Da ne bude zabune, ovo nisam pisao ja ali volim ovaj tekst.
Upoznao sam jednog pravog teologa; govorio je istočnjačke jezike, poznavao je koliko se može stare običaje naroda. Poznavao je isto tako bramance, Haldejce, ignikole*, sabejce**, Sirijce i Egipćane kao i Jevreje; bliska su mu bila razna učenja Biblije; trideset godina je pokušavao da pomiri jevanđelja i nastojao da dovede u slogu crkvene oce. Istraživao je u koje je vreme tačno napisan simvol koji se pripisuje apostolima i onaj koji se stavlja pod ime Anastazija; kako su nastala posvećenja jedno za drugim; kakva je razlika između sinaksa*** i službe Božije; kako se hrišćanska crkva od svog nastanka podelila na više grupa i kako je vladajuće društvo sve druge tretiralo kao jeretike. Merio je dubinu politike koja se uvek mešala u te svađe; pravio je razliku između politike i mudrosti, između oholosti koja hoće da podjarmi duhove i želje za sopstvenim prosvećivanjem, između revnosti i zanesenjaštva.
Često je znala da ga pokoleba teškoća da u svojoj glavi sredi tolike stvari čija je priroda da budu zbrkane i da u toliku mutninu unese malo svetlosti; ali kako su ta istraživanja bila dužnost njegovog poziva, posvetio im se uprkos odbijanju koje je osećao. Najzad je došao do saznanja kakvo nije imala većina njegove sabraće. Što je postajao učeniji, sve je manje verovao u ono što zna. Dok je živeo, bio je milostiv; na samrti je priznao da je uludo proćerdao život.
*Ignikole - obožavaoci vatre (slobodan prevod)
**Sabejci - drevni narod, govorio je južnoarapski jezik, živeo je na teritoriji današnjeg Jemena.
***Sinaks (Sinaksis, grčki) - skupština, sabor, naročito crkveni.
Uveren sam da će mnogi prepoznati benevolentno (u ovom slučaju!) ironičan stil pisca. Pomoći ću vam još malicko, u pitanju je Filosof oštrog uma i lajavog jezika.
Nazdravlje vam!