Budućnost| Porodica| Život

Après moi le déluge

mikele9 RSS / 27.02.2014. u 21:47

Posle mene potop je najčuvenija sebična rečenica na svetu! Postala je životna maksima mnogim kasnijim diktatorima a koliko vidim danas je i u Srbiji na delu.

Na Svadbi u Kani,  Mati Isusova, Bogorodica, primače se Sinu i šapnu mu: Nemaju vina!  I šta biva? Sin Božji, plod bezgrešne Marijine utrobe, grubo (za moj ukus) joj odgovori: Ženo, šta ja imam s tobom? Slična stvar se desila, nije bitna lokacija niti da li je bila pre ili posle ove, sedeo je za večerom u kući nekog domaćina sa svojim apostolskim trabantima, ribarima, nevernim tomama, judama...kad mu javiše da su ispred vrata njegova Majka i braća. Nemam ja majku niti braće, ovo je moja porodica i okruži rukom pokazujući na već pomenute apostole. Sebičnost Izabranog? Sebičnost diktirana zacrtanom i zadatom misijom? Ipak sebičnost!

Kad je jedan od Svetog Trojstva, Sin, sebi dozvolio da bude sebičan, šta onda očekivati od nas običnog, preobičnog puka?

Nema i nikad nije bilo, osobe, persone, deteta, žene, muškarca, od postanka do sutra u 10 AM  a da makar u jednom jedinom životnom trenutku, nije bio sebičan! Čak ne mora da bude na delu, može biti samo misao, pomisao, skrivena želja. Mnogi od vas će ovu moju tvrdnju odbaciti s indignacijom, još dublje uturavajući sopstvena sećanja na sopstveni sebičluk s izveštačeno bezgrešnim osmehom na licu. Nije na odmet podsetiti se reči Sina: Ko je bez greha, neka se prvi baci kamenom na mene. Sebičluk, sebičnost jeste greh, nekad manji, nekad veći, nekad sa smrtnim ishodom. Uspešno ili manje uspešno krijemo i prikrivamo sujetnost našu, mržnju, pohlepu, taštinu, želju za tuđim mužem ili ženom, tako kao zmija noge, krijemo u nadubljoj tamnosti našoj, sebičnost, sebičluk.

Deca su po pravilu sebična i za razliku od starijih skoro da to i ne kriju. Sećam se, imađasmo od pet do deset godina, brat moj i sestre moje (od tetke), živesmo, stanovasmo kuća do kuće. Po povratku s puta, očevi su nam svima donosili po onu veliku Krašovu čokoladu s lešnicima. Tri moje sestre i ja smo ih odmah otvarali i nutkali jedni druge sve dok ih ne bi pojeli. Moj brat je zdušno učestvovao u klopanju ali nikad nije otvarao ni nudio svoju čokoladu. Sutra bi se pojavljivao i na pristojnoj daljini ljuštio staniol sa čokolade, otkidao štanglu i dugo, dugo je lickao. Na ovo me me skoro podsetila najstarija sestra moja vršnjakinja: Takav bio, takav i ostao! Sazdan sam da više volim da dajem nego da primam ali da se ne lažemo, imao sam i ja svojih trenutaka ali nekako u potaji, skriveno da niko ne sazna. On je svoju sebičnost voleo i voli skoro do perverzije. Nisam od onih koji se drže pravila da se porodični prljav veš ne iznosi javno, uzeli mi to za zlo ili ne.

Kako starimo, kako se bližimo kraju, sebičnost sve više uzima maha, kao neki crni neprovidni plašt prekriva sve ostale osobine, negdašnje vrline i karakteristike! Na tom crnom neprovidnom plaštu , kao zapaljen fosfor svetli samo i jedino: JA i MENI! Imam dovoljno iskustva i pameti te sam svestan da je to samo posledica grčevite borbe za opstanak, za još koji dan, mesec...života. Nepokretan, teško bolestan, slep, gluv, dementan, 35 kg mesa sa sve kostima...i noktima i zubima, veštačkom vilicom, protezom, kačiš se, grebeš, pridržavaš, bogoradiš, ne tražiš, zahtevaš pomoć iako ti je daju i preko svojih snaga, nikad dosta, stid, sram, netragom nestali, još ovo i ovo, halapljivo jedeš i piješ, imaš razrađen sistem šta je sve potrebno, doručak, kafa, šolja tople vode da bi se potom ispraznila creva, zakeraš bez prestanka, ne steži mi toliko  pelenu, žulja me pižama, neću to, hoću ono a jel' ima hleba za sutra, šta kažu kakvo će vreme biti sutra, ovaj sat mi izgleda kasni, navij ga ili promeni baterije...Bojiš se da ne zakasniš na avion, gde se to spremaš, na put oko sveta... A šta su to rekli o... Vidiš da čitam, ne gledam i ne slušam šta lupetaju na televiziji... Dobro, dobro, ne moraš da budeš tako rigidan, sediš tu pa kao mislim... Sedim jer čekam da dođe vreme da te...Nisam ja kriva što sam živa, jel' hoćeš da umrem? Daleko bilo! A što me bar jednom ne upita šta je s mojim srcem, s kolenima, vidiš, toliko vidiš, da se jedva krećem, šepesam... Biće bolje, biće, znam ja to, jesi li stavio boraniju u frižider, pokopac ti je ispod sudopere... I tako unedogled! Nemojte mi o dužnosti, ja svoje dužnosti ispunjavam najbolje što mogu!

