Društvo| Muzika

Kako džez i lonče za kafu može spasiti vaš život

pape92 RSS / 02.02.2014. u 15:39

2e66lu1.jpgKada sam se spustio u podrum Jazbine, znao sam da ću tamo naći Jaćimovića jer sam ga čuo kako razduvava svoj instrument još na ulazu u ulicu. Probio sam se kroz zavesu od dima, pronašao prazan sto, skinuo crni kaput i crnu vunenu kapu i zapalio jednu kvalitetnu. Na paklo Marlbora i sto-gramsku tobleronu sam upravo potrošio mesečnu platu. Bio je novembar 1993.

Kad god me neko pita da mu pričam o devedesetim, osetim se kao android iz Blade Runner-a koga propituje islednik na početku filma pa ga pita da mu kaže nešto o svojoj majci. „O devedesetim? Reći ću vam o devedesetim!". I vadim pištolj pucajuću u nekontrolisanom besu. Mada, što kaže stara floskula, bilo je i lepih trenutaka.

Skidajući crni kaput i crnu vunenu kapu, za stolom mi se pridružio Dule Ž. Dule i ja smo pre izvesnog vremena dobili tri sata etra na Radio Index-u da vodimo i uređujemo emisiju čiji je naslov smislio Šef: Džez za početnike. Naslov je bio impozatan koliko i sam Šef, koji je minut kasnije nagrnuo u klub u pratnji mladog Gojgića i Veselog Sveta Rekovca. Sva trojca su nosila crne jakne i crne vunene kape. Naručili smo po rubinovu votku i osmotrili Jaću koji je svirao nagnut pod uglom od 70 stepeni u odnosu na ravan bine, ne pomerajući se osim prstiju koji su leteli preko klapni saksofona. Galama je bila ogromna. Činele su divljale. Bend je naprosto prštao cepajući neku Parkerovu stvar. Da li sam pomenuo dim koji je terao na suze? Ili mi sada idu same?

Očigledno ću ipak pričati o devedesetim. Ja sam još uvek studirao, devedesete su radile. Radile su na ulicama grada šušteći „devize, devize" ili prodajući benzin u flašama Fante, radile su po parkinzima, ulazima i kafićima ubijajući u sačekušama, radile su po preduzećima pretvarajući prosečnog radnika i činovnika u prosečnog očajnika, po iznajmljenim stanovima pretvarajući devojčice u sponzoruše, i po ćoškovima Voždovca i Novog Beograda pretvarajući junoše u zlotvore i ubice. A na splavovima su radile, pa, oko Dvesta na sat. Ipak najviše tamo gde ih nismo mnogo viđali, po kabinetima, salonima, baštama i dnevnim sobama despota koje su ih, devedeste, zajahali i nikako da sjašu. No ako bih rekao da smo zbog svega ovoga bili očajni, ne bih mogao biti dalji od istine. Devedesete su bile isuviše bizarne da bi opstale i mi smo to znali. Trebalo ih je ipak nekako pregrmeti, a jedan od načina bio je i priuštiti sebi uživljavanje u lik sličan nekom iz priča pisaca iza gvozdene zavese: trpimo teška vremena, stiskamo zube, pretvaramo žilavu svakodnevnicu u mesto u kome se ipak može živeti jer smo i sami žilavi. Uostalom, iako je duh surrealizma lebdeo nad gradom, sami ljudi - priznaću doduše i mnoge izuzetke, od kojih se većina pojavljivala na televiziji - nisu izgledali a ni ponašali se posebno čudnovato, sem ponekog povratnika sa ratišta. I ovih iz budućih čitulja. Ukratko, ono što smo radili mi (moje društvo), radili su i gotovo svi drugi: čekali da prođe. Međutim, odužilo se. Najtačnije izabrana reč koja bi opisivala ono što smo osećali bi bila opkoljeni, ali ne lošim ljudima (koji su u čupavim vremenima isplivavali u većem broju nego obično, ali i dalje su se sretali dobri skoro svaki dan), nego opkoljeni stanjem. Onim stanjem koje se danas jednostavno opisuje kao devedesete.

