Životinjski svet

Svi moji poskoci

mikele9 RSS / 15.02.2014. u 11:23

Prvog poskoka sam video krajem pedesetih. Lomatali smo se uskim makadamom koji je od Virpazara vodio naviše prema Rijeci Crnojevića a odatle ka Cetinju. Otac koji je vozio, odjednom je usporio a zatim i zaustavio Fiata 1100. Izađite polako i budite iza mene, rekao je. Uzbrao je jednu šipkovu granu, prelomio višak i na vrhu ostavio male raklje. Polako je krenuo ispred kola i tada smo videli vireći iza njega, zmiju šarenih leđa koja je sporo vijugajući  puzala sredinom druma. Otac joj se približio, rakljom joj pritisao vrat, sagao se, uhvatio je palcem i kažiprstom iza glave i podigao je. Ovo je poskok, uz šarku jedina otrovna zmija na našem području, rekao je dok smo majka, brat i ja s pristojne daljine posmatrali uvijanje i koprcanje poskoka. Otac ga nije stezao jako , samo onoliko koliko je trebalo da ga ne ujede. Kad smo ga se nagledali i kad nam je ispričao sve što je znao, otac je otišao do šipražja pored puta, pažljivo ga spustio na zemlju i naglo povukao šaku. Poskok je za trenutak bio miran a onda se serpentinišući izgubio u prašnjavim dračama.

Moj drugi poskok je bio iznenađenje! Neprijatno! Dogovorio sam se s drugom da se nađemo na Gorici, tik do borove šume koja kao neka zelena kapa pokriva sam vrh brda po kojem je Podgorica dobila ime. Približavao se maturski ispit pa smo želeli da zajedno, pomažući jedan drugom, ponovimo što više gradiva. Bejah uranio iako je sunce već bilo iznad severnog dela Prokletija. Ovlašno, očnom periferijom spazih jednu prostranu kamenu ploču i odlučih da se tu stacioniram. Da bih zapalio cigaretu, spustih knjige i sveske na levu stranu. I odmah osetih oštar bol! Naglo okrenuvši glavu video sam poskoka koji me ugrizao. Sedajući nisam ga primetio zbog utopljenosti u lišajevima prekrivenu kamenu ploču. Zgrabio sam ga za rep, ustao i snažno zamahujući počeo sam da ga udaram o kamen! Kad sam mu razmrskao glavu, zapalio sam cigaretu, dobro zažario vrh i snažno ga pritisnuo na mesto ujeda. Držao sam cigaretu sve dok se nije ugasila. Onda sam uzeo poskoka i držeći ga za rep sjurio se niz Goricu ka Domu zdravlja koji se na sreću nalazio stopedesetak metara niže. Primili su me preko reda, kako i ne bi, svet se iz čekaonica razbežao videći me s zmijom u rukama. Dobro je što si ga donio, sad znamo koji serum da ti damo, rekao mi je lekar. Uboli su me u prkno a sestra mi je rekla da pratim ranu i kožu oko nje pa ako otekne i postane ljubičasta da hitno dođem kod njih. Zahvalio sam se, pozdravio i krenuo put vrata. Momak da nijesi što zaboravio, čuo sa lekarov glas. Molim? Nemoj nam ostavljat ovđe ovu zmijurinu no je nosi sa sobom, bači je u neku kantu i zatrpaj je dobro da se narod ne prepada. Nije bilo nikakvih drastičnih otoka, niti mi je koža poljubičastila, te to prođe po onome: Na psu rana, na psu i zarasla. Kao spomen na taj davni susret s poskokom, imam okrugao, već izbledeo, ožiljak na unutrašnjoj strani podlaktice. Ali ima jedna stvar koja me i danas muči!  Iskreno mi je žao što sam ga ubio! Vagam ja svoj afekat ali i njegov, na pravdi boga, oduzet život. Nema nikakve njegove krivice, iznenadio sam ga i on je reagovao instinktivno.

