odgovornosti, etici i koječemu.

Ni ja nisam imao petlju da joj kažem šta da uradi. Ne da odlučim u njeno ime nego čak ni da je posavetujem. Ja, koji sam višekratno obučavan, treniran, drilovan da donosim odluke, i to u vrlo određenom vremenu, uz punu svest da je uvek bolja loša odluka na vreme nego dobra odluka prekasno. Nikad ni pre ni posle nisam više bio u situaciji da ne mogu da odlučim dža ili bu, levo ili desno, da ili ne. Ali - nisam mogao, baš kao ni svi drugi.

D je poslednjeg dana roka koji joj je dat odlučila da abortira. Sutradan je šef naše drugarice ginekologa, iskusni profesor koji je znao celu situaciju, obavio abortus. D je otišla u vikendicu jednog prijatelja na nekoliko dana da se koliko-toliko sabere. Molila da je niko ne posećuje. Posle 7-8 dana neko je ipak odlučio da je obiđe i zatekao vikendicu sređenu, sve čisto i oprano - i prazno. D je očigledno tu provela nekoliko dana i otišla. Nismo znali kuda ali smo znali zašto. Godinama nismo uspevali da je pronađemo, bio rat, ljudi se raselili, poženili, stekli nove probleme... Pitali smo se s vremena na vreme ali niko ništa nije znao. Dok nije pre neku godinu jedna drugarica slučajno naletela na nju u Pirotu kako šeta dete od 2 godine. Nije htela da priča samo je rekla "srećna sam što imam dete i porodicu ... ali sam još jako tužna".

Nemam ni jednu sliku C u munjoslovnom obliku. Trebalo bi kopati po kutijama po ostavama, tavanima i podrumima. Ne znam hoću li se baktati. Ne treba mi. Ja ga se još jako dobro sećam.




Komentari (171)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

krkar krkar 14:46 10.12.2013

Privatnost


Molim sve koji eventualno prepoznaju nekoga opisanog u ovom blogu da se suzdrže od objavljivanja imena.
Hvala
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:07 10.12.2013

Re: Privatnost

krkar

Molim sve koji eventualno prepoznaju nekoga opisanog u ovom blogu da se suzdrže od objavljivanja imena.
Hvala


Uh, to je bilo strašno. Ja sam tog proleća bio na početničkom kursu, koji se kao i uvek izvodio na V1. I onda je neko sa V3 dotrčao gore kod nas, da javi da se desila nesreća. Ovi matorci, koji su držali kurs, su se totalno snuždili, krenuli skoro da šapuću. Tad je još postojala neka nada da će možda da preživi.

Nažalost, iako je bio iz mog kluba, nisam ima priliku da ga lično upoznam. Trebalo je da nam drži neko od predavanja/vežbališta, ali ga je smrt ugrabila prerano.
hajkula1 hajkula1 15:17 10.12.2013

Lično


+
predatortz predatortz 15:18 10.12.2013

Procedure

Bavio sam se rizičnim sportom, znam koliko su procedure, pa i one naizgled najgluplje, bitna stvar.

Jednom ih preskočiš i nema te.

Primer:

Aero klub 'Zdravko Smolej' u Tuzli je osnovan '46. Imali smo jednog poginulog. Trener, iskusan padobranac... Tog dana nije nosio rezervni padobran.

Edit:

Zaboravih suštinu... Jako potresna priča, lepo i ljudski napisana.
hajkula1 hajkula1 15:26 10.12.2013

Re: Procedure

predatortz
procedure, pa i one naizgled najgluplje, bitna stvar.

Jednom ih preskočiš i nema te.




Suština.
bolid1 bolid1 15:40 10.12.2013

Re: Procedure

Nevidjeno bitne...kolega se pozdravio sa kompletom garderobe jer nije proverio dal su vratanca za ulje dobro zabravljena na masini, sreca da je bilo pocetak testa pa ulje nije bilo vrelo inace ne bi stradala samo garderoba...



Prica je da se smrznes...
krkar krkar 15:45 10.12.2013

Re: Procedure

Nevidjeno bitne...


Mene ceo život napadaju zbog manijakalnog insistiranja na procedurama i proveri opreme... dok se ne desi sranje! I onda se sete one budale koja insistira da lično sve proveri ili da se ponese neka "glupost koja nikad nikom zatrebala nije".

Kad idem na put insistiram da žena nosi rezervni ključ od kola. U torbi koja je uvek kod nje. I svi me u društvu zbog toga zajebavali... dok se nije javio drug iz Španije da mu je upravo upao jedini ključ u neku reku.

Ja sam svojevremeno naučio da servisiram ronilačku opremu određene marke i nabavio sva uputstva i komplet rezervnih delova i godinama svima koje znam besplatno servisirao. Nikad nisam imao ozbiljniji zastoj opreme.

A toliko puta sam odbio da ronim ili drugom dozvolim ronjenje sa neatestiranom bocom. I kad neko uzme da histeriše ja mu ispričam priču našeg, sada pokojnog, druga i kolege A kome je eksplozija ronilačke boce odnela nogu
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 15:58 10.12.2013

Re: Procedure

krkar
Nevidjeno bitne...


Mene ceo život napadaju zbog manijakalnog insistiranja na procedurama i proveri opreme...


lovim vec 30 godina (bice krajem meseca). svih 30 godina su mi (i ja njima) papagajski ponavljalli "ajd' proveri da li je (puska) prazna" i (mi/ja) proverimo tako sto pred svima otvorimo oruzje, uverimo se da u cevima nema nista ili izvadimo patrone, pokazemo svima i stavimo u dzep/redenik. jednom covek, uprkos nekoliko upozorenja, kaze "ma prazna je, siguran sam" i nastavi da jede i pije i pet sekundi potom - BUM i odose njegovom drugu tri prsta na nozi. odlezao je posle godinu i po.
krkar krkar 16:02 10.12.2013

Re: Procedure

"ma prazna je, siguran sam"


Svaka prazna puška puca jednom godišnje sama od sebe!

Ti znaš koliko insistiram da oružje i municija ne budu na istom mestu...
albicilla albicilla 17:07 10.12.2013

Re: Procedure

Aero klub 'Zdravko Smolej' u Tuzli je osnovan '46. Imali smo jednog poginulog. Trener, iskusan padobranac... Tog dana nije nosio rezervni padobran.


najiskusniji i ginu, pocetnici postuju pravila jer nemaju iskustva. iskusni pocinju da misle da mogu... no, kad predugo hodas po ostrici brijaca, statistika radi protiv tebe.
tadejus tadejus 18:25 10.12.2013

Re: Procedure

krkar
Kad idem na put insistiram da žena nosi rezervni ključ od kola. U torbi koja je uvek kod nje.



e meni tako razbise staklo na autu, ukradose torbu, a u torbi svega... pa i rezervni kljuc od auta
em platih staklo, em platih dekodiranje brave, em platih novi kljuc... ma naplacah se brate, dodje mi sad da zaplacem
i poslije mi rekose, pa sto s drzala rezervni kljuc u torbi..
inco inco 18:52 10.12.2013

Re: Procedure

tadejus
i poslije mi rekose, pa sto s drzala rezervni kljuc u torbi..


Pravo pitanje je - što si ostavljala torbu u kolima (i to pretpostavljam vidno)? Poenta nošnje rezervnog ključa je da ga druga osoba nosi sa sobom ako vozač zagubi svoj. A torbe i slične mamce za pajdomane i sitne lopove u kolima ostavlja samo onaj kome se plaća staklo.
predatortz predatortz 19:24 10.12.2013

Re: Procedure

jednom covek, uprkos nekoliko upozorenja, kaze "ma prazna je, siguran sam" i nastavi da jede i pije i pet sekundi potom - BUM i odose njegovom drugu tri prsta na nozi. odlezao je posle godinu i po.


