Hronika| Istorija| Politika| Porodica| Život

Sećarnik: Rado Srbin ide u vojnike

Dr M RSS / 12.02.2014. u 11:06

 

 

Žiku su pokupili u podne, jednog julskog dana `44. Zvonili, dvojica u sivim odelima, odgurnuli Ružu koja im je otvorila vrata, popeli se do Žikinog skloništa i odveli ga do crnog automobila koji se zaustavio pred kućom. Olgi, koja se sjurila za njima niz stepenice i pitala kuda ga vode samo su odbrusili: „Tamo gde je mesto svim komunjarama“.

Bane je za Žikino hapšenje saznao tek predveče, kad je Miomir, sav znojav i zadihan, uleteo u stan u Profesorskoj koloniji i, bez pozdrava, počeo da sipa vesti, zbrda-zdola, izmedju dva hvatanja vazduha.

„Odveli Žiku! Teča-Nikola našao onu vezu od pre…ali dok su stigli do onog glavnog, bilo kasno…već prebačen na Banjicu! A odande se ide u Nemačku..ili...ne smem ni da zamislim! Sad traže drugu vezu da ga izvade odande, dok ne bude kasno...“

Sedeli su tako, uzdišući, Mima razrogačenih zelenih očiju, Bane je, poluspuštenih kapaka, zurio negde u daljinu, Rada je gledala obojicu nekim mutnim pogledom i mislila kako nesreća nikad ne dolazi sama.  Imala je i razlog; pre nego što je Miomir doneo vesti o Žiki, razgovarala je sa mužem o kratkom pismu koje je dobio tog jutra na poslu, naredjenjem da se javi nemačkoj komandi u roku od dva dana, radi upućivanja na rad u Nemačkoj.

„Da vidimo gde smo stali“, rekao je Bane kad je Miomir otišao a da se nije ni zapitao kako to da nije dočekan sa uobičajenom radošću, „ ne mogu da se ne javim jer će da me uhvate pa neću u radni nego u onaj drugi logor.“

„To gde će da Te šalju je neka fabrika municije ili tako nešto, a to je pod bombama danju i noću“, rekla je Rada.

„Šef mi je dao ideju da se prijavim u Organizaciju Tot, on ima neke veze i slao je neke ljude tamo, ko ode kod njih, ne šalju ga za Nemačku. Može sutra da mi sredi uput u Borski rudnik.“

„Da, ali će da ostane da si se dobrovoljno prijavio da radiš za Nemce i celog života ćeš da budeš izdajnik! Imam bolju ideju, slušaj me! Dragan se motlja negde po Bosni, od njega nema vajde, ali je Bata-Djoka tu negde oko Smedereva, uhvatićemo vezu pa nek Te uzme kod sebe, u četnike. Bićeš pod njegovom komandom i zaštitom, dva-tri meseca, dok rat ne bude gotov. Nemci neće još dugo, opkoljeni su sa svih strana.“

„Da idem u četnike? Kod onih kojesi proklela kad su zaklali Ružu?“

„Oni koji su zaklali Ružu neka su prokleti, a ovi koji će da spasu glavu mom mužu...“, Rada je samo klimala glavom i nije završila rečenicu.

Na partizane nisu ni pomislili. Oni su bili terra incognita, neka mitska bića koja su se borila da ih sve oteraju na kazan.  A nisu ni znali kako bi našli vezu.

Celog sledećeg dana Bane se nećkao, vrteći se oko stola u jednom, pa u drugom pravcu, pognute glave.

Za to vreme, Rada je, ne zna se kako, hvatajući smederevsku vezu, naišla na davnašnjeg prijatelja svog brata, niskog,  temeljnog, krivonogog čoveka, čiji su se bledi obrazi upadljivo razlikovali od jako osunčanog čela i vrata, kao da se tog  jutra prvi put obrijao posle više godina. Bila je pomalo skeptična kad joj je rekao da ima rešenje za Banetovu situaciju ali ga je, ipak, pozvala da te večeri dodje da se ispričaju. I tako je morala da sačeka da joj se javi smederevska veza, a vreme je teklo. Uostalom, znala je tog Milorada kao ozbiljnog čoveka čiji je vinograd bio najplodniji i čije su pčele bile najpitomije, za razliku od njegove žene, Ilinke, koja je u oba slučaja bila sušta suprotnost.