Treći poskok, bolje reći poskoci, desili su mi se u Mostaru. Davno sam već pisao da sam vojsku služio kao plavac na Mostarskom aerodromu. Prvih nekoliko meseci pre nego što su me oslobodili svih dužnosti i obezbedili mi deo hangara za atelje, davao sam stražu od po sedam dana. Tri puta me zapalo da čuvam podzemni aerodrom, odnosno jedan njegov ulaz. Nas koji smo prvi put došli na stražu sprovodio je niko drugi nego sam komandir. Moj ulaz je bio skoro kilometar daleko od stražarske kućice, išli smo po danu utabanom stazom od crvene zemlje pomešane s kamenjem. Oko nas je bila aleja starih visokih čempresa. Vidi, pokazao mi je prstom komandir. Ni dva metra od staze po stenama su se nalazile desetine, meni se činilo stotine, poskoka koji su se grejali na suncu. Slušaj me pažljivo, ni danju ni noću ne skreći sa staze ni pola metra i ne moraš da brineš. Poslušao sam njegov savet iako mi prvih dana nije bilo prijatno. Kasnije sam se navikao, nisam ih dirao ni začikavao a oni nisu obraćali pažnju na mene, sklupčani ili opruženi upijali su sunčevu toplotu. Nkad ni jednog nisam video na stazi, puteljku, kojim smo išli mi vojnici. Jednog dana, bio sam na straži od 12 do 14 sati, sedeći ispod velikog badema, omiljenog mi mesta sa kojeg sam imao panoramski pogled i ništa nije moglo da mi promakne, video sam, na jedno petsto, šesto metara daljine, komandira sa nekim čovekom koji je u ruci nosio nešto što mi je izgledalo kao džak. Posle kraćeg razgovora, komandir se okrenuo i vratio u stražaru. Ustao sam da bih bolje video šta to čovek radi ali mi se vrlo brzo, zaklonjen čempresima, izgubio iz vida. Još neko vreme sam stajao buljeći ne bih li ga video a onda sam seo i zapalio cigaretu. To mi je bio poslednji dan stražarenja. Oko pola tri sam se vratio u stražaru, spakovao se kao i ekipa sa kojom sam odradio sedam dana. Natovareni i naoružani kao Rambo, spustili smo se do Tonke, prislonili automate uz zid kafane, razgaćeni i razdrljeni posedali smo i poručili flašu Loze. Nismo mrdnuli dok joj nismo videli dno! Onda smo preko piste krenuli ka svojoj baraci. Mikele, dođi da ti pokažemo nešto, pozvaše me piloti koji su se baškarili ispred oficirske kantine. Moji produžiše a ja priđoh stolovima, spustih provijant i automat i sedoh na ponuđenu stolicu. Anđa, lična i personalna pilotska kelnerica i još ponešto, nasu mi deci Loze i donese porciju pršute i tvrdog žutog sira. Čiča, pokaži mu, Major Dodevski, mlađi od mene dve godine, jedan od najboljih pilota tadašnje SFRJ i moj dobar drugar, obrati se čoveku sede kose i izbrazdanog lica, na prvi pogled sitnom i neuglednom. Čiča iskapi Lozu, sagnu se, podiže džak, shvatih u trenu da je to onaj čovek, zavuče ruku u njega, probrka malo i izvuče poskoka dok su mu još dva visila zuba zarivenih u podlakticu. Čiča ih prilično nežno otkači i vrati u džak. Skuplja, hvata ih i prodaje Plivi, prave neke lekove od njihovog otrova, reče mi Dodevski. Čiča je još neko vreme držao poskoka, onda ga vrati u džak i promuklo reče: Sipaj. Tada se prosvetlih! Naime, bejah redovan posetilac i pratilac Festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma, ko se seća, u Domu sindikata. E na jednom od Festivala gledao sam kratki film, ime autora sam zaboravio, baš o ovom čiči i poslu kojim se bavi. Čiča je bio Hercegovac, gorštak, škrtim rečima je ispričao da se njegova porodica istim poslom bavila još za vreme Austrougarske. A protivotrov, upita neko. Čičino izbrazdano lice se skupi u nešto što je trebalo da liči na osmeh: Moj davno upokojeni đed je imao jednu bačvu koju bi napunio kišnicom i u nju bi iscijedio otrov od dva poskoka. Nama đeci je davao tri puta po kašičicu na dan. Svake sljedeće godine je dodavao otrov povećavajući broj poskoka. Oni iz Plive su mi rekli da nam je tako stvarao...kako ono rekoše...otpornost... Imunitet, dobaci jedan pilot, E to, taj imunitet, završi čiča. Sipaše mu još dva deci Loze, popi je i ode svojim putem. Ni tada, ni sada ne znam da li da verujem u njegovu priču ali znam da se ne bih igrao s tim.



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

highshalfbooze highshalfbooze 12:18 15.02.2014

...

Sedajući nisam ga primetio zbog utopljenosti u lišajevima prekrivenu kamenu ploču.
Da, mužjaci se super uklapaju u tu sredinu. Interesantan trik sa cigaretom. Ili to zaista funkcioniše, ili taj poskok nije imao mnogo otrova.

E to, taj imunitet, završi čiča.


Potseti me na ovoga:

mikele9 mikele9 23:20 15.02.2014

Re: ...

Da, mužjaci se super uklapaju u tu sredinu. Interesantan trik sa cigaretom. Ili to zaista funkcioniše, ili taj poskok nije imao mnogo otrova.

Iskreno da ti kažem, to mi je prvo palo na pamet, imao sam 18 godina, nisam hteo da isisavam krv jer nisam bio siguran u zube, desni i jezik. Lekar me pitao od čega mi je rupa na ruci a kada sam mu rekao, odgovorio je da nije bilo potrebe za tim jer otrov trenutno ulazi u krv.
Hansel Hansel 14:27 16.02.2014

Re: ...

A kako beše, da li treba hladiti mesto ujeda ako je moguće? Nikako da se setim, mislim da ima neka priča o smanjenju/povećanju aktivnosti otrova na višim/nižim temperaturama... ili to važi samo za otrov insekata?
highshalfbooze highshalfbooze 15:09 16.02.2014

Re: ...

Iskreno da ti kažem, to mi je prvo palo na pamet, imao sam 18 godina, nisam hteo da isisavam krv jer nisam bio siguran u zube, desni i jezik. Lekar me pitao od čega mi je rupa na ruci a kada sam mu rekao, odgovorio je da nije bilo potrebe za tim jer otrov trenutno ulazi u krv.


Kako ti to pade na pamet :) Eh, šta sve čovek sa 18 ne zna da uradi.

A kako beše, da li treba hladiti mesto ujeda ako je moguće?


Postoji teorija da je vakum pumpa kojom se isisava otrov jako korisna. Malo me je Mikele (zbog ove teorije sa cigaretom ) zainteresovao i nabasao sam na neko američko istraživanje koje tvrdi da je vakum sisaljka beskorisna. Naime, vršenjem istraživanja došli su do zaključka da je su pumpicom uspeli u najboljem slučaju da izbace 2% otrova iz organizma, što je beznačajno. Merenjem koncentracije otrova u simultanom isticanju na rani odmah posle ujeda i u posudi sisaljke, utvrdili su da je koncentracija otrova u posudi mnogo manja, uglavnom je to krv sa jako malo otrova. Otrov se kapilarno vrlo uspešno i brzo širi kroz tkivo, a i zmija ga zubima injektuje relativno duboko.
Jedina stvar koju treba uraditi na licu mesta je imobilizacija zavojem zbog
- kompresije jer se tako smanjuje protok krvi i
- imobilizacije samog ekstremiteta da se ne bi koristio jer mišićna aktivnost povećava brzinu protoka krvi i otrova.



