Moja baba je umrla kada je imala 77 godina, pri čemu smo svi u kući imali utisak da je doživela lepe godine i da je više-manje umrla u dubokoj starosti. Bilo je to davne 1991. i bar deset godine pre njene smrti smo je smatrali za staru. Ona nije više radila teže poslove, nije išla sama u dom zdravlja, do opštine, ... ma ni do prodavnice! Svi smo cenili njene godine i bilo nam je drago ako možemo nekako da joj pomognemo u svakodnevnom životu.
Moj otac je umro u 67. godini života, nažalost od one najteže bolesti (rak). No i on je - pre nego što je oboleo - već nekoliko godina bio u zasluženoj penziji, provodio je dane u udobnoj dokolici i sam sebe je smatrao prestarim za mnoge od poslova koje je u životu radio. Bio je vodoinstalater i po odlasku u penziju je odbijao sve veće i obimnije poslove, ograničivši se na sitne popravke i održavanja kod komšija i poznanika.
No vremena se izgleda menjaju i danas je - bar u civilizovanom svetu - starost definitivno jedan sasvimd rugačiji koncept. Evo danas, Keith Richards puni 70 godina a Brad Pitt 50. Da li iko pomišlja da će neko od ove dvojice napraviti neke promene u svom životu, promene koje bi označile prekid sa dosadašnjim stilom života i početak takozvanog trećeg doba, doba odmora, dokolice i zloslutnog čekanja onog najgoreg?!
Jasno je da neće, ali nije to slučaj samo sa selebritijima. Mnogi od nas, ako ne i svi, neće imati udobnost trećeg doba u onom smislu na koji smo danas navikli. Pogledajte samo ovo u vezi penzije - jasno je da je jedni neće doživeti (jer se granica za odlazak stalno pomera), a da drugi neće moći da žive od nje (jer zbog manjka ljudi neće imati ko da uplaćuje u penzijski fond)! U svakom slučaju se nemožete pouzdati u nju ...
Mislim da nas sve čeka ''život do smrti''. Dakle, ići na posao do smrti, boriti se do poslednjeg daha, tražiti nove vidove dokolice i odmora, baviti se zdravom ishranom, forsirati rekreaciju, podvrgavati se plastičnim operacijama, kljukati se vijagrom, ... I mislim da treba da zaboravimo na koncept trećeg doba! Ko zna zašto je to dobro?! Jer, ima li išta depresivnije od ''trećeg doba?''
Biće valjda ipak sve OK ... Treba se samo potruditi da izgledamo kao Bred Pit u pedesetoj i kao Kit Ričards u sedamdesetoj!