Astrologija| Astronomija| Nauka

Ima li kosmos značenje u raščaranom svetu?

Krugolina Borup RSS / 18.12.2013. u 23:21

AutorPrevarant

Ovaj tekst, inače prevod jednog mog rada koji sam napisala tokom master studija iz kulturološke astronomije i astrologije na Velškom univerzitetu Triniti Sent David u Velikoj Britaniji, predstavlja moj doprinos večerašnoj tribini našeg "Centra za promociju nauke" pod nazivom: "Zašto je horoskop prevara?"

Veliki pozdrav gospodi "naučnicima" kojima nije bilo dovoljno što su u sam naslov tribine stavili uvredu za sve astrologe (zar naslov nije mogao da bude: Ima li istine u horoskopima?), nego su još pride na Fejsbuku izvređali pošten svet koji u astrologiju veruje i njome se bavi, ali ono... sve nazivajući ih lažovima i prevarantima. Ako je to nauka, i ako je jedini način da se ona promoviše tako što će se napadati astrolozi, onda je ona stvarno u teškom problemu, i stvarno joj treba promocija POVRH osnovnoškolske, srednjoškolske i univerzitetske indoktrinacije koja očigledno ne daje nikakve rezultate.

Odgovor na pitanje "Zašto je horoskop prevara?" glasi otprilike kao i odgovor koji je moje dete dalo u školi na pitanje: "Zašto voliš školu?" - "Zato što ja ne volim školu."

Glupo pitanje, glup i odgovor.

 

Tekst koji postavljam jeste odgovor na jedno potpuno drugačije pitanje: Kako i zašto astrologija tako uporno opstaje u našem savremenom svetu, uprkos gorepomenutoj sistematskoj indokrinaciji trenutno dominantnog pogleda na svet koji je potpuno negira?

Da je to bilo osnovno pitanje tribine, ona bi još i imala smisla. Ovako, svela se na "Sa'ću mi da vi kažemo zašto ste svi vi glupi."

Izem im Centar za promociju nauke!

*******

Raščaranost - Sudbina čovečanstva ili priča moderne?

Koncept raščaranosti sveta prvi je uveo Maks Veber, opisujući je kao sudbinu našeg vremena, odredište na koje ćemo stići putujući stazom naučnog progresa, a zahvaljujući racionalizaciji sveta koji nas okružuje, sve dok ta racionalizacija ne istera osećaj značenja iz njega uz pomoć demitologizacije, demistifikacije i razbožavanja Prirode. Veber objašnjava da je posledica osuđenost čoveka da živi u svetu bez značenja koji upoređuje sa životom u gvozdenom kavezu. Ovu definicija raščaranosti kao procesa naučnici su tumačili na različite načine. Teodor Adorno je, na primer, definiše kao ideologiju, Džejn Benet kao priču moderne, a V. J. Hanegraf kao društveni pritisak.

            "Teško je voleti raščarani svet", ističe Benetova, ali pri tome dodaje i da doživljaj očaranosti ne mora biti vezan za verovanje u inteligentni univerzum, da bi potom pokušala ponuditi primere sekularnih trenutaka očaranosti u životu. Džordž Levin takođe govori o neteističkoj očaranosti koju vidi kao način reočaravanja sveta. Oboje nam nude utešan osećaj da potpuna raščaranost i gvozdeni kavez besmislenosti ne moraju biti sudbina našeg vremna.

            Postoji još mnogo dokaza da napredak nauke ne mora automatski doneti i definitivno raščaravanje sveta. Hanegraf skreće pažnju na kontinuiranu vitalnost okultnog, zaključujući da to "negira... tezu raščaranosti".

            Proučićemo različite definicije očaranosti, raščaranosti kao i fenomene koji su primećeni unutar profesionalnih i amaterskih astronomskih krugova, a sa ciljem da ustanovimo u kojoj meri je tačna ideja savrmenog zapadnog sveta da je kosmos raščaran i lišen bilo kakvog značenja.

            Raščaranost, kako je Veber definiše, svodi se na ovladavanje svetom uz pomoć kalkulacije, s obzirom da napredak prirodnih nauka neizbežno vodi odbacivanju svega što je božansko, mitsko i mistično, a čemu se u prošlosti pribegavalo zbog nedostatka boljeg objašnjenja. On tvrdi da su racionalizacija i intelektualizacija način na koji će nas nauka spasiti života divljaka koji nije znao ništa drugo do da se moli duhovima. Veber je krajnje određen kada opisuje ovaj proces, ne ostavljajući prostor nadi da bi svet mogao izbeći racionalizaciju i intelektualizaciju, već smatra da će one neizbežno dovesti do raščaranosti sveta. Učenjake koji smatraju da će nam prirodne nauke poput astronomije, biologije, fizike ili hemije ikada pomoći da otkrijemo značenje univerzuma naziva Velikom decom. Jedino što će se na taj način postići, tvrdi Veber, biće da se univerzum isprazni od bilo kakvog značenja. Stoga je čovek osuđen na prazan život u gvozdenom kavezu sveta bez smisla.

            Kako to H. C. Grejsman ističe, posmatranje raščaranosti na ovaj način veoma je razočaravjuće. On smatra da je Vebera romanticizam sprečio da uoči proces pomoću koga raščaranost postaje mitologija i slaže se sa Adornom koji je tu tendenciju prepoznao kada je napisao: "Mitologija sama po sebi pokreće beskrajni proces Prosvetljenja unutar koga iznova, usled neizbežne potrebe, svaki teoretski pogled podleže destruktivnom kriticizmu koji je sam po sebi verovanje - sve dok sam pojam duha, istine i prosvetljenja ne postanu animistička magija." Adorno je čak u tom novom svetu prožetom ideologijom raščaranosti koja se uprla da svet oslobodi demona video demonske karakteristike. Grejsman ide korak dalje te raščaranost i ideologije racionalnosti naziva represivnijima od stare feudalne kosmologije.

            S druge strane, A. Kontos ne dovodi u sumnju neizbežnost raščaranog sveta niti njegovu superiornost u odnosu na njegove očarane verzije, ali se ipak trudi da pronađe način da značenje i očaranost postoje unutar njega. On smatra da čak i ako je spoljašnji svet u kome živimo raščaran, unutrašnji svet ljudske duše je reočaran idejama, idealima i vrednostima, kao i da ta dva sveta mogu koegzistirati pošto raščarani svet ni na koji način neće ugasiti reočarano unutrašnje biće. Benetova se slaže s ovakvim pogledom na stvari. Ona ne dovodi u pitanje stvarnost raščaranosti, ali preispituje ideju da očaranost mora biti vezana za božanske, mistične ili mitske elemente. Ona tvrdi da čak i sekularni život može imati očarane trenutke, opisujući ih kao osećaj čudesnosti, ili osećaj zapanjenosti. Ti trenuci dešavaju se zahvaljujući osećaju osobe za estetiku i čak se mogu podsticati.

            Mada Levin na sličan način kao i Benetova prihvata realnost i neizbežnost raščaranog sveta, dozvoljavajući očaranosti da u njemu buja, on celu ideju vodi korak dalje predlažući mogućnost očaranosti materijalnim svetom. On tvrdi da znanje koje donosi proučavanje prirode samo po sebi može biti očaravajuće, donoseći osećaj uzbuđenja i čudesnosti usled kompleksnosti našeg okruženja. Kao primer navodi kako Darvin, autor teorije evolucije i jedna od ključnih figura u procesu raščaravanja sveta, nije osećao uznemirenost zbog tvrdnje da su njegovi preci bili životinje, već je to smatrao uzbudljivim.

            U pokušaju da shvati prirodu fenomena raščaranosti Hanegraf prvo identifikuje dva faktora koji izgledaju kao ključni elementi očaranog i raščaranog sveta. Prvi je participacija, koncept koji je definisao Levi Brul, a koji za cilj ima objašnjenje načina na koji je čovek u očaranom svetu (koji se često naziva "primitivnim") osećao povezanost sa svime što ga okružuje, do tačke identifikacije s njim. Drugi je koncept instrumentalne uzročnosti, koji predstavlja dominantan način objašnjavanja događaja u raščaranom svetu materijalne uzročnosti. Hanegraf zaključuje da oba koncepta predstavljaju spontanu tendenciju ljudskog uma, kao i da raščaranost ne treba uzeti kao dokaz pobede uzročnosti nad participacijom, već samo kao fenomen koji, sasvim moguće, jeste kratkotrajan. On tvrdi da ne treba uzimati zdravo za gotovo da nauka i racionalnost imaju evolutivnu prednost nad magijom i religijom, koje smatra njihovim glavnim takmacem. Konačno, on daje sopstvenu definiciju raščaranosti koju smatra: "...društvenim pritiskom koji se vrši na ljudska bića kako bi porekli spontanu sklonost participaciji i prihvatili tvrdnje kulturno uspostavljene ideologije shodno kojoj instrumentalna uzročnost predstavlja pogled na svet koji je, zahvaljujući principu racionalnosti, u stanju da objasti sve aspekte stvarnosti."