Ribozom Ribozom 13:34 15.02.2014

i svi moji poskoci

Keva nas je terala da uvek izadjemo stanicu pre, prilikom posete njenom selu. Pesacili smo par kilometara puteljkom izmedju sume i reke. Trava je cesto bila veca od mene. Nosila je stap i pokazala na livadu gde je videla kako poskok napada nekog coveka. Bez obzira koliko je ta slika bila strasna, kasnije me nije sprecavala da bas na toj livadi idem sam da berem cvece. Podrazumeva se da je toj livadi bas bilo najvise narcisa.
Poskoka ili neku drugu zmiju nisam nikad sreo, premda sam se cesto muvao na mestima gde ih je moguce sresti.

Takodje u Ulcinju, pre velike plaze ima jedno brdo, koje smo kao klinci resili da istrazimo. Posle sat vremena sreli smo coveka u cizmama koji nas je pitao sta radimo tu i odveo nazad do plaze, sve vreme pricajuci kako je brdo puno zmija, koje opet nismo videli.

Stojim sa prijateljima, planinarima, iznad presusenog potoka, punog rastinja. Sekundu nakon sto je neko rekao da je potok pun zmija, ja se okliznem i otkotrljam do dna - od zmija ni rep.

I tako, cesto sam se muvao po planinama, sumama, kamenjarima i nikad nisam video zmiju. Ove u terarijumima ne racunam.

Predprosle godine nam je bio u goste jedan momak iz Crne Gore, koji ima dar da 'prica sa zmijama'. Zapravo, on kaze da ih samo oseti. Do tada sam mislio da je to samo legenda, ali eto, on me je demantovao.
freehand freehand 15:33 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

Takodje u Ulcinju, pre velike plaze ima jedno brdo, koje smo kao klinci resili da istrazimo. Posle sat vremena sreli smo coveka u cizmama koji nas je pitao sta radimo tu i odveo nazad do plaze, sve vreme pricajuci kako je brdo puno zmija, koje opet nismo videli.

Šta ti znači "pre Velike plaže"? Gledano od grada i od Kalimera ili od Štoja?
Jer oko Ulcinja svačega ima. Pored Solane, pa Zoganje pa do Svetog Đorđa, ili do Sukobina. Ili gore oko Podstegvaša - taj deo ni većina Crnogoraca ne zna. Tu je karaula na jednoj terasi, u kamenu, a ispod nje ponor.
To je, Mikele, onaj deo kad se krene starim Barskim putem pa se s druge strane spusti povr Skadarskog jezera.
A tako smo jednom negde oko Šaskog jezera, vukljajući se na +40 posle celonočne zasede, naleteli na rupu koja šišti.
Zmijarnik. Vrlo živopisno.
Samo što nisu bili poskoci nego šarke,
Valjda.

Edit: Umal' zaboravih: Mikele, blavore nijedan!

Edit 2; a bogumi je, kad se šjetim, i kroz kuhinju u kasarnu "Morača" jedna šarka prolećela!
anonimni_autor anonimni_autor 15:34 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

Zmije su satavni deo prirode i na njih moraš da računaš gde god da odeš. Poskok, o kome Mikelje priča, je najopasnija evropska otrovnica u stvari nešto manja verzija američke zvečarke.
Kao mlad i ja sam se mnogo muvao po prirodi. Te izviđači, te speleolozi, uvek nešto po "pitomim" krajevima naše tadašnje otadžbine. Na moju sreću nisam doživeo neprijatnosti sa zmijama u smislu ujedanja, ali sam jednom zabasao na šumski proplanak koji je imao po zmiju u svakom bokoru trave. Bilo je još nekoliko ljudi sa mnom i bilo je važno da se ne paniči. Danas mi je smešno kada se setim da su se posle moje komande: "Stani!", tako ukopali da nisam mogao da ih pokrenem da polako odstupimo. I to se srećno završilo.
Moji gadni susreti sa zmijama dogodili su se u Africi. Njihove zmije - i kobre i mambe - znači one najopsnije, uopšte ne prezaju od čoveka nego hladnolrvno krenu pema tebi da napadnu kad te opaze. E tu sam u nekoliko navrata morao da umlatim priličan broj kobri, paf adera i još nekih kojima ni ime nisam znao. Bocvanci za to imaju posebno napravljenu mačetu. Ona inače služi mesto kose i ima izvijen vrh koji je za verme rada paralelan sa zemljom i sečivo koje ide sve do rukohvata. Kad time dohvatite zmiju njeni parčići lete na sve strane.
Najneprijatniji susret sa kobrom(klasičnom indijskom za koju ne znam koga vraga traži u Africi) doživeo sam jednom na putu od samoposluge do kuće. Kao ljubitelj prirode nisam hteo da idem prašnjavim puteljkom pored asfaltnog druma, nego sam krenuo živopisnom stazom pored reke. Tu sam naleteo na kobru koja je, onako podignuta, dostizala meni do struka.
Naravno njoj ni na kraj pameti da ustukne nego krenu na mene, a oko mene nigde ni drveta ni kamena, samo pesak i trava. Branio sam se onim što sam imao - bakalukom, gurajući kese između sebe i napadčice. Dva puta me je ugrizla za kese i onda se, valjda zadovoljna, povukla sa puteljka. Oba ujeda je primio jedan mali četvrtasti hleb i sve u svemu nije bila neka velika šteta.
zilikaka zilikaka 17:07 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

bogumi je, kad se šjetim, i kroz kuhinju u kasarnu "Morača" jedna šarka prolećela!


Nije šarka, al prošle jeseni se opasno nakotili smukovi, i počeli da se zavlače svuda.
Moš misliti lepote kad uđe u kombi, pa se negde zavuče, i onda tokom vožnje odluči sa izađe.

Na poslu nam se to nekoliko puta desilo.

Prvi put se pojavio i sklupčao oko nogu čoveku koji je dremao na mestu suvozača. Priča posle kako je mislio da ružno sanja, i da mu je dosta trebalo da shvati šta se dešava.

Nekima izlazila da se priži po šoferki, ili se obmotavala oko retrovizora..
Probali i da ih isterujemo dimom, stavljali lepak, al ništa.

