Da vidimo ovako - a čisto razbibrige i eksperimenta radi: čast, dostojanstvo, poštenje, ponos, ugled, obraz..Koji vam je od ovih pojmova najsmešniji? Na koju se od ovih reči i na koji pojam koji one predstavljaju najslađe nasmejete? Kojoj se od tih reči danas u Srbiji najrađe i najslađe rugamo? Koja je od njih najveći a najnepotrebniji teret inače preobimnom i prekomplikovanom rečniku našem napaćenom?
Moral, recimo?
Kad prosečan srpski web-intelektualac guglaš-mudrijaš koji zna sve o političkim marifetlucima i da su svi isti - dakle kad takav citira Đinđića - u pitanju je obavezno ona čuvena o tome da "kome je do morala neka ide u crkvu". Normalno. I pošteno.
Aha,
Poštenje... E o o poštenju stav je vrlo jasan i nedvosmislen: zaista postoje pošteni ljudi i građani. I ne, to nisu kurve koje o poštenju rado a često pričaju. . To smo Mi. A Mi smo oni koji znamo da su inače svi lopovi. Kako se zna da neko, ipak nije lopov? Lako: svrsta se adekvatno, i glasno i često viče da su svi lopovi. Tako se najbolje zna i vidi da On nije lopov. Hehehe - pa naravno da ne padamo na pravničke mudroserije za naivce i budale! Prezumpcija nevinosti - sic!
Čast? Maže li se to na hleb? Ne? Da li je konvertibilno? Ne? Primaju li u zalagaonici? U kladionici? Za šta je to korisno? Kakva je to besmislena stvar kad je siromašnom teret a bogatom beskorisna?
Dostojanstvo? Dostajanstveni smo. Ali ne insistiramo. Znamo da oportunizam glavu čuva. A meka kičma dve ovce sisa.
No isto tako insistiramo na epohalno genijalnoj ideji da nam za vlast moraju doći (iako ih nema, nismo naivni! šeretski osmeh br.6) samo i jedino časni i pošteni. Mali je problem što takvih, rekosmo, nema, sem Nas. A Mi, opet samopodrazumevajuće - se takvom rabotom prljati nećemo. Ne, ne...
Ali, evo jedne prave i zatp ružne istine: nikom ko je pametan,. stručan i moralan - dakle pametan - ne pada na pamet da se prihvata bilo kakvog posla na kome će, bilo šta i bilo kako da radi, od prve pazariti dres na kome piše LOPOV. Velikim, masnim slovima. Naslovne strane tabloida za sebe i porodicu. I udarno mesto u komentarima u kojima ćemo mu se Mi se naslađivati nad mamom majčinom lopovskom.
Toga se može prihvatiti samo hulja.
I zato ćemo, dragi moji i prepošteni kao i sam što sam, dok god budemo druge po gnojivu valjali i bez dokaza lopovima zvali, a očekivali da rade mufte žrtvujući se onako kako sami nikad ne bismo - sami sebe osuđivati na hulje.
Kao i sami što smo.