Sa tim se stanjem svako nosio kako je znao i umeo, a ja sam imao tu sreću da radim na radiju. Kada si u negostoljubivoj sredini, oaze su od presudnog značaja za preživljavanje. Ovu smo izgradili sami, nas nekoliko. Otvoreno govoreći, bila je to moja ideja. Ili možda Duletova. Osnivao se Univerzitetski radio i objavio audiciju za muzičke saradnike, novinare, tonce, i šta već sve treba jednom radiju, pa smo se tako i mi prijavili sa samo jednom idejom: da pravimo emisiju o džezu. O džezu pričam radije nego o devedesetim. Ostajući koncizan, opisaću ga kao najveće dostignuće savremenog čoveka. Sve drugo je prosto moralo da se desi: trofazna struja, Rembrant i let na Mesec, ali sa džezom je čovečanstvo jednostavno imalo sreće. Džez je kao trojka sa pola terena u poslednjoj sekundi meča. Samo što ljudi to mahom ne znaju. Mislili smo da ih treba obavestiti. U par reči objasnili smo svoju misiju Nenadu Cekiću (glavnom i odgovornom ureniku Radio Indeksa, vd), položili test za prijem u udruženje muzičkih saradnika sa odlikama, uradili probe sa stručnom komisijom Radio Beograda u vezi dikcije, i počeli sa radom u utorak. Prve godine-dve pomno nas je pratio i u zanat upućivao Šef, kasnije poznatiji kao Razbesneli Markićević. Sa nama su bili i doktor Subotić i doktor Rašić, specijalisti za žanrove , kao i nezaobilazni Veseli Svet Rekovca. Tonci su se menjali, da bi se poslednjih godina ustalio mladi Gojgić, i to je bila naša ekipa. Džez za početnike je emisija koje se malo ko seća, ne toliko zbog demencije u koju tadašnji slušaoci danas već polako ulaze, koliko zbog toga jer je niko nije ni slušao. Upravo stoga je posatla kult, i do dan-danas to ostala među onima koji je ipak jesu slušali i pored termina u kome su se igrale utakmice tada tek osnovane Lige Šampiona. Ligu Šampiona tako nisam pratio sve do 1996, kada je nakon četiri godina rada, emisija prestala da postoji. Nakon što mi je spasla život, svojeručno sam je ugasio. Nisam imao izbora, ili mi se to tada tako činilo. Devedesete su pobedile, spakovao sam kofere i otišao iz zemlje. Vratio sam se dve godine kasnije, ali bilo je kasno: Dule, već odavno kum Dule, spakovao je svoje kofere. Niko od nas nije mogao, ni želeo, da emisliju pravi sam. A i stvari su se na samom Radio Indeksu ubrzo potom promenile, no to je već sasvim druga priča. Ona koju danas pričam je priča o Džezu za početnike, ili jednostavno Emisiji, kako je zovemo između sebe. Zapravo, prepustiću je kumu Duletu. Znate kako to već ide sa prvoborcima, bez dva svedoka vam niko ništa ne veruje. Da bi sve i zvučalo uverljivije, potrudili smo se da okačimo par snimaka iz studija iz koga smo vodili emisije. Okončavam ovaj uvod rečima Aleksandra Jaćimovića koje je izgovorio kada je završio sa svirkom i pridružio nam se za stolom u Jazbini: „ua, džezeri!" Zatim smo naručili još po turu i malo kužili svet.

Dvadeset godina kasnije, ležao sam u ligeštulu kafića Na kraj sveta i gledao svoja posla, tačnije piljio u jezero. Bio je smiraj vrelog avgustovskog dana. Taman sam zadremao. Kadli, eto ti nekog malca od četiri i po godine, stao pored i viče: „ua džezeri!" Iza njega se pojavio otac, mladi Gojgić, sa nešto sedih u zaliscima, široko se osmehujući. Dugo ga nisam video. Lepo smo se ispričali.

A lonče? Bez lončeta ne bi bilo emisije.

Nastavak ove priče čitajte u sledećem blogu pod naslovom Ubojita snaga džeza.

2vkc1l1.jpg 

Jaća



Komentari (58)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip2412 Filip2412 15:48 02.02.2014

...

kači jućubove domaćine, za nas koji bolje kapiramo uz audio
ja sam početnik u djezu i totalni sam entuzijasta
pape92 pape92 15:55 02.02.2014

Re: ...

Pa dobro, evo. Ovo je snimak napravljen uživo u toku emisije. Peva Vladana Marković.
tasadebeli tasadebeli 08:38 03.02.2014

Re: ...

Filip2412

kači jućubove domaćine, za nas koji bolje kapiramo uz audio
ja sam početnik u djezu i totalni sam entuzijasta




А у Србији, иако се свирао по разним рупама још између два светска рата, у ширу употребу улази педесетих...




Ово ти је, Фићо, сасвим довољно за почетак... Са овога можеш директно на Папетове и КумДулетове клипове, па импровизу, брате, импровизуј...

pape92 pape92 15:58 02.02.2014

džinglovi

Možda, možda se neko seti emisije kad čuje džinglove.

angie01 angie01 20:29 02.02.2014

izvinjavam se,

ucinilo mi se da je ovo pravo mesto za tuznu vest,



umro je Filip Hofman
pape92 pape92 20:34 02.02.2014

Re: izvinjavam se,

Neka mu je laka zemlja. Mene je kupio sa onim flimom sa De Nirom, kad se De Niro šlogira a Hofman ga uči da ponovo progovori.
houp houp 16:22 02.02.2014

no chaser

ritam odlaska u najdraži podrum...

vishnja92 vishnja92 16:53 02.02.2014

ucinilo mi se...

...da vidim duplo
pape92 pape92 17:03 02.02.2014

Re: ucinilo mi se...

Dvobroj za jubilej!
vishnja92 vishnja92 18:40 02.02.2014

Re: ucinilo mi se...

srecan jubilej! :)

muaddib92 muaddib92 18:17 03.02.2014

Re: ucinilo mi se...

opisaću ga kao najveće dostignuće savremenog čoveka. Sve drugo je prosto moralo da se desi: trofazna struja, Rembrant i let na Mesec, ali sa džezom je čovečanstvo jednostavno imalo sreće.

.. а онда се у војној бази Њу Орлеанса раширише венеричне болести покупљене по борделима у којима је каријеру започео и Луј Армстронг, базу затворе а музиканти седну у бродове и оду за Чикаго - па тако уз модерни џез добисмо и чикашки блуз као бонус
pape92 pape92 18:38 02.02.2014

E da

http://www.youtube.com/channel/UCkdnNVRauiwxBGPUwnnCgNQ

Na ovom mestu možete preslušati sve snimke nastale tokom emisije. Tu ćete naći retke i dosad neobjavljene snimke Vladane Marković, Vlade Novičića, Gorana Potića, Aleksandra Jaćimovića, Jove Maljokovića, Dejana Rašića, Papa Nika, Ognjena Radivojevića, Vladimira Krnetića i mnogih drugih.

Sa svoje strane kao nešto što će vas sigurno razvedriti ma koliko već bili vedri preporučujem:

vishnja92 vishnja92 18:45 02.02.2014

Re: E da

G.Cross G.Cross 21:32 02.02.2014

Danas

Kad sam bio mlad u osamdesetim sam ziveo u Londonu i dobar deo vremena provodio posudjujuci Vinil Ploce iz Biblioteke i kopirajuci ih kuci na Kasete.

Sa vremena na vreme presnimavam ta kasete ( a ima ih oko hiljadu) na elektronski format. I evo bas danas sam presnimavao ( i jos uvek to radim dok ovo pisem) Dave Grusin "Out of the Shadow".

Lep nacin da se provede zimsko popodne i vecer.

A tek je 30 godina od tad


kumdule92 kumdule92 22:14 02.02.2014

Re: Danas

Za ljubitelje fjužna, pravo iz bunkera - Doktori!
pape92 pape92 22:30 02.02.2014

Re: Danas

Mi smo imali pristup u fonoteku Radio Beograda, i to je bilo kao u Ali Babinoj pećini. No, misleći da sve traje zauvek, nismo se trudili da presnimavamo (što bi doduše bilo kršenje zakona), a bilo je retkih i dobrih stvari, posebno na magnetofonskim trakama. Što se tiče Grusina, za njega bi se uvek mesto našlo u Ordinaciji doktora Subotića, redovnoj rubrici u okviru emisije. Ustvari, verovatno se i jeste našlo mesta. Odlična stvar.
G.Cross G.Cross 22:37 02.02.2014

Re: Danas

(što bi doduše bilo kršenje zakona


Eh da je to bilo jedino krsenje zakona onda
Ali proslo 30 godina, valjda je sve to zastarelo.

pape92 pape92 22:43 02.02.2014

Re: Danas

Eh da je to bilo jedino krsenje zakona onda


pape92 pape92 23:13 02.02.2014

Lonče

Lončeta sam se setio kad je tekst već bio postavljen za objavljivanje pod jednostavnijim naslovom: Kako džez može spasiti vaš život. Flaše domaće votke i ruma iz Subotice nisu baš uvek bile dostupne, ali bez kafe iz lončeta nije moglo.

Tako je lonče u improvizaciji tipičnoj za Emisiju, ušlo u naslov na guranje i u poslednji čas, i izazvalo "free efekat" krajnjeg proizvoda (gramatičku grešku u naslovu). Što reče kum, u najboljoj tradiciji Emisije, zbudženo i neperfektno. Zato nisam editovao naslov (u Kako džez i lonče za kafu mogu spasiti vaš život). Jednom u etru, kraj
Goran Vučković Goran Vučković 23:18 02.02.2014

Re: Lonče

Flaše domaće votke

A koja je to Rubinova votka? Nešto je se ne sećam... sećam se Trojke, Baltika, Vibora i Stoličneje.
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:23 02.02.2014

Re: Lonče

A koja je to Rubinova votka? Nešto je se ne sećam...

Како се не сећаш, то је била она ... најбоља за брисање меморије.
pape92 pape92 23:25 02.02.2014

Re: Lonče

Votka Rubinuška. Moraš da "budeš tamo" (tj da je piješ) pa da znaš. Mada je bolje da ne znaš. Što slutim da i jeste slučaj: imam teoriju da za nju ne znaju ni oni koji su je pili, jer izaziva amneziju. Kum i ja smo se nekako provukli samo sa privremenim slepilom.

Na etiketi sa zadnje strane je pisalo: blagotvorno utiče na čula potrošača.

Ne pokušavaj da je nađeš na netu.
pape92 pape92 23:26 02.02.2014

Re: Lonče

најбоља за брисање меморије


Ima nas koji smo provalili
Goran Vučković Goran Vučković 23:48 02.02.2014

Re: Lonče

Rubinuška

Uh ovo zvuči poznato...
pape92 pape92 23:54 02.02.2014

Re: Lonče

Uh ovo zvuči poznato...

Znači da nije delovalo u stopostotnom kapacitetu.
Goran Vučković Goran Vučković 00:07 03.02.2014

Re: Lonče

Znači da nije delovalo u stopostotnom kapacitetu.

Ma ne - ne mislim da sam je pio - nego da mi je bizarno delovalo asociranje na pesmu рябинушка, pa mi je tako ostalo u pamćenju.