„Ovako vam stoji stvar“, govorio je Milorad polako, naglašavajući reči i praveći pauze na značajnim mestima, kao da su Rada i Bane djaci a on  profesor. Uostalom, i bio je, matematike. „ Nikako da se ne javljaš Nemcima, oni se povlače nazad, tamo će  rat da traje i kad ovde prestane.  Ni  na Bor ne pomišljaj, dok tamo ne stignu Rusi, otprilike za tri meseca, ja tako cenim, bićeš faličan u pluća, ako još budeš živ. Samo u četnike da ideš, ali ne oko Smedereva,  tamo je mnogo zapetljano, ne mogu sad da pričam, nije sloga, nego da podješ tamo gde ja idem, nosim uputstva iz komande, direktno, ja sam Ti garant. Ima da te prime i da te čuvaju k`o malo vode na dlanu. I još kad kažem da si Draganov zet, a zna se da je on veliki junak, nemaš brigu“.

„A gde to hoćeš da ga vodiš, u neku šumu“?, htela je Rada da zna, dok joj je muž ćutao kao zaliven. Već je video sebe kako ga jure Nemci, partizani i ko zna ko sve, po nekim gudurama, ili ga u Beogradu traže Gestapo i Specijalna policija.

„U jedno mirno i zabačeno selo u Homolju“, rekao je Milorad mirno. „ Naši tamo čuvaju neke Amerikance..“

„Kakve Amerikance?“, upade mu Bane u reč, „ otkud sad Amerikanci u Homolju?“

„Avijatičari“, odgovori Milorad tihim, konspirativnim glasom. „ Bombarduju Rumuniju. Kad se vraćaju u bazu u Italiji, ako ih ne obore iznad Ploeštija nego ih samo oštete, iskaču padobranom, usput, razumeš, kad avion konačno crkne. Ima ih, sigurno, stotinak, rasejanih od Homolja, preko Šumadije, sve do Bosne. Treba da se prikupe i da im se organizuje evakuacija, da ih ne pronadju Nemci. Usluga Ruzveltu, valjaće kad rat bude gotov“, završi sa lukavim osmehom na licu.

Rada i Bane su se samo gledali, nemo odmeravajući opcije.

„Nemoj da mi se tu skanjerate“, gotovo da je podviknuo Milorad kad je tišina ušla u drugi minut, „ ovde će da Te uhvati Nedićeva policija, potpuno su pobesneli, Smederevo je na dugačkom štapu, šta ako se veza ne javi još tri dana, a i ko zna kakva je tamo situacija, Ljotićevci su tamo jaki, Nemaca ima na svakom koraku a naši, čujem, nesložni. Ja krećem ujutro, ranom zorom“.

To ranom zorom je prevagnulo. Ostalo je da Bane, ipak, uzme onaj uput za Borski rudnik, da ima šta da pokaže u vozu za Malu Krsnu i, odatle za Kučevo. Posle, peške, u brda, da se priključi Jugoslovenskoj vojsci u Otadžbini. Reč „četnici“ nikako nije mogao da prevali preko usta.

Ujutro je, posle košmarne noći, otišao na posao da vrati šefu ključeve i da uzme obećani uput za rudnik a Rada je ostala da dovrši pakovanje. Bane je bio pedantan čovek ali mu je, kako god se spakovao, polovina stvari ostajala van ruksaka, dok se Rada pri pakovanju rukovodila pravilom da ne spakuje ono što je potrebno nego ono bez čega se ne može. U povratku, sa ausvajsom u džepu, svratio je na Neimar da se oprosti sa familijom i da se raspita šta je bilo sa Žikom. Tamo je zatekao tek pristiglog teča-Nikolu koji je pokušavao da strpa u pet minuta dvodnevnu dramu u kojoj je učestvovao.

„...nisu ga tukli, ni takli ga nisu...a mislio sam da neću da ga poznam, k`o  prošli put. Uveo me, tamo, jedan što sam davno sumnjao da je generalov čovek, iako radi kod Nedića. Usput mi priča da je stanje baš gadno, strelja se od reda, a ja se samo tresem. Jedinac, ej! Proklet bio onaj koji ga zarazio tim komunizmom! I kaže mi, može da se uredi da preživi, al` samo ako se prijavi u četnike, imaju dogovor sa nedićevcima…taj Nedić sedi na dve stolice…i uvede me tamo u gluvo doba, samo pokaže neku legitimaciju i svi salutiraju. I kažemo Žiki kakva je stvar, a on počne da se breca na mene, on komunista, pa u četnike, kaže. Ja kleknem pred njega, da ne nosi majku na duši, samo glavu nek spasava, on ni da čuje! Tako se preganjasmo skoro sat, dok ga ovaj što me doveo, hvala mu gde čuo i ne čuo, ne odvede do prozora i pokaza mu kamione u dvorištu. Vidiš ove kamione, kad svane zora, a to je za sat vremena, kaže, tu će da ukrcaju ljudi koliko stanu, pa u Jajince, a vrate se prazni. Onda opet, ceo dan tako. U jedan ćeš da udješ. I tu se Žika prizove pameti i pristane. Valjda shvatio što su celog dana drndali kamioni pod prozorom. Onda se nas dvojica, i Žika, i dva stražara, stisnemo u fijaker kojim smo došli i odemo do neke kuće, jedno četvrt sata vožnje ka Avali, i predamo Žiku domaćinu, da ga sprovede u četu, kažu negde iza Obrenovca. Izljubimo se tu ja i Žika a ovaj, dobrotvor naš, kaže Žiki, onako ozbiljno: „ Nemoj da ti pada na pamet da praviš neke kerefeke, usput! Ako večeras ne dobijem izveštaj da si tamo gde si kren`o, Nikola će da te zameni pa će on u kamion. Upamet se! Dosta si se igrao glavama, i svojim i tudjim!“  Vratimo one stražare u logor i ja tek onda odahnem...i kažem ovom ... Ovo na kraju ste se baš dobro setili,  valjda će da shvati ozbiljno...A on će meni...I bolje mu je, jer jeste ozbiljno, sve brojke moraju da se poklope, trgovac ste, znate šta znači saldo!  I tako, sad mi glava zavisi od sina, ako me sutra odvedu, da znate šta je bilo.“

„Ne brini, dobro je prošlo“, rekao je Bane glumeći optimizam, „ on spasao glavu, ni Tvoju neće da upusti, savest mu neće dati, znam brata. I, sad pred sobom ima opravdanje, mora da bude četnik da spasava oca, to je uzvišeno. Ja to opravdanje nemam, ja moram da budem četnik da spasavam sebe, to je...bedno“.  I onda je i on ispričao svoju muku, sav srozan, nikad ga nisu videli takvog.

Ostavio ih je uplakane, sve, čak je i Pera, koji je sve na svetu shvatao kao priliku da se napravi vic, grčevito grlio brata, dok mu je niz bele obraze tekla bujica.

Kod kuće su ga  čekali Milorad, već nervozan, i ruksak, odavno spakovan, i Rada, koja mu je otvorila vrata pre nego što je zazvonio, čim je ispod otvorenog prozora čula poznati korak.  Na brzinu je ispričao šta je čuo od teča-Nikole, ušao u kupatilo i primetio na lavabou pribor za brijanje. A zakleo bi se da ga je stavio u ruksak. Da, stavio ga je, dobro se sećao. Krenuo je rukom ka četkici od sivkaste dlake i čančetu sa sapunom, i stao.  Rada ga je izvadila, sinulo mu je. „Tamo“ je četkica za brijanje znak izdaje.

Žurno su se spustili do ulice Kneza Pavla, uhvatili „devetku“, prešli na „dvojku“ i , posle skoro sata, uleteli u gužvu na peronu. Sva četiri putnička vagona su već bila prepuna, ljudi su stajali i na otvorenim vratima jedinog furgona, lokomotiva je puštala paru i dim, nije više bilo vremena za opraštanje, Milorad je gurao Baneta prema otvorenoj platformi za  prevoz gradje, poslednjem vozilu u kompoziciji, Rada se obisnula mužu o vrat i tiho mu rekla, da niko ne čuje: „ Čuvaj se dobro, jer čuvaš dva života, ali ne greši dušu, pucaj samo u vazduh, ako se mora!“

Onda ga je Milorad povukao na platformu, lokomotiva je zapištala, točkovi su počeli da se okreću i Rada je ostala u oblaku pare. Stajala je potpuno ukočeno dok se oblak razilazio a onda je videla Baneta kako stoji na onoj platformi i maše joj rukom, za rastanak. Raširila je ruke, kao da ga grli, i kao što se, posle dugog odsustva dočekuje neko drag.