Na kraju pričica koju zakačih na mreži:

Jednog dana je Svetac ulučio priliku da popriča s Bogom te Ga upita:

-Gospode, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgledaju Pakao i Raj.

Bog odvede sveca do dvoja vrata. Otvori jedna od dvoja vrata i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STO. Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i mirišljavom hranom. Svetac oseti kako mu ide voda na usta. Osobe koje su sedele za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda. Delovali su izgladnelo. Imali su kašike sa veoma dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjir sa hranom i uzeti malo, no kako je drška kašike bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Sveti se čovek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji.

Bog reče:

Upravo si video pakao. Bog i Svetac se uputiše prema drugim vratima.

Bog otvori druga vrata. Scena koju je Svetac ugledao bila je identična prethodnoj. Bio je tu veliki okrugli STO, posuda prepuna fine hrane, koja mu je opet naterala vodu na usta. Osobe za stolom su isto imale kašike dugih drški. Ali, ovaj put su osobe bile dobro nahranjene i sretne, pa su me­djusobno razgovarale zadovoljno se smeškajući.

Sveti čovek reče Bogu:

Ne razumem!

Jednostavno je, odgovori Bog, ovi hrane jedni druge, dok prvi misle samo na sebe.



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

fantomatsicna fantomatsicna 21:56 27.02.2014

Posle mene..

Prva
I sad da pročitam
docsumann docsumann 21:57 27.02.2014

pričica ko bobona

Na kraju pričica koju zakačih na mreži:




anonimni_autor anonimni_autor 22:35 27.02.2014

Sebičnost i demencija

Sjajno zapažanje Mikele.
Sebičnost se izuzetno razvija u demenciji, kod većine, ali ima i drugačijih primera. Moj otac je pred kraj bio izuzetno sebićan i prosto uplašen da mu radimo o glavi i ako smo spavali na smenu kako bi pazili na njega. Napominjem da je on dok je bio pri sebi bio prilično blag čovek i ako je to krio iza imagea vojnog lica. Ali, baba mog najboljeg druga, koja je za života bila surovi matrijarh porodice(kako i nebi kada je u partizanima najviše volela da strelja zarobljenike ili saborce koji su osuđeni zbog neke "greške", u demenciji je zapala u takozvanu "anđeosku fazu". Ni na koga nije vikala, stalno se zahvaljivala i svima se obraćala sa :"Diko moja... da li ti nešto treba"...) Ovo je meni veoma zanimljiv fenomen. Mislim da se u takvom stanju kod staraca javlja ličnost koja je potuna suprotnost ranijem karakteru. Neka me neko ispravi ako grešim.
Черевићан Черевићан 22:47 27.02.2014

некад и сад

. . kao zapaljen fosfor svetli samo i jedino: JA i MENI!


присећам се учили нас
твоје - моје беше наше
временом се то измени
сатим данас тајкун маше
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 23:35 27.02.2014

Zamjena

Nema i nikad nije bilo, osobe, persone, deteta, žene, muškarca, od postanka do sutra u 10 AM a da makar u jednom jedinom životnom trenutku, nije bio sebičan!


Kaže Branko, da ima

                           
mlekac mlekac 23:46 27.02.2014

Nomen est Omen

Rekoše, valjda, još stari Rimljani...

A baš juče čitam članak o dedi Dobrom. Dobri Dobrev, legenda Bugarske...<<<<< LINAK!!!!



Kažu da je živi svetac.

Možda je primer pomalo ekstreman, možda je ekcentričan, ali, budi mi veru u ljude kad pročitam nešto takvo.

zemljanin zemljanin 00:11 28.02.2014

Re: Nomen est Omen



Prisoner's dilemma je odlična teorija igara koja je primenljiva na društvo, pojedince ali i na evoluciju ...
Out of Beirut Out of Beirut 00:32 28.02.2014

Re:

Било би боље, зар не, разумети ружан један потез једне особе, него контемплирати свеприсутни грех целе врсте. Ових дана, пада ми у очи колико изостаје то истраживање разлога за овај или онај процеп у моралу свакодневице.

(Много их је таквих процепа, наравно, али ипак довољно мало да људи свакодневно ходају.)

Све има своје ,богомдане' разлоге, па и себичност.

charlie charlie 06:55 28.02.2014

Лепо написано !

Додуше, нисам сигуран да је уводни пример добра илустрација себичлука или нечега другога.
Но, свеједно.
Убеђен сам и да изразито себични људи, ипак, имају макар само један тренутак искреног давања.
Стога ме чуди да их то усхићење и задовољство не "накрене" на добрију страну. (ја, и поред свог себичлука, задовољство давања не бих мењао задовољством имања).
coviax coviax 08:19 28.02.2014

Pitanje

Možete li zamisliti opis nas od strane nekih naprednijih i kulturnijih
vanzemaljaca?
Recimo:kako izgleda ljudska jedinka,kako se ponaša,kako misli...?
Ljudsko društvo:kakvi su odnosi između jedinki,šta sve čine jedni drugima,šta
svojoj okolini...?
Katastrofa po nas...
Za njih ni taj Sin ne bi baš bio cveće...
Opis bi počeo sa:"Predator na vrhu lanca ishrane koji se hrani skoro svim
drugim životinjama i biljkama,a postoje tragovi da je proždirao i jedinke svoje vrste...I pritom se nerazumno od straha moli nekom neodređenom od nas da ga nakon njegovog prestanka spasemo i primimo kod nas..."
coviax coviax 08:20 28.02.2014

Re: Pitanje

coviax
Možete li zamisliti opis nas od strane nekih naprednijih i kulturnijih
vanzemaljaca?
Recimo:kako izgleda ljudska jedinka,kako se ponaša,kako misli...?
Ljudsko društvo:kakvi su odnosi između jedinki,šta sve čine jedni drugima,šta
svojoj okolini...?
Katastrofa po nas...
Za njih ni taj Sin ne bi baš bio cveće...
Opis bi počeo sa:"Predator na vrhu lanca ishrane koji se hrani skoro svim
drugim životinjama i biljkama,a postoje tragovi da je proždirao i jedinke svoje vrste...I pritom se nerazumno od straha moli nekom neodređenom od nas da ga nakon njegovog prestanka spasemo i primimo kod nas..."


Evo dobrog razloga njihovog izbegavanja kontakta s nama...
anonimni_autor anonimni_autor 13:04 28.02.2014

Re: Pitanje

coviax
coviax
Možete li zamisliti opis nas od strane nekih naprednijih i kulturnijih
vanzemaljaca?
Recimo:kako izgleda ljudska jedinka,kako se ponaša,kako misli...?
Ljudsko društvo:kakvi su odnosi između jedinki,šta sve čine jedni drugima,šta
svojoj okolini...?
Katastrofa po nas...
Za njih ni taj Sin ne bi baš bio cveće...
Opis bi počeo sa:"Predator na vrhu lanca ishrane koji se hrani skoro svim
drugim životinjama i biljkama,a postoje tragovi da je proždirao i jedinke svoje vrste...I pritom se nerazumno od straha moli nekom neodređenom od nas da ga nakon njegovog prestanka spasemo i primimo kod nas..."


Evo dobrog razloga njihovog izbegavanja kontakta s nama...

Pa samo naše izmišljanje raznih bogova i večiti rat oko toga koji je zapravo pravi, svrstava nas u grupu potpuno nerazumnih bića. A, sva ta ogorčena "duhovnost" potiče od sebičnog straha za sopstvenu onostranu egzistenciju, jer nećemo da prihvatimo konačnost života. U stvari, sebični smo i na duhovnom i na materijalnom planu. Jasno da niko normalan u univerzumu neće da ima posla sa nama. Ako se jednog danas neko i pojavi, prvo trebamo da se zapitamo šta nije u redu sa njima
fantomatsicna fantomatsicna 01:26 01.03.2014

Moj tata

Da se samo oglasim u vezi sebičnosti.
Moj tata sada već u poodmaklimgodinama ,priznaje da je popuno protivno onome kako je do sada živeo I nas učio,postao sebičan.
Moj tata to objašnjava dosadom I viškom vremena.
Teško se kreće, a mama je kriva jer ga u sedećem položaju stalno nešto nutka I razmazila ga kao dete.
Mi nejgovi smo navikli I na ovakvog tatu,ne smeta nam njegova sebičnost I nadajmo se da kad mi stignemo u to doba ni našoj porodici neće smetati.
To je kad nekog volite bezuslovno.
milisav68 milisav68 14:08 02.03.2014

.....

Ko nije za sebe, nije ni za druge.

8c_competizione 8c_competizione 14:59 02.03.2014

jednostavno je

Jednostavno je, odgovori Bog, ovi hrane jedni druge, dok prvi misle samo na sebe.


Mikele, preporuka ko kuca

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana