Ako imamo Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja koji jasno definiše da državna tajna može biti samo ono što ugrožava nacionalnu bezbednost i ništa drugo, kako onda ugovori sklopljeni između države (da ne kažem građana države) i inostranih preduzeća mogu biti državna tajna?
Ako imamo Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja koji omogućava svakom živom biću na planeti zemlji, bio on državljanin naše ili neke druge države, da traži i dobije kopiju tih ugovora, kako to da ih neko već nije zatražio i objavio?
Kako to da nijedan novinar nije tražio i objavio kopiju tih ugovora?
Kako to da nijedan član opozicije nije tražio i objavio kopiju tih ugovora?
Eto, to meni nije jasno, i ako bi neko mogao da mi objasni, unapred se beskrajno zahvaljujem.