Ako se dosada nisu sklonile i ako iz zima nije ubila, eto nama opet zabave na proleće.

anonimni_autor anonimni_autor 18:31 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

zilikaka
bogumi je, kad se šjetim, i kroz kuhinju u kasarnu "Morača" jedna šarka prolećela!


Nije šarka, al prošle jeseni se opasno nakotili smukovi, i počeli da se zavlače svuda.
Moš misliti lepote kad uđe u kombi, pa se negde zavuče, i onda tokom vožnje odluči sa izađe.

Na poslu nam se to nekoliko puta desilo.

Prvi put se pojavio i sklupčao oko nogu čoveku koji je dremao na mestu suvozača. Priča posle kako je mislio da ružno sanja, i da mu je dosta trebalo da shvati šta se dešava.

Nekima izlazila da se priži po šoferki, ili se obmotavala oko retrovizora..
Probali i da ih isterujemo dimom, stavljali lepak, al ništa.

Ako se dosada nisu sklonile i ako iz zima nije ubila, eto nama opet zabave na proleće.


Hoću da ti dam jedan provereni afrički lek protiv zmija u kući ili kampu. Oko objekta koji hoćeš da zaštitiš prospi istrošeno motorno ulje i to da linija bude šroka bar tri prsta. Sem toga đubre bacaj daleko od kuće jer zmije prate sitne glodare koji se oko njega muvaju. Sa ta dva pravilna postupka siguran si id svih vrsti guja i u naljućem bušu, a kamo li u kamionu.
zilikaka zilikaka 19:57 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

Hoću da ti dam jedan provereni afrički lek protiv zmija u kući ili kampu. Oko objekta koji hoćeš da zaštitiš prospi istrošeno motorno ulje i to da linija bude šroka bar tri prsta. Sem toga đubre bacaj daleko od kuće jer zmije prate sitne glodare koji se oko njega muvaju. Sa ta dva pravilna postupka siguran si id svih vrsti guja i u naljućem bušu, a kamo li u kamionu.


Hvala.
Recept deluje smisleno, i verujem da valja. Jedino, na možeš ga primeniti na vozila.
Zmije se zavuku pri stajanju vozila, kad se rade neki radovi. napolju, na terenu. Po pravilu se taj trenutak ne primeti.

Kad se zavuku u vozilo, nema šansi da znaš gde su.

...uzgred, ako je u motorskom prostoru, vruće pranje se pokazalo dobro
mikele9 mikele9 23:23 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

I tako, cesto sam se muvao po planinama, sumama, kamenjarima i nikad nisam video zmiju.

Eto za razliku od tebe ja jesam a ako uračunam, dve šarke, i bezbroj blavora, smukova, vodarica i belouški, onda me možeš smatrati zmijologom
mikele9 mikele9 23:31 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

To je, Mikele, onaj deo kad se krene starim Barskim putem pa se s druge strane spusti povr Skadarskog jezera.

Ta planina se zove Sutorman. Nekad je od Virpazara išla uskotračna pruga koja se od vrha u krugovima spuštala do Bara. Žali bože što to nisu obnovili, to bi bila svetska atrakcija!Edit:

Umal' zaboravih: Mikele, blavore nijedan

Ti meni blavore, ja tebi, gujo prisojkinjo
meni je najstariji stric Petar još kao osnovcu rekao: Greota je ubit blavora, on ti dođe ka domaće čeljade, jede bube, miševe i pacove.
mikele9 mikele9 23:34 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

Tu sam naleteo na kobru koja je, onako podignuta, dostizala meni do struka.
Naravno njoj ni na kraj pameti da ustukne nego krenu na mene, a oko mene nigde ni drveta ni kamena, samo pesak i trava. Branio sam se onim što sam imao - bakalukom, gurajući kese između sebe i napadčice. Dva puta me je ugrizla za kese i onda se, valjda zadovoljna, povukla sa puteljka. Oba ujeda je primio jedan mali četvrtasti hleb i sve u svemu nije bila neka velika šteta.

Ne bih voleo da sam ti bio u koži, auuuuuuu!!!
mikele9 mikele9 23:38 15.02.2014

Re: i svi moji poskoci

Nije šarka, al prošle jeseni se opasno nakotili smukovi, i počeli da se zavlače svuda.
Moš misliti lepote kad uđe u kombi, pa se negde zavuče, i onda tokom vožnje odluči sa izađe.

Zili draga, znaš i sama da su smukovi bezopasni gušteri koji su daaaaavno izgubili noge. Mada ako ti se nenadano obavije oko noge u toku vožnje, svejedno ti je da li je smuk ili crna mamba
pedjalon pedjalon 14:37 15.02.2014

Kratki...

Baš me preseče, kako nema festivala? http://www.kratkimetar.rs/
To je meni posebno mesto. Svoj prvi dokumentarac sam gledao u čuvenom Domu sindikata.
mikele9 mikele9 23:42 15.02.2014

Re: Kratki...

Baš me preseče, kako nema festivala? http://www.kratkimetar.rs/
To je meni posebno mesto. Svoj prvi dokumentarac sam gledao u čuvenom Domu sindikata.

Ma nisam rekao da nema Festivala, mrzi me da ponovo čitam tekst ali sam 100% siguran! Na festivalu sam se nagledao remek dela koja su i u svetu bila priznata i nagrađivana
chitach chitach 14:53 15.02.2014

podsjetnik


ti malo malo pa po koju o Mostaru . Da si se malo strpio do ljeta i odabrao neki celopek od dana pa objavio blog , mnogima ne bi bilo svejedno da odu u te krajeve :)
taj dio gdje si strazario poznajem veoma dobro ( onaj dio koji je bio dozovljen za krstarenje civilima i samim tim nama djeci ). e sad zamisli mi kao drustvo krenemo sjeverno brdima sve do vojnog instituta , nekih 12 km , to znam sada , onda nisam imao pojma , sta zna dijete sta je 12 km po mostarskom suncu . na nogama neke sandale , i dan danas se cudim kako nikoga nije ujela ni jedna .
G.Cross G.Cross 16:47 15.02.2014

Re: podsjetnik

sta zna dijete sta je 12 km po mostarskom suncu


Mi smo se spustali slaufovima niz Neretvu do Bune (tacno 12 km od Mostara), pa se peske vracali, sve gurajuci onaj slauf.
mikele9 mikele9 23:46 15.02.2014

Re: podsjetnik

ti malo malo pa po koju o Mostaru . Da si se malo strpio do ljeta i odabrao neki celopek od dana pa objavio blog , mnogima ne bi bilo svejedno da odu u te krajeve :)
taj dio gdje si strazario poznajem veoma dobro ( onaj dio koji je bio dozovljen za krstarenje civilima i samim tim nama djeci ). e sad zamisli mi kao drustvo krenemo sjeverno brdima sve do vojnog instituta , nekih 12 km , to znam sada , onda nisam imao pojma , sta zna dijete sta je 12 km po mostarskom suncu . na nogama neke sandale , i dan danas se cudim kako nikoga nije ujela ni jedna .

Srcem sam vezan za Mostar! A to što vas nijedna nije ujela pa ti je staro poskočko pravilo: Decu ni za živu glavu!
49 41 49 41 16:02 15.02.2014

Krici do nebesa

Imenjak se natovario najvecim rancem; a bio je najkrupniji i najvisi medju nama.
Unutra je bio camac, kratko veslo i njegove ostale potrebstine.

Dok smo u dugim zik-zak linijama silazili u najdublji deo kanjona Tare; "ispirali" smo svi povremeno usta - da preuzmemo od njega najveci i najtezi ranac.

Sve vreme smo slusali njegovu tiradu, onako krupnog.
- Ljudi moji, ja kad vidim zmiju ja se userem, a mozda i padnem u nesvest.

Usput smo jedan drugog upozoravali, eno ga poskok, eno je sarka - obazrivo!
Gledali smo imenjaka kako zamice u trku po teskom terenu da bude sto dalje od oznacenog mesta.

Prebrodismo i to posle 8 casova.

Svi se prucili po pesku, ispod nasvodnjene stene gde cemo nociti.
Tara carlija.
Oni povadili peroreze. Lete komadici narezane prsute kroz vazduh od jednog do drugog.
Zatim sledi, ciklus leta pljoski sa domacom.

Svi ckiljimo na po jedno oko; uz muziku Tare.
Kalorije usoljenje prsute vriju u stomacima sa domacom.

Imenjak skace - grabi sekiricu; vice na nas pospane, iako je podne.
Lencine, dizite se; treba naseci drva za veceras, na cemu cete peci ribu?!?

Prasak niz kanjon, pri svakom udaru njegove sekire o suva debla.
Onda krici do nebesa. Urla imenjak na sva zvona.

Napao ga medved, proradilo divljastvo u njemu od prapredaka; kad mu je usao svez kiseonik u vene, ...?!?

Imenjak izlece iz gustog siprazja, bez sekire. Trese se onako veliki, muca.
Niko ga ne razume sta hoce da kaze.

Kad se pribrao, objasnjava.
Kako sam lupio sekirom o debelu granu; iznad mene su bila dva poskoka visoko na drvetu.

Jedan mi je pao pored nogu, drugi pao na lice; skliznuo niz grudi i dole.




mikele9 mikele9 23:56 15.02.2014

Re: Krici do nebesa

- Ljudi moji, ja kad vidim zmiju ja se userem, a mozda i padnem u nesvest.

Imao sam ortaka koji se isto tako plašio zmija. Bio je sa juga iz Velike Grabovnice. Zvali smo ga deda. Sedimo tako u jednom kafiću u Zagrebu na samom početku Tkalčićeve ulice a iz njegovih leđa ogroman plakat koji reklamira veliku kinesku izložbu. Na plakatu ogromna carska kobra napravljena od zlata i žada. Treći ortak Miša struja u sred zapijanja iz zezanja kaže: Deda, okreni se, kakva riba, baš tvoj broj. Deda se okrenu i kad vide plakatiranu kobru, odskoči od stola i pobeže u hotel! Strah je čudo jedno Ne da se kontrolirat!
G.Cross G.Cross 16:36 15.02.2014

Fijat 1100

zaustavio Fiata 1100


I moj je otac imao Fiat 1100, onaj noviji, Fiat 1100R. Kakva su to kola bila !!!
Takva vise ne prave

A da ne govorimo o Fiat 850 Sport

Moja prva kola su bila Fiat 850, nazalost obicni a ne sport.
G.Cross G.Cross 16:46 15.02.2014

...

...
freehand freehand 19:51 15.02.2014

Re: Fijat 1100

A da ne govorimo o Fiat 850 Sport

Pih... NSU Princ je bio auto, kakav Fiat 850.
G.Cross G.Cross 20:13 15.02.2014

Re: Fijat 1100

NSU Princ je bio auto, kakav Fiat 850.


Jel to onaj auto sto su ga pravili u fabrici Pretis lonaca u Vogosci?

Salim se .. NSU TT, super auto. NSU Prinz veoma brz za svoju snagu, mada mnogi su stavljali vrecu sa peskom napred zato sto je bio nestabilan.
zovitemegrunf zovitemegrunf 22:51 15.02.2014

Re: Fijat 1100

Jel to onaj auto sto su ga pravili u fabrici Pretis lonaca u Vogosci?


A vozaca su cesto zvali konj u belom princu
docsumann docsumann 17:28 15.02.2014

hip hop poskočiću drugu curu poljubiću


otrovi, protivotrovi i protivprotiv...

dylam_dop dylam_dop 16:54 16.02.2014

Re: hip hop poskočiću drugu curu poljubiću

- Engleska književnica Agata, 6 slova?
- Pojzon! Agata Pojzon!
Atomski mrav Atomski mrav 12:53 17.02.2014

Re: hip hop poskočiću drugu curu poljubiću

- Engleska književnica Agata, 6 slova?
- Pojzon! Agata Pojzon!