Tako je, raširenih ruku, stajala sve dok voz nije zavio za krivinu.

Zatim  se okrenula i otišla Balkanskom, besno otirući iz ugla oka jednu neposlušnu kap.

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kleinemutter kleinemutter 11:46 12.02.2014

moćno

Moćno je ovo napisano.

Izbor opcija je manje više životno strašan.

Dr M Dr M 11:58 12.02.2014

Re: moćno

Izbor opcija je manje više životno strašan.


Stalno izbor izmedju manjeg i većeg zla.

Dokle!?

Ali, Ti nemoj da biraš izmedju i

Uzmi oba.
milisav68 milisav68 12:16 12.02.2014

Re: moćno

Dr M
Izbor opcija je manje više životno strašan.


Stalno izbor izmedju manjeg i većeg zla.

Dokle!?

Ali, Ti nemoj da biraš izmedju i

Uzmi oba.

Valjda uzmi novu opciju.

Dr M Dr M 12:21 12.02.2014

Re: moćno

milisav68
Dr M
Izbor opcija je manje više životno strašan.


Stalno izbor izmedju manjeg i većeg zla.

Dokle!?

Ali, Ti nemoj da biraš izmedju i

Uzmi oba.

Valjda uzmi novu opciju.



Hvala Milisave, to je bilo za KM,

ja sam već izabrao NOVU!
Milan Karagaća Milan Karagaća 14:16 12.02.2014

Re: moćno

kleinemutter
Moćno je ovo napisano.

Izbor opcija je manje više životno strašan.


A ovi sada pišu da je i Žika žrtva komunističkih zločinaca. Nemojte doktore, otkud da nedićevci dozvole da i jednom Srbinu fali i dlaka sa glava jer Nedić i njegova straža su bili majka srpska i sestre srBske.
dr.wagner dr.wagner 14:35 12.02.2014

Re: moćno

... dan


Dr M
Izbor opcija je manje više životno strašan.


Stalno izbor izmedju manjeg i većeg zla.




-O tome vam ja govorim ...
... a ovdje na blogu odmah ... "ujak je on bio , skužili smo ga ..." ...


W
Dr M Dr M 14:46 12.02.2014

Re: moćno

edić i njegova straža su bili majka srpska i sestre srBske.


Valjda se zato u najčešćim srpskim psovkama pominju majke i sestre..
Dr M Dr M 15:00 12.02.2014

Re: moćno

ujak je on bio


Jedna od retkih stvari koja je gora od biti strina..

Ovde majke i sestre, tamo ujke, baš širok izbor za psovanje familije!

Drago mi je što ste ovde, dr W
oskar-z-wild oskar-z-wild 20:07 12.02.2014

Re: moćno

Milan Karagaća
kleinemutter
Moćno je ovo napisano.Izbor opcija je manje više životno strašan.
A ovi sada pišu da je i Žika žrtva komunističkih zločinaca. Nemojte doktore, otkud da nedićevci dozvole da i jednom Srbinu fali i dlaka sa glava jer Nedić i njegova straža su bili majka srpska i sestre srBske.


Otkud da ovi kolaborateri čuvaju Amerikance, gosp. Karagaćo?

Preporuka za tekstove Dr M.
Dr M Dr M 20:23 12.02.2014

Re: moćno

Preporuka za tekstove Dr M.


Hvala na preporuci, a sad će i mala PP.
hajkula1 hajkula1 23:22 12.02.2014

Re: moćno

dr.wagner

-O tome vam ja govorim ...
... a ovdje na blogu odmah ... "ujak je on bio , skužili smo ga ..." ...


W



Minimum 650.000 potpisa... Izbor, moj doktore.
expolicajac expolicajac 13:37 12.02.2014

Opa

Deda zvani VIP.Ima nade za nas "normalce".
Dr M Dr M 13:57 12.02.2014

Re: Opa

Deda zvani VIP.


Dobra policija zna stvari daleko unapred.

hajkula1 hajkula1 14:58 12.02.2014

Re: Opa

Dr M Dr M 15:07 12.02.2014

Re: Opa

hajkula1



st.jepan st.jepan 15:34 12.02.2014

Re: Opa

Deda zvani VIP.