U to vreme ja sam uglavnom šarao između one prve tri sa spiska gore (kad sam pio votku uopšte, a ni to nije bilo često).
pape92 pape92 00:15 03.02.2014

Re: Lonče

Poznavao sam i one koji bi jednu od te tri sa spiska presipali u bocu Finlandije, pa držali "za goste". Samo, to kod nas nije palilo.
Goran Vučković Goran Vučković 00:20 03.02.2014

Re: Lonče

Poznavao sam i one koji bi jednu od te tri sa spiska presipali u bocu Finlandije, pa držali "za goste". Samo, to kod nas nije palilo.

Ma ja nisam mnogo probirao (bar ne votke) ali ovo je pilo to društvance sa kojim sam bio - Segestika je radila Trojku, Takovo Baltic a Vibor i Stoli mislim da su bile uvozne (ne znam da li ih je neko lokalno "punio", doduše ).
pape92 pape92 00:31 03.02.2014

Re: Lonče

U to vreme nismo mogli sebi da priuštimo stav da je votka u suštini seljačko piće. Daleko od toga da sam zagovornik votke, lično više volim konjak ili dobar viski. Viljemovku isto tako rado. Mislim da nisam pio votku od kad sam se obogatio. Međutim, Trojka i Baltik su još i bile kako-tako u poređenju sa Rubinuškom, koja je otvoreno govoreći bila običan špiritus. Ali ubedljivo najjeftinija. Uz subotičanski rum. Kad smo bili pri parama, onda Baltik ili Trojka, slažem se. Sve drugo je bilo iznad objektivnih mogućnosti. Mada je Šef voleo brendi pod imenom Brandy, koga se ispisnici sećaju po lužastom ukusu, nisam ga podnosio.
Goran Vučković Goran Vučković 00:37 03.02.2014

Re: Lonče

Mada je Šef voleo brendi pod imenom Brandy, koga se ispisnici sećaju po lužastom ukusu, nisam ga podnosio.

To je onaj izbor žutih pića iz tog vremena - vinjak (Rubinov Vinjak) i konjak (taj "Brandy" )
pape92 pape92 00:43 03.02.2014

Re: Lonče

Tu smo, uz razne šljivovice sumnjivih kvaliteta, zaokružili ponudu žestokih alkoholnih pića na tlu SRJ circa 1993 koja su bila dostupna takozvanim širokim narodnim masama. Mali, ali vredan podvig!
kumdule92 kumdule92 01:29 03.02.2014

Re: Lonče

U to vreme sam patentirao koktel Srbenda: trećina šljivke, trećina loze, trećina Rubinovog, i na vr' kašičice belog luka. Najbolje ga je bilo pripremiti noć pre, ostaviti da ogrezne, pa prevrnuti na iskap u 5:30 izjutra u sred zime, na šte srca. Zatim pravo u prepun tramvaj. A putnici namernici se samo razmaknu.
kumdule92 kumdule92 01:39 03.02.2014

Re: Lonče

A tek pivo BiP Beli Anđeo... Mora da se destilacijom neprodatih galona dobijala osnova za sve ostale lužaste tečnosti.
A tu su bile i domaće kreacije. Sećam se upravo tvorevine kumovog ćaleta koji je u neku nepopravljivu šljivovicu turio koren lincure, oveći koren lincure koji je jedva stao u flašu, i ostavio par meseci da odleži.
Iskapim čašicu, a on će: "Kume Dule, osećaš li gorak ukus koji toliko dugo ostaje u ustima?"
Evo da izvestim, osećam ga i dan danas: neki su se receptori permanentno zbrčkali od domaće lincure. Ili je to ukus devedesetih koji neće da izlapi?
pape92 pape92 01:46 03.02.2014

Re: Lonče

Kako sam se razgalio! Valjanje. "Gorak ukus koji toliko dugo ostaje u ustima". Ćale ne samo da je bio šaljivdžija, bio je i vizionar
pape92 pape92 01:55 03.02.2014

Re: Lonče

trećina loze

Zaboravio sam lozu. Samo ona nije bila jeftina. Štedeli smo mesec dana za bocu Prvijenca.
blogovatelj blogovatelj 03:01 03.02.2014

Re: Lonče

Flaše domaće votke i ruma iz Subotice nisu baš uvek bile dostupne


Setio sam se onog StaAarog dobrog brendija koji se prodavao po pijacama.
U stvari, bilo je to malo vinjaka rastvorenog u medicinskom alkoholu i vodi, jedva da je i imao nekakvu boju.
Pošto je bio kao neka mešavina votke i vinjaka, od milošte smo ga zvali vonjak.
pape92 pape92 23:53 02.02.2014

Koristili lonče

Najbolju kafu kuvala je Anita, koju smo zbog vedrog duha zvali Anica. Pozajmljivala nam je svoj raspevani vokal za snimanje džinglova. Bez nje ovo prisećanje ne bi bilo potpuno. Kao ni bez Sneki i Ljubice, koje su imale svoju emisiju pre naše, i Kiće i raskošne plavuše bujnih grudi čijeg se imena ne sećam, koji su svoju emisiju imali posle naše. Bilo je to dobro društvo. Pozdravljam ih, ma gde bili.
Черевићан Черевићан 01:27 03.02.2014

