Društvo| Hronika| Istorija| Život| Životni stil

Sećarnik: Rodjendan

Dr M RSS / 24.12.2013. u 17:30

Zvono na vratima se slilo sa poslednjim zveketom escajga. Bilo je tačno 5, a ručak je potrajao duže nego obično jer fini svet ne priča punih usta.  Nada je spadala u fini svet koji ima da ispriča puno stvari i pričala je od jutra, kad je stigla, prvo Radi, a onda i Banetu, kad je došao sa posla i kad su seli da jedu. Bane je voleo način na koji je njegova svastika odmotavala klupko; svaki dogadjaj je imao neku dramsku težinu, opisan bez suvišnih ornamenata, stilom poštenog osmogodišnjaka. Da bi stigla do poente, nije joj bilo strano da ponovi opštepoznatu predistoriju slučaja, zato je razgovor  potrajao duže, pa je Bane ponovo čuo kako je Zora dovela Zorana kod Kate pre skoro godinu dana i rekla sinu da će Nana da ga pričuva samo dok mama ne izvadi zub, i posle će mama da se vrati po njega, i otišla...i onda se Zoran, ima jedno mesec dana, ućutao i samo sve češće gledao Zorinu sliku na zidu. „ A prošle nedelje je, jednog jutra, kad se opet upiškio u krevet, ustao onako mokar, ljuto rekao...sve me je lagala, neće ona nikad da dodje po mene..zgrabio pikslu sa stola i zavrljačio je u onu Zorinu sliku na zidu. Samo puče ono staklo a on se vratio u mokar krevet i skupio se tamo, jedva smo ga izvukli da se obuče“, završila je Nada, sa čudjenjem u glasu. I onda se oglasilo ono zvonce.

Zvonilo je strogo, službeno, arogantno. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr koje ne prestaje dok se ne otvori, ne neko stidljivo dzvrn, dzvrn, kao kad neko hoće da pozajmi jedno jaje, ili kratko zvr, zvr, zvr, znak da je na vratima neko poznat i blizak. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr je, maja 1943, značilo nevolju. Bane je već navikao da sreće nemačke oficire iako ih je u to vreme bilo mnogo manje nego na početku okupacije, usisao ih ruski bunar, verovatno, ali je sad, prvi put, video sivu, utegnutu uniformu sa karakterističnom, visokom šapkom na sopstvenim vratima. Iza oficira je stajao vojnik sa puškom o ramenu a zastrašujući šlem mu je pokrivao čelo do okruglih naočara sa žičanim okvirom; očigledno je bio predvidjen za veću glavu.

„Ovaj stan je rekviriran za potrebe nemačke vojske“, progovorio je oficir na tečnom srpskom, štekćući kao mitraljez, „ ovo je naredjenje o preseljenju na novu adresu“, nastavio je pružajući Banetu presavijeni papir, „ sada ćete poći sa mnom da primite ključeve stana koji vam je dodeljen i bićete vraćeni ovamo da se spremite za preseljenje. U tom cilju, kamion koji će preseliti vaše stvari će biti ispred ove zgrade sutra ujutro, tačno u 6 sati. Iz ovog stana možete poneti one stvari koje mogu stati u stan koji vam je dodeljen. Pitanje kirije za novi stan ćete rešiti sa vlasnikom koji će prisustvovati primopredaji, sutra u 7 sati. Pokret“!

Rada i Bane su pošli za oficirom, potpuno zgromljeni, bez ijedne reči, dok ih je iza ledja pratio vojnik čija je puška povremeno udarala o gelendar. Stisli su se na zadnje sedište crnog automobila, trudeći se da ne dodirnu vojnika koji je jednom rukom pridržavao pušku izmedju nogu a drugom stalno nameštao naočari sa žičanim ramom. Kad je auto krenuo oficir je otvorio prozor ali je blagi miris drvoreda u ulici Kralja Aleksandra ustuknuo pred udruženim vonjem šofera i  vojnika. Vožnja je, srećom, trajala samo desetak minuta i kola su se zaustavila pred novom zgradom, visoki parter i dva sprata, na rubu Profesorske kolonije. „ Aus“, komandovao je kapetan(Bane je tokom vožnje uspeo da mu prebroji zvezdice na kragni) i Rada i Bane su se pokorno izvukli iz vozila u kome je disanje postajalo podvig. Za razliku od onog u kolima, miris u kaldrmisanoj ulici vukao je na hleb ali to nije bilo ni čudno, dvospratnica je bila tik do jednospratne barake sa otvorima ispod kojih su bile rampe.

„Ovo desno je Soko-pekara, šapnuo  je Bane Radi na uvo dok su se peli urednim stepeništem popločanim crvenkastim mermerom. Kapetan se zaustavio posle nekoliko basamaka, na širokom odmorištu, i  gurnuo ključ u bravu na desnim vratima a na ragastov naspramnih vrata se naslonio umorni vojnik; šlem je kucnuo o ragastov, kundak je lupnuo o vrata ali su ona ostala zatvorena.  Stanari su, verovatno, navikli na uniformisana i naoružana lica u tom hodniku.

Kolikogod da je uredni mermerni hodnik obećavao neki nivo, stvarnost sa druge strane vrata je bila šok.  Iz antrea, metar sa metar, vodila su troja vrata, ona na desno su vodila u sobu od petnaestak kvadrata, sa velikim prozorom sa koga bi mogla da se vidi ulica, da je taj prozor ikad opran. Sama soba je izgledala kao skladište stolica različitog stepena rasklimanosti a nešto što je trebalo da predstavlja kombinovanu sofu nije imalo ni jedan meki deo i samo dve-tri daske su bile cele. Na visokoj kaljevoj peći, odmah do vrata, bilo je nekoliko celih polja ali je ispod vratanaca za loženje parket bio potpuno nagoreo. Ipak, i takav je izgledao bolje od ostatka poda koji je bio prekriven masom opušaka, raznobojnom srčom i baricama različitog porekla, po mirisu bi se reklo pretežno bubrežnog. Zidovi su bili ubrljani šarama različite, pretežno mrkožute boje, čije je izvorište ležalo u, očigledno, gomilicama različite veličine i stepena isušenosti, smeštenim po ćoškovima i tu ostavljenim u hitnji ili, možda, nemogućnosti da se udje u kupatilo, potpuno zatrpano krajnjim ostacima varenja. Vrata kupatila su se otvarala na spoljnu stranu i Bane ih je zatvorio, brže nego što ih je otvorio, jer je zadah koji se širio iz prostorije pretio da ga obori na patos ili izbaci kroz ulazna vrata, pravo u naručje cvikeraša sa šlemom i puškom, i dalje naslonjenim na komšijska vrata.

U poredjenju sa prethodne dve prostorije, kujna je bila olakšanje; teraco pod je bio samo mokar i bilo je samo nekoliko smrdljivih gomilica po ćoškovima, na zidovima je mogla, na više mesta, da se prepozna prvobitna boja a šporet od livenog gvoždja je izgledao neoštećen, samo su sulundari ležali tu i tamo, izmedju hrpa prljavog papira. Bila je tu i ostava sa policama, i izlaz na malu terasu, okrenutu tamnim daskama boka pekare Soko.

„Šta smo Bogu zgrešili...“?, prošaptala je užasnuto Rada dok su izlazili iz kujne i to su joj bile prve reči od kad su ušli.

„Ili ovo, ili Neimar“, rekao je Bane kao da podvlači saldo u poslovnim knjigama iako je odgovor znao unapred.

„Ovde ne može da se živi, tamo neće moći da se opstane“, rekla je Rada sumirajući njihove ranije razgovore na temu zajedničkog življenja posesivne konzervativne majke i  samostalne moderne supruge.

„Žive ljudi i na gorim mestima, važnije je s kim si nego gde si“, rekao je Bane sa granitnom čvrstinom u glasu iako mu je ručak već bio pod grlom. „ Kad sledeći put udješ ovde, sve će biti drukčije. Samo ne pitaj ništa“. Nije ni razmotrio mogućnost povratka u roditeljsku kuću, samo je, dok su se vozili nazad, grčio mišiće ispod mršavih obraza i nežno držao za ruku svoju ženu.

Rada i Nada su pakovale stvari cele noći, staklariju, odeću, posteljinu, suznih očiju, a Bane je vezivao kutije koje je dovlačio ko zna odakle. Rastali su se u zoru, žene da uhvate ladju za Smederevo,  Bane da sačeka kamion koji se pojavio sa nemačkom tačnošću, u 6, baš onda kad se brod otisnuo niz Dunav. Tri dana kasnije, u Smederevo je stigao telegram: „ Čekam te sutra popodne na keju“.

I čekao je, pored fijakera, kao kad su se vraćali sa venčanja, samo što je sad konj bio obodren bičem a kočijaš bakšišem pa je vožnja trajala manje od pola sata; ponovo su se popeli mermernim stepeništem, Bane je spustio Radin kofer ispred vrata koja su mirisala na farbu, širom ih otvorio i uneo svoju ženu u njihov novi dom. Dok mu je još bila u naručju, i ne pogledavši okolo, Rada je vragolasto rekla: „Srećan rodjendan, Herkule moj!“ i nežno ga povukla za uvo. „Što Herkul?“, pitao je Bane.  „ Pa, očistio si Augijeve štale!“  „I to k`o od šale“, nasmejao se Bane, još uvek je držeći  u rukama. „Oh, i Herkul, i pesnik“, rekla je Rada, spustila se na pod i brzim pogledom obuhvatila svoje novo domaćinstvo. Nije tu imalo mnogo da se gleda, u sobi sto i četiri stolice, dva kauča, dva ormana, tepih na podu, zavesa na prozoru, drap, da se slaže sa molerajem,  u kujni sto i četiri hoklice, kredenac, i pomoćni krevet, kad dodju gosti. I šporet, već vidjen, samo sa sveže ofarbanim sulundarima. U antreu čiviluk sa tri kuke, veći nije mogao da stane. Kupatilo je bilo uzor čistoće, sa jakim mirisom hlora.

„A sad ozbiljno, kako si ovo uspeo“? pitala je Rada.

„Dugačka priča, komšija prekoputaner, Bane je u trenutku skovao novu reč, pojavio se kad sam se rastao od novog gazde. Pre toga sam ostavio stvari u podrumu onog ridjeg kolege iz Banke, Duška, onog planinara, sećaš se, on stanuje odmah iza ćoška, i nije ni „A“ rekao kad sam mu objasnio situaciju, samo mi je dao ključ i otišao na posao. Onda se Ivan, tako nam se zove komšija, dok sam ja čistio sav onaj krš, rastrčao okolo i nabavio sav pribor za krečenje pa smo, barabar, radili do juče, i eto. Sav smo nameštaj od Duška dovukli na ruke, i Duško se tu pokazao. Ivanu se žena porodila pre nedelju dana, imaju slatku ćerkicu sa gustom, kovrdžavom kosom, zamisli“!

„Što da zamišljam, bolje da predjem preko, da je vidim i da zahvalim komšijama za pomoć“, rekla je Rada poletno.

„Ne možemo sada, praznih ruku, to ćemo sutra, sada moramo na Neimar. Moja majka bi se grdno uvredila da joj ne čestitamo njen najveći praznik, rodjendan prvenca. Znaš je, ona uvek misli da se svet vrti oko nje“, rekao je Bane sležući ramenima.

Na Neimar su stigli u sumrak, prilično zadihani jer su išli peške, pored Vatrogasne komande, preko Slavije pa uzbrdo, i upali pravo u sred rasplamsane diskusije. Bane je pokorno istrpeo majčin prekorni pogled zbog kasnog dolaska, nežno čupanje za uši je malo ublažilo utisak uvredjenosti, usledilo je uobičajeno grljenje i ljubljenje sa prisutnima, a onda je, umesto slavljenika, u centru pažnje ponovo bio njegov brat, Mima, a brat Pera se potrudio da pridošlice upozna sa pričom.

„Ovaj Miomir, dobro ga je moj kraljevsi imenjak nazvao, Mota, zato što je smotan, bio u poseti kod gospodje Ž. i, zamisli, reč po reč, ona počne da mu se žali kako je to strašno što joj je muž u zarobljeništvu, i kako pati od samoće, i sve tako, pola sata, a ovaj naš brat, umesto da preduzme nešto da joj pomogne, samo klima glavom i govori E, baš je to maler!

„Pa šta hoćeš“, branio se Mima, „njen muž se pati u logoru a ja da se koristim njegovom nesrećom“.

„Baš si mi mnogo pametan“, rekao je Pera, „ ovako pati i on i žena mu, a i Ti ćeš , kad shvatiš koja si naivčina. Srećom, nismo svi u familiji tako blesavi“.

Rada je munjevitim pogledom obuhvatila celo, mnogobrojno društvo; starije gospodje su Peru streljale pogledom, neke mladje dame su malo pocrvenele; mladji muški su se nasmejali, neki stariji su sažaljivo pogledali Mimu a Bane je, sasvim tiho, rekao Peri: „ Radi što god hoćeš, samo nikad ne pominji imena“. Priču o promeni adrese ostavio je za kasnije, da ne kvari raspoloženje.

 

 

 

 

 



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

predatortz predatortz 17:52 24.12.2013

1.

A i pročitao sam. Kao i svaki put, uživajući.
Dr M Dr M 18:05 24.12.2013

Re: 1.

predatortz
A i pročitao sam. Kao i svaki put, uživajući.


Brzo čitaš.

A i ljubazan si, hvala i na tome.
predatortz predatortz 18:08 24.12.2013

Re: 1.

Brzo čitaš.


Veruj, na neke delove sam se i vraćao. Opisi su toliko realni, da čovek može da se uživi kao da se pred njegovim očima događaju.

Lepa će ovo knjiga biti.
Dr M Dr M 18:13 24.12.2013

Re: 1.

Lepa će ovo knjiga biti.


Iz Tvojih usta...

A možda bude i TV serija, čim se umorimo od Sulejmana..
mirelarado mirelarado 22:06 24.12.2013

Re: 1.

Lepa će ovo knjiga biti.


Уверена сам у то.
Dr M Dr M 22:26 24.12.2013

Re: 1.

mirelarado
Lepa će ovo knjiga biti.


Уверена сам у то.


Fino,uverena si više nego ja..

za Mirelu
mirelarado mirelarado 22:31 24.12.2013

Re: 1.

Fino,uverena si više nego ja.


Природно је да аутор има трему.

Др М,
Dr M Dr M 22:35 24.12.2013

Re: 1.

mirelarado
Fino,uverena si više nego ja.


Природно је да аутор има трему.

Др М,


Pogotovo što je svestan činjenice da nije profesionalac
hajkula1 hajkula1 19:35 25.12.2013

Re: 1.

Dr M
Lepa će ovo knjiga biti.


Iz Tvojih usta...

A možda bude i TV serija, čim se umorimo od Sulejmana..






Bila bi to lepa serija.

Sviđa mi se kako pišeš.
Dr M Dr M 01:22 26.12.2013

Re: 1.

Sviđa mi se kako pišeš.


Hvala hajkula,

meni je drago što čitaš.

jedi-knight jedi-knight 18:09 24.12.2013

...

Kao i uvek, bilo je zadovoljstvo citati.
Pozdrav doktore
Dr M Dr M 18:16 24.12.2013

Re: ...

jedi-knight
Kao i uvek, bilo je zadovoljstvo citati.
Pozdrav doktore


Hvala jedi.

I otpozdrav..
expolicajac expolicajac 18:20 24.12.2013

Pohvale

Iako od pandura baš nisu kompetentne, ali su iskrene.
Dr M Dr M 18:39 24.12.2013

Re: Pohvale

expolicajac
Iako od pandura baš nisu kompetentne, ali su iskrene.


Hvala na pohvali, a na iskrenosti još više.

Lako je meni sa pandurima kao što si Ti..
kukusigameni kukusigameni 20:19 24.12.2013

ohoho

Dođem s posla, sipam odličan 12 godinica star single malt viski i pročitam Sećarnik.

Ima li šta lepše?!
AlexDunja AlexDunja 20:25 24.12.2013

Re: ohoho


Ima li šta lepše?!

sutra sveži čvarci u ajs baru:)))

predsedniče, pripovedate kao profesionalac
Dr M Dr M 20:27 24.12.2013

Re: ohoho

kukusigameni
Dođem s posla, sipam odličan 12 godinica star single malt viski i pročitam Sećarnik.

Ima li šta lepše?!


U mojim godinama, teško.

Da sam u Tvojim, možda bih smislio još nešto..
kukusigameni kukusigameni 20:28 24.12.2013

Re: ohoho

Dr M
kukusigameni
Dođem s posla, sipam odličan 12 godinica star single malt viski i pročitam Sećarnik.

Ima li šta lepše?!


U mojim godinama, teško.

Da sam u Tvojim, možda bih smislio još nešto..


Dva viskija?
Dr M Dr M 20:29 24.12.2013

Re: ohoho

Ima li šta lepše?!


sutra sveži čvarci u ajs baru:)))


Gotov post, čvarci počasni gost..

Hvala AD!
predatortz predatortz 20:29 24.12.2013

Re: ohoho

kukusigameni
Dr M
kukusigameni
Dođem s posla, sipam odličan 12 godinica star single malt viski i pročitam Sećarnik.

Ima li šta lepše?!


U mojim godinama, teško.

Da sam u Tvojim, možda bih smislio još nešto..


Dva viskija?


Ma cela flajka, pa nek ide jetra!
Dr M Dr M 20:32 24.12.2013

Re: ohoho

kukusigameni
Dr M
kukusigameni
Dođem s posla, sipam odličan 12 godinica star single malt viski i pročitam Sećarnik.

Ima li šta lepše?!


U mojim godinama, teško.

Da sam u Tvojim, možda bih smislio još nešto..


Dva viskija?


Jedan malo, dva mnogo, tri tam`n!
kukusigameni kukusigameni 20:33 24.12.2013

Re: ohoho

Dr M
kukusigameni
Dr M
kukusigameni
Dođem s posla, sipam odličan 12 godinica star single malt viski i pročitam Sećarnik.

Ima li šta lepše?!


U mojim godinama, teško.

Da sam u Tvojim, možda bih smislio još nešto..


Dva viskija?


Jedan malo, dva mnogo, tri tam`n!

Jen dva tri, jen dva tri, jen dva tri... Bokte, ko valcer.
Dr M Dr M 20:35 24.12.2013

Re: ohoho

Ma cela flajka, pa nek ide jetra!


Pouka sa jednog od mojih nekadašnjih pisanija

Čuvajte jetru, u ovoj državi mnogo više ljudi živi bez mozga nego bez jetre!


Dr M Dr M 20:37 24.12.2013

Re: ohoho

kukusigameni
Dr M
kukusigameni
Dr M
kukusigameni
Dođem s posla, sipam odličan 12 godinica star single malt viski i pročitam Sećarnik.

Ima li šta lepše?!


U mojim godinama, teško.

Da sam u Tvojim, možda bih smislio još nešto..


Dva viskija?


Jedan malo, dva mnogo, tri tam`n!

Jen dva tri, jen dva tri, jen dva tri... Bokte, ko valcer.


Pa naravno, neka se vrti u glavi..
fantomatsicna fantomatsicna 08:36 26.12.2013

Stigoh te

Najzad da i ja stignem do najnovijeg posta.U al je zanimljivo.Nego Dr.M hoće li ili možda već postoji knjiga Šećarnik?
Dr M Dr M 13:04 26.12.2013

Re: Stigoh te

Nego Dr.M hoće li ili možda već postoji knjiga Šećarnik?


Sećarnik se piše na Tvoje oči..

I nadam se da će i da se ukoriči, jednom..

Dotle, za Tebe
janeznam janeznam 09:12 27.12.2013

.

Kao i uvek - na nivou.

Svaki Vaš tekst je lekcija iz lepog ponašanja, kako u miru tako i u ratu.

A, kao što kaže Andrić - svi pravi životi su teški .

Pomislim, ne iskušava Bog svakog na isti način. ( Neko to ni ne posmisli da je možda to tako ).

Nekome da sve pa da vidimo da li će zastraniti i pobesneti a nekoga stavlja na muke i večitu borbu, valjda da ga ja ojača da posle ume da uživa u rezultatima svoga trpljenja i istrajavanja.


Dr M Dr M 11:24 27.12.2013

Re: .

Svaki Vaš tekst je lekcija iz lepog ponašanja, kako u miru tako i u ratu.


janeznam, Ti baš znaš kako da udeliš kompliment..

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana