Koje su to i kakve vrednosti do kojih se stiže na ovaj način:
Gledam i muka mi je. Osvajanje slobode? My ass. Besmislene plaćene sadističke ubice. Da li je došlo dotle da policija i vojska zaslužuju i izazivaju više sažaljenja nego "narod"?
Služe li nemački policajci ikome kao glineni golubovi?
Posle arapskog proleća, popravnog u Kairu i istanbulskog tvrdog oraha evo Kijeva ponovo na naslovnim stranama i u prajm tajm hedlajnovima. I Kristijane Amanpur. Broj mrtvih i ranjenih raste iz sata u sat. A u Ukrajini nema diktature, nema pokradenih izbora, nema ekstremne brutalnosti vlasti. Samo golog preživljavanja oličenog u izboru u iznudici između evropskih ogledalaca i ruskog gasa i dolara. I onda paljevina i ubijanje. Masovno, bez cilja i smisla.
A EU pomaže proverenim receptom: sankcijama.