S obzirom na to da je Agata Kristi bila po zanimanju apotekarka, nije ni čudo što je "pomorila" toliko ljudi u svojim romanima što arsenikom što strihninom...
cikaron cikaron 17:54 15.02.2014

Zmije i kampovanje

S obzirom da sam pasioniran kamper imao sam tu cast da se vise puta sretnem sa poskocima i sarkama narocito prilikom tradicionalnog julskog kampovanja u dolini Ibra, ispod tvrdjave Maglic, na planini Stolovi kao i na Svetoj Gori.
Sve u svemu stvar je jako prosta - ako ih ne diras nece te ni konstatovati.... sklonice se od tebe i kraj price. Sigurno te nece bez razloga napasti. Vidjao sam ih i na par metara od satora i na putu i medju kamenjem i nikada se nije desio ni jedan incident - svako gleda svoja posla.
Jedini incident sa zmijama - sarka, se desio upravo ispod tvrdjave Maglic pre 4 godine kada je moja prijateljica u zelji da napravi sto bolju fotografiju pijane ekipe pocela da se penje po nekom kamenjaru iznad vodopada na reci maglicici i nagazila sarku koja je reagovala onako kako je reagovala u samoodbrani.
U roku od 20 minuta smo bili u domu zdravlja Mataruska banja gde je primila serum a odatle su je prosledili u bolnicu u Kraljevu gde je ostala 2-3 dana....
Primala je preventivno serum jos godinu-dve i to je to.

I dalje smo svako leto na Ibru, kampujemo, ludujemo i regularno se susrecemo sa zmijama...
freehand freehand 19:50 15.02.2014

Re: Zmije i kampovanje

S obzirom da sam pasioniran kamper imao sam tu cast da se vise puta sretnem sa poskocima i sarkama narocito prilikom tradicionalnog julskog kampovanja u dolini Ibra, ispod tvrdjave Maglic, na planini Stolovi

Bemliga, ja odrastao na Ušću i nikad čuo da u tom kraju ima poskoka.
Al dobro, htedoh da kažem da je to prelep kraj. Upravo tu do Buka u Dolini jorgovana smo se mi spuštali na gumama, od ušća Studenice u Ibar.
cikaron cikaron 20:01 15.02.2014

Re: Zmije i kampovanje

freehand
S obzirom da sam pasioniran kamper imao sam tu cast da se vise puta sretnem sa poskocima i sarkama narocito prilikom tradicionalnog julskog kampovanja u dolini Ibra, ispod tvrdjave Maglic, na planini Stolovi

Bemliga, ja odrastao na Ušću i nikad čuo da u tom kraju ima poskoka.
Al dobro, htedoh da kažem da je to prelep kraj. Upravo tu do Buka u Dolini jorgovana smo se mi spuštali na gumama, od ušća Studenice u Ibar.


Obronci Stolova sa desne strane Ibra (gola brda oko Magliča) su i za vreme SFRJ bili glavno "lovište" poskoka i šarki za sve laboratorije širom bivše velike nam države.
proveri.
drzura drzura 20:04 15.02.2014

u masivu orjena

ima baš mnogo poskoka, tokom 90-tih sam često mlatinjo po svim vrhovima kako ljeti tako i zimi. penjući sa drugarom na vrh subre nagazio sam jednog poskoka na rep, kad je počeo da se uvija skočio sam oko metar ustranu a on uteko pod kamen. na reovačkoj gredi i na dugunji iznad ubala( gradska deponija H-Novog) sam vidio dva najveća poskoka u životu. možda čak i mrvicu duži od metra, krljušt tako velika i oštra da više liče na male zmajeve nego na zmije, samo im krila fale!!!
ps. nikada nisam ubio poskoka, jesam samo šarku pregazio autom slučajno, jbga. otpuzala je sa puta tako da neznam da li je pretekla.
pps. poskoci koje sam gledao po orjenu su uglavnom bili pepeljasto sivi, ali sam vidio i žutog zelenog i nećete vjerovat jednog crvenkaste boje skoro pa roze. nevjerovatno je kako prilagode boju terenu na kojem žive.

preporuka za tekst mikele ! odličan !
mikele9 mikele9 00:09 16.02.2014

Re: u masivu orjena

pps. poskoci koje sam gledao po orjenu su uglavnom bili pepeljasto sivi, ali sam vidio i žutog zelenog i nećete vjerovat jednog crvenkaste boje skoro pa roze. nevjerovatno je kako prilagode boju terenu na kojem žive.

Evo i dokaza:


vrabac_u_steni vrabac_u_steni 12:46 16.02.2014

Re: u masivu orjena

Kada smo već u tom kraju sveta...

Ja sam se prilično navikao na te živuljke mlateči se po crnogorskim planinama i tamo uglavnom važi parvilo (naročito u Kučima, Živjevu ili Prokletijama) da ako si tog dana otišao u brdo i nisi video ni jednu zmiju - to samo znači da nisi dobro gledao.

Međutim, imam dve zgode koje su mi ostale malo dublje urezane u sećanje.

Prva je baš u Boki. Za jedan Prvi maj pre nekih 6-7 godina odem sa društvom malo da se zezamo na moru a malo da penjuckamo u stenama iznad Orahovca i okolini. Elem, pođem jedno jutro sa drugaricom do ušča Ljute u more (kod restorana "Stari Mlini" ), tamo ima dobrih kompaktnih komada stena čak je i izboltovano par smerova. I tako krenemo nas dvoje od onog mostića pa gore u brdo po kamenjaru gledamo okolne stene, gde bi mogli da se zabodemo da popnemo neki smer, ja idem prvi a ona nekih pedesetak metara oko mene. Kada smo već malo više zašli u kamenjar u jednom momentu na jedno 5-6 metara ispred ja vidim poskoka. U redu, ništa neobično krenem da uhvatim malo desno da ga zaobiđem na kad opet na nekih 5-6 metara u tom smeru vidim drugog. Tu se već ukopam u mestu i krenem nervozno da se osvrćem oko sebe. Jebote, gde god da pogledaš po neki se sunča na kamenu! Mislim da sam ih izbrojao jedno 7-8 na rastojanju od 5 do nekih 15 metara oko sebe. Mislim da mi je u momentu srce stalo. I onda polako, na prstima, sve odmahujuči rukom ovoj koja pristiže da krene da se vraća nazad (nisam se usuđivao reč da beknem).

Druga priča je iz Vrace u Bugarskoj, negde sa kraja septembra 2005.
Spuštam se brda sa ortakom posle popetog smera, onako zadovoljni, smer bio lepe težine i visine, gladni, pričamo kako ćemo da se razvalimo od klope kada se spustimo dole i eto ti ga odjednom poskok nekoliko metara ispred nas na sred staze. A staza se spušta uz samu stenu (sa leve strane) a sa desne je neki prilično strm sipar pa ti se baš ne silazi sa nje. I mi šta ćemo, znamo priču sa našim poskocima baciš kamen i on pobegne, i mi to i uradimo nadajuči se da će se skloniti sa staze. Kad ne lezi vraže, bratko Bugarin izgleda ne pada na te srpske fore, kako mu je pao kamen pored njega, on krene prilično brzo da gmiže ka nama. Majko mila, kad mi poskakasmo desno na onaj sipar, umalo noge ne izlomismo, stuštili smo se niz isti brzinom munje
highshalfbooze highshalfbooze 15:23 16.02.2014

Re: u masivu orjena

Evo i dokaza:


Ovaj levo je mužjak, a ovo desno je ženka. Ženke su (očigledno) nešto veće od mužjaka. A mislim da su ženke naprasitije naravi.
mikele9 mikele9 17:04 17.02.2014

Re: u masivu orjena

Kad ne lezi vraže, bratko Bugarin izgleda ne pada na te srpske fore, kako mu je pao kamen pored njega, on krene prilično brzo da gmiže ka nama. Majko mila, kad mi poskakasmo desno na onaj sipar, umalo noge ne izlomismo, stuštili smo se niz isti brzinom munje

Sve zmije uglavnom beže i sklanjaju se od ljudi, jedino u slučaju kad smatraju da su ugrožene, onda napadaju. Moje laičko mišljenje
drzura drzura 19:23 17.02.2014

Re: u masivu orjena



http://www.tportal.hr/funbox/funtime/316223/Kralj-zmija-umro-od-ugriza-zmije.html?utm_source=clanci&utm_medium=cl_najnovije&utm_campaign=clanci_najnovije
fantomatsicna fantomatsicna 23:57 15.02.2014

Joj Mikele

Živeo si opasan život!I imao si sreće-Znaš da na Novom Zelandu uopšte nema zmija.
Moj deda je kad smo mu to pričali rekao :'' Tu gde Bog nije zmiju ostavio ni ljudi ne treba da žive".
Uvek sam mislila da on to kaže, jer mu je bilo teško što smo otišli tako daleko
mikele9 mikele9 00:14 16.02.2014

Re: Joj Mikele

Živeo si opasan život!I imao si sreće-Znaš da na Novom Zelandu uopšte nema zmija.
Moj deda je kad smo mu to pričali rekao :'' Tu gde Bog nije zmiju ostavio ni ljudi ne treba da žive".
Uvek sam mislila da on to kaže, jer mu je bilo teško što smo otišli tako daleko

Mislim da si u pravu, dedi je žao što niste bliže
Inače znam da na NZ nema zmija a znaš li ti da ni na Mljetu nema zmija? Pomorci su još tridesetih godina prošlog veka doneli na Mljet mungose i ovi su potamanili sve zmije. Mungosi su se namnožili i postali prava napast, jer kad više nije bilo zmija počeli su da jedu piliće, zavlačili se u konobe, čuda su pravili.
Черевићан Черевићан 16:00 16.02.2014

змијски језици

поМалти их исто нема.предање вели . . . св Павла,бродоломника,тамо давне ад 60,је ујела отровна змија, али он није претрпео никакве лоше ефекте,спаливши је потом у ватри. Острвљани су то протумачили као знак да је он посебан човек, јер од тада змија по отоку више не уочише.

- боље да нам је Апостол змие оставио, шале се наши савременици (мушки) малтежани,
него што се оне модифицираше у женске језике.
mikele9 mikele9 17:09 17.02.2014

Re: змијски језици

поМалти их исто нема.предање вели . . . св Павла,бродоломника,тамо давне ад 60,је ујела отровна змија, али он није претрпео никакве лоше ефекте,спаливши је потом у ватри. Острвљани су то протумачили као знак да је он посебан човек, јер од тада змија по отоку више не уочише.

- боље да нам је Апостол змие оставио, шале се наши савременици (мушки) малтежани,
него што се оне модифицираше у женске језике.

Hvala što svratiste G. Čer!
Kod nas ima zmija a i ženskih jezika, kako biste vi to protumačili
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 01:04 16.02.2014

Poskoči, Poskoci... ;)

E to, taj imunitet, završi čiča. Sipaše mu još dva deci Loze, popi je i ode svojim putem.


             
Черевићан Черевићан 12:05 16.02.2014

ми сремци,има томе . .

кад би видли коју змиу
бежали би сви кућама
али муке имадосмо
споскоцима угаћама

(упс)
mikele9 mikele9 17:18 17.02.2014

Re: ми сремци,има томе . .

кад би видли коју змиу
бежали би сви кућама
али муке имадосмо
споскоцима угаћама

(упс)

Poskoci u gaćama, ne samo vama sremcima nego i svoj muškoj populaciji, celog života zadaju jada! U mladosti erektivni, u starosti... samo sećanje na erekciju
49 41 49 41 17:00 16.02.2014

Kapitalac,

velicine omanjeg pitona.

Narednog jutra, dvojica su otisli cikom zore uz/niz kanjon - na mladice, pastrmke, lipljane. Nisam video - uocio u velikim jatima druge vrste riba.

Mene, inace ranoranioca je ophrvao udar kiseonika posle gratskog smrada.
Skocio sam kad sam pogledao na sat, zgrabio dug stap i sjurio se niz usku kamenitu stazu prema Tari.

Pred rekom sam primetio da duge pertle landaraju okolo nevezane. Naslonio nogu na stenu, sagao se da ih vezem.
Sistanje pred glavom na 30 sm.
Oci u oci sa njom.

Hiljdu stvari prostruji glavom u trenutku. Ujed za vrat u aortu, takoreci pored srca. Svaka nesmotrenost - fatalna. Zaboravljeni protivotrov u frizeru, divljina - nepristupacan teren vrlo daleko od ikakve ambulante, zaseoka, civilizacije.

Sisti, sisti... tik uz lice.
Oboje se povlacimo unazad.
Uvlaci se repom u procep stene, cuvajuci odstupnicu velikom uzdignutom glavom.
Skoro nepomican, dok se jedva primetno povlacim nazad.

Nisam mogao da predpostavim da na nasem podrucju postoje sarke duzine 4-5 m - te debljine.

Ubedjuje me prijatelj, kako su u strahu velike oci, da sve izgleda duplo ...

Vodim prijatelja tiho do mesta susreta. Trebalo mi je vremena da sve dovedem u normalno stanje. Cudan je taj adrenalin kad navre.
Opet je izasla iz procepa, pruzila se po steni na suncu.
Posmatramo je odozgo sa pristojne, bezbedne udaljenosti.

Zar postoji ovakvo cudoviste kod nas - komentarise prijatelj ?!?
mikele9 mikele9 17:23 17.02.2014

Re: Kapitalac,

Zar postoji ovakvo cudoviste kod nas - komentarise prijatelj ?!?

Koliko ja znam, ne postoji, mislim šarka. Dužina naše šarke je od 60 do najviše 100cm a i takve se reeeeetko nalaze.
Viđao sam blavore od preko metar i po, kažu da mogu da dostignu i dva metra?
nikvet pn nikvet pn 22:48 16.02.2014

Буба

Као младом ветеринару у сеоској амбуланти дође ми хитан случај. Две бакице гурају ручна колица са клонулом овцом; паника.
- Буба ју ујела ! Докторе помагај !
Овци глава отекла ко кошаркашка лопта. Очи прекривене отоком, уши једва вире а на носнице шишти, гуши се. Загурам некако у нос пластично црево, успоставим какво-такво дисање па питам :
- Каква то буба, како је изгледала ?
- Па буба, бубачина; што гамиже, шарена ! Еве овди ујела - па покаже.
Видим две црвене тачке :
- Па ово је змијски ујед ! Поскок !
- Јесте докторе, баш она, бубачина !
Добро де, споразумесмо се некако али шта да радим ? Сеоска амбуланта рушевна нема ни струје ни воде ни фрижидера; о антивиперином серуму ни говора. Одем на телефон да чујем мог ментора; цврц, ни он не ради. Аух, шта сад. Бабе се расквоцале ...
Боцнем калцијума, витамина, кофеина; ама ништа, ко у дирек. У зао час узмем добар нож, забијем јој у чело па наниже низ кост педаљ рез доврх носа. Пљусне много сукрвице; бошпомози, чекамо. Оп, испаде она пластика из носа, оток видно попусти и успостави се скоро коректно дисање. Укажу се полако и очи као сјајне пукотине; уши све веће. Најзад овца диже главу, отресе је па устаде ! Ух среће !

Тек касније, градски човек, сазнао сам да се на селу страшне ствари не изговарају директно него изокола.
mikele9 mikele9 17:35 17.02.2014

Re: Буба

Тек касније, градски човек, сазнао сам да се на селу страшне ствари не изговарају директно него изокола.

Živa istina! Na selu se koriste lokalni eufemizmi, zavrće se i uvija, treba strpljenja da bi se došlo do prave istine. Sećam se jednom bio u selu, vrućina i ja nategao flašu hladnog piva kad nalete komšinica i preko ograde povika: Bači to pivo, nemoj da te zadesi ono ka Milorada... Uzmi Lozu...Ko zna koliko bi to trajalo da mi majka nije objasnila da je Miloradu u grlić od pivske flaše uleteo stršljen i kad je prineo grlić, stršljen mu je uleteo u usta i ujeo ga u ždrelo. Odmah je otekao, nije mogao da diše a kad je posle dva sata stigla iz grada Hitna pomoć, Miloradu nije više bilo spasa. A ona meni: Bači pivo, uzmi Lozu
49 41 49 41 19:03 17.02.2014

Re: Буба

mikele9
Тек касније, градски човек, сазнао сам да се на селу страшне ствари не изговарају директно него изокола.

Živa istina! Na selu se koriste lokalni eufemizmi, zavrće se i uvija, treba strpljenja da bi se došlo do prave istine. Sećam se jednom bio u selu, vrućina i ja nategao flašu hladnog piva kad nalete komšinica i preko ograde povika: Bači to pivo, nemoj da te zadesi ono ka Milorada... Uzmi Lozu...Ko zna koliko bi to trajalo da mi majka nije objasnila da je Miloradu u grlić od pivske flaše uleteo stršljen i kad je prineo grlić, stršljen mu je uleteo u usta i ujeo ga u ždrelo. Odmah je otekao, nije mogao da diše a kad je posle dva sata stigla iz grada Hitna pomoć, Miloradu nije više bilo spasa. A ona meni: Bači pivo, uzmi Lozu


Nasao sam se u sarajevskom kaficu, kasno navece.

Dva momka daleko mladja od mene, poceli su dobacivanje jedan drugom; sa moje obe strane.

- Cuti ti IB-ovac!

Odmerim ih ponovo da im procenim starost; balavci.
Ja rodjen dosta posle IB-a, al' dobro - razmisljam.
Nekom od njih bio otac, nekom deda IB-ovac; pa oni nastavili da vracaju "dugove".

Proslo je dosta vremena, dok sam shvatio njihov lokalni eufinizam.

- Ja sam rodjen na (Bas) C(h)arsiji a ti u I(stocnoj) B(osni)-u.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana