Na društvenim mrežama su “oni”. A svi “oni” gaje tako silnu mržnju. I onda tu svoju silnu mržnju usmeravaju na prvog potpredsednika, omalovažavajući njegov ljudski gest. – Otprilike tako je shvaćena, barem sudeći po konferencijama za štampu, reakcija dela javnosti na već svima znano potpredsednikovo angažovanje u snegu, pred tv kamerama. Slučaj se odnosi na priličan broj karikatura, fotomontaža i video-montaža koje su napravili različiti pojedinci i objavili ih putem interneta, da bi zatim mnogi korisnici opet putem interneta većinu tih šaljivih komentara prosledili prijateljima, okačili ih po svojim fejsbuk stranicama… Naravno, i ovde, na blogu, znatan deo tog materijala je prikazan.
Naljutio se potpredsednik i na konferenciji za štampu sročio prilično nevesele komentare. Ni ton mu više nije bio onako stišan. Interesantno je da potpredsedniku nije u prvom planu bilo - zašto je pomenuta akcija spasavanja privukla baš toliku pažnju, i baš na takav način. Umesto tog pristupa celoj stvari, govorio je kako “oni” mrze, pa su zato … Hm… - nije dovoljno da vas neko mrzi, pa da napravi šalu na vaš račun. Zapravo, kad se pravi šala, upravo je mržnja jedna od poslednjih stvari koje bi trebalo da budu u opticaju, odnosno da utiču na proces osmišljavanja te šale. Dakle, nije preduslov da vas neko mrzi, pa da napravi šalu na vaš račun. Čak, može i da vas voli, pa da napravi šalu o vama. To, da li će neko napraviti šalu na vaš račun zavisi gotovo isključivo od materijala koji dajete svojim ponašanjem, gestovima, karakteristikama… Te stvari su predmet šale, i te stvari se nalaze kod onoga ko je izložen šali – fokus nije na onome ko šalu pravi. A pojam mržnje uopšte nema dodira sa ovim “procesom”. Čak je nešto što odudara. Duhovit čovek baš i nije “konstrukcija” sa kojom bi se lako uklopila sposobnost da mrzi. Nekome ko je duhovit ta negativna karakteristika jednostavno ne treba, ako se tako može reći, kao što možda treba neduhovitima, ispraznima, uplašenima, nezadovoljnima, frustriranima… Duhovit čovek je na neki način ispunjen čovek i ovi “teški metali” nisu deo njegovog “tkiva”.
U velikom broju karikatura na temu “njegovog angažovanja u snegu” potkrala se i jedna koja sadrži element u kome je pređena granica uklusa (ne baš srećan izbor teksta, odnosno jedna reč, koja se odnosi na dečaka koji je u naručju velikog spasioca). Čim sam prvi put gledao taj klip, nisam uopšte imao sumnju da će ta jedna kritična reč biti vešto iskorišćena za medijsko izvlačenje potpredsednika iz prilično nezgodne situacije. To je ona situacija kad vas kritikuju, ismevaju vas, zevzeče, a vi ne možete tek tako da kažete da se ljutite, ili da zabranite šalu. Dakle, onaj koji trpi tako multiplikovanu šalu bez mogućnosti da odreaguje – jedino može da kuva u sebi. Ali, taj jedan ne baš umesan detalj dobro je došao da se čitava stvar svede samo na njega, na tu jednu spornu reč, te da se krajnje nezgodno trpljenje i defanziva preokrenu u ofanzivu. Pa su svi kreatori onih internet šala, među kojima ima zaista sjajnih rešenja, prikupljeni pod zbirni pojam “oni” i podvrgnuti teškim moralnim packama, jer su, božemoj, namesto da cene njegov ljudski gest, decu omalovažavali i nazivali pogrdnim imenima. Tako se svi internet-kreatori šala nađoše u istom košu, izloženi osudi, čuđenju, i pod moralističkom šibom. Zamislite kakvi su “oni” kad za dete mogu da upotrebe taj izraz! Jasno je da je tu jednu spornu stvar, na tom jednom klipu, napravila samo jedna osoba, a da su svi ostali tvorci karikatura i montaža van zone odgovornosti, jer s tim klipom nemaju nikakve veze. Ali, brže-bolje, ubačeni su svi u isti koš, i nazvani “oni”, jer valjda je samo tako svima njima moglo da se vrati milo za drago, zbog šegačenja s njegovim likom i delom. Čak i u kontekstu potreba tekuće predizborne kampanje - ovakva reakcija je u najmanju ruku nepotrebna.
Možemo samo da žalimo što je potpredsednik ove stvari shvatio tako preozbiljno. Još mnogo više bi trebalo da žalimo što humor nije ostao netaknuti humor, koji je iznad mnogih napetih dnevnih stvari - kao jedno opušteno mesto u kome su svi dobrodošli, gde nema "za" i "protiv" - kao vrednost kojoj se uvek možemo vratiti.
Jedan prijatelj mi danas reče - Nadajmo se da sve ovo neće biti uvertira u nekakvu novu cenzuru i uvođenje zakona o humoru na internetu. - Ne verujem.