Donekle slično Velikoj Britaniji uoči Prvog svetskog rata, i ja sam pomalo oklevao sa uključivanjem u diskusiju o revizionizmu, sa nadom da moje učešće neće ni biti potrebno.
Ipak, postoje dva razloga zbog kojih sada ovo pišem: prvo, želeo bih da podržim stav da je diskusija zasnovana na činjenicama dobra za svako društvo; drugo, postoji mnogo pozitivnih priča iz doba rata za koje mislim da zaslužuju da budu ispričane tokom obeležavanja ove godišnjice.
Diskusija o tome kako je rat počeo je veoma živa i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kada je naš neukrotivi gradonačelnik Londona u pitanju nema dileme: Nemci su krivi. Da bi skrenuo pažnju na ovo pitanje, neutralniji BBC je ponudio 10 najkarakterističnijih interpretacija.
Te interpretacije naslanjaju se na obimna akademska istraživanja obavljena uoči stogodišnjice. Ja sam upravo završio čitanje „Katastrofe" Maksa Hejstingsa i „Sleepwalkers" Krisa Klarka. Obe knjige su odlične, i obe je nemoguće prepričati u jednom blogu.
Po meni je jasno da postoje brojni činioci koji su mogli da odluče da postupe drugačije. Među njima su svakako bili i neki odlučujući ljudi u Srbiji, ali i mnogo šire. Bilo bi potpuno pojednostavljeno i pogrešno optuživati Srbiju da je izazvala rat - tenzije između sila i sistem dva saveza uspostavljan je tokom prethodne decenije - ali moramo reći da je atentat bez sumnje predstavljao varnicu.
Izgleda da se diskusija lomi u toj tački. Svet protiv Srbije. Princip je za jedne ubica, a za druge borac za slobodu. Samim tim, reći da postoji uloga države u tom činu, znači da ne mislite dobro Srbiji. Taj lažni argument - tj. anti-srpska zavera - je izazovan za razradu, ali ga je i lako oboriti.
Drago mi je što vidimo da se i po tom pitanju diskusija razvija. Francuski istoričar Žan Noel Žanene, koji je pisao u vikend izdanju Danasa do odlične predstave „Mali mi je ovaj grob" Biljane Srbljanović. Izašao sam sinoć iz Bitef teatra zamišljen. Njena drama čini ono što drama na najbolji način radi: humanizuje, dovodi u pitanje i provocira. Kada je u pitanju doprinos Britanije debati, mogu da najavim da prevod knjige Maksa Hejstingsa izlazi uskoro (zahvaljujući Laguni).
A šta je sa obeležavanjem stogodišnjice? Imamo veliki izbor važnih događaja i ličnosti zahvaljujući tesnoj saradnji između Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva u tom mračnom periodu, od toga da smo bili rame uz rame tokom odbrane Beograda 1915. godine, preko Solunskog fronta do srpskih dečaka koje je prihvatila Heriots škola u Edinburgu.
Teme na koje mi u Ambasadi želimo da se usmerimo naglašavaju tu ličnu dimenziju; priče običnih ljudi koji žele da učine nešto dobro. Nema bolje priče o tome od one o Britankama: na bojnom polju, doktorkama i medicinskim sestrama koje su, zajedno sa svojim srpskim kolegama, dale i svoje živote u toj borbi širom Srbije.
Učestvujući prošlog meseca u Kragujevcu na komemorativnoj ceremoniji posvećenoj dr Elizabet Ros i njenih koleginicama imao sam priliku da vidim kako mladi ljudi iz Crvenog krsta čuvaju ovu priču o žrtvovanju i to me je samo uverilo koliko ovakve priče mogu biti važne. Te neverovatne ljudske sudbine se moraju čuti, u obe naše zemlje. Mi ćemo dati sve od sebe da ih prenesemo što dalje i verodostojnije, ali to je već tema za neki drugi blog...
Dejvid Mekfarlan
otpravnik poslova