            Hanegraf daje primer ovog procesa upoređujući magiju pre i nakon Prosvetljenja, zaključujući da je zahvaljujući društvenom pritisku uzročne ideologije sama magija prošla kroz proces raščaravanja. On primećuje sklonosti savremenih magova da psihologizuju, individualizuju i ponaučavaju magiju, ne bi li je učinili kompatibilnom sa dominantnom kulturnom ideologijom raščaranog sveta.

            Na sličan način R. V. Skribner istražuje kako je došlo do odvajanje magije i religije tokom Reformacije u ranoj modernoj Evropi. Često se to pripisuje procesu racionalizacije, a Skribnerovo mišljenje je da je to za posledicu imalo često zapostavljen procvat alternativnih, popularnih magijskih pokreta. Usled toga on spekuliše da teza o raščaranom svetu neće uspeti još dugo da opstane.

            Vilijam H. Svatos govori o načinima na koje je religija preživela raščaravanje sveta zahvaljujući procesu u kome je Bog poistovećen s Razumom, a religija postala stvar ličnog mišljenja. U korenu tog preživljavanja, po njegovom mišljenju, leži deinstitucionalizacija religije koja nije ljude učinila manje religioznim, već je verovanje pomerila od centra ka periferiji. Upravo na periferiji mi danas pronalazimo mnogo naglašeniju popularnu religiju nego što je to bio slučaj u prošlosti, a karakteristika te nove, transformisane religije jeste osećaj ličnog odnosa sa nadčovečanskom silom. Možda najvažnija za njegovo tumačenje raščaranosti jeste tvrdnja da racionalizam nije definicija ljudskog bića, već istorijski pokret.

            Bez obzira da li ćemo prihvatiti objašnjenje sekularne očaranosti koju predlažu Kontos, Benetova i Levin, ili objašnjenje da vitalnost okultnih pokreta u savremenom svetu treba sagledati kao živi izvor očaranosti koje predlažu Hanegraf, Skribner i Svatos, nameće se neizbežan zaključak da prisustvo očaranosti predstavlja ne samo stvarnost, već i potrebu savremenog zapadnog sveta. Mada Veberov opis raščaranosti kao dominantnog trenda našeg doba deluje ispravno, njegova tvrdnja da taj proces neizbežno vodi životu u besmislenom gvozdenom kavezu deluje mnogo manje verovatna.

 

Da li je kosmos nepopravljivo raščaran?

Današnja definicija kosmosa razlikuje se od nekadašnje, ilustrujući uticaj koji je raščaravanje imalo na dominantan pogled na svet. Vebsterov rečnik (Webster's New World Dictionary) kosmos definiše kao grčku reč koja znači "harmonija" ili "uređenost". Međutim, kada uporedimo Platonove opise kosmosa sa današnjim definicijama postaje jasno da su se harmonija i uređenost nekada odnosili na sve što postoji, uključujući ljudska bića, dok u savremenom svetu govorimo o harmoniji i uređenosti bez njih. Enciklopedija Britanika kosmos definiše kao "kompletan fizički univrzum koji se sastoji od svih objekata i fenomena koji se mogu primetiti ili pretpostaviti kao istiniti". Iz ovoga možemo zaključiti da su ljudi koji su nekada bili deo kosmosa sada postali njegovi posmatrači. Kao što to objašnjava Moris Berman, upravo je otuđena svest nauke učinila da sve oko nas postane objekat lišen bilo kakvog značenja, te smo izgubili osećaj da je kosmos mesto pripadanja i umesto toga ga sagledavamo kao nešto odvojeno od nas samih, uvereni da on ne mari za nas. Opisujući isti fenomen Ričard Tarnas govori o pomeranju značenja iz sveta kao celine ka individualnoj osobi, i to smatra proizvodom raščaravanja koje je kosmos ispraznilo od bilo kakve svrhe i značenja.

            Proučavajući tu otuđenost ljudskih bića od sopstvenog okruženja mogli bismo poželeti da ustanovimo da li je proces raščaranosti onoliko konačan koliko to Veber tvrdi. Deluje neophodno pokušati pronaći odgovore na neka ključna pitanja: Da li je kosmos stvarno lišen bilo kakvog značenja u savremenom zapadnjačkom svetu? Postoje li bilo kakvi tragovi značenja koje je preživelo u nekoj formi, a koje se odnose na način na koji doživljavaju kosmos? U slučaju da postoje, da li su to ostaci procesa raščaravanja, očaranost na samrti ili novi pokušaji da se pronađe značenje u kosmosu?

            U potrazi za mogućim odgovorima deluje prirodno da se okrenemo astronomiji koju Enciklopedija Britanika definiše kao "nauku koja se bavi proučavanjem svih vanzemaljskih objekata i fenomena". Kao što sama definicija kaže, astronomija se bavi posmatranjem onoga što je izvan nas, prigodno opisujući moderan zapadnjački pogled na kosmos, a predstavlja i nauku koja predmet svog proučavanja posmatra na racionalan način, objašnjavajući uočene fenomene uz pomooć kalkulacije koju Veber ističe kao jedno od glavnih alata raščaravanja.

            Proučavanje uzorka od 70 brojeva časopisa "Astronomija" (Astronomy), od septembra 1992. do decembra 1994. godine i od januara 1996. do jula 1999. godine, otkrilo je neke zanimljive detalje koji bi mogli voditi pronalaženju odgovora na gore postavljena pitanja. Ovaj časopis izabran je zbog svog tridesetpetogodišnjeg postojanja, što ga čini reprezentativnim promoterom astronomije u zapadnom svetu, ali i zbog toga što je namenjen javnosti koji na astronomiju gleda kao na hobi i ne predstavlja akademsku publikaciju koja je namenjena isključivo profesionalnim astronomima. Časopis "Astronomija" predstavlja samo jedan od načina da se naučni postulati o kosmosu prenesu javnosti. Mada je veći deo sadržaja časopisa posvećen upravo tom cilju, te on obiluje člancima koji za cilj imaju objašnjavanje striktno naučnih činjenica o kosmosu, povremeno u njemu nalazimo svedočanstva astronoma - profesionalaca i amatera - o tome kako doživljavaju nebo koje posmatraju. Upravo ta svedočanstva sadrže najzanimljivije informacije za predmet naše diskusije: obima u kome je svet raščaran.

            Reči koje astronomi najčešće upotrebljavaju kako bi opisali doživljaj posmatranja zvezda jesu reči koje Benetova i Levin navode kako bi ilustrovali ono što nazivaju neteističkim ili sekularnim očaravanjem: "čudesno" i "uzbudljivo". Na primer, jedan astronom govori o "čistom uzbuđenju" i "prodornom uzbuđenju", drugo o "uzbuđenju kome nema ravnog", treći o "ogromnom uzbuđenju", četvrti o "čudesnosti i strahopoštovanju", peti o "osećaju čudesnosti", a šesti o "onoj vrsti čudesnosti koja vam dotiče dušu". Međutim, ova svedočanstva o doživljajima ponekad su propraćena i rečima koje su mnogo teističkije prirode, kao što je to slučaj s astronomom koji ne samo da priča o čudesnosti koja mu dotiče dušu, već dodaje da to za njega predstavlja religiozno iskustvo kao i da pod noćnim nebom oseća kako mu Bog saopštava: "Sve što vidiš sam Ja."

            Zanimljivo je iskustvo Roberta Vilijamsa, direktora instituta "Space Telescope Science". Prisećajući se prve zaljubljenosti u astronomiju u srednjoj školi, Vilijams tvrdi da je to prestavljalo religiozno iskustvo za njega. Amaterski astronom S. P. Hardidž opisuje kako, dok posmatra zvezde iz Orionovog pojasa i izgovara njihova imena - Alnitak, Alnilam, Mintaka - to za nju predstavlja litiju.

            Neki doživljaji podsećaju nas na izgubljeni Platonov kosmos koji je sveobuhvatan, uključujući i nas, kao što je to slučaj s P. Lešakom koji tvrdi da samo noću, kada dopustimo kosmosu da uđe u nas dok ga posmatramo, shvatamo svoj istinski status, dodajući da ga iskustvo navodi da se oseća manje Zemljaninom, a više građaninom Galaksije. Slično tome Sobel opisuje osećaj povezanosti sa svim zvezdama i posmatračima zvezda svih vremena.

            R. Evans posvećuje ceo članak odgovoru na pitanje: Zašto posmatrači zvezda ostaju budni celu noć? Među razlozima koje navodi pronalazimo i sledeće: mističnu ljubav prema univerzumu i želju da se povežemo s njim; osećaj da nebesa hrane telo, dušu i um; osećaj da je pojedinac nešto beskrajno veće nego što to telo može da shvati.

           Na osnovu nekoliko prikupljenih primera izgleda da postojanje očaranosti u svojoj originalnoj, teističkoj formi, a usred raščaranog konteksta astronomskog posmatranja neba nije tako neverovatna. Ovo bi moglo predstavljati zanimljiv materijal za dalje istraživanje, a sa ciljem da se ustanovi da li su očarana osećanja posmatrača zvezda koji okreću svoje teleskope i dvoglede ka noćnom nebu više sekularne ili teističke/mistične vrste. Mada nam navedeni primeri ne mogu pružiti definitivni odgovor na to pitanje, oni deluju dovoljno ubedljivo kao osnova za zaključak da očaranost nije u potpunosti napustila ljudski doživljaj kosmosa u savremenom zapadnjačkom svetu.

 

Astronomi ponovo otkrivaju moć očaranosti

Tema koja se iznova javljala u raznim brojevima uzorka časopisa "Astronomija" koji su proučavani, jeste kako motivisati ljude da se uopšte zainteresuju za astronomiju. B. Berman primećuje da je česta greška pokušaj da se obrazuju ljudi koji u stvari žele da ih "drame prirode obore s nogu i da dožive uzbuđenje". Da je to tačno vidimo i iz drugog članka pod nazivom "Kako ih naučiti da mrze astronomiju" u kome se J. Marš priseća razgovora s grupom studenata koji su astronomiju proučavali kao izborni predmet, mada su im glavne studije bile vezane za neka druga  naučna područja. Studenti su bili izuzetno razočarani pošto kurs nije ispunio njihova očekivanja. Umesto da nauče kako da "lociraju prelepe stvari na nebu koje viđaju po časopisima", žalili su se Maršu kako su slušali predavanja o izračunavanju orbita, precesije i bavili se sličnim matematičkim zadacima. Kada ih je direktno upitao šta su na kursu naučili, jedan student je odgovorio: "Pa, naučio sam kako da mrzim astronomiju." Taj odgovor su odmah podržali i ostali studenti. Sličan osećaj nalazimo i u priči C. R. Bevridž, profesionalnog astronoma koja je, nakon sticanja master diplome odlučila da ne nastavi doktorske studije, već da umesto toga potpuno odustane od bavljenja astronomijom. Opisala je kako je, dok je gradila karijeru profesionalnog astronoma, posmatranje neba u kome je pre toga tako mnogo uživala, vremenom počelo da se svodi na prikupljanje podataka, njihovo svođenje, pisanje članaka prepunih nerazumljivog astronomskog žargona i prisustvo sastancima.

            Dodatne dokaze da se ovaj problem ne treba smatrati malim pronalazimo u novom pokretu unutar naučne zajednice uopšte, a astronomske zajednice posebno, pokretu koji za cilj ima pronalaženje boljih načina da se naučna poruka prenese široj publici. CAP (Communicating Astronomy with th Public) predstavlja odeljenje unutar Međunarodne astronomske unije (IAU - International Astronomical Union) koja je osnovana 1919. godine s misijom da promoviše i čuva nauku astronomije. U njihovoj zbirci sa nekoliko održanih međunarodnih konferencija, pronalazimo brojne zanimljive radove koji predlažu veću upotrebu očaravanja kao sredstva efektivnijeg razgovora sa publikom, a u pokušaju da se promoviše astronomija. Na primer, Gandolfi et al govore o tri motivacione sile koje stoje u korenu uspešnog vođenja planetarijuma: nauka, tehnologija i očaranost. Mada su svesni da se mnogi u naučnim krugovima mršte na ovaj treći "pre-racionalni" način povezivanja s kosmosom, autori tvrde da se korisni i zdravi deo očaranosti može uposliti za promociju astronomije, kao i da se očaravajuća privlačnost "fosila očaranosti", poput astrologije i Novog Doba, mogu iskoristiti u iste svrhe. Još jedan govornik na konfernciji, Ines Rodrigez Hidalgo predlaže astrologiju kao "izvor" koji se može skoristiti za privlačenje pažnje javnosti, kao i sve ostalo što je vezano za magiju i misteriju, nakon čega se mogu predstaviti astronomske činjenice. Nekoliko drugih radova (poput rada Majkla J. Vesta, na primer) predlažu da se inspiracija pronađe u mitovima i legendama o nebu iz različitih kultura, kako bi se ljudi motivisali da se zainteresuju za astronomiju.

            Ovih nekoliko svedočenja daju nam dovoljno razloga da zaključimo kako su neki astronomi ponovo otkrili očaranost kao moćno sredstvo motivisanja interesovanja javnosti za noćno nebo, nadajući se pri tome da će se ta zainteresovanost potom pretvoriti u ozbiljnije astronomske studije.

 

Borba za pravo da se bude očaran

Tehnološki napredak koji je omogućila upravo naučna racionalizacija doprineo je raščaravanju kosmosa na još jedan veoma uočljiv način: svetlosnim zagađenjem. Noćno nebo prepuno zvezda jednostavno više nije onoliko očigledno za ljude koliko je to bilo u dobu pre električne energije. Moderni ljudi su otuđeni od tog direktnog osećaja kosmosa jednostavnim lišavanjem njegovog direktnog prisustva. Međutim, činjenica da noćno nebo nije izgubilo svoju moć da očarava postaje očigledna u retkim prilikama kada se ljudi iznenada nađu u potpunoj tami, bez struje.

            M. Čilbnik priseća se takvog iskustva nakon snažnog zemljotresa koji je doveo do nestanka struje u njegovom rodnom gradu, kao i u nekoliko okolnih gradova. On opisuje kako se okupljanje komšija na ulici, nakon što su svi istrčali iz svojih kuća usled straha od novih potresa, pretvorilo u kolektivno posmatranje neba koje je bilo "zapaljeno zvezdama". Bilo je to iskustvo prožeto uzdasima začuđenosti. "Naučili smo da je astronomija za sve, ne samo za naučnu elitu", zaključuje Čibnik.

            Odgovornost koju svetlosno zagađenje ima u procesu otuđivanja ljudi od noćnog neba očigledno je i u iskustvu profesionalnog muzičara Rejnoldsa kome je astronomija hobi. Jedne noći iskoračio je iz kombija koji je njegov bend prevozio tokom turneje u sred američke pustinje bez veštačkog svetla. Zapanjila ga je činjenica da, uprkos tome što je bio amaterski astronom, jednostavno nije uspevao da se orjentiše na noćnom nebu, pošto je na njemu bilo previše vidljivih zvezda u poređenju s bilo čime što je pre toga ikad video. Drugi amaterski astronom, Leščak, spremno priznaje da oseća iskušenje da razbije uličnu svetiljku i čak mašta o tome.

            Upravo su profesionalni i amaterski astronomi najsvesniji problema svetlosnog zagađenja, te ne čudi to što su među prvima započeli kampanju borbe za pravo na mrak koji će omogućiti noćno posmatranje zvezda. Ovaj pokret raste iz dana u dan i sve je veći broj društava i udruženja koji se osnivaju u skoro svim zapadnim zeljama. Njihovi programi, definicije misija, radovi s konferencija kao i deklaracije jasno ukazuju da da je očaravajući kvalitet noćnog neba jedna od stvari za koju se bore.

            Brošura BAA (The British Astronomical Association) koja se odnosi na kampanju za tamno nebo nosi naziv: "Zvezdano, zvezdano nebo - Osvojimo ponovo čudesnost noćnog neba". Uvodni paragraf priseća je jasno vidljivog zvezdanog neba iz doba pre elektrifikacije, napominjući da je ono služilo kao inspiracija religioznim uverenjima, mitovima, poeziji i naučnim ispitivanjima, obezbeđujući stimulans svojom misterioznošću. Nešto kasnije u tekstu napominju da se tom nasleđu možemo vratiti borbom protiv svetlosnog zagađenja.

            Deklaracija IDA-e (International Dark Sky Association) sa konferencije održane u Veneciji 2002. godine označava zvezdano nebo kao naš jedini prozor u univerzum i ponovo skreće pažnju na njegov inspirativni kvalitet za kulturu, umetnost, literaturu, filozofiju i religiju. Na istoj konferenciji Dejvid L. Kraford i Rober L. Gent citiraju različite negativne uticaje svetlosnog zagađenja, ubrajajući među njih gubitak noćnog neba koje nas može ispuniti strahopoštovanjem i čudesnošću. Đuliano Romano naglašava da samo prizor nebesa može dotaći dušu na način koji podstiče egzaltirano divljenje, i poziva na čuvanje onoga čemu su nas prethodne civilizacije naučile o odnosu neba i našeg duha. Adriano Favaro zvezde naziva ogledalom duše, pripisujući im moć da nas prekore ili pohvale, baš poput drevnih mitskih bogova. Istovremeno, vezu između zemlje i nega opisuje kao "magičnu".