нота маам

џез ми никад лего није
класика ми допиздила
тек певаљка баш сисата
фалшом својим ме мамила

олињаном,сад звижди ми глава
па мис' чини тој' музика права
pape92 pape92 01:53 03.02.2014

Re: нота маам

Eh, gosn Čer, znamo da vam džez nikad lego nije. Kad bi to bio zločin, bilo bi mnogo više smaknutih nego ćelavih glava. Ipak, moram da vam kažem: ustvari je to vrlo lepa muzika. Ali najčešće nekako u sukobu sa pravim, ozbiljnim ljubiteljima tzv klasične muzike, onim koji su takvu muziku počeli da slušaju od najranije mladosti i nikad prestali (a slutim da spadate u tu grupu). Ne znam zašto je to tako (ni da li je tako, govorim na osnovu nevelikog broja primera koje znam), jer sam najpre slušao sve drugo, da bih tek naposletku dobacio do klasike. Pa mi je džez ostao ponajviše u srcu.
kumdule92 kumdule92 09:37 03.02.2014

Re: нота маам

Džez je onespokojavajuća muzika, u principu.
vera.nolan2 vera.nolan2 09:35 03.02.2014

Ah taj divni jazz

Procitah naslov,o da ! djez,kafa ...a gde je tu cigareta?,pa naravno tu je i zavesa od dima,bi mi odmah lakse.To je prava scenografija ! Na proslogodisnjem jazz festu u mom gradu ,prepadoh se,nema kaze pusenja...bunim se,aman gde ste videli djez bez cigara !!!...i nekako se smilostivise ,zazmurese i svi smo uzivali u dzem sesnu.Klasika moze ali jazz nikako !!!.Hvala na tekstualnim i muzickim prilozima .Volim da slusam po preporuci .A kolika je za mene lekovita snaga i moc muzike,kako rece angieO1,a i daje lakocu prezivljavanja uz tvoje-nase,pape iskustvo,neka vam nije muzikohulno,ali tu banalnost pranja prozora i ciscenja kuce ne bih prezivela i odradila(nemoujte se smejati i zameriti)sem uz ,preko 20 god.slusanja Albert Collinsa i War Eric Burdon.Kad se zavrse te dve stare audio kasete i ne primetim da sam odradila posao koji ne volim...zaludjena djezerka
pape92 pape92 13:12 03.02.2014

Re: Ah taj divni jazz

Kad sam jednom prilikom bio u Njujorku, otišao sam da posedim u čuvenom džez klubu Smoke koji mi je bio blizu. Kad, naravno, u Smoke zabranjeno pušenje. (Mislim, ne da je sviralo zabranjeno pušenje, nego stvarno). Neke stvari mogu da prodru samo kroz dim cigarete, ali moram da kažem - znam da ću te razočarati (na blogu se ne persira, tako to ide i dobro je) - ipak sam se odrekao tih stvari. Osim kad su baš nadohvat ruke, ne samo cigarete nego ceo taj komplet u kome po prirodi dobro dođe i dim.

Muzika je izlaz iz monotonije rutinske svakodnevnice, uopšte se nisam nasmejao. Koristite ga, ljudi.
vera.nolan2 vera.nolan2 13:33 03.02.2014

Re: Ah taj divni jazz

U Blue Note(Josua Redman),u Ny, preprosle godine,bilo je dozvoljeno pusenje!Mozda zato sto je bilo vise evropljana od amerikanaca.
pape92 pape92 13:43 03.02.2014

Re: Ah taj divni jazz

Ajde! A šta je sa onim propisi su propisi Kad sam poslednji put bio tamo, pušenje je bilo dozvoljeno samo u pojedinim klubovima (sećam se jednog na Prvoj oko 60te) a tamo je bilo kao na Veneri u pogledu gustine atmosfere. Bravo za Redmana!
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:27 03.02.2014

Taman ti je

za tamo.
Lokal patriotizam i taj rad...
Em je moja omiljena



pape92 pape92 18:20 03.02.2014

Re: Taman ti je

Kad smo kod stvari gde se koristi malko do džez filinga, najbolja je ona Bajagina. Blog se polako pakuje, pa da ga i zapakujem sa "Dobro jutro džezeri". Tako su nas pozdravljali svih tih 4-5 godina kako smo bili "džezeri", malo mi to nedostaje :)

pape92 pape92 23:27 03.02.2014

Veseli Svet Rekovca

Veseli Svet Rekovca je ime našeg drugara koji je niotkuda počeo da dolazi u sudio. Nismo ga izbacili jer je bio pristojan i simpatičan, a i Šef je rekao da će da nas bije (ustvari se izrazio živopisnije) ako ga budemo dirali. Brucoš, a mi apsolventi, nismo ga isprva previše zarezivali, ali čovek se ubrzo pokazao da je na mestu. Plus je zaista mnogo voleo džez. Vremenom nam je postao prijatelj. Ne sećam se kako je dobio nadimak VSR, najverovatnije ga je dao sam sebi, ali mu pristaje. Iako je blog već pročitan, i ove reči neće dopreti do više ljudi nego što mogu da stanu u wc prosečnog stana na Konjarniku, moram da ga pomenem. Nisam ranije jer sam čekao da se javi. Rekao je da će se javiti, ali je po običaju nešto iskrslo - i to je u najboljoj tradiciji emisije.