Škužajte, o čemu vi to?
Fakat, kod mene Dottore jeste VIP, i kod još 128 blogera jeste VIP, ali ja ga u zvaničnom spisku VIP-ovaca ne vidim.
Dr M Dr M 18:11 12.02.2014

Re: Opa

st.jepan
Deda zvani VIP.

Škužajte, o čemu vi to?
Fakat, kod mene Dottore jeste VIP, i kod još 128 blogera jeste VIP, ali ja ga u zvaničnom spisku VIP-ovaca ne vidim.


Šjor Stipe,

Ex nam predvidja svetlu budućnost.

To će da bude, jednog dana...
janeznam janeznam 14:21 12.02.2014

.

ponekad pomisao da imamo mogucnost izbora cini da se makar maknemo sa mesta. gde cemo stici sa tom mogucnoscu za pocetak nije bitno.

lep dan.
mada je sumoran vec danima...
rade.radumilo rade.radumilo 14:26 12.02.2014

Re: .

ponekad pomisao da imamo mogucnost izbora cini da se makar maknemo sa mesta. gde cemo stici sa tom mogucnoscu za pocetak nije bitno.


"...Kada u pustinji ne znaš put kojim treba da ideš, svaki put je jednako dobar..."

Berberska poslovica.
Dr M Dr M 14:51 12.02.2014

Re: .

janeznam
ponekad pomisao da imamo mogucnost izbora cini da se makar maknemo sa mesta. gde cemo stici sa tom mogucnoscu za pocetak nije bitno.

lep dan.
mada je sumoran vec danima...


Na Severnom polu, sve je južno.

Zato je važno da se pomerimo, da imamo izbor.

janeznam,
Dr M Dr M 14:54 12.02.2014

Re: .

...Kada u pustinji ne znaš put kojim treba da ideš, svaki put je jednako dobar..."

Berberska poslovica.


Moj berberin je govorio

Najvažnije je da dobro namestiš razdeljak..
predatortz predatortz 14:51 12.02.2014

Eh, te sudbine

Pisah već, ali ovde se govori o izborima koje ti život nameće, pa da ponovim.

Meni je jedan deda bio četnik, svojom voljom. Domaćin, trgovac, rezervni oficir. Kud bi, nego za onim u šta je verovao.

Drugi, majčin otac, bio Nedićevac. Nedićevac iz Bosne, verujem da za njih nije ni čuo dok ih nije očima video u Banjičkom logoru. Naime, uhvate ga Nemci '42. na Majevici, pa na Banjicu. Kojom logikom su ga sa Banjice prebacili u logor u Solun, to su samo Nemci znali. Tamo, pričao mi, nisu tukli, nisu ni streljali. Umiralo se od gladi. Njega, zanemoćalog, uzeo lekar Srbin, komunista, da mu čisti logorsku ambulantu. Sažalio se na njegove godine. Tu bila malo bolja hrana, doktor ga iz mrtvih izvukao. Društvo bilo raznoliko: običan svet, komunisti, četnici, Grci... Dočekao oslobođenje logora. Crveni krst ih prebacio do Niša. Tamo ih malo podgojili, mesec - dva, pa za Topčider. U Nedićevce. Kratka obuka, pa na partizane i četnike Avalskog korpusa. Pričao mi da su se plašili četničke ilegale u gradu, da su noću hteli da pripucaju, da su se spuštale stražarske kućice pa se zalegalo iza njih.

Kad su Rusi prešli granicu, kad su sa partizanima uzeli Beograd, njih su vukli vozom za Nemcima. U Austriji ih pohvataju Britanci, pa ih vrate za Sloveniju. Kaže, danima sediš i čekaš da te odvedu u šumu. Bilo tu četnika, domobrana, ustaša, Ljotićevaca...

On se okuraži, izađe pred jednog sa činovima, za kog je procenio da je bitan u partizanskoj hijerarhiji i ispriča mu za logor, za doktora... Izvedu ga iz gomile, stave u neku buvaru, ali osta živ. Posle toga ga mobilišu. Pokaže se dobro, pa ga pošalju u podoficirsku školu PVO u Zagreb. Završi i to. Posle im ponudili da , ko hoće, može u miliciju. On jedva dočekao, jer ga vojnički život nije preterano zanimao.

Nakon svega toga, prvi put u proleće '48. krene kući. Groblje je pre sela, pa prvo tamo svrati. Nađe na krst koji mu je otac udario, vidi da su dve sestre i majka umrle. Posle saznao od tifusa pegavca, koji je desetkovao narod. Kad je došao pred kuću, otac ga nije prepoznao. Pola sata ga je ubeđivao da je živ. Izgrliše se, izljubiše i otac mu reče:
" Jedi i put pod noge. Beži u Lopare, tamo ima vojske. Majevica je puna četnika, što naših, što srbijanskih. Ako saznaju da je vojnik u selu - noćas ode glava!".
Pokupi se tu moj deda, ni da prenoći u rodnoj kući...

Posle službovao u miliciji, zaradio penziju, umro odmah nakon ovog našeg rata...
Dr M Dr M 15:06 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine

Pisah već


Blog u blogu, hvala predatorz

Čekaj sledeći nastavak, pa da vidiš...
predatortz predatortz 15:07 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine


Blog u blogu, hvala predatorz


Izvini ako uzeh puno prostora, ali me natera ovo tvoje o izborima pred koje čoveka život stavlja.
Dr M Dr M 15:31 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine

Izvini ako uzeh puno prostora,


Ne izvinjavaj se bez potrebe, prilog je vrlo poučan, i potpuno u skladu sa osnovnim tekstom.

Raspolaži mojim prostorom, slobodno, i sad i ubuduće.

I samostalno, ako budeš hteo.
predatortz predatortz 15:35 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine

Dr M
Izvini ako uzeh puno prostora,


Ne izvinjavaj se bez potrebe, prilog je vrlo poučan, i potpuno u skladu sa osnovnim tekstom.

Raspolaži mojim prostorom, slobodno, i sad i ubuduće.

I samostalno, ako budeš hteo.


Hvala
dr.wagner dr.wagner 15:48 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine

Pozdrav drugovi

-Aha ... znači u Nišu su se regrutirali za "nedićevce" ...

-A što nam je EX sve napričao ... Rimljani , proizvođači televizora , narodna
milicija , pa ministri financija ... tamo sve fin svijet , a ove ne spominje


W


Dr M Dr M 18:12 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine

Rimljani , proizvođači televizora , narodna
milicija , pa ministri financija ..


A tek gramatičari..
hajkula1 hajkula1 23:16 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine

predatortz Meni je jedan deda bio četnik, svojom voljom. Domaćin, trgovac, rezervni oficir. Kud bi, nego za onim u šta je verovao.

Drugi, majčin otac, bio Nedićevac. Nedićevac iz Bosne,



Svaki čovek ima svoju priču. Čudni su putevi. Važno je da čovek ne izgubi dušu.
Mene tuga obuzme kada slušam o stradanjima. Pitanje, zar je baš tako moralo, šta bi bilo, kad bi bilo, sada je besmisleno ali nije loše pitati se, zbog budućnosti, da se ne ponovlja.
Često nema mnogo izbora, plivaš kako te bujica nosi ili potoneš.
Hvala i tebi i Dr M za pripovedanje. Slične ispovesti sam slušala od mojih. (I o četničkoj ilegali u Beogradu, Obrenovcu, Valjevu... I Nedićevcima, kojima je baka zahvalna jer je mogla da pomogne prijateljicama iz Zemuna. Kako je govorila, vojska je vojska... a u svakoj se nađe i zlotvor i dobar čovek.)

Naši preci zaslužuju naše poštovanje. Ako su i grešili, mi ne treba da to ponovimo. Sve dobro što su započeli, treba da nastavimo.

Dr M, da li su ti pričali o savezničkim bombardovanjima Beograda 1943-44?



hajkula1 hajkula1 23:17 12.02.2014

Re: Eh, te sudbine

predatortz
Dr M
Izvini ako uzeh puno prostora,


Ne izvinjavaj se bez potrebe, prilog je vrlo poučan, i potpuno u skladu sa osnovnim tekstom.

Raspolaži mojim prostorom, slobodno, i sad i ubuduće.

I samostalno, ako budeš hteo.


Hvala



Pretvorila sam se u uho, nemoj dugo da čekam.
Dr M Dr M 00:21 13.02.2014

Re: Eh, te sudbine

Dr M, da li su ti pričali o savezničkim bombardovanjima Beograda 1943-44?


O, da! Nije ušlo u glavnu maticu priče.

Na Uskrs `44, jedna bomba veličine podlaktice prošišala kroz kuću skroz, do podruma, i nije eksplodirala. Bila je to jedna od onih zapaljivih.

Ovdepominjana gospodja Olga se toliko prepala da je odjurila u klozet i zabila glavu u šolju. Živa istina, i ona se posle smejala.

Sreća je da je to bila jedna fina kuća u kojoj se znao red pa su sanitarije uvek blistale.

Mnogo, mnogo kasnije, živela je na Banovom Brdu. Kad god bi neki avion preletao na putu za Surčin, svi koji bi se zatekli u kući su vikali u glas: "Olga, u klozet!"


mirelarado mirelarado 23:05 15.02.2014

Re: Eh, te sudbine

Dr M
Rimljani , proizvođači televizora , narodna
milicija , pa ministri financija ..


A tek gramatičari..


Падежолози, пре свега.

И у језику је често питање избора и договора шта ће постати норма, а шта не. А избор је плод сплета случајности, судбине, непредвидљивих околности.
Dr M Dr M 23:40 15.02.2014

Re: Eh, te sudbine

И у језику је често питање избора и договора шта ће постати норма, а шта не. А избор је плод сплета случајности, судбине, непредвидљивих околности.


Da, a izbor često nameću trendseteri iz sveta estrade i politike (što polako postaje pleonazam).

Mene često izbezumljuje bujica pogrešne akcentuacije, uskoro ćemo svi da govorimo tužiLAAštvo.

za Tebe!
Voja Radovanović Voja Radovanović 13:15 13.02.2014

blog

Zanimljivo napisano i interesantno...drži pažnju ...pozz
Dr M Dr M 14:08 13.02.2014

Re: blog

Voja Radovanović
Zanimljivo napisano i interesantno...drži pažnju ...pozz


Hvala Vojo,

i ugodan Ti dan želim..
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:33 13.02.2014

Rado ide Srbin u vojnike,

dva ga vuku, a trojica tuku...
Pozdrav, dottore
Dr M Dr M 17:25 13.02.2014

Re: Rado ide Srbin u vojnike,

Jelica Greganović
dva ga vuku, a trojica tuku...
Pozdrav, dottore


Pozdrav Jelice!

Taj stih se nastvljao na razne načine.

Posle strahota povlačenja kroz Albaniju, 1916., bolesni srpski vojnici su bivali na oporavku na raznim stranama Mediterana.

Oni koji su se oporavljali na Korzici, taj rodoljubivi stih su nastavljali sa

...kad ih tera prefekt sa Korzike.

razmisljam razmisljam 22:07 13.02.2014

***

Zatim se okrenula i otišla Balkanskom, besno otirući iz ugla oka jednu neposlušnu kap


Ех, те непослушне капи...
Dr M Dr M 00:04 14.02.2014

Re: ***

razmisljam
Zatim se okrenula i otišla Balkanskom, besno otirući iz ugla oka jednu neposlušnu kap


Ех, те непослушне капи...


Mali nedostatak kontrole..

Evo Ti za baštu!
fantomatsicna fantomatsicna 09:56 16.02.2014

Rastanci

Ovaj deo nije samo o izboru,već I o onima koji ostaju,o rastanku ,bas tužno
Dr M Dr M 10:20 16.02.2014

Re: Rastanci

Ovaj deo nije samo o izboru,već I o onima koji ostaju,o rastanku ,bas tužno


Ne znaš kom` je gore, odlazećim il ostajućim..

Ali za Tebe, jedan iz toplog Beograda!
fantomatsicna fantomatsicna 10:06 17.02.2014

Re: Rastanci

I tebi otpozdrav iz vrlo sunčanog letnjeg NZ

Ovo je Piha Beach sa crnim peskom
Dr M Dr M 18:34 17.02.2014

Re: Rastanci

fantomatsicna
I tebi otpozdrav iz vrlo sunčanog letnjeg NZ

Ovo je Piha Beach sa crnim peskom


Hvala, čim me posluži LOTO, videću uživo!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana