Ovako otprilike izgleda moj razgovor sa protivnicima ministra Saše Radulovića:
Ko meni može da garantuje da će kad poukida sva ta radna mesta u državnim preduzećima on uspeti i da otvori makar isto toliki broj mesta?
Pa niko. Nema garancije ni za šta na ovom svetu. Nema garancije da sutra neće biti invazije vanzemaljaca na planetu zemlju. Ali postoji ogromna verovatnoća da ipak neće. Po meni, velika je verovatnoća da će raskidanje braka izmedju države i privrede dovesti do postepenog ozdravljenja. U suprotnom, ako sve ostane ovako kako jeste, veoma je mala verovatnića za boljitak. Kako vi to procenjujete?
Kako Radulović misli da smanji poreze na rad a da ne izazove veliku rupu u budžetu?
Nemam pojma. Ako bude prilike, pitaću ga. No, činjenica je da mi decenijama imamo ogromne rupe koje krpimo kreditima. Pare od kredita onda slupavamo u javnu potrošnju. Tu opet dolazimo do procene verovatnoće. Po meni, verovatno će više ljudi hteti da radi legalno uz razumne poreze. Verovatno će svako tražiti i pronalaziti način da utaji porez ako je on sulud, ko što je kod nas slučaj. Razuman porez i oštra kaznena politika su valjda najbolji saveznici u borbi za puniji budžet. To meni deluje logično. Kako vama to izgleda?
Kakvi bre mali i mikro domaći privrednici, nama trebaju multinacionalne kompanije?
To je verovatno tačno. Te kompanije donose znanje i tehnologiju. Al realnost je da većina onih koji opstaju uprkos svemu radi u malim i mikro preduzećima. I ti nesretnici su na svojoj grbači istrpeli sve Dinkićeve subvencije. Ajd sad malo ambijent da prilagodimo njima. Ako je dobar za njih još je bolji za velike kompanije. One će doći ili neće doći u zavisnosti od toga da li su jasni propisi i pravila igre, razumni porezi, konkurentna cena dobre radne snage. Ne može neko drugi da radi gimnastiku umesto nas a nama da rastu mišići. Zar ne?
Ne znam ja, svašta se priča o tom Raduloviću…
Istina. Svašta objavljuju toaletoidi Kurir i Blic i onda se o tome svašta priča. Radulović ne želi da se pravda na temu lažnih optužbi i meni je to logično. S druge strane, u pravu je i moj prijatelj koji veli da ne možeš da čistiš svinjac a da se ne uprljaš. Ministar bi mogao da presavije tabak i da tuži toaletoide koji su lagali o njemu. I da taj proces učini javnim. U obrazloženju tužbe trebalo bi da kaže šta je istina. I onda da posredstvom medija, ako ih još ima, pratimo process do presude. Pa da mi vidimo to novo naprednjačko reformisano sudstvo na delu.
Mojoj mami (bivšem čedisti) ništa vise nije jasno osim da je DS trajno pukla i da je Čeda neozbiljan tip. O kakvoj brutalnosti priča Vučić kad govori o svom ministru? Zašto sad odjednom Nikolić napada ministra? Šta hoće onaj Stefanović? U kom su filmu ovi sindikati koji samo urlaju a nemaju nikavo rešenje da ponude? Ništa to njoj nije jasno.
A u stvari sve se vrti oko izbora i pripadajućeg rejtinga. Nije vise pitanje da li će Vučić tu da odnese najviše. Jasno je da hoće. Pitanje je samo hoće li da oduva sve sa scene i izadje posle izbora neokrnjen sa apsolutnom većinom bez ikakve kontrole, osim inostrane.
Za jednu ovakvu zemlju to bi bilo tragično. Apsolutna vlast i moć moraju da počnu odmah da se krune.Neka demarkaciona linija treba da bude napravljena. Čini mi se da se ona trenutno stvara oko Radulovićevog koncepta. Kako se vama čini?