Veseli je napisao opširan tekst koji će pročitati možda bar polovina onih iz wc-a. Nije mogao da se uloguje i da ga sam postavi, jer i to se dešava. Ja ću ga sad ovde postaviti kao komentar, neka stoji za pokolenja. U svakom slučaju, Veseli, ja sam ga pročitao.
pape92 pape92 23:28 03.02.2014

Tekst koji je napisao Veseli Svet Rekovca

Zanimljivo, sećam se prvog susreta. Glupo je kada dolaziš u neko društvo gde te jako malo ljudi zna. Onda se ili tom društvu približiš ili te odjebu. Ja sam pokušao nemoguće - kako da budem maksimalno dosadan u svojoj "većovezanosti" i izbegnem princip odbijanja. Upalilo je, suvišno je reći.

Opet, sećam se valjda da su, gle čuda, kada sam prvi put pristupio prčvoljku od studijica, na gramofonu bili upravo taktovi Džangove muzike. Prokleti Ciganin, ni mrtav me ne ostavlja na miru. Kletva, šta li je?

E, od tada su se stvari odvijale ravnomernim ritmom. Svaka nedelja bila je rezervisana za odlazak u studio, susretanje u studio, slušanje u studio, pijenje u studio, obeznanjivanje u studio... Zanimljivo, u to doba onog bez čega se nije moglo u praznim radnjama, bile su metalne kofe i metle. Bog će ga znati kako smo mi združenim snagama uspevali da dobavljamo čudotovornu vodu za svaki susret, i da je još čudotvornije ispijamo podjednakim žarom skoro pa proverenih alkosa, iako to, zapravo niko od nas nije bio (Šef se ne računa u alkose, njega su još kao malog ubacili u kazanče s rakijom).

Sada, sa ove vremenske distance mi se čini da je svaki susret u studiju bio obojen koloraturnim sopranom ondašnjeg preživljavnja i nečega što se samo uslovno moglo nazvati životom. Bilo da je reč o Šefu koji je, skoro pa uvek, bio na leru i lako mu je bilo da otpusti kvačilo vatrene vodice, bilo da je reč o Kumu 1 koji je iskustvom iskusnog nervozno-intelektualno-buduće-inženjerskog bića uvek bivao špiritus movens (opet, alkohol) suludih situacija koje su se množile i rojile kako je vreme odmicalo, bilo da je reč o Kumu 2 koji je iskustvom iskusnog kulera (posle mu to i u pobližem opisu titule beše ispisano - Kum 2 je, naime, postao stručnjak za termodinamiku) čežnjivog pogleda od kojeg se ledila krv u žilama, bilo da je reč o visokom i nadasve razdraganom toncu Marku Gojgiću, bilo da je reč o nekim docnijim realizatorima programa poput izvesne Maje Atanasovski ili već tako sličnog imena i prezimena, više se i ne sećam, koja je umela čudom da se čudi na naše zajebancije ali i da ih podržava kad joj se to činilo zgodnim - cela ekipa predstavljala je zapravo, avangardu našeg doba. Mada, nije ono bilo naše.

Sve je tamo bilo suludo: i studio za emitovanje i studio za režiju (sve malo, skockano kao za liliuputance), i prastari Študeri, i idiotsko svetlo neonske lampe koje je kretenski-čudesno tuklo u oči, i keramički obljutaveli pod nekadašnje predratne kancelarijske zgrade, i plafon koji je kapljao, i čojani akustički demferi po zidovima zajedno sa perforiranim panelima pravljeni, valjda da sve bude što ružnije i odbojnije.

No, bilo je i brilijantnih tema, koje nikako ne mogu da iščile iz moje svesti i koje će me pratiti dok sam živ: portir koji je svake bogovetne večeri pekao kobasice na rešou i omanjem tiganju; razdragani Šef koji se jedared toliko upio da je nazdravljao kuckajući mikrofon plastičnom iskapljenom čašom, trke oklopa Kornjača Najdžel i Ajrton sa neizvesnim pobednikom; sjajni par Dr. Rašić/Subotić koji je ordinirao sa svojim šarmantnim i doslednim muzičkim ukusom u fjužnu, džez roku i "jebote, Metiniju"... Jednom je, čak, bila realizovana ideja da se u toku emisije, ne bi li potpuno razbili koncepciju voditelju određenog vremenskog segmenta, poigramo sa efekt trakama u kojima je bilo pregršt zvukova životinja. Suvišno je reći da je vrlo brzo Šef dospeo u svinjac, a od plemenitih zvukova posebno je bio zanimljiv snimak žabe koja je ispunjavala prostor između kratih pauza. Neprocenjivo. Posle su tu foru maznuli i smarali u beskraj na različitim radijima...