            Izgleda da je osećaj za očaravajući kvalitet neba još uvek prisutan u zapadnom svetu, uprkos tome što ga raščarani kontekst u okviru koga ljudska bića danas žive čini više sećanjem nego direktnim iskustvom. Naizgled raščarani stav ka kosmosu pre deluje kao proizvod manjka prilika da se izložimo mogućnosti da budemo očarani nego kao proizvod nekog direktnog iskustva.

 

Astrologija - fosil očaranosti?

Ukoliko je proces raščaravanja sudbina našeg vremena i neizbežno nas lišava mističnog i mitskog značenja sveta, očekivali bismo da su drevna verovanja i tradicije koje su se bavile tim očaravajućim kvalitetima vidljivog kosmosa već potpuno izumrle ili makar da su pomerene na margine društva. Jedna tradicija koja iza sebe ima dugu istoriju obezbeđivanja mističnih i mitskih prilika da ljudi sebe i svoj život povežu sa kosmosom jeste astrologija. U savremenom zapadnom svetu skoro da ne postoj dnevne novine koje ne objavljuju astrološke prognoze za 12 sunčevih znakova, dok istovremeno studije koje se bave analizom opsega verovanja populacije u astrologiju dosledno imaju veoma visoke procente. Na primer, Majkls M. de Robertis i Pol A. Delejni izveštavaju o istraživanju koje je obuhvatilo studente nauke i umetnosti na jednom kanadskom koledžu 1991. godine, a koja je pokazala da preko 92% učesnika istraživanja zna u kom je horoskopskom znaku rođen; preko 25% studenata umetnosti i 21% studenata nauke iskoristilo je astrološki savet kao osnovu za bar jednu svesnu odluku u prethodnih godinu dana; među studentima umetnosti 1,9% je u potpunosti, a 45% makar donekle verovalo u astrologiju, dok su isti procenti među studentima nauke iznosili 3,1% i 37%.

            Jedno od mogućih objašnjenja ovakvog snažnog statusa astrologije u savremenom svetu može se naći ukoliko povučemo paralelu sa onim što Hanegraf smatra da se desilo magiji, tj. da je magija preživela raščaravanje sveta zahvaljujući tome što je i sama prošla kroz proces raščaravanja, oslobodila se referenci koje su je vezivale za boga i umesto toga prihvatila reference psiholoških i naučnih pojmova. Kratak primer sličnog fenomena u astrologiji bilo bi upoređivanje reference o astrologiji koju je dao Vilijam Lili, astrolog iz 17. veka, definišući je kao "nebesko poznavanje zvezda unutar koga se velika i čudesna dela nevidljivog i sveslavnog Boga jasno vide" sa referencom o astrologiji koja potiče od nekog savremenog astrologa, kao što je to na primer Glen Peri. On smatra da se vrednost astrologije ne nalazi u njenoj moći da predvidi božiju volju, već u "njenoj sposobnosti da otkrije božanske moći koje borave u dubinama svakog ljudskog bića".

            Sugestija da je i astrologija sama prošla kroz proces raščaravanja zahteva dalju analizu i proučavanje, ali je svejedno dovoljno verodostojna da se ponudi kao jedno od mogućih objašnjenja za sopstvenu snažnu poziciju u zapadnom savremenom svetu. S obzirom na njenu krajnje merljivu popularnost, teško da se može klasifikovati u kategoriju mrtvih tradicija, kako ukazuje etiketa "fosila očaravanja" koju su dali Gandolfi et al. Možemo reći da bi mnogo tačnije bilo reći da je ona "preživela raščaravanje sveta" i da predstavlja snažan izvor kome se čovečanstvo vraa kako bi utolilo svoju žeš za kosmičkom očaranošću.

 

Očaravajući kvalitet kosmosa opstaje

Mada racionalizacija i napredak nauke predstavjaju stvarnost savremenog zapadnog sveta, posledice koje Veber predviđa - tačnije, gubitak božanskog, mitskog i mističnog značenja prirode - nisu neophodno neizbežan deo te stvarnosti. U slučaju savremene veze ljudi i kosmosa možemo pronaći dokaze za opstanak njegovih očaravajućih kvaliteta koji mogu postati veliki motivacioni faktor za ozbiljnije proučavanje kroz bavljenje astronomijom. Deluje kao da otuđenost ljudi od kosmosa usled smanjene vidljivosti noćnog neba koju nam je donela era elektrifikacije mnogo bolje objašnjava zašto moderni zapadanjaci ne osećaju mističnu vezu s nebom, nego što to objašnjava Veberova raščaranost koja očekuje takve posledice. Ukoliko im se ukaže prilika, izgleda da ljudi veoma lako i spontano ponovo uspostavljaju tu vezu, te deluje da je to pre pitanje borbe za prilike da se ljudi izlože očaravajućim kvalitetima kosmosa nego pitanje njegovog racionalnog odbacivanja. Opstanak astrologije i njena dugovečna popularnost u savremenom zapadnom svetu takođe ide u prilog zaključku da veliki deo populacije ne doživljava kosmos kao raščaran, već se iznova vraća njegovim očaravajućim kvalitetima.

 



Komentari (227)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

golubica.bg golubica.bg 02:20 20.12.2013

Re: ...

Hansel
То још није плацебо. Али, можда се плацебо тако учи.


Možda, ali daleko od toga da placebo ne postoji kod dece, ako išta, efekat je još i jači. Evo nečeg friškog:

Weimer et al (2013). Placebo effects in children: a review. Pediatric Research 74, 96–102.

In a meta-analysis of randomized and placebo-controlled treatment trials in pediatric major depression, Bridge et al. (19) found that—with the exception of one treatment trial with a selective serotonin reuptake inhibitor (20)— the placebo response was significantly higher in children younger than 12 years (54.3%) as compared with children older than 12 years (44.9%), whereas the drug response was similar (58.4 and 61.5%, respectively). By contrast, meta-analytic data from studies in adults using similar drugs and end points revealed an average placebo response rate of 34.7% (17).

A similar result was found by Rheims et al. (21) with respect to treatment studies for epilepsy: children had a significantly higher placebo response rate in comparison with adults (19.0 vs. 9.9%), whereas the efficacy of the medication was not statistically different between the two groups (37.2 vs. 30.4%).

A systematic review on oral triptanes in the treatment of acute migraine headache revealed that the only two studies between 1991 and 2002 that reported results in children and adolescents showed on average a significantly higher response rate (48.5%) and number of pain-free patients (25.5%) after placebo intake in comparison with adults (28.9 and 6.1%,
respectively) (22).

A review of drug treatment in ADHD in children reported mean placebo response rates of 20–30% in children (23), and a comparable review in adults noted a 10% response with placebo (24). The guidelines for ADHD treatment in adults list studies with a placebo response ranging between 0 and 17% (25).


Izvinjavam se na digresiji, nije prvi put da sam čula ovo za decu i placebo, pa kad već postoji sve ovako lepo sistematizovano, nisam mogla da odolim
alselone alselone 09:24 20.12.2013

Re: ...

Тако да... изгледа да постајем флексибилнији, па сада мислим да би било довољно обезбедити гаранције да нека процедура не нашкоди човеку и да, рецимо, пре хомеопатског третмана буду искључене озбиљне болести. А што се астрологије тиче, ту имам највећи отпор због мешања астролога у одлуке својих клијената. Ма колико клијентима било лакше да неко одлучи у њихово име.


Problem sa homeopatijom, pored toga o kom pises da se mora voditi racuna da ne skodi, je nedostatak pravog lecenja u tom periodu. To sto neko ceka i leci se vodicom (ili molitvom) umesto da prima prave lekove moze od gripa dovesti do tuberkuloze.

А што се астрологије тиче, ту имам највећи отпор због мешања астролога у одлуке својих клијената. Ма колико клијентима било лакше да неко одлучи у њихово име.

Da. Ali imas ljudi koji to voledu i ne mozes im objasniti. Kao sto ima ljudi koji voledu da im roditelji ili supruznici "zapovedaju".
Hansel Hansel 11:26 20.12.2013

Re: ...

alselone
Problem sa homeopatijom, pored toga o kom pises da se mora voditi racuna da ne skodi, je nedostatak pravog lecenja u tom periodu. To sto neko ceka i leci se vodicom (ili molitvom) umesto da prima prave lekove moze od gripa dovesti do tuberkuloze.

Слажемо се, ја и написах
па сада мислим да би било довољно обезбедити гаранције да нека процедура не нашкоди човеку и да, рецимо, пре хомеопатског третмана буду искључене озбиљне болести.

golubica.bg

Možda, ali daleko od toga da placebo ne postoji kod dece, ako išta, efekat je još i jači. Evo nečeg friškog:

Weimer et al (2013). Placebo effects in children: a review. Pediatric Research 74, 96–102.
In a meta-analysis of randomized and placebo-controlled treatment trials in pediatric major depression, Bridge et al. (19) found that—with the exception of one treatment trial with a selective serotonin reuptake inhibitor (20)— the placebo response was significantly higher in children younger than 12 years (54.3%) as compared with children older than 12 years (44.9%)

Izvinjavam se na digresiji, nije prvi put da sam čula ovo za decu i placebo, pa kad već postoji sve ovako lepo sistematizovano, nisam mogla da odolim

Ехм. Мислио сам, а мислим да сам и напоменуо да сам мислио на врло малу децу, код којих се није још створио неки условни рефлекс медикамент--олакшање тегоба. Дакле, мислио сам на децу која не знају да им се даје неки лек или нешто што би могло бити лек. Ово дете о коме сам ја причао, код кога се закључило да је прејако реаговало (?! -- дакле, још једном, уз све моје ограде, молим да inco то изме у обзир и забележи ) није имало ни годину дана, оно није знало да добија неки препарат.
Hansel Hansel 11:48 20.12.2013

Re: ...

И, само још једно мишљење у вези са овим, ипак да га напишем:
inco
Prejaku reakciju na destilovanu vodicu? Daj reci mi da se zezaš, ne b' da te turam u istu fijoku naočigled razumnih a deep down bellow completely bonkers ljudi poput Krugoline.

Моје је уверење да ми врло мало знамо... о свему. И иако о неким стварима не знамо, и иако би разум својим предрасудама говорио да је нешто немогуће, ја сам за -- разумну и поштену проверу свега, без предрасуда. У том смислу сам и написао горњи коментар о методолошком пропусту у екранизованом истраживању неделотворности хомеопатије -- да би све било коректно, метод се мора прилагодити објекту проучавања, али мора да задржи све логичке основе због којих се научни метод назива научним. Није научно заменити тезу. Мене, који сам то приметио, тек такав приступ не може да "убеди".

А у вези с фиокама и "deep down bellow completely bonkers"... можда ће вредети да ти кажем да нису сви људи потпуно рационална бића (тешко да је такав иједан човек), али да и ти који имају наглашенију ирационалност могу да имају врло високе домете у областима које, на пример, ти цениш. Ето, Њутн, на пример. Људски мозак није тек тако нека једнозначна машина, свашта се ту кува, а свашта и даје енергију за то кување, тако да сам ја веома суздржан према сваком "фиоковању" људи (знам да је тако лакше, али...). То често раде и астролози, или бар продукују такав дух, па иако Јарил каже да то помаже (привидној) социјалној навигацији, ја се и тога ужасавам и препоручио бих људима који имају проблем са социјалном навигацијом да потраже свој урођени компас.
hajkula1 hajkula1 01:14 21.12.2013

Re: ...

alselone
хомеопатија

Зашећерена водица је лек за оне који нису били болесни. Зато њима и не помажу лекови.



Moj sin slomio ključnu kost, baš slomio. (Beše petak oko 23 sata.)
Naravno, mora rentgenski snimak. Uvezali ga.
Ujutru kontrola. Pri povratku, svratim u homeopatsku ambulantu. Uzmem lekic. Uvalim mu da popije, kao protiv bolova je. (On mrzi lekove, ali je tada progutao jer ga je povreda bolela.)

U ponedeljak ujutru, kontrolni snimak. Ne veruju. Proveravaju datume. Misle da je greška. Zbunjenost... Misle da je povreda stara oko 2 nedelje.

(Kazala sam im za lekić i za ambulantu. (Homeopate su, jedna prof. dr. ... imunolog sa VMA i druga pedijatar.)


?
angie01 angie01 09:51 21.12.2013

Re: ...

Зашећерена водица


homeopatija nije tako banalna- svodi se na aktiviranje licnih resursa u organizmu da se bore protiv bolenog stanja organizma, po pravili se lek pravi za odredjenu osobu i njeno konkretno stanje.-naravno da homeoptaski ne mozes rasiti nesto sto podrazumeva radikalne metode, kao sto je operacija, npr.

suvise siroka tema za jedan komentar.
Hansel Hansel 11:28 21.12.2013

Re: ...

Да, ја рецимо знам оквирно "логику" хомеопатије, знам и за многа сведочанства попут ових, а знам и да је разуму то тешко схватљиво (вода "памти", огромна разређења...). С друге стране, површно ти хомеопатски бућкуриши подсећају на вакцине по идеји деловања. И, сећам се да је у "Галаксији" пре једно 20 година изашао чланак са снимцима мислим електронским микроскопом, "третиране" и обичне воде, и биле су велике разлике, али, иако "Галаксија" није била баш "Треће око", нисам могао то да узмем безрезервно. Сада немам времена за интернет претрагу.
inco inco 17:57 21.12.2013

Re: ...

Hansel
С друге стране, површно ти хомеопатски бућкуриши подсећају на вакцине по идеји деловања. И, сећам се да је у "Галаксији" пре једно 20 година изашао чланак са снимцима мислим електронским микроскопом, "третиране" и обичне воде, и биле су велике разлике, али, иако "Галаксија" није била баш "Треће око", нисам могао то да узмем безрезервно. Сада немам времена за интернет претрагу.


'ajd samo još jednom, jer mi se čini da pričam zidovima.

Prvo i osnovno - vrlo je uvredljivo uopšte porediti vakcine i homeopatiju u istoj rečenici, a onaj ko to čini pokazuje da ili ne zna kako vakcine funkcionišu, ili ne zna kako homeopatija (ne)funkcioniše, ili oba. Ovo prvo dokazano funkcioniše i oslobodilo nas je malih i velkih boginja, difterije, dečije paralize i mnogih drugih opasnih boljki; a ovo drugo dokazano ne funkcioniše i jedino je oslobodilo budale novca, a mnoge i zdravlja jer se nisu adekvatno lečili a mogli su. I ne, neću objašnjavati da homeopatija čak ni po ideji 'delovanja' ne podseća na vakcine jer bi i to bilo previše pridavanja pažnje nečemu što je u samom startu uvredljivo - umesto da sažvakavam imaš Google pa pročitaj i sam.

Ja bih se zadržao na mitskoj 'memoriji' vode tj. na onome na čemu homeopatski šarlatani baziraju svoju iz-dupeta-izvučenu 'metodologiju'. To što si ti čitao je verovatno bio prevod nekog članka o onome što je prilično odjeknulo '88-e kad je Henrik Šon onog doba - Žak Benvenist - uspeo da progura jedan članak u prestižnom Nature-u. Homeopatski prevaranti su samo čekali da se tako nešto desi i odmah su na osnovu toga smislili i naziv 'memorija vode' - pre toga nisu imali ama baš nikakvog pseudonaučnog objašnjenja za svoje baljezgarije kao što ni dan-danas astrolozi, numerolozi, tarotolozi, bioenergetičari i ostali prevaranti nemaju čak ni naznaku principa dejstva njihovih lupetanja u realnom svetu.

Naravno, vrlo brzo se dokazalo da niko zapravo ne može da replicira rezultate, on je najuren sa akademije (zajedno sa mnogima u drugim laboratorijama koji su, ispostaviće se, lažirali njegove rezultate jer je to bilo potrebno da bi se članak objavio u Nature-u) ali na taj članak kanda nisi naleteo u Galaksiji ili čemu već. Od tad je bilo bar desetak pokušaja da se repliciraju negovi 'rezultati', uključujući i kasnije još luđe tvrdnje da može homeopatske lekove da prenosi preko interneta (od toga je inače napravio kompaniju i mlatio pare na budalama). Na kraju je ipak dobio i neke nagrade za sav trud i zajebavanje naučne zajednice duže od dekade - dva Ig Nobela.

Daklem, samo da ponovim, postoji samo jedan naučni rad na tu temu (inače Žak je odbio da ga povuče kad se pokazalo da niko ne može replicirati rezultate čak ni u njegovoj laboratoriji) dočim ima desetak onih koji decidno i po mnogo kontrolisanijim i ozbiljnijim uslovima pokazuju upravo suprotno. Da i ne računamo mnoge laboratorije koje su pokušale da repliciraju rezultate a nisu smatrale ni dovoljno važnim da uopšte pišu papire na tu temu - ostalo im malo više para, a zna se da ne valja da ti ostanu pare jer ćeš u sledećoj rundi grantova dobiti manje, pa rešili da popune luft testiranjem takvih suludih tvrdnji.

No, to i nije tako važno, ne mora svako da bude naučnik i da ima pristup naučnim časopisima, niti ti treba laboratorija da shvatiš kolika je homeopatija prevara. Štaviše meni je teško da poverujem da bilo ko, BILO KO!, na višem evolutivnom stupnju od paramecijuma može uopšte i da se zapita 'a možda ima tu nečega?', a da ne govorim o tome da zapravo poveruje da ima. Najosnovnija logika i razum to jednostavno isključuju jer je homeopatija kontradiktorna sama po sebi. Kako da ti kažem, to je kao da se zapitaš da li sam sebe možeš podići sa zemlje vukući se za uši - verujem da ima ljudi koji misle da bi mogli samo kad ne bi toliko bolelo, ali takvi slučajevi se obično razmatraju u Višegradskoj 22. Zdrav i razuman čovek tako nešto ne uzima ni u razmatranje, jednostavno toliko je očigledno da je zamaranje tim vežba iz uzaludnosti.

Osnovna premisa homeopatije je da voda nekom Gandalfovom magijom zapamti šta je prošlo kroz nju, pa onda još većom magijom (koju tek ne mogu da objasne) to deluje na organizam i tako ga leči. Dakle, ako te recimo ujede zmija - serum protiv toga, po homeopatskom bulažnjenju, je da nađeš supstancu koja izaziva iste efekte kod čoveka (eto gde se razlikuje čak i od same ideje (ne)delovanja od vakcina, al' ovo je poslednji put da ih stavljam u isti kontekst) i onda je toliko rastvoriš u vodi da ne ostane nijedan jedini molekul i atom iz 'aktivne' supstance - nema veze što ga nema, voda je nekim čudom zapamtila 'svojstva' iz 'aktivne' supstance i sad će tim čudom da još većim čudom u tvom organizmu neutrališe otrov. Inače baš bih voleo iskrenog vernika u homeopatiju, ili još bolje homeopatu da mi izađe na crtu da pustimo da nas gricnu zvečarke (ako se plaše samog ujeda može i otrov iglom da se unese), ja da se lečim konvencionalnim putem a on homeopatijom - eto, ja sam spreman da istrpim manju štetu i preuzmem rizik ako bi to jednom i za svagda pokazalo šta funkcioniše a šta ne funkcioniše. Spreman sam i da pojedem kilo homeopatskih antidepresiva, tu već nema ama baš nikakvog rizika po mene pod uslovom da su tablete odrađene po navedenoj specifikaciji. No, da ne skrećem...

Elem, to što oni predlažu ne samo da podrazumeva automatsku memoriju vode, nego podrazumeva i to da voda može drugoj vodi da prenese tu memoriju u apsolutno istom obliku. Dakle, ako neka 'aktivna' supstanca dođe u kontakt sa molekulima vode, oni će to zapamtiti, a onda kad oni dođu u kontakt sa drugim molekulima vode taj će zapis tačno preneti i njima, i tako u nedogled. O implikacijama toga homeopate kanda i ne razmišljaju, a to je onaj deo koji razdvaja paramecijume i ljude. Da zaboravimo na tren to što krši prvi i drugi zakon termodinamike (zato se i digla tolika dževa te davne '88-e) što automatski znači da je predložena ideja definitivno i apsolutno nemoguća u ovom Univerzumu, rekoh - do toga kolika je prevara homeopatija se može doći bez ikakvog znanja fizike i hemije, šta je entropija, šta je Avogadrov broj, itd. itd.

Jok, mnogo je to prizemnije od toga. Dakle, ako se šalimo pa razmatramo ideju kao moguću, probaj da pretpostaviš recimo sa koliko supstanci se u 'životu' jedan ili grupa molekula vode susretne. I sa koliko se drugih molekula vode susretne da im prenese informaciju dobivenu od 'aktivne' supstance kad je prošla prvi put pored molekula / grupe molekula. I sa koliko se onda oni drugih molekula susretnu i tako u nedogled... To samo po sebi čini stvar nemogućom, ali dovodi do još pogubnijeg zaključka po homeopatiju - ako voda pamti svaku supstancu sa kojom je u kontaktu, onda je zapamtila ne samo 'aktivnu' supstancu, nego i najverovatnije sve supstance koje su se ikada našle na planeti Zemlji, uključujući i tu 'aktivnu' supstancu sa kojom se ta ista voda sretala ko zna koliko puta u prošlosti.

Kad bi homeopatija funkcionisala ne bi se moglo reći da li te je izlečio taj rastvoren-do-nestajanja aktivni sastojak ili neki drugi koji je pre toga bio rastvoren-do-nestajanja pukim kruženjem vode u prirodi. Recimo u homeopatskim pilulama za spavanje ti nikako ne možeš znati da li te uspavljuje (kad bi funkcionisalo) to što su u njemu rastvorili-do-nestajanja kofein, ili to što su Cezarovi bubrezi i bešika pre toga rastvarali urin. Zapravo, po zakonu verovatnoće, u svakoj čaši vode koju popiješ ima oko 2000 molekula vode koji su bili u Cezarovoj bešici kad ga je Brut priklao (ako hoćeš matematički dokaz, LINK). Heck, u svakom homeopatskom leku ima bar pokoji molekul vode iz znoja tvojih roditelja nastalog dok su te pravili (ako imaš 30+ godina, ipak treba vremena da se to 'raširi' po svetu) - eto, ako hoćeš da budeš očaran premda malo neprijatno, smotaj um oko te činjenice! Trk sad po čašu vode ako smeš

Na koncu, uzevši to u obzir, ta ista destilovana vodica koja je u homeopatskom zmijskom ulju je već došla u kontakt bog-te-pita koliko puta sa navedenim 'aktivnim' sastojkom pa nema potrebe uopšte kupovati homeopatski hokus-pokus, natoči si malo istog iz česme. Ah, već čujem novi 'argument' homeopata - voda ima memoriju samo kad onaj ko pravi taj bućkuriš ima nameru da voda ima memoriju.

Toliko. Ovo je definitivno poslednji put da pišem naširoko o homeopatiji. Ko i nakon iznešenog veruje u tu šarenu lažu može se slobodno smatrati paramecijumom, a decu mu treba oduzeti kao što se oduzimaju i drugim teškim psihičkim bolesnicima ako odbiju dokazano lečenje, pre nego što bude kasno.
Hansel Hansel 20:07 21.12.2013

Re: ...

Много си, бре, озбиљан! Мислим, сувише си дословно схватио поређење с вакцинама (извини због поређења) и не разумеш моју позицију -- нит' сам зачаран, нит' сам био, па не могу ни бити рашчаран. И не разумеш да сам ја разумео све то о чему причаш, пре него што си написао.

Шта је једино наизглед слично вакцинама -- то што се у вакцинама налази узрочник болести (ослабљен или мртав) и што онда то произведе (имуни) одговор организма и заправо спречава болест -- коришћењем њеног узрочника у малим концентрацијама. Разлика је што је намена вакцине превентивна, а хомеопатски препарати се дају у функцији лечења. Јел' тако?

У вези са циклусом воде, могу и ја теби да кажем да сада можда пијеш део онога што си испишкио као мали у неком мору, ал' нећу! Осим тога, ако вода може да памти, мора да може и да заборавља!

Ево, сада озбиљно, мало објашњење од мене -- ја инсистирам да наука, у оним њеним практичним ""екстензијама", буде јасна и "парамецијумима", како ти то симпатично кажеш. (Ипак, заборављаш да од парамецијума до човека постоји прилично дуг еволутивни низ, укључујући и слабије информисане људе, коме неки концепти такође нису јасни. Али, обичном разуму тешко у главу улазе и релативистичка и квантна физика, а да не говоримо и о великим умовима који су тврдили да су ти концепти нереални.) Простом уму није јасно зашто се нпр. у Немачкој (однедавно и код нас) у апотекама могу купити хомеопатски препарати, зашто хомеопатска пракса не да није забрањена него је сасвим легална и на Западу, а од пре 5-6 година и код нас, зашто је један проф. Медицинског факултета био "верник" хомеопатије, чак је објављивао фељтон о хомеопатији у "Домаћем лекару" "Политике". Мој ум, можда мало сложенији од најпростијег, само тражи доказе и поштовање основне научне методологије и нема ставове унапред -- знајући, још једном да кажем, да се у науци много тога не зна. Истовремено разумем оне, попут тебе, који много знају и који органски тешко подносе све оно што им личи на празноверје. Пошто сам на страни научне истине, препоручујем дубоко дисање, децентрирање, стављање у позицију оних који много мање знају и потпуно логично и конкретно обарање укорењених заблуда. Али и објашњење искустава која не иду у прилог научним претпоставкама, тј. суочавање научника и с тим чињеницама, макар оне само говориле о субјективном доживљају (ја бих проверио и редген снимке хајкулиног сина, немам разлога да јој а приори не верујем; можда се колатерално открије, лупам, да њен син има природно неуобичајену моћ регенерације, шта би медицини значило то откриће). А, право да ти кажем, ја нпр., када сам слушао о хомеопатији, никад и нисам мислио да она може помоћи код тешких поремећаја и ситуација (попут уједа звечарке), док сам дозвољавао могућност помоћи код тзв. функционалних поремећаја. Али, то је било само моје површно размишљање, на основу површног слушања и читања. Пре пет година, на Сајму књига, купио сам књигу "Научне основе хомеопатије" (Прометеј, 2005) др Бранислава Тодоровића, који је дипломирао и магистрирао на ЕТФ-у у Београду и докторирао на ФТН-у у Новом Саду. Син универзитетског професора, жена му је лекар који се бави хомеопатијом, рецензенти троје универзитетских професора. Књигу сам купио помисливши да ове референце ипак нешто значе, што би ти рекао -- не изгледа да су то неки парамецијуми. Књигу сам читао без могућности да разумем физичке формуле које се нуде и да проценим да ли неки концепти могу бити аргумент у одбрану ове дисциплине, али рецимо, реченицу "Та испитивања су најчешће вршена у кнвенционалним болницама и од стране конвенционалних лекара, при чему се хомеопатски лекови кроз поступак 'двоструко слепе пробе' упоређују или са плацебом или са неком другом терапијом. Према резултатима објављеним у у часопису Lancet [Linde et al., 1997], хомеопатија је у 73% клиничких испитивања показала позитивне резултате." Међутим, даље се наводи да "начин на који ус ови резултати добијени не задовољава услове научне објективности", па се онда наводе разлози који би требало, колико схватам, да сугеришу да би резултати били и бољи да се водило рачуна о стварима које би неко, па можда и ти, па можда и ја, одбацио као илузорне.

Ово сам хтео да истакнем као пример да прво научна јавност треба да дâ ауторитативно коначну реч, да се договори сама са собом; не знам, шта теби говоре референце које сам поменуо? Знам да си рекао да о хомеопатији нећеш више, али ово, по себи, не би било о хомеопатији. Дакле? Парамецијуми?

Ја са своје стране могу да кажем да су људи можда мало застранили. Али, можда и нису. Ипак не могу да кажем ништа коначно, иако твоју аргументацију, понављам, разумем и не негирам је.
angie01 angie01 01:03 22.12.2013

Re: ...

a on homeopatijom


pa vidi, ko god zamenjuje lecenje ozbiljnih stvari, za koje su neophodni ozbiljni tretmani homeopatijom- je lud, a i istrazivanja koja su proistekla iz takvih poredjenja su donela zakljucak da ona ne funkcionise.

Pri tome je zvanizna zapadna medicina priznala da gomilu bolesti ne zna da leci, iako vec godinama uredno prepisuje farmaceutske lekove- koji imaju gore sajdefekte od same bolesti koju tretiraju, a da mnogi, godinama ne priznati alternativni metodi pomazu- u koje su ukljuceni i homeopatski kao znacajna podrska- 'naci ne kao primarni lek.
inco inco 02:53 22.12.2013

Re: ...

"да се у науци много тога не зна" ... "личи на празноверје" ... "искустава која не иду у прилог научним претпоставкама" ... "Научне основе хомеопатије" ... "жена му је лекар који се бави хомеопатијом" ... "научна јавност треба да дâ ауторитативно коначну реч" ... "zvanizna zapadna medicina priznala da gomilu bolesti ne zna da leci" ... "imaju gore sajdefekte od same bolesti koju tretiraju" ... "alternativni metodi pomazu" ... "kao znacajna podrska" ...



Ne vredi...

Hansel Hansel 09:47 22.12.2013

Re: ...



Inco, ја сам те само питао шта радити с људима који имају толике дипломе с релевантних факултета, тј. како очекујеш да твоје виђење усвоји неко ко је лаик, ако ови људи тврде оно што тврде. То ти мени кажи, то је моја поента. Како да ја, рецимо, као тотални лаик (мада тотални нисам, па врло добро разумем шта ти пишеш), знам чијем резону да верујем, њиховом или твом?
angie01 angie01 10:50 22.12.2013

Re: ...

Ne vredi...


alo bre, nema razloga da si iskljuciv.

ovaj lagani razgovor na blogu o istinitosti popularne zanimacije prosto nije adekvatan za neka uverljivija dokazivanja.

mogu samo da ti kazem, da razni sarlatani i to svuda po svetu jesu znacajno doprineli sumnji i u neke stavri koje funkcionisu.

najkrace receno- ti u Kanadi npr, uredjenoj zemlji, imas koledz za homeopatiju koji izdaje vazacu licencu- a taj koledz mogu da upisu svi, koji ispunjavaju tamo neke nebitne uslove-recimo dovoljno kredita u srednjoj- koje mozes dobiti i odlicnim ocenama iz engleskog, istorije i umetnosti- sto sa medicinom, pa i alternativnom nema nikakve veze, nasi lekari opet idu na neke kurseve od 2 meseva u Kinu i posle toga se bave akupunkturom- pa ne mozes ti da zavrsis kurs da bi tretirao ljude iglama, nije to strikanje, a nasuprot tome imas lekare zapadne medicine u Aziji, (Kini), koji su specijalizovali neku alternativnu metodu, sto podrazumeva jos dve godine ucenja i prakse i pri tome, vecina potice iz porodica koje su se tradicionalno time bavile- i imale verifikovane rezultate....tu bi sada trebao jedan ozbiljan razgovor:)


U Americi i Kanadi, kada napravis bilo kakav pregled kod tvog femili doktora, on te pita, da li treba da posalje tvoje rezultate kod tvog lekara alternativne medicine- jer je naprosto fakat, da se ova dva tretmana, klasicni i alternativni dopunjuju i pomazu jedan drugome, gde svako od njih samostalno ne funkcionise potpuno.

ovde bi opet trebao veliki niz primera koji to dokazuju- morace neko da otvori temu za tebe:)

ako hoces, napisi blog, pa da kacimo.


Anonimni Pojedinac Anonimni Pojedinac 13:41 22.12.2013

Re: ...

inco


'ajd samo još jednom,


E svaka ti cast na ovolikom komentaru,

ali nemoj se obeshrabriti - VREDI. Ovaj blog ima 4500 citanja

Samo, mislim da nije dobro homeopatiju osporavati idiotizmom ponudjenog mehanizma delovanja (a da si ga obrazlozio jesi ), jer u sustini nije nemoguce da je ponudjen dokaz pogresan, a teorema (da homeopatija deluje) ipak tacna. Mislim, ja se apsolutno slazem sa tobom, i teorija je urnebesna, te je malo verovatno da neko ko to smatra validnom teorijom moze da smisli bilo sta vredno. Pa ipak, formalno logicki, bitno je samo da se testira da li radi ili ne. Sad, ja totalno kapiram da je naucnicima tesko da to rade, jer treba trositi tesko stecene pare kojih za nauku nikada nema na dokazivanje ociglednog da bi se, je li, naucna javnost usaglasila.

Jos je kljucnije u tom smislu edukovati ljude sta su to DOKAZI u nauci. I uopste sta je naucni metod - to bi mogli da obradjuju ovi iz centra jednom mesecno sto se mene tice. To + osnove statistike, kako bi ljudi mogli da se razaberu medju raznim naucnim i "naucnim" studijama, cijim rezultatima nas svakodnevno bombarduju sada vec i u dnevnim novinama . Jer ovako, velika konfuzija je tu moguca.

Ljude treba osposobiti da odgovore osnovna pitanja tipa: Da li je i ako nije zasto nije jedan primer ozdravljenja uz sinhrono uzimanje tableta dokaz da nesto radi? Da li je jedan stogodisnjak koji pusi, dokaz da studije o stetnosti pusenja nisu tacne? I na kraju, ali ne i na poslednjem mestu, da li je vlasnik master diplome za "kulturnu astonomiju i astrologiju" na kraju dana kuturolog, astronom, astrolog, neka kombinacija ova tri ili sva tri?
angie01 angie01 14:56 22.12.2013

Re: ...

Da li je jedan stogodisnjak koji pusi, dokaz da studije o stetnosti pusenja nisu tacne?


pazi, kad moram da te citiram:)

po meni, jedan od bitnih elemenata istrazivanja ove vrste je ko je ciljana grupa, ako su to ljudi u ocuvanoj sredini bez zagadjenja, koji jedu prirodnu hranu bez stetnih dodataka, imaju naviku kretanja na dnevnom nivou, manji stres po nacinu zivota, redovno i dovoljno spavanja, i pri tome puse "zdrav" duvan, prirodno gajen i posle tretiran, bez aditiva, dodataka za aromu i pojacavanja adikcije- verovatno bi ti rezultati negirali uzorak iz zagadjenih gradova, koji se hrane hranom koja je prvo uzgajana is gmo semena, a posle fabricki preradjivana sa dodacima knzervansa, antibiotika, raznih budzevina i pripremljna da se samo podgreje u majkrovejvu, koji vode stresni zivot sa puno sedenja u prostorijama sa vestackom ventilacijom, nedovoljno sna, a koriste cigarete iz savremenih fabrika duvana, koje cine sve da taj uzitak postane sve opasniji po zivot svojom tehnologijom, a pod parolom borbe za zdravlje i ostavljanja pusenja:).
Hansel Hansel 22:50 22.12.2013

Re: ...

Anonimni Pojedinac
Pa ipak, formalno logicki, bitno je samo da se testira da li radi ili ne.


... и да се притом потпуно поштују принципи (ма колико сулудо изгледали) за које се тврди да раде (описао сам методолошку грешку у једном таквом експерименту, која можда и није била случајна).

То и ја покушавам све време да објасним, да се мора спровести (тзв.) круцијално истраживање и или једном за свагда затворити уста поборницима хомеопатије или ипак признати да неки бенефити постоје, па макар и само од плацеба.
jedan.kub jedan.kub 23:49 23.12.2013

Re: ...

Ево, Голубице, нађох ту неку прошлогодишњу дискусију, ако те некад занима, гвирни (видим да има много трола, тек да знаш, да не одустанеш ) -- линк: Mala-astroloska-propaganda.


Interesantno je uporediti tadašnji tekst sa današnjom situacijom. Može se doći do zaključka da i političari a takođe i domaće službe-u ovo sam se uverila, koriste horoskope.
Ja zbog toga više ni za sebe, a ni za bilo koga drugog, ne koristim astrologiju.

Što se tiče astronomije, tu neće biti kraja proučavanju, tek smo noktom zagrebali površinu kosmosa a od uređaja zavisi koliko ćemo daleko videti; čak mislim da bi bilo mnogo značajnije posmatrati najbližu okolinu.

Jaril Jaril 00:31 20.12.2013

Има

Оно које му ми направимо.

ПС: Астрологија је одраз потребе за социо-навигацијом, нарочито у друштвима у којима је социјализација у порасту. Лакше нам је да стрпамо људе у неке категорије, макар и били у заблуди, макар били и тога свесни, него да смо препуштени на милост и немилост сопственом страху, узрокованом непостајањем икакве представе о саговорнику. Наш мозак је подешен на познато и једноставно. Није подешен на истинито.
golubica.bg golubica.bg 00:37 20.12.2013

Re: Има

Jaril
Оно које му ми направимо.

ПС: Астрологија је одраз потребе за социо-навигацијом, нарочито у друштвима у којима је социјализација у порасту. Лакше нам је да стрпамо људе у неке категорије, макар и били у заблуди, макар били и тога свесни, него да смо препуштени на милост и немилост сопственом страху, узрокованом непостајањем икакве представе о саговорнику. Наш мозак је подешен на познато и једноставно. Није подешен на истинито.


Divno napisano!
Jaril Jaril 01:06 20.12.2013

Re: Има

golubica.bg

Divno napisano!


Фала.
alselone alselone 01:24 20.12.2013

Za sve postovaoce astrologije i homeopatij

http://www.flaska.rs/
Da se izuci tehnologija programiranja silicijuma.

Hansel Hansel 01:47 20.12.2013

Re: Za sve postovaoce astrologije i homeopatij

Сећам се тих реклама, нисам могао да верујем.
G r o f G r o f 20:30 22.12.2013

Re: Za sve postovaoce astrologije i homeopatij

je se sećam samo kosmodiska, ali ovo je do....
zemljanin zemljanin 03:21 20.12.2013

raščaravanje ?!!!!

izraz je ali u kontekstu celog teksta i ne odskače puno ... autor je želeo nešto ali možda ima i drugi deo ... daklem korišćenjem imena, statistika i studija (izvodljvosti ) i to sa filozofske strane da bi se "dokazala" suvoparnost nauke ili dokazalo da i pored suvoparnosti nauke, sami naučnici su čarani, je totalna zamena teza ... naučno popularni časopisi nisu nauka veće popularizacija nauke ... tu se literarno uz velike slobode, pokušavaju približiti određena istraživanja ili znanja i ljudima koji imaju malo ili nimalo predzanja iz određene oblasti ... kada dnevne novine, sajtovi i sl. medijska mašinerija iz takvih literarnih pojašnjenja, preuzmu vest uz adekvatan "uočljiviji" (čarani) naslov, dobijamo senzacionalizam koji ama baš nikakve veze sa naukom nema.

Pre par dana je išla vest o "propasti univerzuma" uz opasku da je to već počelo, počeće a možda i neće ... generalno to jeste vest iz domena nauke ali nedostaju neke sitnice koje korenito menjaju ceo smisao ... verujem da prevodilac nije imao potrebe da se time zamara jer je to pokupio sa nekog ino-sajta koji je to skratio sa nekog XX sajta koji je to .... itd. ... obzirom na nova otkrića iz domena hemije a koja ruše postavke klasičnog modela, verovatno ćemo imati i novu renesansu alhemije ... da dodam da klasična hemija funkcioniše u klasičnim uslovima, da ne bude raz(ščćžđ)hemizacije

Daklem ta čaranost novim otkrićima uopšte nije dovedena u pitanje, već je primereniji izraz demozgalizacija ili razmozgalizacija običnog čoveka ... u kontekstu samog bloga, pokušano je da se dokaže potreba za čaranjem kao životno važna ... to je teza o transcendentalnom u čoveku kao provereni "metod dokazivanja" potrebe a pokupljeno od religije ... sa tim što religija ima i "moralni dodatak" ... sama nuaka se bavi istraživanjem te ljudske potrebe (ili osobinom mozga) za maštanjem, virtualnom stvarnošću ili samohipnozom ...

Nauka je naučni metod, činjenice, dokazivi i proverljivi rezultati ... astrologija je samohipnoza isto kao i bilo koja druga aktivnost koja nije konkretna i realna već virtualna ...

Da li je treba zabranjivati ? ... nisam za zabrane, treba da je jasno da astrologija nije nauka i nikada to neće biti ... kao što ni teologija ili veronauka ne može da bude nauka bez obzira da li se "izučava" na nekom "fakultetu" ili školi ...

E sad kad već tolerišemo i uzgajamo ove neoporezovane, suknjičave i čarane muškarce, ne bih ja zabranjivao ove druge ...

PS. deo sa naplaćivanjem usluga smatram prevarom jer ne izdaju fiskalni račun a sve u duhu motiva tkz "Dijamant" (u sve se meša) blogera, ups, ministra ...
alexlambros alexlambros 03:40 20.12.2013

Re: raščinjavanje ?!!!!

to je teza o transcendentalnom u čoveku kao provereni "metod dokazivanja" potrebe a pokupljeno od religije ...


bookbinder bookbinder 07:23 20.12.2013

Much ado about raščaravanje





Biti očaran, znači između ostalog znati ponešto o divnom, začaranom svetu oko nas. Ne sve, dovoljno je ponešto...

Stati u odbranu astrologije, kao takve, bi bilo isto kao kada bi Tokin došao i rekao "Magija je stvarna, vračevi postoje. Ja verujem u magiju, neko drugi u nauku, sve je to isto. Budimo demokrate... E sad, što je u pitanju nauke donekle provereno znanje, nije razlog da vređate moja ubeđenja, time što kažete da ono što tvrdim ne odgovara činjeničnom stanju u svetu."

Sva sreća, Tolkin se nije nosio tim idejama, pisao je divne, opčinjavajuće knjige..

Gospodar prstenova, Igra prestola, bajke, mitovi, religiozni misticizam, su OK, ma više su no OK, divni su! I očaravajući. Ali postoji razlika između epske fantastike i vračeva, onih koji bi se deklarisali kao pravi u svom poslu (fala bogu, nisu više mejnstrim...).

I za kraj, ponešto o razlici između naucnog i neneučnog viđenja sveta, i pokušaja obajašnjenja istog:

daniel_n daniel_n 22:01 22.12.2013

A što s...

A što s gatanjem iz dlana, skidanjem uroka itd? Evo nekoj ženi skinuli uroke i preporodila se...

I ljudski dlan je čudesan, kao i cijelo tijelo. Nije li svakom urođen uzorak linija na dlanu? Nije li on njegova sudbina, pa se iz njega ta sudbina može i pročitati?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana