Ako naša percepcija oblikuje naš svet ili naša individualna tumačenja osnovne realnosti koja se odvija u ovoj biosferi stvaraju našu subjektivnu sliku o svetu, moramo da shvatimo da smo kulturno i društveno uslovljeni da stereotipno klasifikujemo ostale grupe Zemljana. Ukoliko prihvatimo da je planeta na kojoj živimo jedan živi organizam i da smo mi istinske ćelije u tom organizmu, bićemo u stanju da se prema svim živim bićima na ovoj planeti odnosimo sa empatijom.
Ne želim da sugerišem da razni grupni načini razmišljanja i sistemi verovanja nisu bez osnova i da su u potpunosti izmišljeni, već su utemeljeni u mitovima u cilju tumačenja osnovne realnosti ove biosfere koja se razvija, kao i u cilju neprestanog širenja empatije - od krvnih, verskih i nacionalnih pa sve do kontinentalnih i globalnih veza. Na kraju, moramo da pokažemo empatiju svakom živom biću na ovom svetu, a jedan od lakših načina da to uradimo jeste da ako zamislimo da je Zemlja živa celina, onda ima smisla da posmatramo kontinente kao organe, vodu i vazduh kao krv i biološke oblike života kao ćelije. Ono što znamo jeste da je harmoničan organ zdrav organ i da zdravi organi čine zdravo biće.
Dakle, šta je onda pošlo naopako?
Možda nije ništa pošlo naopako, možda je sve to deo procesa rasta za svesna bića koja se individualno razvijaju u rastućoj biosferi. Ako je pohlepa dobra u fazi kada je leptir još uvek gusenica, onda je harmonija od suštinskog značaja za njegov uravnotežen let.
I ukoliko je Zemlja nekad bila neoplođeno jaje, harmoničan svet sličan Rajskom vrtu, onda slobodno možemo da tumačimo odakle je došla "kozmička sprema", kako se to manifestuje u našoj kolektivnoj stvarnosti i zašto je proces postizanja sklada između muške i ženske energije, ili proces usaglašavanja kao što se još zove, bio tako buran.
Dalje razmišljanje o ovoj temi može da postane veomo komplikovano i bizarno i može da nas dovede do raznoraznih fantastičnih i divnih mogućnosti i imaginarnih zapleta. Ali, kao što je američki pisac i hrišćanski sveštenik Džon C. Maksvel rekao: "Vaspitači uzmu nešto jednostavno i zakomplikuju ga. Komunikatori uzmu nešto komplikovano i pojednostave ga."
Po mom mišljenju, zakon privlačenja i zlatno pravilo su najjednostavniji univerzalni pojmovi koji mogu da da nas vode kroz život.
Zakon privlačenja kaže da je vaš život u osnovi zbir svega onog što privučete u njega kroz svoje misli, namere, osećanja i emocije tokom dužeg perioda. Zakon privlačenja može da se najbolje ilustruje putem ideje da je briga isto što i molitva ili meditacija kojom u život privlačite ono što ne želite da vam se desi, odnosno nesvesno dovođenje negativnosti u svoj svet.
Američka autorka motivacionih knjiga Lujza Hej na sledeći način objašnjava zakon privlačenja: "Što se više fokusiram na dobro, tim više dobrog primam. Ključ leži u tome da moje razmišljanje kreira moja iskustva. Ovaj ključ koristim u svim aspektima mog života."
Fizičar Džon Hejgelin dodaje: "Srećnije misli dovode do suštinski bolje biohemijske ravnoteže, odnosno do srećnijeg i zdravijeg tela. Pokazalo se da negativne misli i stres ozbiljno degradiraju telo i funkcionisanje mozga budući da se naše misli i emocije stalno ponovo sklapaju, reorganizuju i stvaraju naše telo."
Zakon privlačenja je razlog zašto psi napadaju ljude koji ih se boje, zašto se hipohondri razbole, zašto će briga o tome da li možete da platite račune doneti još više računa o kojima ćete brinuti, zašto uspešni ljudi apsolutno veruju da će uspeti, zašto su reklame o lekovima loša ideja i zašto su oni koji se osećaju zarobljenim zaista zarobljeni i oni koji se osećaju slobodnim zaista slobodni.
Zakon privlačenje je razlog kojeg moramo uvek imati na umu. Mi, u svojim umovima, odlučujemo da li će se kijavica pretvoriti u prehladu ili dug u teret oko našeg vrata umesto da budu oslonac ka postizanju cilja koji se zove veći sklad.
Konfucije, Isus i sve veće religije su propovedali o zlatnom pravilu na ovaj ili onaj način. Zakon je, u suštini, sadržan u izrekama "čini drugima ono što bi želeo da drugi čine tebi", "sve se vraća, sve se plaća" ili pojmu karme. To je takođe i jedna od manifestacija zakona privlačenja shodno stanovištu da su ravnoteža i harmonija uvek cilj.
U osnovi, zlatno pravilo kaže da ono što "odašiljate" u svet ili ono čemu podvrgavate druge ljude će vam se vratiti, odnosno dobra volja prema drugim ljudima će vam doneti dobru volju zauzvrat. Povređeni ljudi i sami povređuju druge, ogorčenost i stres vode u bolest, dok prihvatanje i pozitivnost vode u sklad.
Na kolektivnom nivou, kao Zemljani koji evoluiraju u živoj biosferi, zlatno pravilo bi moglo da objasni zašto se ljudi osećaju tako zarobljenim i porobljenim od strane sistema. Ako mislimo da je prihvatljivo da druge Zemljane podvrgavamo laboratorijskim testovima, industrijskim uzgojem i životu u zoološkim vrtovima i vodenim parkovima, onda moramo da prihvatimo da će i naša "starija braća" jednako porobiti i nas. Ukoliko pustimo životinje na slobodu, možda ćemo i sami biti slobodni.
Kao odgovor onima koji me pitaju da dokažem da duhovi postoje, rekao bih sledeće: "Uzmite šrafciger, otvorite kompjuter i dokažite mi da softver postoji. Ukoliko ne možete da dokažete da li to znači da softvera nema? Da je softver iluzija?"
Da zaključim... Verujte u šta želite da verujete, maštajte o čemu god želite, sledite pravila koja želite da sledite, ali budite svesni zakona privlačenja u vašoj interakciji sa svetom. Nemojte misliti o grehu i sudu, samo o univerzalnom zlatnom pravilu.
"Život je zaista jednostavan, ali mi insistiramo da ga zakomplikujemo. " - Konfucije