Ne ovo nije blog o Islamu... pa nisam ja Alexandar Lambros.
Kada čitamo o Hristu možemo da dođemo do zaključka da je bio naduvani hipik koji je išao okolo i pričao ljudima "mir brate, mir" ili "ljubav brate, ljubav"...
I onda pogledamo bilo koju hrišćansku crkvu koje su apsolutna suprotnost tog zaključka i obratimo pažnju na primere kako su same pogazile sve božje zapovesti tokom vekova. Priče o ljubavi, miru, poštovanju, zajedništvu su se izgubile, naročito u Srbiji, a ostale su priče o kažnjavanju, paklu, grehu, ubijanju grešnika u ime vere i boga...
Srbija je posebno čudna jer se pokazalo da vernici u Srbiji ne veruju toliko u Hrista koliko u srpske svece. Više se poštuje Sveti Sava nego Hrist... I više se poštuje taj mračni i mučenički aspekt vere (živela inkvizicija), nego aspekt koji širi ljubav i poziva na mir.
Srpski vernici, naročito ovi mlađi zadojeni veronaukom, nikada ne bi prihvatili Isusa kao hipika koji poziva na mir i ljubav, jer je to tako gej, već prihvataju nasilničke motive kažnjavanja i sadizma.
I onda ne treba čuditi da je tokom božićnih praznika koji slavi ljubav, mir, zajedništvo, patrijarh kroz poslanicu držao politički govor o Kosovu i ćirilici, a da su mlade pravoslavne snage gejevima preko Facebooka slale sledeću pesmicu:
Ако мислиш Србин бити,
веру своју немој крити.
Црквом својом ти се дичи
како правоверном приличи.
Не треба ти ништа више
нека вером срце дише.
Заборави на јад свој
- родио се бог твој!
Непријатељу са свих страна
вером својом буди брана,
за патријарха, цркву и отаџбину
прави Срби увек гину.
Србин јесте небески сој
спремно чека нови бој.
Не треба му ништа страно
све од бога му је дано.
Протераће сваког некрста
снагом своја три прста.
Али најбитније што учи те вера
- је да убијеш педера!
Mir božji, ubij, zakolji, da peder ne postoji...