Uh, oružje je posebna priča. Mislim da je bila '94. , formiramo studentsku četu. Balavurdija, bez ozbiljne vojne obuke. Cilj je bio skloniti ih, a opet ispuniti formu da , kao, teret rata jednako podnose sve socijalne kategorije. Klasična hipokrizija, ali neću o tome.

Elem, stacioniraju ih dvadesetak kilometara iza linije fronta, kao neku operativnu rezervu. Smeštaj u nekoj školi, struja, voda, tv... K'o elitni turizam u Crnoj Gori. Debela ladovina. Ali, đavo ne spava. Zajebavali se sa oružjem u spavaonici. Jedan drugom , slučajno, strese rafal u stomak.
krkar krkar 19:59 10.12.2013

Re: Procedure

najiskusniji i ginu, pocetnici postuju pravila jer nemaju iskustva.


Malo je to komplikovanije, nisu početnici baš tako nevini i bezazleni. Ako je obuka loša, u bilo kojoj "opasnoj" disciplini - početnici i ne znaju na šta sve moraju da obrate pažnju i koja sve pravila moraju da poštuju. A to se sve češće u ovom opštem javašluku i ošljarenju dešava.

Ja sam tu surov i ne dozvoljavam nikakve improvizacije. Ali nisu svi. Imaš gomilu instruktora, učitelja, starijih... kojima je stav "ja sam rekao i dalje nije moja briga".
krkar krkar 20:01 10.12.2013

Re: Procedure

i poslije mi rekose


Lepo ti je reko inco, štoz držala torbu u kolima? Kod mene ne sme ni časopis da bude na videlu a kamoli torbe, jakne...

Doduše, i ja sam tu školu platio, ali davno. Staklo od vrata zbog jakne na zadnjem sedištu
tadejus tadejus 20:13 10.12.2013

Re: Procedure

inco

tadejusi poslije mi rekose, pa sto s drzala rezervni kljuc u torbi..Pravo pitanje je - što si ostavljala torbu u kolima (i to pretpostavljam vidno)? Poenta nošnje rezervnog ključa je da ga druga osoba nosi sa sobom ako vozač zagubi svoj. A torbe i slične mamce za pajdomane i sitne lopove u kolima ostavlja samo onaj kome se plaća staklo.


znas sta je najgore.. ostavila sam je jer je bila puna svega, pa mi bilo tesko da je nosim dok trknem po djecu..
i kao zacas cu, puno je prolaznika, ma nece bas sad...
al fakat je moglo da mi se desi i da me neko tresne cime po glavi na sred ulice i otme mi istu tu torbu
a tamo bi onda nasao kljuc, a sa kljucem podruku i adresa.. opet bi morala da dekodiram brave i kupujem novi
tadejus tadejus 20:18 10.12.2013

Re: Procedure

krkar
Lepo ti je reko inco, štoz držala torbu u kolima? Kod mene ne sme ni časopis da bude na videlu a kamoli torbe, jakne...Doduše, i ja sam tu školu platio, ali davno. Staklo od vrata zbog jakne na zadnjem sedištu


ja i danas bar jaknu ostavim
racunam nek se i lopovu nadje
tadejus tadejus 20:24 10.12.2013

Re: Procedure

predatortz
Bavio sam se rizičnim sportom, znam koliko su procedure, pa i one naizgled najgluplje, bitna stvar.Jednom ih preskočiš i nema te.
Primer:Aero klub 'Zdravko Smolej' u Tuzli je osnovan '46. Imali smo jednog poginulog.
Trener, iskusan padobranac... Tog dana nije nosio rezervni padobran.


ja bih garantovano preskakala
srecom, pakujes uvijek tudji padobran pa me grizla savjest da se ne trudim
predatortz predatortz 20:31 10.12.2013

Re: Procedure

ja bih garantovano preskakala


Preskakali smo svi, bar što se pakovanja tiče... Sve dok nas Ljuba Naumović jednom nije na'vatao. Ja sam imao dobru drugaricu, Hasibu. Ona meni pakovala kupolu, ja nju zasmejavao. To sa kupolom i nije sveto slovo, ali se sa konopcima ne zajebava.
verauskokovic verauskokovic 20:51 10.12.2013

Re: Procedure

Kao i mnogi ne volim procedure. Naravno, uputstva čitam delimično. Razmišljam samo koliko su ovakvi tekstovi korisniji od bilo kakve detaljno opisane procedure.
krkar krkar 20:59 10.12.2013

Re: Procedure

uputstva čitam delimično


Oko uputstva za LCD monitor ili čiviluk se ni ja baš ne bakćem preterano. Ali sve što može da pukne, seče, šuri, udari, zapali se, kreće se... ipak je nešto drugo.
bolid1 bolid1 21:01 10.12.2013

Re: Procedure

Jbg, nekad te procedura kosta 5k EUR, metalni srafciger gde ne treba, statika ubi detektor...kad ne stavis naocare jer znas gde je zrak, ode oko...

Glup primer, otislo mi koleno drugi put ove godine, okliznuo sam se gde sam znao da je rizicno da hodam...nece...oce...procedura...proveri gde gazis, pre nego sto gazis...
hajkula1 hajkula1 21:09 10.12.2013

Re: Procedure

tadejus
krkar
Lepo ti je reko inco, štoz držala torbu u kolima? Kod mene ne sme ni časopis da bude na videlu a kamoli torbe, jakne...Doduše, i ja sam tu školu platio, ali davno. Staklo od vrata zbog jakne na zadnjem sedištu


ja i danas bar jaknu ostavim
racunam nek se i lopovu nadje



Veličina: ?
Gde najčešće parkiraš?

tyson tyson 21:38 10.12.2013

Re: Procedure

srecom, pakujes uvijek tudji padobran pa me grizla savjest da se ne trudim

Bogami, u moje vreme svako je sebi pakovao padobran.


predatortz predatortz 21:40 10.12.2013

Re: Procedure

tyson
srecom, pakujes uvijek tudji padobran pa me grizla savjest da se ne trudim

Bogami, u moje vreme svako je sebi pakovao padobran.




Nije sveto slovo, ali je jako pametno.
inco inco 22:36 10.12.2013

Re: Procedure

predatortz
Nije sveto slovo, ali je jako pametno.


... jedino što u tem slučaju može lasno da dođe do one situacije, da parafraziram - "U našem selu kad neko nekoga mrzi, samo ga pozove na skok..."

Na prstima jedne ruke, sa povećim ostatkom i računajući i sebe samog, mogu da nabrojim ljude kojima bih dao da mi pakuju padobran.
predatortz predatortz 22:40 10.12.2013

Re: Procedure

inco
predatortz
Nije sveto slovo, ali je jako pametno.


... jedino što u tem slučaju može lasno da dođe do one situacije, da parafraziram - "U našem selu kad neko nekoga mrzi, samo ga pozove na skok..."

Na prstima jedne ruke, sa povećim ostatkom i računajući i sebe samog, mogu da nabrojim ljude kojima bih dao da mi pakuju padobran.


To je zdravorezonsko razmišljanje. Ali, praksa je znatno drugačija. U manjim klubovima nemaš svoj padobran. Klub poseduje njih nekoliko, ti uzimaš koji ti zapadne za taj dan. Pakovao ga je, najčešće, onaj koji ga je pre tebe koristio.

Tako nekad beše u sportskom padobranstvu. Sad je to fenserica sport koji išće veliku lovu. Odavno nisam u tim vodama.
krkar krkar 22:44 10.12.2013

Re: Procedure

Tako nekad beše u sportskom padobranstvu. Sad je to fenserica sport, koji išće veliku lovu. Odavno nisam u tim vodama.


Nisam ni ja ali pratim. Sad je sve na komercijalnoj osnovi i zato imaš pakere padobrana i kontrolore.

Nije sasvim pouzdan podatak ali po svoj prilici više otkaza glavnog padobrana u poslednjih 5 godina bilo je gde su padobranci sami sebi pakovali (tj. jedan drugom) nego gde su pakovali pakeri. Moguća su razna tumačenja.
inco inco 23:02 10.12.2013

Re: Procedure

krkar
Nije sasvim pouzdan podatak ali po svoj prilici više otkaza glavnog padobrana u poslednjih 5 godina bilo je gde su padobranci sami sebi pakovali (tj. jedan drugom) nego gde su pakovali pakeri. Moguća su razna tumačenja.


Verujem ja da je tako, uostalom prosečan padobranac smota padobran samo nakon što skoči (a često ni tad, nekad ostane jedan jadnik da sklapa sve) dok profi 'pakeri' to rade mnogo češće pa samim tim i veštije. Pričao sam samo o situaciji gde padobranci jedni drugima pakuju padobran, gde bih zaista imao težak problem da to prepustim nekome. Mislim sa pakerima je bar, često, nepersonalno mada mi ni tu ne bi bilo svejedno.

Doduše možda sam i prevelik paranoik, ja ne mogu ni u kolima da zaspim dok neko drugi vozi pa makar taj imao mnogo više iskustva od mene

Ipak, za stvari koje mogu i sam da uradim - radije ih radim sam. Ne zato što mislim da mi neko radi o glavi ili šta iz tog spektra, nego na dnevnoj bazi viđam toliko aljkavosti i ignorisanja procedura da mi je zaista zent da prepustim drugima ono što mogu i sam.
blogovatelj blogovatelj 23:07 10.12.2013

Re: Procedure

iskusni pocinju da misle da mogu


98% ljudi koji poginu od struje su električari.
inco inco 23:19 10.12.2013

Re: Procedure

blogovatelj
98% ljudi koji poginu od struje su električari.


98% od preostalih 2% koji poginu od struje - poginu zato što je električare boleo pimpek, da prostiš na izrazu. A verovatno i dobar deo samih električara izgine zbog nekih 'genija' električara koji su na kobnom mestu radili pre njih a koji su provlačili fazu kroz žuto-zelenu žicu ili šrafili osigurače tako da izbije šraf do metalne ploče pozadi pa time stavili celu razvodnu kutiju pod napon. O požarima izazvanim takvim genijalcima i da ne govorim

Što neko reče gore - procedure, procedure, procedure. Kod nas se niko toga ne drži pa zato i ginemo k'o zečevi.
tadejus tadejus 00:11 11.12.2013

Re: Procedure

inco

jedino što u tem slučaju može lasno da dođe do one situacije, da parafraziram - "U našem selu kad neko nekoga mrzi, samo ga pozove na skok..."Na prstima jedne ruke, sa povećim ostatkom i računajući i sebe samog, mogu da nabrojim ljude kojima bih dao da mi pakuju padobran.



pa ne znas kome pakujes
skupite se svi iz kluba, padobrane na poljance i pakuj
svi su isti, od sirotinjske vrste
eeeeee nekad bilo
danas dzabe dijete ne moze da nauci ni loptu da sutne
krkar krkar 00:15 11.12.2013

Re: Procedure

Što neko reče gore - procedure, procedure, procedure. Kod nas se niko toga ne drži pa zato i ginemo k'o zečevi.


Kod mog druga u zgradi pre desetak dana liftadžija ostao bez prstiju. Popravljali al' zaboravili voki-tokije pa se dovikivali preko 4 sprata - da ne troše privatne mobilne!!! Pa il' onaj loše vikao il' ovaj lođe čuo - krene lift i otkine "majstoru" 2 prsta!
tadejus tadejus 00:17 11.12.2013

Re: Procedure

hajkula1

Veličina: ?Gde najčešće parkiraš?


pa 40 uglavnom, malo duzi rukav, al moz se podvrne, pa da ugovorimo primopredaju
znam nekad da zaboravim i da zakljucam, pa nemoj odmah u prozor
predatortz predatortz 00:19 11.12.2013

Re: Procedure


pa ne znas kome pakujes
skupite se svi iz kluba, padobrane na poljance i pakuj
svi su isti, od sirotinjske vrste
eeeeee nekad bilo
danas dzabe dijete ne moze da nauci ni loptu da sutne


Ehej, pa ti si u materiji.
Koji klub? Sa, Bl?
escherichije_colic escherichije_colic 00:41 11.12.2013

Re: Procedure

Jeblo vas skakanje s padobranom da prostite.

To samo ako mi nekad dalekobilo bude glava od toga zavisila, a sam čačkati mečku i skakati sa hiljada metara ...

Cenim svačiji sportski entuzijazam i hrabrost al mene stra' uvati samo kad pomislim

Jedino gore što mogu da zamislim bilo bi da ronim u nekom lavirintu pećina i izgubim se Pošto vidim da vas ima i ronilaca, jel zna neko da li su istinite priče o roniocima koji su nestajali po pećinama crnogorskog poluostrva Luštica ili je to samo plod nečije morbidne mašte?
krkar krkar 01:06 11.12.2013

Re: Procedure

da li su istinite priče o roniocima koji su nestajali po pećinama crnogorskog poluostrva Luštica ili je to samo plod nečije morbidne mašte?


Lušticu sam preronio uzduž i popreko i nikad nisam čuo za takvu priču. Po Luštici ima nešto uobičajenih jadranskih podvodnih pećina ali čak manje od očekivanog za toliku teritoriju i 2 vojna potkopa. I nešto tunela u utvrđenjima ali na kopnu.

Još jedna od priča u rangu one da je JNA imala tunel u koji se ulazilo u Bihaću a izlazilo na Udbini

krkar krkar 01:13 11.12.2013

Re: Procedure

jer je bila puna svega


Uvek bih radije nosio džak cementa peške na 12 sprat nego da stavim ruku u žensku torbu, bez obzira o kojoj se ženi radi.

Ali bude tako, vrlo retko, nekih situacija kad si prinuđen. I uvek se šlogiram od gomile sasvim nepotrebnih gluposti koje većina žena vuče po tim koferima od 60 litara koje nazivaju torba.

Naravno da većina u torbi ima i novčanik sa svim karticama i svim pinovima... Tako da im je najjednostavije rešenje da se, kad im neko ukrade torbu, preudaju za lopova
blogovatelj blogovatelj 03:29 11.12.2013

Re: Procedure

verovatno i dobar deo samih električara izgine zbog nekih 'genija' električara koji su na kobnom mestu radili pre njih a koji su provlačili fazu kroz žuto-zelenu žicu ili šrafili osigurače tako da izbije šraf do metalne ploče pozadi pa time stavili celu razvodnu kutiju pod napon.



Da se sve proveriti, samo treba hteti. To se učilo na praksi u trećoj srednje, čim sam krenuo na smer elektrotehničar za instalacije.
Majstor koji me je učio preživeo je smrt od pada sa petog sprata. Radio na zgradi, kolege mu odozdo vikale da im baci bure koje je kod njega na spratu bilo, a njih mrzelo da se penju i spuštaju ga dole. Na zemlji je bila gomila sitnog peska, pa su računali da bure neće da se ošteti. Kako je skotrljao bure, ono mu se nekako zakači za rukav od radnog mantila i cimne ga u provaliju.
Dok je leteo jedino što mu je prolazilo kroz glavu je da ne padne na glavu da bi mu se glava na sahrani videla.
Pao je na noge. Dve godine proveo u gipsanom koritu, ali je pretekao i ostao radno sposoban.
Drugi put je elektrodistribucija priključila na napon fabrički pogon koji je njegova firma radila, a firmi nisu javili da je sve pod naponom.
On došao do razvodnog ormara da radi i najpre je sproveo svoju bezbednosnu meru. Bacanje metalnog ključa triesdvojke na mesto gde treba da stoje NV osigurači. Kaže da je puklo kao top. Ključ se zavario za nosače osigurača u sekundi. Celo gradilište došlo da vidi šta je bilo, a on šefu rekao da uzima slobodno tog dana. Da se psihički sredi.
Taj je na praksi delio šamare ako neko od nas đaka proba da ne sprovede zaštitu kao što nam on kaže. Bio sam dobar đak i slušao sam ga, ali je par njih iz mog odeljenja popilo šljage od njega.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:46 11.12.2013

Re: Procedure

On došao do razvodnog ormara da radi i najpre je sproveo svoju bezbednosnu meru. Bacanje metalnog ključa triesdvojke na mesto gde treba da stoje NV osigurači.


Gospode bože, pa taj tvoj majstor ko iz Kustinog filma da je izašao. Nemoguće je da nema normalnijeg načina da ustanoviš da li je instalacija pod naponom. Takodje, nemoguće je da ti visokonaponski ormari nemaju nekakav interlock sistem zaštite, koji se aktivira kad operater otvori orman. Ali dobro, ja sam bio slabostrujaš, priznajem da nemam pojma, ali tog tvog majstora ne bih pustio da mi popravlja veš mašinu ili bojler.

Nego, evo priča, kad pomenuh interlock. Dakle, odvelo nas na Trešnju, devedeset i neke, na onaj radarski sistem, koji nadzire nebo nad zemljom, i to, onako, da kažem, celo Dušanovo carstvo. Ne sećam se tačno, mislim da je radar nekih par MW, znači, ozbiljna snaga, nije čudo što nam je to NATO odma sjebao.

I sad mi stojimo u onoj kontrolnoj sobi ispod kupole, gde su svi ti magnetroni, procesori, napajanja, čuda. Zaposleni inženjer ponosno objašnjava performanse, to je inače neki redundantan sistem, dva radara, jedan na stendbaju, dok drugi radi, dakle, za nedajbože.

I tako, zanet, čova priča, a izvesni kolega se, isto tako zanet, naslonio na orman u kome radi cevka. I nespretno, pomerio ručku kojom se orman otvara. Naravno, pošto te elektronske cevi rade sa nekim desetinama kilovolti, otvaranje ormana kompletno isključuje radarski sistem. Koji nadzire aviosaobraćaj nad celom zemljom, kako civilni, tako i vojni. Srećom, tu odma uleti drugi radar, onaj na stendbaju, pa smo na licu mesta mogli da se uverimo da bekap sistem odlično funkcioniše, na veliku radost i ponos domaćina.

Neoprezni kolega se izvukao sa blažim ukorom od strane odgovornih zaposlenih, i zamoljen je da više ne drema na vratima od radara, nego da se posluži krevetom koji lepo stoji tu, u sobi pored naprave (zaposleni tu žive, mislim da im smena traje, recimo, nedelju dana.)
krkar krkar 07:31 11.12.2013

Trol

Nisam siguran bi li mi bilo lakše da mi blog troluje Taube sa tauvabijom ili ovi električari

Višnjooooooo!!!
blogovatelj blogovatelj 09:07 11.12.2013

Re: Procedure

Takodje, nemoguće je da ti visokonaponski ormari nemaju nekakav interlock sistem zaštite


U energetici se niskim naponom zove ono što ima ispod 1000V.
Kod takvih napona nije obavezno da ormari imaju takvu vrstu zaštite. Dalje, oni su još uvek radili na objektu, možda zaštita još nije bila u potpunosti postavljena. U svakom slučaju onaj ko je objekat zakačio za mrežu bio je u obavezi da to javi. A nije javio.

pa smo na licu mesta mogli da se uverimo da bekap sistem odlično funkcioniše, na veliku radost i ponos domaćina.


Ja sam bio prisutan u Prvoj Iskri u Bariču kad je proradio agregat koji kao bekap napaja električnom energijom celu fabriku. Agregat je SUS motor, Rols Rojsov. Veliki kao prosečan stan u Srbiji. Mnogo dobro grmi.
Posle su mi rekli da ta Rols Rojsova mašina služi kao kurbla za pokretanje motora na prekookeanskim brodovima.
hajkula1 hajkula1 09:28 11.12.2013

Re: Procedure

tadejus
hajkula1

Veličina: ?Gde najčešće parkiraš?


pa 40 uglavnom, malo duzi rukav, al moz se podvrne, pa da ugovorimo primopredaju
znam nekad da zaboravim i da zakljucam, pa nemoj odmah u prozor



Taman (ako nisu kineski brojevi )

Jok sila, sve suptilno.
tadejus tadejus 09:39 11.12.2013

Re: Procedure

escherichije_colic
Jeblo vas skakanje s padobranom da prostite


a znas li vic kad su Muji teroristi u otetom avionu priprjetili il da skace iz aviona il da ga siluju?
prepricavao Mujo kasnije svoje nedace i pita ga Haso
- pa jesi skako?
- pa skako sam, jasta da sam skako, dok se nije malo guzca razradla..

(da izvine pristojan svijet, jace je od mene)
predatortz predatortz 09:44 11.12.2013

Re: Procedure

tadejus
escherichije_colic
Jeblo vas skakanje s padobranom da prostite


a znas li vic kad su Muji teroristi u otetom avionu priprjetili il da skace iz aviona il da ga siluju?
prepricavao Mujo kasnije svoje nedace i pita ga Haso
- pa jesi skako?
- pa skako sam, jasta da sam skako, dok se nije malo guzca razradla..

(da izvine pristojan svijet, jace je od mene)


Guzica svakako strada.

Naime, padobranska inicijacija se sastoji u tome da te,nakon prvog skoka, šutnu u dupe svi koji se tu zateknu. Ja baš nisam imao sreće, jer su taj dan osim padobranaca i pilota bili i svi jedriličari iz kluba.
milisav68 milisav68 10:18 11.12.2013

Re: Procedure

blogovatelj
U energetici se niskim naponom zove ono što ima ispod 1000V.
Kod takvih napona nije obavezno da ormari imaju takvu vrstu zaštite. Dalje, oni su još uvek radili na objektu, možda zaštita još nije bila u potpunosti postavljena. U svakom slučaju onaj ko je objekat zakačio za mrežu bio je u obavezi da to javi. A nije javio.

Ma pusti Pajića, vidiš da je odlepio od pravljenja dronova.

Pretpostavljam da pričaš o događaju iz prve polovine osamdesetih, kada je ekektronika/zaštita u državnoj praksi bila misaona imenica - naročito tokom izgradnje objekata.

I mene su u školi isto učili, da kad otvoram te glavne razvodne visokonaponske ormare (po halama),da prvo "bacim" nešto metalno, pa tek onda da vadim one glavne velike osigurače, jer baš treba da se zapne, da ih izvučeš.

Tu nema zezanja.

Krkare praštaj, i to je procedura, zbog koje može da se izgubi glava.
krkar krkar 13:59 11.12.2013

Re: Procedure

Što neko reče gore - procedure, procedure, procedure. Kod nas se niko toga ne drži pa zato i ginemo k'o zečevi.


U tek renoviranom ali nezavršenom stanu u kojem je kompletna instalacija od ULICE kompletno promenjena, po projektu koji je napravio ovlađćeni projektant... ostanu kod ulaznih vrata dve nepovezane žice dok ne stignu neki prekidači. sve blankirano, izolovano... i jednoga dana žena slučajno zakači - i to baš ključem - jednu od onih žica i drmne je dobro struja.

Ja popizdim na električara (a inače odličan) - pta je napravio i kako nije reagovala fid sklopka.

"Pa fid ti je samo na bojler povezan, baš sam se čudio kako to da nisi stavio na celu kuću"

Zovem projektanta, nanu naninu što nije fin na celoj instalaciji nego samo na bojleru

"Takav je naš propis. Znaju da se instalacije loše izvode i probijaju pa zato nije predviđeno da fid ide na kompletnu instalaciju jer bi stalno izbijala nego samo na bojler!!!"

Tako da nije zgoreg znati i ko je, kako i zašto pisao i prepisivao propise, mtrmjbm!

Naravno da sam rekao jebeš JUS, stavi fid da pokriva celu instalaciju.

I niekd nije iskočio!
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:54 11.12.2013

Re: Procedure

I uvek se šlogiram od gomile sasvim nepotrebnih gluposti koje većina žena vuče po tim koferima od 60 litara koje nazivaju torba.

Kako to misliš nepotrebnih?
krkar krkar 15:29 11.12.2013

Re: Procedure

Kako to misliš nepotrebnih?


Paaaa, kao recimo 3 različite kreme za sunčanje na današnje vreme. Ili ključevi od bivšeg iznajmljenog stana od pre 5 godina (gde su u međuvremenu sve brave bar 3x promenjene). I štatigaznam šta sve tu još nema
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:03 11.12.2013

Re: Procedure

milisav
I mene su u školi isto učili, da kad otvoram te glavne razvodne visokonaponske ormare (po halama),da prvo "bacim" nešto metalno, pa tek onda da vadim one glavne velike osigurače, jer baš treba da se zapne, da ih izvučeš.


Stvarno nisam čuo veću glupost, a i ja sam se naslušao tih "majstorskih" dovitljivosti, po fabrikama, gde su nas vodili na praksu. I po pravilu, ti nazovi majstori, nemaju blage veze sa životom, i što je još gore, uče i novajlije svojim nebulozama, zbog kojih neko kasnije može i da pogine.

Kakvo bre crno bacanje alata u orman pod visokim naponom? A šta ako promaši mesto koje je pod naponom, jel onda ide po drugi ključ, ili gleda nekako da dohvati ovaj, bačeni? Ili ako sjebe osigurač, (ima tu keramike i osetljivih delova)? Ili ako zaista dodje do varničenja, pa mu se taj ključ još većom brzinom vrati pravo u čelo? Znam, dobije Darvinovu nagradu.

Vidi, postoje instrumenti za merenje napona, pa i visokih, a postojali su i osamdesetih godina (i ja sam išao u Teslu, i mi smo imali par tih energetskih predmeta, i učili o bezbednosti). Nema potrebe za bacanjem alata, taj vaš majstor, ajde da ne upotrebim grublju reč (budala), se samo pravio važan pred vama, pripravnicima.
krkar krkar 16:22 11.12.2013

Re: Procedure

a i ja sam se naslušao tih "majstorskih" dovitljivosti


Majstore treba tući. Jednom godišnje svakog majstora dobro ovešplaviti štanglom. Predradnike/brigadire svakih 3 meseca.

Zato što su stoka koja smatra da su sve što ima da se nauči i sve što treba da se pročita - naučili i pročitali na zanatu i da samo to i ništa više važi dok ne odu u penziju. Kakve nove tehnologije, kakva nova saznanja, kakvi novi materijali...

U onoj državi koja se toliko klela u radnike samo je Stipe Šuvar shvatio da su majstori najveći državni neprijatelji i zato je hteo da ih razvlasti i onemogući im da se strukovno razmnožavaju i stvaraju nove bahate priučene kretene.

Sad je, doduše, svejedno. Sad se ništa ne radi...
blogovatelj blogovatelj 09:47 12.12.2013

Re: Procedure

Ili ako sjebe osigurač


Alo... Na mesto gde treba da dođe osigurač. Prazno, samo one dve viljuške za NV osigurač, ali osigurač nije bio postavljen. Nema keramika. Da je pipnuo fazu, on bi bio licna. A nije znao da je sve zakačeno na mrežu.
Radiš mesecima, nema napona, fabrika u izgradnji. Dođeš 248. dan, baciš ključ i ono eksplozija. Kapiraš?

I Milisavu dodgovorim ovde. Ja sam bio treća godina 1984/85. Dakle, ovo što je meni majstor pričao dogodilo se nekada pre, pre njegovog pada i dvogodišnjeg izležavanja u gipsanom koritu. Otprilike druga polovina sedamdesetih.
blogovatelj blogovatelj 09:54 12.12.2013

Re: Procedure

ja sam se naslušao tih "majstorskih" dovitljivosti,


Meni najsmešnije bilo kad sam čuo priču o prekidu visokonaponskih dalekovoda po vrletima Bosne.
Rikne npr dalekovod od 110kV, bude oluja, mećava i prekine se vod.
Dodju majstori na lice mesta da oprave, al aj imaj jaja da priđeš. Napon koraka može da bude ogroman, pa i ako imaš jaja da priđeš, možeš bez njih da ostaneš, jer potencijalna razlika između nogu može da bude i nekoliko kilovolti.
Šta se onda radi?
Traži se od seljaka iz kraja konj. I krenaš iz daljine da prilaziš sa konjem. Pošto je potkovan,a i razmak između nogu mu je veći od ljudskog, mnogo je osetljiviji na napon koraka. Ako njega počne da bije struja, počeće da skaće. Ako on ne skače, sve jo OK, može slobodno da se priđe vodu u prekidu.
krkar krkar 14:53 12.12.2013

Re: Procedure

Traži se od seljaka iz kraja konj. I krenaš iz daljine da prilaziš sa konjem.


Sad mi je jasno otkud ono "kolektivno znanje" seljaka kako se prolazi kroz minsko polje:

1. Vežeš dva tanja konopca za kravu

2. Slobodni kraj jednog konopca vežeš za školski (inertni) tromblon i ispališ ga preko minskog polja.

3. Sa tog mesta ortak vuče kravu dok ti vučeš onaj drugi konopac da bi išla ravno.

Ako pređe hajvan - može i insan. Pažljivo, strogo po konopcu

Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 16:20 12.12.2013

Re: Procedure

krkar
Traži se od seljaka iz kraja konj. I krenaš iz daljine da prilaziš sa konjem.


Sad mi je jasno otkud ono "kolektivno znanje" seljaka kako se prolazi kroz minsko polje:

1. Vežeš dva tanja konopca za kravu

2. Slobodni kraj jednog konopca vežeš za školski (inertni) tromblon i ispališ ga preko minskog polja.

3. Sa tog mesta ortak vuče kravu dok ti vučeš onaj drugi konopac da bi išla ravno.

Ako pređe hajvan - može i insan. Pažljivo, strogo po konopcu




malo trapavije resenje je naterati ovce ili kerove...
predatortz predatortz 16:50 12.12.2013

Re: Procedure

krkar

Aleksandar Vasović


To vam je ok varijanta za potezne, ali nikakva garancija za nagazne...
krkar krkar 19:23 12.12.2013

Re: Procedure

To vam je ok varijanta za potezne, ali nikakva garancija za nagazne...


Podrazumeva se da gaziš tačno po kravinom tragu!
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:07 13.12.2013

Re: Procedure

Traži se od seljaka iz kraja konj.





Mene iskreno čudi da mi, kao narod, nismo odavno izumrli.

A šta ako konj krene u kas ili galop, pa mu zemlju dodiruju samo prednje ili samo zadnje noge? I majstori pogrešno očitaju konja, pa nastradaju?

Slušaj, ako ti i Milisav nastavite ovako da lupate, ubedićete me u ono što se odvajkada pričalo po srednjoj školi i faksu, da samo debili studiraju jake struje (Dobrosavljevićka, praštaj, jer ne znaju šta govore).

srdjan.pajic srdjan.pajic 03:11 13.12.2013

Re: Procedure

Alo... Na mesto gde treba da dođe osigurač. Prazno, samo one dve viljuške za NV osigurač, ali osigurač nije bio postavljen. Nema keramika. Da je pipnuo fazu, on bi bio licna. A nije znao da je sve zakačeno na mrežu.


O, jebote, Blogi, pa ti si valjda nekakav inženjer, ne mogu da verujem da si ovo ti napisao.

Evo ti poklon (umesto ključa 32 i konja).
milisav68 milisav68 09:57 13.12.2013

Re: Procedure

srdjan.pajic
Evo ti poklon (umesto ključa 32 i konja).

Ponašaš se kao moja ćerka (sedam godina), koja začuđeno pita, kako to nije bilo kompjutera, kad sam bio mali kao ona.

Još veće "budale" od "majstora" koji su nas učuli, su bile stvarne budale, koje su radile na "puštanju/prekidanju struje" na/u mrežu, jer su ljudi ginuli, a niko nije odgovarao (pošto su bili zopošljeni preko veze), i to mogu lično da ti potvrdim, pričama iz mog mesta.

Plus što se krao alat ili (ako je postojao) krio po fiokama, raznih šefića....

Pričamo o vremenu samoupravnog socijalizma od pre 30-40 godina, gde se u školi učilo jedno, a u praksi drugo.

vishnja92 vishnja92 20:53 16.12.2013

Re: Trol

Višnjooooooo!!!


pa samo vas gledam.
ocu li da zakucam poslednji komentar, sta mislite?

mene lik (pre 20+ godina, Komiza, sarajevski ronilacki klub, slucajno ih upoznala) vodio u nocni zaron (drugi u zivotu) i sakrio se - odjednom ga nema nigde, ja sama samcijata dole u onom mraku sa sunjajucim ribama (i morunama!), i tu skapiram da ne mogu nista nego da sedim i cekam, gore ne smem, okolo smem jos manje jer cemo da se ispromasujemo, on je iskusan i naci ce me... valjda.
pojavio se posle nekoliko minuta s oba dignuta palca, kao "svaka ti cast". pitam ga posle - alo, manijace, a sta da me uhvatila panika pa da sam izletela ko djule, hoces na dusi da me nosis, on kaze "a-a, moja licna procena je bila da neces"

toliko o procedurama.
uzgred, oni su uvek premasivali dozvoljene zarone i u one svescice dopisivali zvezdice za svakih dodatnih 10 metara. "nismo mi skube glibe, mi smo skube dube"
:)
a inace mnogo fina ekipa bili.


edit - kakav crni poslednji komentar, danas je tek 16.
krkar krkar 22:23 16.12.2013

Re: Trol

mene lik (pre 20+ godina, Komiza, sarajevski ronilacki klub,


Hadžo?
vishnja92 vishnja92 23:25 16.12.2013

Re: Trol

jeste

!!!
krkar krkar 23:53 16.12.2013

Re: Trol

jeste


Tačno sam znao na koga mi takva glupost liči.

A i ti na koga padneš: plavušan, nevinog lika
hajkula1 hajkula1 15:24 10.12.2013

Ne mogu vise


Javila sam se, pa makar prva. I preporučila. Šta ću, lepa priča. Tužna i lepa.

(Skoro pola sata sam čekala da se neko drugi javi... pa rekoh, možda svi čekaju mene? )




Nije mi jasno, kakav to emotivni šok može da utiče na plod u početku trudnoće?
Znam da je moguć spontani pobačaj kao posledica stresa - šoka, ali da neko izazove namerni pobačaj zbog toga... Moguće da nije imala snage da rodi bebu kao samohrana majka i to može da se razume.


PS
Prvi put pominješ ovaj događaj?
cassiopeia cassiopeia 15:31 10.12.2013

Re: Ne mogu vise

Nije mi jasno, kakav to emotivni šok može da utiče na plod u početku trudnoće?


Veliki stres izaziva pojačano lučenje kortizola, hormona kore nadbubrežne žlezde. Dovodi do velikog povećanja krvnog pritiska i utiče na nivo šećera u krvi (koliko znam povećava). Ovo je ono što je meni poznato, moguće da otud i dovodi do oštećenja ploda.


Potresna priča.
Lepo napisana.

krkar krkar 15:39 10.12.2013

Re: Ne mogu vise

Nije mi jasno, kakav to emotivni šok može da utiče na plod u početku trudnoće?


Medicinski ili fiziološki mehanizam ne znam i ne mogu da komentarišem. Samo se sećam da niko od lekara nije smeo da kaže da neće biti posledica po dete.

Mislim da ovo nisam ranije spominjao - ali ne garantujem. Ali sam ga sada prvi put napisao celog, to sigurno. Već dugo mi se u poslednje vreme C mota po glavi a nikako nisam stizao
hajkula1 hajkula1 16:15 10.12.2013

Re: Ne mogu vise

krkar
Nije mi jasno, kakav to emotivni šok može da utiče na plod u početku trudnoće?


Medicinski ili fiziološki mehanizam ne znam i ne mogu da komentarišem. Samo se sećam da niko od lekara nije smeo da kaže da neće biti posledica po dete.

Mislim da ovo nisam ranije spominjao - ali ne garantujem. Ali sam ga sada prvi put napisao celog, to sigurno. Već dugo mi se u poslednje vreme C mota po glavi a nikako nisam stizao



Oni ni u kom slučaju ne smeju da kažu, ni u slučaju ujeda komarca, da neće biti posledica po dete.


Nešto sam čula, možda baš od tebe (mada ne s toliko detalja).


st.jepan st.jepan 16:37 10.12.2013

Re: Ne mogu vise

Već dugo mi se u poslednje vreme C mota po glavi


Jbg, sad i meni.

Jako lepo i toplo napisano, posve non-krkarovski!
krkar krkar 20:05 10.12.2013

Re: Ne mogu vise

posve non-krkarovski!


Oh, kako se varaš! Vrlo je krkarovski - uvek svakom po zasluzi.
anfieldroad anfieldroad 22:49 10.12.2013

Re: Ne mogu vise



Mozda ne bi bilo lose da dupliras paznju, ako ti se vec duze mota po glavi ta prica.
Uzasna prica, lepo napisana, to da, ali opet tuzna i uzasna. Prica kaze kako cesto naj.. oni koji to najmanje zasluzuju. Na zalost, ne "krkarovski "- uvek svakom po zasluzi.
krkar krkar 00:18 11.12.2013

Re: Ne mogu vise

Prica kaze kako cesto naj.. oni koji to najmanje zasluzuju.


Jako retko se desi da nekom ni krivom ni dužnom dok šeta gradom padne saksija sa 6 sprata i ubije ga. Većina ljudi, naročito u potencijalno opasnim aktivnostima o kojima ovde govorimo, nečim je svojoj nesreći doprinela. Bilo svesno ili nesvesno.
anfieldroad anfieldroad 01:03 11.12.2013

Re: Ne mogu vise


Sto jes', jes'. Samo mi zao bilo sto je on tako zavrsio zivot, a i sto je njegova devojka tek totalno "nevina" u celoj stvari tako grozno prosla. Nema teze odluke, kapiram- za jednu zenu.
A inace i zbog price o ovoj devojcici alpinistkinji, moram da ponovim, iako je mozda suvisno, da "dupliras paznju"! Ko zna kakva se to saksija klima na 6.spratu....Uostalom, sad znas i sam
krkar krkar 01:17 11.12.2013

Re: Ne mogu vise

moram da ponovim, iako je mozda suvisno, da "dupliras paznju"! Ko zna kakva se to saksija klima na 6.spratu....


Nisam sujeveran na taj način. Jedino stanem kad pređe crna mačka put i pustim da neko drugi prvi prođe ali ne što u to verujem nego kao neko podsećanje na mog oca koji je uvek, baš uvek, to radio i kojem je to bilo jedino sujeverje.

Tako i ovo što mi je padao na pamet C jednostavno tumačim kao sećanje na dragog prijatelja kojeg odavno nema, nikakav znak, predskazanje...
anfieldroad anfieldroad 12:15 11.12.2013

Re: Ne mogu vise


Ma ne mislim na sujeverje, daleko od toga!!
Prica koju si ispricao govori o jednom dobrom, skromnom tipu koji je poginuo. Isto tako, prica i o velikom prijateljstvu vasem prema njemu. Govori onda i o ljubavi zene koja je takodje bila skromna i dobra, kao stvorena za njega. I na kraju, kao u grckoj drami dovodi do njene nezamislive odluke da li da zadrzi simbolicki govoreci delic njega, vaseg prijatelja u zivotu ili ne. Prica je prepuna, kao da je u njoj sve sto cini zivot- zivot i smrt, prijateljstvo i ljubav.
Zato kazem, ako ti se u poslednje vreme cesto vraca, pa cak si je kako kazes prvi put posle vise godina konacno ispricao, to moze da znaci da neki njen deo vidis u svom sadasnjem trenutku, podsvesno mozda. Ne sujeverje ili vudu, nego samo dobronamerni savet. Tako je trebalo da zvuci... Sorry
zilikaka zilikaka 18:06 11.12.2013

Re: Ne mogu vise

Nisam sujeveran na taj način. Jedino stanem kad pređe crna mačka put i pustim da neko drugi prvi prođe


Tamo, pre dosta godina, dok smo venčani i ja još bili prilično taze, vraćali se peške sa neke, ajd nek bude, žurke.

Zimsko doba, odavno prošla ponoć, nigde nikog. Ulica široka, sa po dve trake, plus biciklističke, plus travnjaci između.

Jednog momenta, on iz čista mira počinje da trči ko manit preko ulice, al nekako ukoso unapred.

Ja stala, gledam, ne mogu da verujem.

Onda otišo preko i počeo da se dovikuje samnom da i ja pređem.

Potrajalo dovikivanje, on ne mrda, ja vidim nema druge nego da odem i čujem šta ga spopalo.

Elem, video je mačku koja se sprema da nam preseče put, pa je požurio da istrči tako da on njoj prvi preseče.

I ne mora da bude crna. Dovoljno da je mačka.

...tad mi je trebalo sve biti jasno, al eto....

krkar krkar 19:21 11.12.2013

Re: Ne mogu vise

I ne mora da bude crna. Dovoljno da je mačka.


Ja nemam ništa od tih tripova. Ni na koju nogu ustajem, ni koga prvog sretnem, ni jesam prošo ispod lojtri...

Ali najbolji mi je bio jedan moj drug, Čačanin. Krenemo u lov rano izjutra, tamo oko Čačka. Magla, mrak... i prođe seoskim putem Lada Niva. SAMO prođe, ništa mahanje, pričanje, nikakva komunikacija.

Ovaj moj Čačanin pljune, okrene se i krene nazad.

Šta bi?

- Ti idi lovi, ja odo kući.

Zašto, pobogu???

- Katržanac!

Šta?

- Katržanac. Iz sela Katrga. Čuveni baksuzi. Kad vidiš Katržanca tri dana ne vataj nož, pušku, sekiru, volan... Ni upaljač!

Probo ja, ubeđivo, ma kakvi. Završi se lov
Biljana 77 Biljana 77 16:50 10.12.2013

...

Ni ja nisam imao petlju da joj kažem šta da uradi. Ne da odlučim u njeno ime nego čak ni da je posavetujem


Nema tu saveta, nema pomoći, nema prijatelja, nema ništa i nikoga... To je toliko lična odluka da jedino što možeš i moraš da kažeš jeste: uz tebe smo, šta god da odlučiš.
krkar krkar 16:57 10.12.2013

Re: ...

Nema tu saveta, nema pomoći, nema prijatelja, nema ništa i nikoga... To je toliko lična odluka da jedino što možeš i moraš da kažeš jeste: uz tebe smo, šta god da odlučiš.


Sve ja to znam ... racionalno. Ali kad žena u takvoj situaciji prosto vapije da joj neko pomogne u donošenju baš te odluke - nije ti dovoljno to uztebesmo, nije ti dovoljno prema sebi samom. A za više nemaš muda :(
Biljana 77 Biljana 77 17:18 10.12.2013

Re: ...

Ali kad žena u takvoj situaciji prosto vapije da joj neko pomogne u donošenju baš te odluke

To je samo spoljna manifestacija neodlučnosti do nekog trenutka, ali kao što već rekoh nema tu pomoći, niti u momnetu odluke ičija pomoć ili savet išta znači. U tome je (sama) žena sama na svetu. Potpuno.
libkonz libkonz 18:05 10.12.2013

Re: ...

Sve ja to znam ... racionalno. Ali kad žena u takvoj situaciji prosto vapije da joj neko pomogne u donošenju baš te odluke - nije ti dovoljno to uztebesmo, nije ti dovoljno prema sebi samom. A za više nemaš muda :(

Dirljiva priča. Ovo je mnogo bezazlenija, ali nešto čega se često setim i analiziram svoj postupak:
Moja prijateljica je zatrudnela sa čovekom koga je volela, ali koji ju je ostavio nakon što je saznao da je trudna. Ona je želela da rodi, uprkos velikom pritisku porodice da abortira. Trebala joj je moja podrška, kao čoveka kome je najviše verovala. Trebao joj je neko da je podrži. Video sam po njoj da će abortus stvoriti traume, ali nisam se usudio da preuzmem tu odgovornost, nisam mogao da joj kažem: "da, treba da rodiš". Samo sam rekao da je to odluka koju sama mora doneti. Abortirala je.
Biljana 77 Biljana 77 12:34 11.12.2013

Re: ...

Ona je želela da rodi

Abortirala je.

Ne, nije želela/htela/smela dovoljno. I nemoj da misliš da bi tvoja reč nešto promenila. Ne znam zašto mislite da bilo ko sa strane tu može nešto da promeni. To je odluka koju žene (koje same odlučuju o tome, bez partnera dakle) donose posle mnogo racionalnog vaganja, jer ostatak njihovog života zavisi od te odluke. Emocije dolaze posle.
libkonz libkonz 12:47 11.12.2013

Re: ...

I nemoj da misliš da bi tvoja reč nešto promenila.

Verujem da si u pravu, mada se često u mislima vratim na to i preispitujem da li sam ispravno postupio jer nisam hteo da se izjasnim. I baš sam tada pomislio ono što piše u domaćinovom naslovu ovog bloga, tako da iskreno mislim da jesam ispravno postupio.
cassiopeia cassiopeia 13:14 11.12.2013

Re: ...

To je odluka koju žene (koje same odlučuju o tome, bez partnera dakle) donose posle mnogo racionalnog vaganja, jer ostatak njihovog života zavisi od te odluke. Emocije dolaze posle.


Kad su u pitanju događaji za koje procenjujemo da su iznimno važni za nas i naš budući život oni po pravilu nose jaku emociju. Taj rascep između "intelektualnog" i "emocionalnog" je velika predrasuda o ljudskoj emocionalnosti. Ne može se to tako hirurški odvojiti.
Biljana 77 Biljana 77 13:21 11.12.2013

Re: ...

oni po pravilu nose jaku emociju.

Naravno. Možda nisam bila jasna. Samo sam pokušala da pojasnim da svaka žena tu odluku izvaga, i da to što
će abortus stvoriti traume
ne igra ulogu. Svaka žena je toga svesna, ali ta vrsta emocije igra najmanju ulogu od svih.
cassiopeia cassiopeia 14:13 11.12.2013

Re: ...

Svaka žena je toga svesna, ali ta vrsta emocije igra najmanju ulogu od svih.


Možda. Različiti smo. Nikad nisam pričala sa ženom koja je morala da donese takvu odluku pa nemam blagog pojma šta prevagne. Mogu samo iz sopstvenih "cipela" da razmatram šta bi ja uradila kad bi do toga došlo. A i to ništa ne znači. Pitanje je šta bi zaista uradila u takvoj situaciji.
predatortz predatortz 14:20 11.12.2013

Re: ...

Mogu samo iz sopstvenih "cipela" da razmatram šta bi ja uradila kad bi do toga došlo. A i to ništa ne znači. Pitanje je šta bi zaista uradila u takvoj situaciji.


Ovo me seti na jednu situaciju.
Sedimo nas trojica u kafani i teoretišemo kako se nikad živi ne bi predali. U tom naletu kafanske hrabrosti, pobismo buljuk balija i hrabro poginusmo.

Preko puta nas sedi momak, nešto stariji od nas. U jednom momentu, vidno iznerviran, reče nam:

Ne serite! Kad ti drekne da baciš pušku, prvo je baciš pa onda razmišljaš.

Ispostavilo se da je lik bio zarobljen i na veliku sreću razmenjen u nekoj od malobrojnih 'živi za žive' razmena.

dakle, dok te život ne stavi u određenu situaciju, možeš samo da nagađaš šta bi učinio.
cassiopeia cassiopeia 14:44 11.12.2013

Re: ...

dakle, dok te život ne stavi u određenu situaciju, možeš samo da nagađaš šta bi učinio.


Baš tako.


p.s.
Kako se mi lepo slažemo
predatortz predatortz 14:46 11.12.2013

Re: ...

Kako se mi lepo slažemo


Ma, ja se samo sa ovim Krkarom koljem po blogu...
cassiopeia cassiopeia 14:53 11.12.2013

Re: ...

predatortz
Ma, ja se samo sa ovim Krkarom koljem po blogu...


Ju, ja misl'a to sa mnom neka e'skluziva


libkonz libkonz 14:57 11.12.2013

Re: ...

Ma, ja se samo sa ovim Krkarom koljem po blogu...

Ma gde se vi koljete? Postali ste nerazdvojni, ko Mirko i Slavko.
predatortz predatortz 15:01 11.12.2013

Re: ...

libkonz
Ma, ja se samo sa ovim Krkarom koljem po blogu...

Ma gde se vi koljete? Postali ste nerazdvojni, ko Mirko i Slavko.


Zdravo neprijateljstvo, kad-tad, preraste u poštovanje.
hajkula1 hajkula1 17:08 11.12.2013

Re: ...

predatortz
Kako se mi lepo slažemo


Ma, ja se samo sa ovim Krkarom koljem po blogu...




principessa_etrusca principessa_etrusca 04:55 12.12.2013

Re: ...

Biljana 77

To je odluka koju žene (koje same odlučuju o tome, bez partnera dakle) donose posle mnogo racionalnog vaganja, jer ostatak njihovog života zavisi od te odluke. Emocije dolaze posle.


И да и не. Сви знамо да многе привидно рационално донете одлуке у животу уопште то нису, већ су можда пре производ рационализације жеља, надања, страхова итд, и често су ствар одређеног тренутка у коме су донете.

Питање је колико жена, у ситуацији непосредно након доживљавања тешке трауме, значи у једном потпуно измењеном емоционалном стању, и још приснута временским роком у коме мора да донесе судбоносну одлуку, уопште може да "много рационално вага".

Ово наравно нема никакве везе са вредношћу одлуке која је донета, а на коју жена има апсолутно право.
krkar krkar 14:49 12.12.2013

Re: ...

Питање је колико жена, у ситуацији непосредно након доживљавања тешке трауме, значи у једном потпуно измењеном емоционалном стању, и још приснута временским роком у коме мора да донесе судбоносну одлуку, уопште може да "много рационално вага".


Upravo svest o postojanju tog pitanja, u kombinaciji sa znanjem da

Ово наравно нема никакве везе са вредношћу одлуке која је донета, а на коју жена има апсолутно право.


nama koji nismo ONA činilo je ućestvovanje (ili neučestvovanje) u tom odlučivanju još težim.
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:39 13.12.2013

Re: ...

На једном давнашњем новогодишњем планинарењу сам упознала жену психолога коју су довели заједнички пријатељи. У неком тренутку смо установиле да знамо исте људе који су тада имали мало дете. Радило се о непланираној и нежељеној трудноћи, из, како је изгледало, пролазне и површне везе. Дете се ипак родило, а родитељи су се чак венчали уочи дететовог рођења.

Ја сам припадала очевом кругу у коме се тек накнадно сазнало не само о трудноћи, већ и о порођају и венчању.

Жена психолог је припадала неком другом кругу који је знао ситуацију од почетка и она је дословце рекла да је у време доношења одлуке "навијала" да се дете роди, што је мени звучало шокантно, посебно од особе њене струке (мада је она "навијала" као мајчина пријатељица, а не као терапеут).

Моје мишљење је да свако такве одлуке мора да донесе за себе. Ја сам међутим данас у пријатељству са тим некадашњим дететом и знам да моја случајна познаница није некада "навијала", ја бих знала једну заиста сјајну особу мање.

Можда није лоше размислити како смо доносили и како данас доносимо важне одлуке, што би била нека мала вежба из самопознања. Колико су наше важне одлуке уопште рационалне и колико су заиста аутономне? Колико нам је значила подршка или одсуство подршке пријатеља и породице? Колико смо културно условљени и колико желимо да одговорност сопствених тешких одлука поделимо са неким, а колико смо спремни да утичемо на туђе одлуке? Да ли другима делимо савете? Шта заиста значи поделити одговорност?
margos margos 12:59 13.12.2013

Re: ...

Да ли другима делимо савете? Шта заиста значи поделити одговорност?

Nakon nekog mog 'savetovanja' sa kumicom 10 godina mlađom od mene, prođe sat vremena i ona me zove - veoma besna.
''Slušaj, Maco! Ja sam uvek mislila kako si ti pametna žena i kako ti meni uvek daš pametan savet - a sad sam shvatila da ti uopšte nisi pametna!!! Ti samo mene ispitaš 'a šta bi ti uradila?' i onda me samo podržiš da to i uradim!'' Završila je razgovor sva ponosna - jer mi je rekla!
Naravno, godinama se tome smejemo... :)
krkar krkar 13:11 13.12.2013

Re: ...

Моје мишљење је да свако такве одлуке мора да донесе за себе. Ја сам међутим данас у пријатељству са тим некадашњим дететом и знам да моја случајна познаница није некада "навијала", ја бих знала једну заиста сјајну особу мање.

Можда није лоше размислити како смо доносили и како данас доносимо важне одлуке, што би била нека мала вежба из самопознања. Колико су наше важне одлуке уопште рационалне и колико су заиста аутономне? Колико нам је значила подршка или одсуство подршке пријатеља и породице? Колико смо културно условљени и колико желимо да одговорност сопствених тешких одлука поделимо са неким, а колико смо спремни да утичемо на туђе одлуке? Да ли другима делимо савете? Шта заиста значи поделити одговорност?




Napokon!

Posle 162. replike neko da shvati zašto sam pisao ovaj blog, čak sam mu u filipmladenoveićevskom maniru, što inače nemam običaj, nadenuo i podnaslov ON DECISION MAKING.

Da, ja sam navijao da ona rodi. Ali nisam imao petlju da joj to kažem.
principessa_etrusca principessa_etrusca 14:55 13.12.2013

Re: ...

There is no need to take the piss!

Сви читамо линеарно, али схватамо у слојевима. Мене су прво привукле архивске фотографије, па ме дрмнула носталгија на помисао на прошло време и људе са којима сам се некада пела, била везана конопцем, ходала по тешким сипарима и сликала се на врховима (где су, шта сада раде?), а и на топчидерско вежбалиште, па сам тек онда стигла до трагичне приче.

У сваком случају, хвала ти.
krkar krkar 15:26 13.12.2013

Re: ...

There is no need to take the piss!


Oh, ne, naprotiv!

Vrlo mi je drago da je neko došao do nivoa koji je meni bitan i zbog kojeg sam u stvari sve ovo i pisao.

Dakle, hvala tebi!!!


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana