Tek je četvrti dan FESTa završen a ja već posustajem. Naravno, nije neka direktna namera u pitanju već, što bi neki inozemci rekli, the mind is willing but the flesh is too weak. Za vikend sam uhvatio neku gadnu prehladu koja bas juče-danas izgleda kulminira. Čak nisam siguran ni dal' ću večeras u opste otići na projekciju ili bi možda bilo mudrije da se pričuvam dan-dva.
Razlog zašto ovo pričam nije tek tako jadikovanje u etar, mada je to jedan vrlo zgodan nusprodukt, već jednostavno zato što moram nekako da se opravdam zašto sam sinoć bar nekolicini ljudi upropastio gledanje filma. Znate za onog nesnosnog bilmeza koji po pravilu uvek sedne u bilizini vas i onda počne tako iritirajuće da kašlje a vi se mislite u sebi: "More umri već jednom kad takav dolaziš u bioskop!" E, taj nesnosni bilmez sam sinoć bio ja. Ako neko kome sam išao na živce ovo slučajno čita – I do so humbly apologize.
A pre nego što počnem sa filmovima, samo bih još hteo da pozdravim sve koji podržavaju na blogu skoro započetu tezu o gluposti korišćenja engleskih izraza u srpskom tekstu – heroes of our collective national identity, I salute thee. Takođe šaljem i pozdrav mojoj majci koja će mi posle čitanja ovog teksta nesumnjivo opet ukazati kako je pogrešno napisati "misliti se" jer misliti nije povratni glagol.
No. U ovom izdanju dosadnog skribomaničnog raporta sa FESTa na tepetu su Atonement i Eastern Promises. Ni o jednom nemam mnogo toga da kažem.
Atonement
Jedna zaista vrlo engleska priča, sa svim onim detaljima koji običnu englesku priču čine vrlo engleskom. Porodična aristokratska vila, ogromno dvorište, čaj, tragična romansa, nestašno dete, crvena kovrdžava kosa (do duše, ni na jednom od glavnih aktera), pisaće mašine i, naravno, prva polovina Drugog svetskog rata. Engleski do bola, što bi narod rek'o.Keira Knightley igra jednu od glavnih uloga, ali je meni trebalo pola filma da skontam da je to ona. Posle svih oni pirata izgleda malo čudno, i drastično lepše, kada ne pokušava da izgleda lepo. Šalu na stranu, dobro joj je legla uloga. Kvirijina drugorangirana modna katastrofa sa dodele Oskara, Saoirse Ronan, je ipak za glavu i ramena ispred svih ostalih. Čovek ne očekuje od dece glumaca taj stepen glume, tim pre što igra uslovno rečeno negativca.
O radnji stvarno nemam mnogo toga da kažem. Srazmerno klasična tragična romansa u doba rata sa blago neubičajenom premisom i umereno atipično izvedenim krajem koji nema toliko značajan udar koliko bi režiser možda želeo. Ko voli tako nešto, lepo će se provesti uz Atonement. Inače sam bez snažnih impresija.
Eastern Promises
Viggo Mortensen kao Rus, i to još sjajno uspeva da izvede. Eto, samo zbog te jedne stavke treba videti film. Ne smeta ni što je u igri i Naomi Watts koja možda nije razbila dosadašnje standarde glume kroz ovu ulogu ali, pobogu, to je Naomi Watts. Film sa više Naomi Watts je uvek bolji od filma sa manje Naomi Watts, zar ne?I na kraju, Vincent Cassel. Ne očekujem da je omiljen, ili čak poznat, bitnom delu publike ali on mi je jedan od onih 'skrivenih' ikona dobrog filma. Naime, postoji jedan francuski film, koji je svojevremeno pokupio relativno loše kritike i malo interesovanja, po imenu Dobermann, koji je postao često gledani hit izgleda samo u užem krugu mojih prijatelja i nigde više. Vincent je, naravno, bio glavna uloga i od tada po dužnosti cenim svako filmsko ostvarenje u kojem se on pojavi.
Zakletva, kako su pomalo nespretno kod nas preveli naslov (mada priznajem da bi Istočna Obećanja bilo mnogo gore), je krimi priča o ruskim mafijašima u Londonu sa jedne strane i bolničarke koja se vezuje za novorođenče mlade ruskinje preminule na porođaju sa druge. Te dve strane filma nisu baš ubedljivo spojene u celovitu priču, kraj ništa konkretno ne zatvara a pod-zaplet oko Mortensenovog lika na kraju izgleda kao nešto što je Cronenberg morao da ubaci po tuđem naređenju jer nema nikakvu korelaciju sa ostatkom filma.
Još jednu bitnu stvar bi trebalo spomenuti kao nedvosmislenu preporuku za gledanje filma – u drugoj polovini je vrlo uverljiva, vrlo sirova scena tuče noževima u sauni. U doba preterano koreografisanih i kompjuterski dorađenih akcionih filmova, ovo je stvarno osveženje i samo zbog te scene bi vredelo potrošiti sat i četrdeset minuta na Eastern Promises.
Sveukupni utisak je kao da se film nije uzdigao do svog punog potencijala. Što jeste šteta, ali ni ono što smo dobili nije za baciti.