Sećam se, svakako, i Mahira Burekovića i njegove nedovršene simfonije o sudbini i životu. Džingl koji je bio producentsko-kreativni dragulj sadržao je i razdragano izvijanje Burekovićevog arlaukanja, uz napomenu da bi on "nešto volio". Sećam se i da smo sirotom Mahiru, u nedostatku ploče koju je neko u međuvremenu maznuo iz studija, smišljali moguć završetak njegovog voljenja. Velika tajna šta bi to narečeni pjevač volijo, usledila je mnogo kasnije sa JuTubom. Ipak, razočarenje. Da je barem "voliJo" nešto jače i značajnije. A on oće da nije živ. Doduše možda i nije. Ko će znati šta se desilo ovom neznanom deliji i heroju otadžbinskog rata sa onu stranu linije fronta. Tja.

Sećam se i bircuza i mesta, jazbine na Kopitarevoj, gde je na zidu postojala jedna slika, žvrljotina koja je prikazivala neki raščupani lik. Docnije, posle par piva, ispostavilo se da taj Životinjko iz Mapeta, strašno mnogo podseća na pok. Luku Boškovića. Pa, onda, Lale Tošić i njegovi saveti da se ide da sluša Miroslav Ilić, kad već slabo ko sluša ono što Cokula i ekipa tandrljaju, pa već pomenuti Marko i njegov krik "Srbijaaaaa", u pola noći... Prele, koji je baš u to vreme izgubio oko, Prota koji je neodoljivo podsećao na Fredija Krugera, Krnja, Pota, Miloš Krstić... ko će ih sve pamtiti... A u Hilandarskoj, na samo puškomet od Radija, u nekoj kući su napravili klub gde sam čuo matorog Cakija koji je prašio Parkera samo tako - a da niko nije imao pojma kakav je "kalibar"... Ili Fredi i Marko, dva od pića patosirana ortaka koji "forsiraju" snežne smetove na uglu Hilandarske i Daničićeve, sve držeći se jedan za drugog, pri čemu bi Fredi, baš sada "hteo da piša" i "ko će da me spreči u tome", dok bi ga Marko očinski ubeđivao u suprotno, da to ne čini, jer nije lepo baš na javnom mestu. Fredi nije izdržao.

E da. Beše nekad. U najgorem od svih vremena setim se najgorih vremena.

A ovde o džezu skoro da i nije bilo.

Samo duše. Siluete našeg doba.
vishnja92 vishnja92 08:45 04.02.2014

Re: Tekst koji je napisao Veseli Svet Rekovca

hocemo jos!
vera.nolan2 vera.nolan2 09:15 04.02.2014

ah ti djezeri

Dok sam citala,tvoj blog pape,sa tugom i nostalgijom neostvarene avanture mladosti sam ,sve vreme mislila:uf boze ,da sam zivela u Bg,nasla bih sigurno nacin da se umuvam ,mozda ne bas u vas studio,tesko da bi me primili(jer sam samo zaludjena zvukom djeza),sem da vam kuvam kafu,negde medju djezere...Ovaj divni blog-komentar je potvrdio da je takva avantura usunjavanja medju vas moguca.Potpuno autentican dozivljaj,kao da sam i sama bila sa vama..sa prepoznatljivim imenima,jos uvek i zadugo ,ucesnika naseg festivala.
Odskora sam na Blogu b992 i prvi put sam se ohrabrila da se javim,bas u blogu Nisvil ,AlexDunje i vec kupila karte za ovogodisnji,zahvaljujuci podsticaju i uputstvima Dunje,hvala joj...Evo mali odlomak iz mog komentara na njenom blogu ,zbog Redmana"..u Ny sam bila u prilici da slusam Joshua Redmana,odlepila sam od uzbudjenja ,nista ga nisam cula.Zanimljivo je bilo ,da su u Blue Note dosli mnogi turisti,najvise je bilo Nemaca,pored amera i da sam tamo prvo zapazila da svi ljubitelji jazza lice jedni na druge,ma gde bili.Valjda su slobodoumni i ljudi potencijala da ponude i podrze drustvene promene.Tu sam sa jezom zaista razumela zasto je jazz bivao zabranjen..."...Hvala na ovom blogu i Ljubitelji djeza ,pisite!
vera.nolan2 vera.nolan2 09:18 04.02.2014

Re: ah ti djezeri

... evo ,ima ih jos koji hoce jos o djezu.Hvala Visnja...
cassiopeia cassiopeia 09:25 04.02.2014

Re: ah ti djezeri

vera.nolan2


Vera, ne znam šta me je više dirnulo, da li tvoj ili komentar Rekovca. Divan je ovaj svet. Samo treba gledati otvorenog srca.

vera.nolan2 vera.nolan2 11:39 04.02.2014

Re: ah ti djezeri

Hvala,cassiopia...dok sam citala ceo blog,skoro da zaplacem.Jos cu se danima baviti muzikomi tekstom,sa papinog bloga.To je poseban svet,cudo-tamo gde su djezeri!!!"Kada si u negostoljubivoj sredini, oaze su od presudnog značaja za preživljavanje. Ovu smo izgradili sami..."-kaze pape,citiram.Pobegla sam iz sopstvenog zivota,ranije samo u svoje teme,a odskora,slucajno zalutah, na Blog B92.Sve vas tek upoznajem.Nije da tesko zivim egzistencijalno,ali me ubi mocvara bez nade ove zemlje ,jos od moje mladosti.Posebno mi je zao vas mladih...i moja cerka je pobegla odavde i volela bih da svi odete,da mozete.Mani glupi patriotizam,ovde nada vise ne stanuje...ali naravno ima divnih ljudi ,zanesenjaka,zaljubljenika (kao na blogu)...i svakako covek je bogat i ako je egz.siromasan uz takve ljude.U mom gradu imam jednom godisnje Jazz fest i poneko knjizevno vece...i na tome zivim,kao o hlebu i vodi....uz to Jazz,klasika i dobre knjige,sta ces vise!!!...i zaista ,divan je ovaj svet,ma gde bili,ovde ili tamo negde...
pape92 pape92 13:18 04.02.2014

Re: ah ti djezeri

Hvala ti vera.nolan na ovom lepom komentaru. Pre neki dan razgovaram sa svojom prijateljicom na temu zašto je dobro da ljudi slušaju džez, a mislimo ustvari na mlade ljude (njen brat je 20godišnjak), jer tada se počinje. Na kraju možda nismo došli do zaključka koji bi izdržao ozbiljnu logičnu proveru, ali svejedno tvrdim da je džez blagorodan. Statistika nam ide u prilog: opšte je mesto da ovaj svet sve više i više "tone u plitkost" (ako je ovakva metafora moguća a u Džezu za početnike bi svakako bila ), a svi podaci ukazuju na alarmantno smanjivanje ionako nikad velikog broja onih koji slušaju džez. Pa ako i nije lek sam po sebi, džez je svakako pokazatelj. A jeste lek: možeš li da zamisliš osobu koja najpre sebi pusti naprimer Kind of Blue od Majlsa, pa kad presluša uključi TV da gleda Farmu?

Inače, primili bi te. Primali smo svakog :) Jedino što ih je malo dolazilo.
cassiopeia cassiopeia 23:27 04.02.2014

Re: ah ti djezeri

Vera, hvala ti!
vera.nolan2 vera.nolan2 09:48 05.02.2014

Dobro jutro djezeri

Bas sam zatecena sa Blogom B92.Obzirom na raspolozivo vreme,trebace mi i do god.dana da iscitam i unazad,samo prvi odbir blogera na moje teme.Evo sad i tvoj blog, studiozan o Mingusu,onom divu Majlsu,Radio Index na YouTube...Ima materijala,da slusam i citam ,mesec dana!
Kad je poceo Jazz fest u Va,bilo nas je kolko da stane u Klub Abrasevica(o boze,tad su, samo za mene, svirali Stepko,Jova i bend , Bejker St.na koji me nedavno,sa nostalgijom, podseti Mirela)Godinama,broj se povecavao proporcionalno rastu grada,verujem vise osecajem kulturoloski ugrozenog gradjanstva,a i pojavio se regularno,kulturoloski sok!Mislim da je u pitanju,uvek priblizno isti procenat ljubitelja djeza, malo za vrednost djeza,recimo-da oslobadja licnost i jaca individualnost.
Mislim da je problem i u nadolazecem kapitalizmu.Dok je u socijalizmu vazilo unosono pevanje i zaziralo se od svake individualnosti,u kapit.,koji "jede ljude i vreme",zarad profita i Mamona novca,sve vise ce biti samo konzumenata brze,instant i kic kulture.Nema sumnje za uzdizanje ljudi,treba i standard i vreme.Tako ocekujmo klasno,samo "elitu" i proizvodjace(orudje koje govori)i nesto malo ,(pokazalo se u svim vremenima ,vecinom usluzne) srednje intelektualne klase,koja je ciljna grupa djeza!Vec se gnevim,zato uglavnom obilazim politicke teme.Suvise jasna i manipulativna prica.
Nadam se da ce V S Rekovac,ponovo pisati,bio je to prozni dokumentarac ,filmski dozivljen! Izvini,ja napisah blog u blogu,ali se nadam da ce malo ljudi procitati,a ti mi neces zameriti.
Sve vas pozivam u oktobru na 30.Jazz Fest,javite se ,kupicu karte na vreme i budite meni i mojoj djez drugarici gosti.Poseban poziv za VSR !!!
vera.nolan2 vera.nolan2 09:55 05.02.2014

Re: ah ti djezeri

Evo cassiopeia,Visnji,AlexDunji,Mirelarado,Jelici,...poziv za jubilarni Jazz Fest u oktobru u Va.Trebalo bi da bude nezaboravno!!!
pape92 pape92 12:07 05.02.2014

Re: Dobro jutro djezeri

Jazz fest u Va

Pozdravi Jovu. Doćićemo ako budemo na rodnoj grudvi u to vreme.
Nadam se da ce V S Rekovac,ponovo pisati

VS Rekovac nema problem sa pisanjem, ali ima sa čitanjem onoga što je napisao :) Za ovaj put se potrudio i sam sebi ispravio tekst od tip felera, i sličnih nedostataka ("bijo sam na moru" i tako dalje...

Ukratko, mislim da će pisati.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana